Šume su pluća Zemlje. Šume nas hrane. Šume nas griju. Od šuma se pravi namještaj. Šume su bogatstvo – sve su to česte fraze koje čujemo vezane za definiciju šuma.
Naravno, i ja volim šume i kad god nađem vremena, idem u šetnju jednom šumom u mom mjestu. Ljeti je ona najljepše utočište od vrućine – svud okolo sparno, a u šumi svježi povjetarac, koji kao da pretvara zrak u neku ljekovitu tvar i tako oporavlja cijeli organizam. U proljeće, nigdje bolje se ne može vidjeti bujanje i radost života nego u šumi. Doslovno svaki dan uočavate promjene, napredak, razvoj života u svom najljepšem izdanju. A tek cvrkut ptica! Ne zna se da li one svojim cvrkutom potiču ovo bujanje života, ili bujanje potiče njih na sve veseliju pjesmu, ali je očito da se lijepo dopunjuju i usklađuju. Ipak, jesen u šumi je najljepša! Takve boje, koje se tamo mogu vidjeti uživo, još ni jedan slikar na svijetu nije uspio naslikati. A tepih – da, lijep je i onaj od trave, ali nije onako šuškav kao tepih od lišća. Kad si na njemu, on uz vizualno stvara i akustično zadovoljstvo. Zimski tepih od snijega koji škripi pod nogama je također akustičan, ali njega najviše krasi ta čista ljepota bjeline. I krasna bijela odjeća u koju obuče cijelu šumu je neodoljiva. Toliko odjeće, bez ijedne mrljice!
U šumi se može osvježiti borovnicama kojih ima koliko god poželiš. Ima jestivih gljiva, poneka jabuka, orah. Divlja jabuka. Tu su neke ljekovite biljke. Dakle, šuma te može i nahraniti i izliječiti. Jednostavno, šuma može čuda učiniti, a u mom slučaju šuma je i inspiracija. Svako drvo , list, biljčica, sve u meni budi potrebu da to pretvorim u stih. Evo, pogledam jednu mladu bukvu koja raste pored puta, nasuprot hrastu njenih godina. Preko puta su sastavili krošnje, tako da se lišćem i granama dodiruju kao ljudi rukama. I odmah se u meni rodi ovakva pjesma:
Šumska ljubav
Kad povjetarac
kroz šumu pirne,
hrast bukvu krišom
granama dirne.
I ona svoje
grane primakne
pa mu listove
malkice takne.
Onda hrast basom
svojim zašušti.
Bujica nježnosti
ka bukvi pljušti.
Zatrepti ona
na sve to stidno –
zaljubljena je
očevidno.
A vjetrić i dalje
lagano duva
i tajnu njihove
ljubavi čuva.
Onda koračam dalje po šuškavom tepihu od lišća, koji kao da je vezen zlatnim nitima, i mislim o tome kako to šuštanje godi mojim ušima, kako me smiruje. Kako u njemu uživam. Ali, odjednom mi padne na pamet kako i ne vidim što ima ispod tog divnog tepiha. Što ako i tamo sve vrvi od meni nevidljivog života, ako je ispod lišća mnoštvo insekata koje gazim, a pri tom još uživam?! Nove emocije stvaraju novu, sasvim drukčiju pjesmu:
Mrav
Koračam. Opalo
lišće gazim.
Pod lišćem kao tepih
mekana trava.
I ne znam da sam,
koračajući,
u travi zgazio
nedužnog mrava.
A bio je dobar.
Vrijedan. I prav!
Kako je teško
kad si tek – mrav!
Da, šuma je, uz sve na početku navedeno, i inspiracija. Zaslužuje svako poštovanje. Čuvajmo šume kao što i one čuvaju nas!
Cisti uzitak uz jutarnju kavu.
i meni je šuma, općenito Priroda i lijek i inspiracija (ne toliko za pjesme, koliko za tehnička i ostala životna rješenja i ideje). Ali naglasio bih baš hod, posebno šetnju, kao katalizator.
P.S. ko bi reko da je naš Koča tako tankoćutan..:)
Koliko bih o ovome mogao govoriti. Kada se čovjek sasvim uživi u ljepotu šuma, krajolika, prirode općenito, tolike misli počinju zujati glavom da ih ne može sabrati u jednu smislenu rečenicu. Za mene takvo iskustvo nadmašuje sve drugo u životu – suočeni sa istinskim i iskonskim savršenstvom – u tom kratkom trenutku kao da ste spoznali sav Univerzum – ono što ne možete obuhvatiti razumom, upravo osjećate da struji kroz vas poput neke silne energije. Čini se kao da stojite pod slapom koji ispire sa vas sve površno, materijalističko i ljudsko – i ostaje samo čisti duboki smisao postojanja. Onaj košmar misli u trenutku se sabere u jedan doživljaj udivljenja i beskrajne zahvalnosti postojanju što vam je udjelilo trenutak blaženstva. Trenutak koji se čini kao vječnost. Udah koji kao da ne prestaje već utače u vas sve ono što niste imali. Osjećate jaku toplinu i trnce koji se šire iz… Čitaj više »
Drugovi slazem se sa vama , Ivini tekstovi su osvjezenje i odmak od ucmalosti politickih tema iz svakodnevnog zivota , obavezno stivo za svakog tko drzi do vlastite mentalne higijene.
Hvala Ivo na svim tekstovima do sada!
A nikako da se donese Zakon o šumama…