Šećer se dodaje svuda. Obilato i diskretno. Nekada je bio izvor prijeko potrebne energije, a danas je uzrok niza bolesti. Najteže ga je otkriti u industrijskim proizvodima. Popis štetnih posljedica svakog dana je dulji – pokazuju znanstvene studije.
Ovo je jedno od prvih upozorenja koje djeca dobivaju: nemojte jesti previše bombona jer će te dobiti karijes! Kasnije će saznati da previše šećera također može dovesti do pretilosti, šećerne bolesti i kardiovaskularnih bolesti. Ne zaboravimo ni steatozu jetre (masna jetra), koja lagano ali sigurno vodi prema cirozi i raku.
Konačan dokaz kardiovaskularnog rizika su otkrili istraživači Harvard School of Public Health nakon što su 15 godina pratili 12.000 odraslih osoba pri konzumiranju šećera. Tijekom tog perioda umrla je 831 osoba. Rizik od smrti multipliciran je s 1,3, za one čije je konzumiranje šećera iznosilo 10 do 25% dnevnog unosa energije i 2,75 kada je ta stopa prekoračila 25%!
Dodani šećeri i skriveni šećeri
Po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), šećer bi trebao predstavljati najviše 5 do 10% dnevnog unosa kalorija, to jest 25 do 50 grama dnevno. Ali budite oprezni, rezultati se odnose samo na šećer kojeg dodaje industrija u bezalkoholna pića, kolače, pizze…, ili konzumaciju šećera u našoj kavi – na primjer. Studija isključuje prirodne šećere u voću, povrću i mlijeku.
Nutricionisti svakodnevno traže skrivene šećere, one koje svakodnevno unosimo putem industrijske hrane: suhomesnatim proizvodima, pizzama, konzervama, raznim umacima, i naravno bezalkoholnim šećernim pićima. Prema istraživanju objavljenom 2016. u Lancetu, kada bi industrija hrane smanjila za 40% količinu šećera, za pet godina broj ljudi s prekomjernom težinom u Britaniji bi se smanjio za 0,5 milijuna, a onih pretilih za milijun!
Često slične studije, osim edukativnog karaktera, potiho pripremaju opću populaciju na financijske represivne mjere. Umjesto da potiču proizvodnju zdrave hrane, sve više se nastoji izvući materijalna korist od potrošača uz pomoć takozvanih poreza na nezdravu hranu. Vidjeli smo poticaje na vjetrenjače, koje se proizvode u Njemačkoj i Nizozemskoj, ali još nismo vidjeli poticaje na proizvodnju zdrave lokalne hrane, kao ni obveznog otkupa takve hrane od lokalnih proizvođača. Svi balkanski narodi hranu znaju proizvoditi, ali očito ne znaju odabrati najbolje među sobom koji će ovu grešku ispraviti.
Nemoj slatko, nemoj slano, nemoj masno, nemoj kiselo, nemoj ljuto, nemoj dimljeno, nemoj meso, nemoj previse povrca, nemoj skrob, nemoj previse mljecnoga – lactoza, nemoj alkohol, nemoj kavu, nemoj tunjevinu, a sto onda samo bljutave splacine ili da se upucam u glavu onda necu nista osim vruceg olova.
Šečer se daje namerno svuda zbog poslovne veze sa zdravstvenom industrijom. Čak 80% ljekova vezano je na bolesti srca, žila i jetra a ti organi najčešče obolevaju baz zbog prekomerne dnevne doze šečera. Najgore je to da svi doktori znaju za to ali jih to ne zaustavi, da vam brez srama predpišu dijete i ljekove koje vas nikad neče ozdravit. Jedan tako tipičan poslovni ciklus je diabetes tip 1 gde vam doktor namernno predpiše dijetu koja vam katastrofalno šteti i ravno vas vodi na dijabetes tip 2.
Mi u Vojvodini smo uvek bili debeli 🙂
I u vreme kad je kila šećera bila skuplja od kile teletine! Pričala mi baba.
Šećer se jede zbog uživanja, a ne zbog “zdravlja”.
I nije kriv šećer, već slab karakter koji nema meru u konzumiranju.
Dijabetes se lakše dobija unošenjem veštačkih zasladjivača, koje forsira prehrambena industrija. Naravno, takvi zasladjivači su daleko jeftiniji od šećera!
Treba imati meru – u svemu.
Samo se vratimo prije industrijske hrane i sve bude jasno.
Sada imamo šećer i u kobasicama koje kupujemo u supermarketu.
Petar Veliki dobro zbori. Stvorili su kronične bolesti koje su sada izvor prihoda.
Sve je to lijepo, samo da jos kazu kako se odbraniti od toga, jer skoro svi proizvodi , kanditorski , pica, suhomesnati, mlijecni, ma svi, sadrze secer, i umjetna sladila. Da ne govorimo o drugim aditivima, tj, hemiji u hrani, za boju , okus, miris, trajnost,,, koji su u velikoj upotrebi.
Kako to izbijeci, uvoz ne mozes zabraniti, jer smo primorani otvoriti granice, Domaca proizvodnja koja bi bila organska,ne moze biti konkurentna po cijeni, od uvozne., A tu je i GMO.,za koju se ne zna koliko je ima na trzistu.
Da li su proizvidjaci aditiva u saradnji sa farmacijom.
Secer dovodi PH tijela u kiselo stanje. A tijelo je tad podlozno svakojakim utjecajima. Tesko je izbjec sladila pa i ako ne jedemo direktno slatke stvari.
Zlicica sode bikarbone (luzine) sa vodom prije spavanja te limunada (bez secera) ujutro na prazan zeludac podize PH tijela.
I ne citiram nikakva istrazivanja, vec iz vlastitog iskustva. Dakako, ph mokrace se moze lako provjeriti iako nije direktni indikator PH samog tijela (ispravite me slobodno ako san u krivu), al otprilike se moze vidit kako PH raste sa konzumiranjem sode i limuna
Sta rizikujemo kada se najedemo jagnjetine….holesterol ???
Mislim da bi bilo sad ispravno na sve slatkise stavit slike s raznim bolestima i pokvarenim zubima uzrokovanih secerom.Slicno kao na cigaretama.Takodjer u auto salonima velike plakate s raznim nesrecama i posljedicama istih.
secer je za decu a ne za odrasle ljude.. za odrasle su zdravije neke druge slasti (strasti)
Sve je to lijepo, samo da jos kazu kako se odbraniti od toga, jer skoro svi proizvodi , kanditorski , pica, suhomesnati, mlijecni, ma svi, sadrze secer, i umjetna sladila. Da ne govorimo o drugim aditivima, tj, hemiji u hrani, za boju , okus, miris, trajnost,,, koji su u velikoj upotrebi.
Kako to izbijeci, uvoz ne mozes zabraniti, jer smo primorani otvoriti granice, Domaca proizvodnja koja bi bila organska,ne moze biti konkurentna po cijeni, od uvozne., A tu je i GMO.,za koju se ne zna koliko je ima na trzistu.
Da li su proizvidjaci aditiva u saradnji sa farmacijom.