Što se čudimo?

pitanje upitnik

Zar je to moguće?! Zar su i na to spremni?! Ko bi očekivao da tako nešto mogu uraditi?!, i slična pitanja postavljamo sami sebi i onima oko sebe, misleći na ono što se radi u međunarodnoj politici.

Sad vidim takvo čuđenje među čitateljima raznih portala nakon izjave samoizabranog „privremenog predsjednika“ Venezuele da je moguće da pozove Amerikance da vojno svrgnu Madura, nedavno stvarno i legalno izabranog predsjednika. Kako je moguće da takav čovjek kao što je „privremeni predsjednik“ postoji, čudimo se svi, i čudimo se kako je moguće da ga neko podrži u tolikom broju zemalja?

Moguće je. U zemljama koje podržavaju takvu politiku su na vlasti najčešće oni koji su sličnih karakternih osobina kao i onaj koga podržavaju. Neki od njih su i postavljeni na svoja mjesta sličnim metodama kao što namjeravaju postaviti i ovoga, možda manje brutalnim i očiglednim, perfidnijim sredstvima, ali na čelu svojih država su zahvaljujući tome što vole više gazdu i više se trude ugoditi njemu nego svom narodu. Na poklon za odanost dobiju medije, dobiju i novce za sebe i svoje najmilije i idu dalje. Na svaki gazdin mig, oni prvi skaču. Nekada gazda ne treba ništa ni činiti, samo dati znak, i oni već laju, a ako treba i ujedaju. I to je jedan od razloga zbog čega se u svijetu mogu dešavati ovakve stvari kao što se sad dešavaju u Venezueli.

Ali drugi razlog su, ma kako to nelogično izgledalo, oni koji su protiv takvog ponašanja. Njihova pasivnost i politika nezamjeranja. Kukavičluk i nespremnost niti na najmanji rizik. U tolikom svijetu, s toliko milijardi ljudi među kojima ima, sasvim sigurno, masa onih koji ne podržavaju politiku uplitanja u unutrašnje poslove drugih država, pogotovo ovako grube, baš nigdje, osim u samoj Venezueli, nije ustala neka grupa i demonstrirala protiv te sramne pojave. Nije toga bilo ni u ranijim sličnim prilikama kada su u pitanju druge zemlje. Većina nas koji sve ovo vidimo, nismo spremni žrtvovati svoje vrijeme, nismo spremni rizikovati djelić svog komfora da bismo pomogli onima koji su u opasnosti, koji su već ugroženi. Ne želimo ni demonstrirati. Jer, mogli bismo ne zaraditi tog dana svoju dnevnicu. Mogli bismo biti poliveni policijskim šmrkom, nažuljati oči suzavcem, dobiti batine. Mogli bismo biti snimljeni i prepoznati, pa ostati bez posla. Strah nas je. Šta će nakon toga biti s našom djecom? Ostat ćemo siromašni. I tako ostajemo tihi i pokorni.

Možda se to može i razumjeti do neke mjere. Strah je moćno oružje. Ali na izborima se može nešto učiniti bez velikog rizika. Može se bar pokušati. Ipak, gotovo pola ljudi i ne pokuša glasati. Ona druga polovica je opet podijeljena. Jedan dio njih, koji imaju koristi od takvog stanja, biraju da i dalje traje isto. Jedan dio se proda za sitne novce i glasa također za ostanak na starom. Jedan dio se boji da bi mogli doći još gori te ni oni nisu za promjene. I tako samo manji dio glasača se izjasni za promjene.

Zato se nemojmo pitati kako je moguće da se Palestince toliko obespravi da žive život nedostojan čovjeka? Kako je moguće da zemlje koje leže na rudnom bogatstvu budu izložene takvim pritiscima i smicalicama da ne mogu imati nikakve koristi od svog bogatstva, i još su optužene da su one izvor nevolja i opasnosti po čovječanstvo? Kako je moguće da predsjednik jedne zemlje odlučuje ko će biti predsjednik u drugoj zemlji, a obje zemlje su suverene? Kako je moguće, na drugoj strani, da oni koji su stvarni uzročnici nevolja budu predstavljani kao veliki humanisti, borci za ljudska prava, junaci filmova i dobitnici najvećih svjetskih priznanja? Da, sve je to moguće jer mi, tiha većina, nismo dovoljno hrabri. Kukavice smo, priznali to ili ne. Ne činimo dovoljno, ne činimo gotovo ništa. A kad bismo činili, tolika smo masa da bismo mogli preokrenuti sve.

Ipak, teško će se desiti velike promjene. Za velike promjene treba veliko talasanje, a za veliko talasanje treba veliki vjetar. Tog vjetra za sada nema. Kad dođe nakon tolikog zatišja, često zna biti prejak i napraviti više štete nego koristi, jer poruši i što treba i što ne treba…

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
23 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
avatar

Da, djelomično se slažem sa tekstom.Ne želim reći da je lako savjetovati iz bijelog svijeta ali pogledajmo problem iz perspektive u HR, koja je mogućnost izbora između HDZ-a i SDP-a dali je to izbor kad provode istu politiku,a glas za neku malu stranku je problematičan jer i da dođu na… Pročitaj više »

Son of Alerik

Vrč ide na vodu dok se ne razbije. Društveni sistemi traju dok se ne uruše. Sve ima svoj vijek trajanja. Puna su groblja nezamjenjivih. Oni mudriji svoje sisteme nadograđuju, stavljaju zakrpe tamo gdje curi. Oni tvrdoglaviji su istrajni na svom lošem putu. Ništa se ne može promijeniti dok to ne… Pročitaj više »

Iza_horizonta

Ja se čudim sledeće: Kako je Maduro dao intervju BBC u kojem je savršeno pratio lažni narativ masovnih medija? Zašto mu narod gladuje a on ima najveće rezerve nafte na svijetu? Kako su ga to ‘spriječili’ da nahrani narod? Zašto ne gladuju npr. u Saudijskoj Arabiji u kojoj se vlastodršci… Pročitaj više »

Piretis

Zašto kao pojedinci ili skupine građane ne ustanemo za nečije dobro? Razlozi su mnogi a samo je jedan konformizam. Ima i straha. Ali ima, barem kod mene, i malo inata. Gdje su bili Venezuelanci, Palestinci, i mnogi drugi kad je kod nas gorilo? Nešto se baš ne sjećam da se… Pročitaj više »

makedonac

Kad sambio tinejdzer Amerika i zapadna Evropa su bili moj uzor za slobodu, demokratiju i postovanje ljutskih prava. Sada posle 40 godina ove demokratske mere, sa manipulacijom, su se pretvorile u sredstvo za dominaciju, iskoriscavanje bogatih malih drzava i ucene.
Zalosno zar ne.

IVE iz pecalbe

Meni je čudno kada nista nije čudno, sto čudnije to normalnije.

tihobl

Treba stvar poredati hronosloski: prosle godine Pompeo nazove Gvida i kaze mu datum kad ce se proglasiti privremenim predsjednikom (ustav Venecuele je to definisao ako predsjednik umre). Krvava Djina trebala je odraditi svoj zadatak i Maduro je trebao umrijeti, ali tu se nesto izjalovilo u planu. Gvido se po planu… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI