Što nisam kao on?!

Uspjeh u životu

Vjerujem da se svakome od nas dogodilo bar ponekad da smo poželjeli biti neko drugi. Uglavnom, neko ko je, po našem mišljenju, u nečemu bolji od nas.

Kad smo bili mali, mnogo puta smo poželjeli biti „jaki kao tata“. Onda bismo lako izašli na kraj s onima koji nas ugrožavaju, koji nam smetaju, a koji su jači od nas te pred njima moramo biti tihi i ponizni. Pa smo nekada poželjeli biti dobar učenik kao neko drugi, pa lijep kao neki ljepotan, pa bogat kao neki bogataš, moćan kao neki moćnik i tako dalje. Željama i maštanjima da budemo neko bolji i značajniji nigdje kraja.

Ima u tim željama i dobrih strana, ima nečega što nas vuče i potiče da budemo bolji, poput naših idola. Vidimo kako naš uzor vrijedno radi pa ga pokušamo kopirati, čak i nadmašiti. On nam je neka vrsta putokaza u životu. Nekada uspijemo pa smo sretni zbog toga, a nekada ne uspijemo, ali opet shvatimo koliki su trud i odricanje potrebni za veliki uspjeh. To nam pomogne da realnije sagledamo događaje i ljude oko sebe.

Ali nekada od prevelikog kopiranja idola imamo više štete nego koristi. Posebno se to odnosi na pretjerivanja u pokušaju da i fizički sličimo više na njih. Neki su u stanju napraviti desetine operacija kako bi bili što sličniji nekoj osobi, a kada bi dobro upoznali tu osobu, moguće je da bi se potpuno razočarali. Tako troše gotovo svu imovinu, čak se i zadužuju. Neki se, u želji da dostignu sportske uspjehe svoga idola, toliko iscrpe da padnu, ne razumjevši da ne mora uvijek značiti da ono što može izdržati jedan organizam, može i drugi.

Ovako se ponašaju uglavnom osobe koje su nesigurne u sebe, koje nemaju dovoljno samopouzdanja. One nisu svjesne da bi im bilo bolje da kod sebe razvijaju još više one pozitivne osobine koje već imaju, jer svaka osoba, pored svojih nedostataka, ima i svoje vrline. Razvijajući te vrline može se postići mnogo i u njima biti na nivou na kom je njihov idol na svom polju. Razlika je u tome što, ako i uspijete dostići svoga idola na njegovom terenu, vi ste samo njegova kopija, a ako uspijete svoje vrline usavršiti, onda ste original koji postaje idol drugima.

No, ne mora se samo postići neki veliki rezultat da bi se bilo zadovoljno i moglo ponositi sobom. Nerijetko su ljudi koji su postigli velike uspjehe nezadovoljni, čak i nesretni. Rado bi zamijenili svoje uspjehe za nečiji prosječan život. Prosječan, ali sadržajan, život s puno sitnih, važnih detalja. Jedan od tih važnih detalja je upravo to da mogu biti ono što jesu, da to mogu slobodno pokazati i da ih okolina prihvati baš takve.

Zato budimo onakvi kakvi smo stvarno, ne pretvarajmo se da smo neko drugi samo zato što vjerujemo da ćemo tako ugoditi drugima. Mislimo onako kako mi smatramo da treba misliti, a ne kako smatramo da većina misli i kako joj se moramo prilagoditi. Nije grijeh misliti svojom glavom. Naprotiv!

Samo takvi, privući ćemo u svoje društvo one koji nas iskreno vole, baš takve kakvi smo i samo tako ćemo se osjećati ugodno, korisno i sretno.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton

Pošto potječem iz poštenog i pametnog naroda, kojemu doduše u zadnjih tisuću godina stvari i nisu išle baš najbolje, dobro sam i ispao.
Kad sam se rodio bilo je olujno nevrijeme. Sa grmljavinom. Doktor je rekao mom ocu ”napravili smo sve što smo mogli, žao mi je, izvukao se…..”. Kao mali, nisam se igrao s barbikama. Jer su se tata i mama oko toga stalno svađali. Pa su se razveli. A i tatu su stalno bolila leđa. Prvo sam naučio sve psovke. A i govorili su da ću u životu puno napraviti.
Na prijemnom, za nešto, dali su mi upitnik tipa: ”Da li ste imbecil? Da li ste mentalno zaostali? Da li glupost potajno čuči u vama?”. Izbacili su me iz škole. Iz ljubomore. I zbog nacije. I zbog još nečega……… Na podlaktici imam zelenu tetovažu. Pisalo je JNA. Sad piše ANA.
Uz pomoć Isusa, Gospe, koga li već, dobio sam posao u lokalnom vodovodom poduzeću. Kao viši savjetnik. Od specifičnih znanja, znam pustiti vodu iz špine. Zatvorim je samo kad mi kažu. Čovjek sam tipa ”dobar dan, kako ste”. Ljude ogovaram samo iza leđa. Nikad se ne zna ……… Držim ruku na srcu i klimam glavom. Iz nekog razloga to je puno drago ljudima oko mene. Sa njima slušam Thompsona. Inače privatno, idem na cajke. Nediljom na misi, zgražam se nad svim onim šta oće uništit naše hrvatsko i tradicionalno. Nad čim se zgraža i moj župnik. I sav pošteni hrvatski puk.
Pretjerujem o svemu. O seksu najviše. Kao svaki pravi muškarac. Stalno na glavi imam sunčane naočale. One kamatarske. Najbolje mi stoje.
A da sebe proglasim erogenom zonom?

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Jedan od boljih u zadnje vrijeme:)))

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Kod nas se od dejtona godine broje,
ljudi se ljudi boje i svako glasa za svoje.
Brdjani postaju gradjani,
do jucer svjetla gasili sjekirama, a sad su u odjelima.
Mirnese, sredi ih Mirnese, jebi im mater,
ako se ti pocenes prodvat i tebi cu mater jebavat
da znas, nije bitna ideologija, bitna je biologija,
bitna je genetika balije ustase i cetnika!
Svaka ovca svome krdu. Krave uz telad
u sarena vrata gledat, jedni drugima mater jebat.
Znam ko je poceo rat, znam sta je glad!
Znam kad su tudjmanovci , milosevicevci i izetbegovicevci dosli u moj grad!
Pricamo ono kako je sad, slabo se micemo s mjesta,
puni smo rupa ko nasa cesta.
Cesto vucemo rucnu – vidis svaki biser
isli bi naprijed ali volimo taj rikverc.
Postalo nam navika da ne radi ni jedna fabrika,
maloverzacije presutimo da se ne ljutimo,
navikli smo, na gebiru i u miru.
Mladi iz zemlje bjeze, izbjeglice se vratit nece
ne moraju nek zaradjuju, nek nam salju para
mi cemo zivit u mraku i jedni drugima jebavat majku….

Cijela drzava placa reket
po kucama oruzja – od rata cuje se zveket,
imamo mina ko jagoda – pune oranice,
ali nece brati gurodovi sto su pravili sadnice!
Bole nas kite, imamo resursa vise,
pogotovo metala, govana, metana,
to je nas zrak i hrana – s tim nas vodje hrane.
Ne znam za vas ja sam sit – u mene vise ne stane.
Svako kurac u drzavi pusi, zatvara usi.
Pred nepoznatim ljudima drzim jezik za zubima
da’l: selam, zdravo, bog? Kako je pravo?
Ne znam vise sta da kazem, u sranju da se ne nadjem.
Pas je ujeo bubu, sviraju ratnu trubu,
ljude drukcijeg pogleda imaju na zubu,
a da im isprave pogled poslace im jedan odred
da im zapaljenu kucu gledaju kroz dvogled.

Al nema ratne nevjere sto moze unistit temelje,
onaj korjen kuce u kojem su nase duse,
onu burmu i lanac sto u temelj baci bosanac.
kad kucu pravi u temelj dio sebe stavi!
Srusi do temelja ne ide!
Temelj, on ce ostat vjecan ko Sava…

Mater vam ljubiiiiim !
Mater vam ljubiiiiim!
Mater vam ljubiiiiim!
Mater vam ljubiiiiiim!

Ana01
Gost
Ana01

Ne znam. Nikada nisam lijepila postere tih “posebnih” super osoba. Ima ljudi koje sam iznimno cijenila i cijenim zbog onog što (meni) jesu – vrela mudrosti, a izuzetno samozatajni, ima onih koje sam voljela zbog talenata koje imaju i na koje sam istovremeno bila ljuta jer se do tog talenta odnose kao da je to nešto što se podrazumijeva, a samo mi koji to nemamo, znamo koliko vrijedi.

Cijenim ljude, ali nisam od onih koji gaje kult ličnosti, a od krda sam uvijek bježala.

giordano bruno
Gost
giordano bruno

Kod tudjega tatka pogolema patka – narodna poslovica
Ko ne razume da pojasnim – “tudje je sve bolje od naseg”, Made in Germany.

mars
Gost
mars

@ giordano bruno – takvi su čisti i nepopravljivi isprazni mentalni snobovi. Ne kažem da nešto strano i ne može biti bolje od domaćeg, ali isto tako i domaće može biti bolje od stranog, ali je u glavama mentalnih snobova najbitnije porijeklo i markica, tj. “brend” koji stoji na proizvodu bilo materijalnom, bilo intelektualnom.. Evo, ja npr. imam zimsku jaknu koja na sebi nosi markicu “YASSA” (“Yugoslovenski asortiman sportskih artikala”), stara je 32 godine, u vrlo dobrom stanju, pristojnog dizajna i vrlo kvalitetna koju i dan danas koristim, te je zbog pokazanog kvaliteta ne bih mjenjao ni za kakav “Adidas”, “Nike” i sl. Jednostavno i prosto rečeno, život me ipak naučio da je na prvom mjestu sadržaj nečega (bilo čega) a ne ime koje to “nešto” nosi, tj. da je bolje imati malu mrlju od govneta na velikom zlatnom dukatu nego veliko govno na kojem je mala zlatna mrlja. I jedna i druga mrlja se daju maknuti sa svojih nosioca koji onda ostaju u svom ogoljenom punom izdanju da sijaju ili smrde, a ja ipak više volim sjaj. A mentalnim snobovima ostavljam smrad koji su sami izabrali.

P.S – iako sada, u konkretnom navedenom primjeru, ispada da je “YASSA” mrlja od govneta, ona to nikako nije, osim u glavama pomenutih mentalnih snobova.

kiki
Gost
kiki

Mislim da je, pogotovo u …hm…’poznijim’ godinama važnije znati svoje dobre i loše strane…eto, npr.na ovom portalu, i to samo od ženskih komentatora, dvije su vjerojatno pametnije/ obrazovanije od mene… :)) ali ja sigurno imam osobinu da brzo stvaram prijatelje i – neprijatelje…

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo

Pitanje za DJ Krmka ako ovo čita: jel bi još uvijek volio da si Šumaher?

https://www.youtube.com/watch?v=FjBJh46kglg

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Uvijek se naježim od onih ‘koji misle svojom glavom’. Izlijeću iza svakog kantuna i busaju se ‘svojim mišljenjem i svojom glavom’. A tko uistinu misli s tom glavom (uključujući i ovu moju)? Misle programi, vjerovanja, uvjerenja, ideologije. Sve nabrojano ‘zna’ kako nešto treba biti i onda evo glave koja će upravo tako misliti. Još kad se glave stave skupa i postanu masa, najbolje je noktom o ledinu i bjež’.Ovisno o tomu gdje se to skupe, nisi li masa, kamenovat će te, zatući ili tek popljuvati.
Misle oni koji prave programe, pišu religije, kanone, puk je tu da slijedi (naravno da je ovo iz Što bi dao da si na mom mjestu)..
Naravno da većina voli, želi biti poput većine! Svi nose zastavu, a ti ne? Ma nemoj, a zašto ti ne? Svi drže ruku na srcu dok svira himna, a ti blejiš u nebo. Kako to? Bolji si, pametniji?
Masa ne misli. Čovjek ne misli. Svi se kotrljamo niz struju i kako tko prođe.Netko se dobro nažulja, za nekoga se ožuljaju drugi.

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

Sve si točno napisao no nisi shvatio!?

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Zato ti jesi. Pa ćeš biti naše svjetlo u tami.

Piretis
Gost
Piretis

@Alerik- Spomenio si pjesmu “Što bi dao…”. Pjesma se pojavila, i odmah postala veliki hit, u vrijeme kad sam baš postajao teenager. U vrijeme kad nam se događa da mislimo da svijet postoji samo za nas, da smo osuđeni postavi slavni, bogati, neodoljivi. Još kada se sve to poklopi s tim da te idole tu i tamo sretneš na ulici, da imaš tu čast da ih vidiš i da im zavidiš, svi uvjeti za maštanje i snove su ispunjeni. No život te brzo otrijezni, počinješ shvatati da se takve stvari dešavaju rijetkima, slučajno ili zato što su izuzetno talentirani, a da sam nisi u toj skupini. I onda pokušaš postati dobar u nečem što ti leži i za što se ne moraju složiti zvijezde kao na primjer za dobitak na lutriji.
Na kraju svi postanemo dosta dobri u nečemu. Neke zadovolji to da mogu popiti gajbu piva (što je najviše u društvu) a drugi se godinama trude ne bi li savladali mrtvi jezik (koji im baš i ne služi nečem posebnom). Koje god vještine savladali gotovo uvijek je netko bolji od nas. Vremenom to prihvatimo ali uvijek nam godi kad nas pohvale: Tako ti to dobro ide ili imaš zlatne ruke. Želimo biti oni kojima se dive, a ako nam se ne dive onda uvijek pomaže da se divimo sami sebi.

VasilisaPremudra
Gost
VasilisaPremudra

@komentar Son of Alerik

Misliti svojom glavom a priori/a posteriori podrazumijeva biti svjestan programa, vjerovanja, uvjerenja, ideologija.

Umijece je znati uzeti odmak od istih i ne biti zaslijepljen njima.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik