fbpx

Što se čudimo?

pitanje upitnik

Zar je to moguće?! Zar su i na to spremni?! Ko bi očekivao da tako nešto mogu uraditi?!, i slična pitanja postavljamo sami sebi i onima oko sebe, misleći na ono što se radi u međunarodnoj politici.

Sad vidim takvo čuđenje među čitateljima raznih portala nakon izjave samoizabranog „privremenog predsjednika“ Venezuele da je moguće da pozove Amerikance da vojno svrgnu Madura, nedavno stvarno i legalno izabranog predsjednika. Kako je moguće da takav čovjek kao što je „privremeni predsjednik“ postoji, čudimo se svi, i čudimo se kako je moguće da ga neko podrži u tolikom broju zemalja?

Moguće je. U zemljama koje podržavaju takvu politiku su na vlasti najčešće oni koji su sličnih karakternih osobina kao i onaj koga podržavaju. Neki od njih su i postavljeni na svoja mjesta sličnim metodama kao što namjeravaju postaviti i ovoga, možda manje brutalnim i očiglednim, perfidnijim sredstvima, ali na čelu svojih država su zahvaljujući tome što vole više gazdu i više se trude ugoditi njemu nego svom narodu. Na poklon za odanost dobiju medije, dobiju i novce za sebe i svoje najmilije i idu dalje. Na svaki gazdin mig, oni prvi skaču. Nekada gazda ne treba ništa ni činiti, samo dati znak, i oni već laju, a ako treba i ujedaju. I to je jedan od razloga zbog čega se u svijetu mogu dešavati ovakve stvari kao što se sad dešavaju u Venezueli.

Ali drugi razlog su, ma kako to nelogično izgledalo, oni koji su protiv takvog ponašanja. Njihova pasivnost i politika nezamjeranja. Kukavičluk i nespremnost niti na najmanji rizik. U tolikom svijetu, s toliko milijardi ljudi među kojima ima, sasvim sigurno, masa onih koji ne podržavaju politiku uplitanja u unutrašnje poslove drugih država, pogotovo ovako grube, baš nigdje, osim u samoj Venezueli, nije ustala neka grupa i demonstrirala protiv te sramne pojave. Nije toga bilo ni u ranijim sličnim prilikama kada su u pitanju druge zemlje. Većina nas koji sve ovo vidimo, nismo spremni žrtvovati svoje vrijeme, nismo spremni rizikovati djelić svog komfora da bismo pomogli onima koji su u opasnosti, koji su već ugroženi. Ne želimo ni demonstrirati. Jer, mogli bismo ne zaraditi tog dana svoju dnevnicu. Mogli bismo biti poliveni policijskim šmrkom, nažuljati oči suzavcem, dobiti batine. Mogli bismo biti snimljeni i prepoznati, pa ostati bez posla. Strah nas je. Šta će nakon toga biti s našom djecom? Ostat ćemo siromašni. I tako ostajemo tihi i pokorni.

Možda se to može i razumjeti do neke mjere. Strah je moćno oružje. Ali na izborima se može nešto učiniti bez velikog rizika. Može se bar pokušati. Ipak, gotovo pola ljudi i ne pokuša glasati. Ona druga polovica je opet podijeljena. Jedan dio njih, koji imaju koristi od takvog stanja, biraju da i dalje traje isto. Jedan dio se proda za sitne novce i glasa također za ostanak na starom. Jedan dio se boji da bi mogli doći još gori te ni oni nisu za promjene. I tako samo manji dio glasača se izjasni za promjene.

Zato se nemojmo pitati kako je moguće da se Palestince toliko obespravi da žive život nedostojan čovjeka? Kako je moguće da zemlje koje leže na rudnom bogatstvu budu izložene takvim pritiscima i smicalicama da ne mogu imati nikakve koristi od svog bogatstva, i još su optužene da su one izvor nevolja i opasnosti po čovječanstvo? Kako je moguće da predsjednik jedne zemlje odlučuje ko će biti predsjednik u drugoj zemlji, a obje zemlje su suverene? Kako je moguće, na drugoj strani, da oni koji su stvarni uzročnici nevolja budu predstavljani kao veliki humanisti, borci za ljudska prava, junaci filmova i dobitnici najvećih svjetskih priznanja? Da, sve je to moguće jer mi, tiha većina, nismo dovoljno hrabri. Kukavice smo, priznali to ili ne. Ne činimo dovoljno, ne činimo gotovo ništa. A kad bismo činili, tolika smo masa da bismo mogli preokrenuti sve.

Ipak, teško će se desiti velike promjene. Za velike promjene treba veliko talasanje, a za veliko talasanje treba veliki vjetar. Tog vjetra za sada nema. Kad dođe nakon tolikog zatišja, često zna biti prejak i napraviti više štete nego koristi, jer poruši i što treba i što ne treba…

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
24 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
avatar
Gost
avatar
1 godina prije

Da, djelomično se slažem sa tekstom.Ne želim reći da je lako savjetovati iz bijelog svijeta ali pogledajmo problem iz perspektive u HR, koja je mogućnost izbora između HDZ-a i SDP-a dali je to izbor kad provode istu politiku,a glas za neku malu stranku je problematičan jer i da dođu na vlast nebi mogli ništa korjenito mijenjati jer bi bili opstruirani od niže rangiranih uhljeba.Osim toga ako zbrojimo sve zaposlene u državnoj upravi,sve u javnim poduzećima,sve umirovljene branitelje,sve umirovljenike (koji kukaju da su mirovine male ali su redovite),sve koji su na neposredan ili posredan način na proračunu,sve mlade koji su pobjegli u inozemstvo od svi tih sranja, dođemo do saznanja da više ni nema mnogo preostalih građana koji bi mogli prosvjedovati.

makro
Gost
makro
1 godina prije
Reply to  avatar

Tako je, zaboravite na OVAKVE izbore, jer tu nema izbora. Radije izađite vani i sami u svom gradu zajedno nađite one ljude, za koje čete glasati na novim izborima, dajte im prosječnu plaču i mandat od jedne godine ili, pošto ITEKAKO JESTE/JESMO KUKAVICE, jednostavno napravite “konkurs”, pa onda neka ždrijeb odluči među prijavljenima, koje se može opozvati odmah, kad nešto zajebu, prikriju ili se jednostavno ponašaju glupo, mizogino, rasistički…itd. Neče iči, jelda? E, onda u svakom slučaju one izjave one budale iz Italije o Istri i Dalmaciji itekako imaju smisla, itekako ih zaslužujemo i u Zloveniji i u Tuđmaniji. Nesretno nam bilo.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije

Vrč ide na vodu dok se ne razbije. Društveni sistemi traju dok se ne uruše. Sve ima svoj vijek trajanja. Puna su groblja nezamjenjivih.
Oni mudriji svoje sisteme nadograđuju, stavljaju zakrpe tamo gdje curi. Oni tvrdoglaviji su istrajni na svom lošem putu. Ništa se ne može promijeniti dok to ne odobri vrhovni sudac zvan Vrijeme.

Postoje zakoni po kojima se gibaju mase. Svatko od nas je čovjek za sebe, ali je u isto vrijeme i dio mase. Ono što ima snagu za pokretanje masa nije sila, nego ideja. Ako je dovoljno moćna, zahvatit će dovoljan broj pojedinaca da bismo ih nazvali masom. Ona sama će iz sebe izroditi najsposobnije za provedbu ideje.

Zato su najopasniji ljudi za sve sisteme oni koji imaju ideju. Svaki sistem ima ugrađene detektore ideja. Doušnike, filtere, brane. Sve to služi za obranu od ideja.

Mediji su infrastruktura u posjedu Vlasti (one istinske čiji predstavnici su po Vladama država), cesta po kojoj svi idu, a Vlast postavlja znakove, patrole, brklje i usmjerava na sporedne puteve, slijepe ulice.
Makroekeonomija daje odgovore na mnoga pitanja – ako se kamata poveća za toliki postotak, koliko će ljudi bankrotirati; ako se nezaposlenost poveća za taj postotak, koliko će pasti cijene nekretnina. Ti mali postotci određuju naše sudbine, utječu na naš komfor, naše planove dok mi mislimo da smo sami krivi ili zaslužni.
Svijet se promijenio u zadnjih 100 godina. Krajem 19.stoljeća nas je bilo oko milijardu. Danas nas je skoro osam milijardi. Svijet se promijenio, tehnologije su se promijenile, ali čovjek nije. I dalje se s čovjekom upravlja preko njegovih mana. Potiče se pohlepa, poslušnost, prijetvornost, zavist, prestiž. Valja se osigurati jer svatko oko sebe vidi da novca nema dovoljno. Otud korupcija, kupnja i prodaja ljudi, otud poslušnost, otud stranački vojnici.
Upravljanje kreacijom novca se čini kao izvor svih zala. A onda vidimo kako oni koji stvaraju novac ni iz čega iz dana u dan uspješno odgađaju neumitni krah. a ovi drugi se guše u hiperinflaciji.

Propast se nikad ne događa preko noći. Ni firma ne bankrotira preko noći. Iako se tako čini. Bankrot, propast se dogodi neprimjetno i sve klapa po starom još godinama, a onda se uruši preko noći.
Tu ne možemo ništa kao pojedinci učiniti da promijenimo stvari, one su konačne i neumitne.

Alen
Gost
Alen
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

Cudno je da se oni koji cine lose stvari tj oni koji cine ovaj sistem vlasti jako dobro organiziraju.. Kod njih opet sve moze ,ono sto za ostale nije moguce dok vrijeme ne donese promjenu , dok se sami ne uruse..
Dakle cinjenica je da se moze , pitanje je samo zasto se tamna strana lako organizira ….

benty20
Gost
benty20
1 godina prije
Reply to  Alen

Alene odgovor na tvoje pitanje je vrlo jednostavan! Ti isti su jako pohlepni, a svakom čovjeku je u prirodi da nešto posjeduje. Imaš li ti želju imati nešto što nemaš? Pa da to ostvariš malo ćeš štedjeti na drugim stvarima, pa ćeš možda raditi i dodatni posao i ako uspiješ bit ćeš zadovoljan, hm, barem neko vrijeme dok ne poželiš slijedeće… Ako imaš posao tada ćeš neke nepravde i pretrpjeti, nadati se da je to privremeno i da će biti bolje. Ali ti neće ni pasti na pamet da nešto temeljito mijenjaš jer imaš koliki toliki “komfor” kojega bi takvim ponašanjem doveo u pitanje i rizik! A ionako ima masa onih kojima je gore, pa već će se oni pokrenuti, a paralelno s rješenjem njihova pitanja riješit će se i moje! I eto ga…

Zigi
Gost
Zigi
1 godina prije
Reply to  Alen

Destrukcija je uvjek lakša od konstrukcije, jer se ne moraš držati pravila(morala).Kod borbe za vlast uvjek se koristi neki vid uništenja. Dobronamjerna masa nema te instinkte koji su nužni za preživljavanje u toj bari i misli da će preživjeti ako joj se ne približava, međutim problem je da krokodili iz te bare kreiraju pravila za sve.

28.juni
Gost
28.juni
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

Činjenica je da smo slabi ljudi i da je to uzročno- posljedicćna veza svega. Kao što u svim sferama života vlada ZAKON JAČEG tako i u politici on uzima svoj danak. Nažalost. Velike sile vuku konce dok su one male marionete podredjene njima.

avatar
Gost
avatar
1 godina prije
Reply to  28.juni

28.juni-Slažem se da veliki vuku konce ali nešto je i donas,bar u RH,kako smo puzajući ušli u EU i NATO toliko nas se i cijeni.

28.juni
Gost
28.juni
1 godina prije
Reply to  avatar

@avatar-Slažem se ,ali nije samo u Hrvatskoj tako već u čitavom našem. regionu

Avatar
Gost
Avatar
1 godina prije
Reply to  28.juni

28.juni-Sigurno ali pišem o onom što si utvaram da najbolje poznajem.

Šok
Gost
Šok
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

vidiš kako SOA piše realno dobre eseje sa utkanim moralnim vrijednostima, čitmen i pismen, jasan i nedvosmislen, iz prespektive malog čovjeka razumljiv. malo je otvrdnuo pa nije više onako edukacijski nastrojen sada se više ne obazire na minuse nego čisti sebi prtinu i gura do zacrtanog cilja, bit će nešto od tebe barem dok ima struje

Moreno
Gost
Moreno
1 godina prije
Reply to  Son of Alerik

SoA Točno je kako ideja može pokrenit mase, ali ideja sama po sebi predpodstavlja programirani um za prihvat bilo koje ideje tako da nije problem u ideji nego u svijesti koja omogućava komunikaciju među pojedincima bez ideoloških postavki.
Nadalje sve civilizacije kroz povijest su popropadale i nijedna se nije uspila zakrpit.
A ka pojedinci nemožemo prominit ništa, ali svaki pojedinac može prominit odnosno osvijestit sebe i tek kad se stvori kritična masa osviještenih može se prominit sve i to doslovno priko noći.
Isto tako sve može i otić u civilizacijsku propast priko noći.
Sudeći po globalnome stanju čovječanstva u ovome trenutku sve su opcije otvorene.

Šok
Gost
Šok
1 godina prije
Reply to  Moreno

jedina civilizacija za koju znam da je sigurno propala je sumerska,
kritična masa je negdje oko 10-12%

Bilo kuda, kiki svuda
Gost
Bilo kuda, kiki svuda
1 godina prije
Reply to  Šok

Šok,
Tacnije 8%. Ali me bih zeljeo traziti tu doktorsku disertaciju, koju sam procitao negde prije >10 godina.

nonwo
Gost
nonwo
1 godina prije
Reply to  Moreno

“Fenomen stotog majmuna

Priča počinje još tamo davne 1952. godine na jednom japanskom otoku. Grupa znanstvenika je vršila eksperiment na jednoj vrsti smeđih majmuna, koje su navikli uživati u slatkom krumpiru. Međutim, svaki obrok uvijek im je bio pokvaren umakanjem svakog krumpira u gorku smjesu sličnu pijesku.

majmuni čimpanzeVećina majmuna jela je cijeli krumpir, zajedno s pijeskom. Nakon određenog vremena mlada 18-mjesečna majmunica otkrila je da se u obližnjem potoku krumpir može oprati i uživati u jelu bez gorkog dodatka.

Svoje otkriće prenijela je na majmunsku obitelj kojoj je pripadala.

U idućih šest godina znanje pranja krumpira se širilo sa starih na mlade. Krumpir su prali samo oni mladi koje je naučila obitelj. Ostali majmuni su i dalje jeli gorku koru.

I tada se dogodilo da su u jednom danu na otoku svi majmuni počeli prati krumpire. Svi su odjednom postali svjesni da mogu izbjeći gorko jelo.

Ono što je najviše zapanjilo znanstvenike je činjenica da su i majmuni na susjednim otocima počeli raditi isto, iako do tada to umijeće nije bilo poznato. U jednom danu, svijest svih pripadnika jedne vrste proširila se do nove spoznaje.

Ovaj fenomen evolucijskog skoka u razvoju kolektivne svijesti, Ken Keyes je nazvao “fenomen stotog majmuna”, simbolično objašnjavajući da kritična količina znanja među pripadnicima jedne vrste predstavlja “99 majmuna”, a kada se konačno osvijesti i “stoti majmun” znanje se trenutačno proširi među svim pripadnicima vrste, a bez ikakvog doticaja među sobom.”

Iza_horizonta
Gost
Iza_horizonta
1 godina prije

Ja se čudim sledeće:
Kako je Maduro dao intervju BBC u kojem je savršeno pratio lažni narativ masovnih medija?
Zašto mu narod gladuje a on ima najveće rezerve nafte na svijetu? Kako su ga to ‘spriječili’ da nahrani narod? Zašto ne gladuju npr. u Saudijskoj Arabiji u kojoj se vlastodršci maksimalno bahate?
Zašto masovni mediji reklamiraju socijalizam? Zbog jednakosti? Može li biti zbog zabrane mišljenja i razmjene informacija?

Zigi
Gost
Zigi
1 godina prije
Reply to  Iza_horizonta

Horizont, tvoja pitanja bi bila na mjestu kada bi to što si pročitao-li u tim istim sumnjivim medijima bila istina. Cilj je upravo da se prikaže lažna , prenaglašena ili zamučena slika stvarnosti. Stvarnost je da dezinformacije u “mainstream” medijima su dosegli razmjere hladnog rata ,s time da su ovaj puta uvučeni svi , i mali i veliki! Po meni to niti je paranoja niti teorija urote već zbilja u kojoj živimo.

Iza_horizonta
Gost
Iza_horizonta
1 godina prije
Reply to  Zigi

@Zigi – to je tačno, vrlo je problematično bilo šta tvrditi jer su mediji napravili iskrivljenu sliku svijeta. Što se tiče Venecuele, drug mi je bio tamo i rekao je da žive mnogo lošije od nas.

Piretis
Member
Piretis
1 godina prije

Zašto kao pojedinci ili skupine građane ne ustanemo za nečije dobro? Razlozi su mnogi a samo je jedan konformizam. Ima i straha. Ali ima, barem kod mene, i malo inata. Gdje su bili Venezuelanci, Palestinci, i mnogi drugi kad je kod nas gorilo? Nešto se baš ne sjećam da se tamo masovno protestiralo dok je Vukovar bio razaran. Dok je NATO bombardirao mostove i škole po Srbiji. Sad bi mi trebali ispravljati tuđe krive Drine, a i čemu. Možemo li kao građani nešto promijeniti protestom ili davanjem podrške? Možemo li što promijeniti izborima? Mijenjamo li išta ili samo umišljamo da mijenjamo?
Vjerojatno je najbliži istini @Alerik. Mi možemo malo ali vrijeme može puno.

makedonac
Member
makedonac
1 godina prije

Kad sambio tinejdzer Amerika i zapadna Evropa su bili moj uzor za slobodu, demokratiju i postovanje ljutskih prava. Sada posle 40 godina ove demokratske mere, sa manipulacijom, su se pretvorile u sredstvo za dominaciju, iskoriscavanje bogatih malih drzava i ucene.
Zalosno zar ne.

boris
Gost
boris
1 godina prije
Reply to  makedonac

Uvek su takve bile, samo sto to nisi shvatao isto kao ni vecina drugih.

IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe
1 godina prije

Meni je čudno kada nista nije čudno, sto čudnije to normalnije.

Bob Rock
Gost
Bob Rock
1 godina prije

Odličan tekst, pogađa meritum stvari!
Tako je kod nas u Hrvatskoj, zemljama u okruženju i ostatku Europe!
Sve se svodi na strah!

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

Treba stvar poredati hronosloski: prosle godine Pompeo nazove Gvida i kaze mu datum kad ce se proglasiti privremenim predsjednikom (ustav Venecuele je to definisao ako predsjednik umre). Krvava Djina trebala je odraditi svoj zadatak i Maduro je trebao umrijeti, ali tu se nesto izjalovilo u planu. Gvido se po planu proglasi privremenim predsjenikom, Tramp po planu posalje spreman tvit i onda nastane cudjenje. Da je Maduro umro u planirano vrijeme nista nebi bilo cudno.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik