Susret sa smrću

Mrtvac

I ne pamtim kad sam prvi put vidio neku mrtvu životinju, jer to je na selu čest slučaj. Ugine kokoš, kolje se svinja ili janje, ulovi se zec, upeca riba i sve to je dostupno djeci pa se priviknu na prizore mrtvih životinja.

Ipak, kad nam je uginuo konj Dundin, otac me je nekako odstranio i nisam vidio šta su uradili s njim. Čuo sam da su mu oderali kožu i da su ga pokopali, a kasnije sam vidio i Dundinov grob. Bio je na našoj njivi nedaleko od kuće. I sada kad dođem na tu njivu uvijek se sjetim i mjesta na kom su duboko zakopali konja koga sam prvog upoznao i koga sam često timario.

Ali doživljaj svih tih smrti je drukčiji od doživljaja smrti čovjeka. To kako ljudi umiru sam i razumio, i nisam razumio. Nikada nisam vidio mrtvog čovjeka i bio sam radoznao kako on izgleda? Kad je umirao neko od rodbine, mene još uvijek nisu vodili na sahrane. A onda je umro susjed Marko, stariji čovjek, koga sam dobro poznavao. Na dan sahrane mi djeca smo se motali u toj vrevi ljudi. Bila je to prilika da se i ja prikradem otvorenoj škrinji i virnem unutra. Nešto me vuklo da to učinim, a strah je činio svoje i usporavao mi korak. Neodlučno sam se primicao i tek kad sam bio dovoljno blizu, smogao sam hrabrosti pogledati u sanduk. Blijedo lice pokojnika, tijelo prekriveno nekim meni neobičnim pokrivačem, ruke prekrižene na grudima i hrpa zgužvanih novčanica na grudima. Okolo miris zapaljenih svijeća i jecaji rodbine. Brzo sam se okrenuo i izašao iz te prostorije.

Tog dana mi je samo ta slika bila pred očima, samo onaj miris svijeća u nosu i plač pokojnikove rodbine u ušima. Bilo šta da bih radio, nisam se mogao  osloboditi slike smrti u mislima koja mi je izgledalo nekako zagonetno strašna. Navečer sam dugo izbjegavao ići u krevet, a kad sam ipak morao, nisam dugo mogao zaspati. Kad sam zaspao, sanjao sam strašne snove i budio se, a onda ponovo pokušavao zaspati. Prošlo je nekoliko dana dak se nisam oporavio od svog prvog susreta s pokojnikom.

I kasnije mi je uvijek bilo neugodno kad sam trebao ići na sahranu. Ne volim vidjeti leš. Divim se ljudima kojima je rad vezan za leševe. Mora da ni njima nije lako, ali se vremenom naviknu do mjere koja je prihvatljiva. Pogotovu mislim da je teško onima koji rade s već raspadnutim tijelima.

Ne znam kako stvarno izgleda smrt, je li tako strašna kao što se čini ili je naša slika pogrešna. Možda ćemo u zadnjem trenutku i to saznati, samo što to tada više neće biti važno.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Od svih sigurnih stvari na svijetu, najsigurnija je smrt. Umrijet ćemo, ovako ili onako, prije ili poslije, ali sigurno. Onaj koji nam je podario život, podario nam je i smrt. Tako je život roba s greškom. S ugrađenim rokom trajanja. Znamo da se smrt događa uvijek drugima, nikad nama. Mi smo uvijek s ove strane, gledamo druge kako tuguju ili sami tugujemo, žalimo i idemo dalje, navikavamo se na život s boli. Smrt ne boli.
Možemo odabrati živjeti sa strahom od smrti, možemo se ne bojati pa živjeti kao da će nas mimoići. No, jesmo li spremni za smrt, onu osobnu, moj/tvoju, za koju ne znaš kad će doći? Jesmo li svjesni da to može biti bilo kad, zašto ne sad ili koji sat kasnije?
Na nekoj razini, kojoj – ne znam, ali svakako nesvjesnoj, svatko od nas zna za svoj rok trajanja. Iz pozicije promatrača drugih skloni smo osuđivati tuđe postupke te ‘nije morao učiniti to i to’, ‘mogao je ovako, onako’…Mnogi naši postupci su vođeni odlukama koje dolaze od tog unutarnjeg sata koji kaže ‘Vrijeme je sad da to učiniš’. Pa postajemo ‘nerazumni’.
Kad ćemo već sigurno umrijeti, onda je jedino bitno kako ćemo živjeti. A živjeti treba tako da svakog trena možemo umrijeti bez kajanja (ok, tko bi se kajao kad ga nema), odnosno da ne ostavljamo za sobom nedovršene poslove, da ne propuštamo razriješiti situacije, odnose, izreći riječi koje želimo jer…hoćemo li imati vremena kasnije reći, kasnije čuti? Možda nestanem, možda nestane onaj kojem treba reći.
Kažu da je smrt pravedna jer sustiže svakoga. I to je dovoljno za bijes jer ne vidimo pravdu u preranim smrtima premladih ljudi, ne vidimo pravdu u ratnim smrtima. A opet – toliko je zazivatelja upravo takvih smrti, toliko poziva na ubojstva, bombardiranja, nuklearne napade i to ne psihopata koji su opijeni moći, nego iz redova običnih, koji liju suze za uginulim psom i misle o sebi kao o empatičnima.
Svatko od nas zna kad će umrijeti i to nije danas. Jednog dana. Dotad ćemo živjeti kako znamo i umijemo. Biti oni koji ovaj svijet čine gorim mjestom ili boljim. Svatko za se bira.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Danas se umire uglavnom u bolnicama, u tuđem, stranom okruženju se ‘spašava život’. Način na koji ćemo dati sve od sebe je odlazak u bolnicu. Napravimo li bilo što drugo, peći će nas savjest, proganjati krivnja…’da sam barem napravio ovo ili ono’. Nekad se umiralo u svojoj kući, u prisustvu svojih, sinova, kćeri, unučadi, prijatelja.
‘Čuvali’ bi umirućeg dan i noć. Sjećam se takvih polaganih i prirodnih umiranja.Gledao kako umirućeg napuštaju elementi od kojih je sastavljen. Suha usta i kako su mu namakali usne vlažnom krpom. Zadnji bi nestao zrak koji je kroz hropac nestajao.Vid, sluh, prepoznavanje bi se pojavljivali i nestajali, kidale su se veze s ovim svijetom. Prisutni bi molili krunicu i umirućega ispraćali u poznatom mrmorenju, zvukovima koje su postali dijelom njega. Umiranje je bilo tako ljudsko.
Danas postoje hospiciji, ali ne i znanje o umiranju. Izgubilo se u našoj opsjednutosti vlastitom bitnošću.
Jednu od najboljih knjiga (bojim se da je i jedina) o umiranju je napisao Adrian Predrag Kezele. Zove se Život-smrt-život. Valja je pročitati i imati negdje na polici.

otpisani
Gost
otpisani

Život-smrt-život
Zgodno je i olakšavajuće razmišljanje o mogućem životu nakon ovog našeg tjelesnog. Nisam pročitao knjigu od Adriana Predraga Kezele, ali sam siguran da bi to mogla biti jako dobra knjiga za nekoga tko još u svojoj glavi nema stvarnu sliku o životu i njegovom kraju.
Ima na jutubu i nekoliko video uradaka od tog istog autora na tu temu, ali ne gledam niti slušam to, jer života nakon ovog našeg, u kome bi jednostavno nastavili sa svim našim sjećanjem na prošli život – nema.
Moguće da dok nam tijelo funkcionira, mi zračimo nekakvu energiju i da u trenutku same smrti dođe do nekakvog efekta kojeg bi mogli usporediti sa onim, kada dvije žice od struje stavimo u kratki spoj , pa imamo pojavu iskre i reskog zvuka ali već u slijedećem trenutku izgori osigurač, trafo stanica, ili generator i ni u kom slučaju struje više nema i ni jedan uređaj više ne radi pa ni kompjuter preko kojega i iz kojega možeš dobiti i pohraniti brdo informacija. Jednostavno dođe li do poremećaja u opskrbi strujom te informacije se na tom kompjuteru izgube za uvijek.
Tako i naše tijelo, dok svi njegovi vitalni djelovi funkcioniraju, ono živi, produktivno je, služi svrsi, njegov kompjuter (mozak) dobiva napajanje iz tjelesne, samostalne proizvodnje struje potrebne za održavanje svih životnih funkcija. Dotrajalošću ili oštećenjem centara koji su potrebni za održavanje života – život prestaje, sa njime i sve ono što je taj život činilo životom.
Da bi postojala svijest (esencija života) mora u funkciji biti mozak, tj dio mozga zadužen za svijest. Prestankom funkcioniranja tog dijela dolazi do nestanka svijesti i poslije toga je za taj život kraj.
Zašto bi se život nekog drugog sisavca razlikovao od života čovjeka ??? Možda zato što smo mi “Božja kreacija”… (bez veze!)
Ako prihvatimo činjenicu da smo kreirani sa svrhom da u konačnici vladamo planetom i izvršavamo zahtjevne zadatke, naravno da nas je kreator napravio naprednijima i sposobnijima od npr. nekog nižeg sisavca, ribe ili biljke, koji su samo živa hrana (koja traje dok ne bude pojedena)
Duljinu našeg života je kreator učinio taman toliko da naši geni kroz razne uvjete života na sebe pokupe bitne informacije i budu prenešeni na daljnje usavršavanje našem potomstvu, pa ono svom potomstvu itd a rok trajanja jedne generacije je zapisan u tim istim genima i nepromjenjiv je, kako vidimo već tisuće godina. Život pojedine jedinke se ne nastavlja nakon “kratkog spoja”, ali se život nastavlja preko potomstva i tako u nedogled ili do totalnog uništenja zbog više sile.

Pretpostavljam da se ovo što sam napisao neće svidjeti onima koji vjeruju da “pregorena žarulja može i dalje svijetliti” i pomalo mi je krivo što im svojim pisanjem mutim njihovu iluziju, ali .ebiga ako imaju 100 % logično kontra-mišljenje, molio bi da umjesto negativne ocjene za moj komentar, napišu koju rečenicu i pomognu mi da promijenim svoje mišljenje, jer, priznajem, i ja bih stvarno volio da nastavim život poslije ovoga kojeg živim!

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Svojim pisanjem mutiš njihovu iluziju…koja arogancija! Nije ti palo na pamet da govoriš iz pozicije vlastite iluzije? Misliš da te logika izvlači jer je tako logična gledamo li struju, osigurače i trafostanice. Pa zašto onda neživo, ali ono koje je stvorio čovjek ne upotrijebiti za priču o čovjeku i živom? Vidiš, postoji mnoštvo logika sustava koje funkcioniraju unutar tog sustava, ali ne i izvan njega. Izvan su nefunkcionalne.
Govoriš o Kezeleu i kažeš da to niti slušaš, niti čitaš. A i zašto bi – kad znaš. Izgleda da se znanje najbolje prikuplja ignoriranjem, okretanjem glave. Ali samo u tvom slučaju. Mi ostali (kao što vidiš, ovog puta tvoje veliko JA isključujem iz zamjenice MI), mislimo li znati, mormo i čitati, i gledati i slušati.
Nemam ti što prigovoriti na tvoju logiku. Ona je točna u okviru sustava osobnost-ego-ja i isključuje ono što nazivamo duša, duh, biće pa iz tog reduciranog aspekta stoji sasvim dobro.
Kako nemam namjeru govoriti o nereduciranom aspektu, niti objašnjavati vjeru i unutarnje znanje koje prethodi svim DNK-a, to te ostavljam u tvojoj istini i pravici, tek s minusom od mene.

otpisani
Gost
otpisani

Son of Alerik
O aroganciji bi mogli raspravljati…a tvoj “nereducirani aspekt” je samo gledište kojem su sve iluzije prihvatljive kao istina, a jednostavna istina je za tebe “bogohuljenje”
Taj tvoj minus koji si mi dao upravo i samo govori o tvojoj skučenosti (reduktivnosti) u tom “nereduciranom aspektu” o kojem, kao, ne želiš sa mnom raspravljati. Upravo TI, ovakvim stavom, želiš da tvoje JA bude veće od moga “ja”, pa si ti upravo ono što meni spočitavaš, stoga te molim da svoje pisanje pišeš u prvom licu jednine i da si ne umišljaš da su tvoje iluzije automatski prihvatljive svima koji čitaju tvoje pismo.
Pa i ne moraš ti meni ništa objašnjavati, jer možda je i bolje da živim u svojoj “iluziji” i pomireno dočekam svoj kraj te da prije toga dozvolim svom MOZGU da se bavi razumljivim i prihvatljivim činjenicama – onime što je mom (našem) Kreatoru bilo na umu dok me stvarao, umjesto da ga “hakiram ili dozvolim hakiranje raznim virusima” … na kraju svih krajeva, ako i ima nešto “poslije gašenja svjetla”, to će dočekati i mene kao i tebe …” živi (mrtvi) bili pa vidjeli.

politano
Gost
politano

Samo vjera ostaje.Nitko ne moze utvrditi.Ali kao sto znamo Isus je uskrsnuo i otkupio nas od smrti za zivot vjecni.Sto se tice sjecanja na ovaj zivot,naravno da ostaje u sljedecem,u sljedecem zivotu se mozemo susresti sa svojim bliznjima.Pogresno je razmisljanje da tamo nema sjecanja,Jer je sjecanje osnova osobnosti .A tamo necemo postati netko drugi.Ostaje mujo-mujo,marko-marko itd. stim da cemo biti prosvjetljeni.Problem je sto je “drugi svijet” izlozen nasim razmisljanima i idejama,dok je on realan,realniji od ovoga naseg.

nonwo
Gost
nonwo

https://www.youtube.com/watch?v=Kyfm5_LLxow&list=PL_TiC8FX3qxZClkIHrMdoPP16mBV2cuFJ&index=1

https://www.youtube.com/watch?v=7c3AVj66ahg&index=5&list=PL_TiC8FX3qxZClkIHrMdoPP16mBV2cuFJ
https://www.youtube.com/watch?v=QdneZ4fIIHE&list=PL_TiC8FX3qxZClkIHrMdoPP16mBV2cuFJ&index=8
Najjače energetsko polje je polje srca.Simplifikacija mozak-svijest je pogrešna.Bez znanja kako pametno koristiti to najjače energetsko polje koje imamo teško da se može živjeti kvalitetan ovozemaljski život ,i tu nam goli racio (pregorena žarulja)neće pomoći.

Hermes
Gost
Hermes

Umiru u bolnicama jer moderan čovjek želi pobjeći od slike smrti. Želi to jer je pronašao pojam ništavila. Mirčea Eliade u svojoj knjizi ”Mitovi, snovi i misterije” tvrdi da jedino moderan čovjek ima pojam ništavila. Moderan čovjek stoji paraliziran ispred ponora ništavila i gleda u njega. Za čovjeka prošlosti to nije slučaj. On percipira smrt kao prelaz. Boji se toga prelaska jer je opasan, jer se prelazi preko ”mosta”, ”rijeke”, ali za njega smrt nije kraj. Za čovjeka zapada smrt je kraj. Kako i ne bi, kada fizika, ili konkretno L. Krauss može suvislo, racionalno objasniti da čitav svemir je nastao iz ”ništa” (Lawrence Maxwell Krauss ”Čitav svemir ni iz čega”). To je strašna spoznaja koja te može iščupati iz korijena i tresnuti u zemlju, razbiti u tisuću komadića. U svemiru gdje slučaj stvara sve, determinizam određuje sve, iz te kutije nema izlaza. Jer kako kaže Krauss svemir nema svrhu, cilj ili plan. Ali ipak, u toj kutiji u jednom trenutku pojavljuje se paradoks, pojavljuje se ljubav, ljubav koja razbija kutiju. Pojavljuje se Bog koji stvara iz ljubavi, pojavljuje se Bog koji žrtvuje se iz ljubavi, pojavljuje se Bog koji ima suzu u oku, pojavljuje se Bog koji je izvan vremena, pojavljuje se Bog koji je izvor egzistencije i zadnji temelj svega. U to vjeruje čovjek sela, prošlosti. On osjeća ljubav, zna što je ljubav jer je osjeća i spoznaje srcem ne razumom, za njega to je aksiom i činjenica, zato za njega pojam ništavila je glupost i ne boji se smrti. Tu stoji tajna smrti.

nonwo
Gost
nonwo

Na samom profesionalnom početku dolazim u krajnje siromašnu kuću sa zemljanim podom gdje u sobi sa razbijenim prozorom u sred zime u krevetu leži starica kojoj se ni disanje ne čuje iz kreveta.Prilazim bliže računajući da je vjerojatno već umrla,a ona otvara oči…Tijekom pregleda(forme radi jer vidi se da je kraj života stigao) ,od žalosti nad njenom sudbinom krenu mi suze…A baka kaže….Nemoj se ti zlato žalostiti,ja sam ti se dovoljno naživjela i vrijeme mi je da umrem,…nasmije se i počne mene tješiti…
Takvo mirno,dostojanstveno umiranje više nikada nisam vidjela.Kao da je samo ta baka to znala.

nonwo
Gost
nonwo

Danas,čovjeka kojem su ostala zadnja tri udaha navrat nanos,najčešće na inzistiranje obitelji i /ili radi nesvjesti “modernih” liječnika prevoze u bolnicu samo da ga smrt ne zadesi kod kuće.Pri tome se zanemaruje ono što je umirućem najvažnije-dodir,stisak ruke,njega,…glas najbližih s kojima je proveo najveći dio života i s kojima bi sigurno najradije i umro kada bi o tome mogao sam odlučiti…
I onda umire sam u sterilnom bolničkom okruženju,..bez ikoga svoga,uz potpune strance..To se onda tumači brigom za umirućega a u stvari je besramna sebičnost.

Maja
Gost
Maja

kad sam ja dosla u bolnicu radi op zucnog kamenca (2 mala ko zrnce bijelog papra), mogla sam birati izmedju dvije sobe. jedna trokrevetna i jedna dvokrevetna, sa jednom osobom unutra. odmah sam sa vratiju, po tipicnom mirisu osjetila da je tu smrt vrlo blizu. i odlucila se na bas tu sobu. sirotica je, sva zuti kostur, tesko disala, spavala. imala je posjetu unuka i praunuce sve tiho. iako inace dobro spavam, tu noc nisam mogla spavati. cula sam stenjanje, zvala sestre da joj daju nesto protiv bolova, ali kad su vidjele da zena ipak spava, otisle su. ustala sam vise puta i drzala njenu hladnu ruku. ujutro pri prvoj viziti odmah je mlada lijecnica odredila neku infuziju. onda su ju otpeljali van. nakon ca 2 sata kasnije pitam njegovateljicu, gdje je moja susjeda? umrla je.od tada, do kraja mog trtmana bila sam sama u sobi, iz moj mali tv, onda toga nije bilo po svuda, samo na klasi. no, vlastitog oca u zagrebu njegovala sam osobno, mijenjala mu stome, brijala, prala, pelene, sve. kad sam mu prvi put oprala glavu sa loncem vode, na krevetu ((koji je naravno ostao potpuno suh), plakao je kao malo dijete, i ja s njim. dali smo ga u dom u dubokoj nesvijesti 3 dana prije smrti. majku sam takodjer osobno njegovala, vozila ju u svoj novi stan u austriju na 3 mj. pa opet 3 mj u zagrebu, uz cekanje na policiji radi prijave boravka, pa dva puta cirkusi sa zg holdingom i policijom radi poznatog lopovluka dizanja uredno parkiranog auta, kupovina skupih lijekova, sabiranje raznih dozvola, napr. za pelene, a nigdje niti rijeci o pravu na novac sa socijalnog, za njegu. odose mi ledja. nije lako, pogotovo ne laiku kao meni, okretati nepokretnu osobu i prati ju, svakih par sati i danju i nocu, pelene, masaza… kad je mama prvi put pala u komu, odvezli su ju u bolnicu i kortikosteroidima iz nje napravili stokilasa, sva napuhana, naravno i pocetak dekubitusa u tih par dana. bila je nedjelja, kad mi je prekipljelo. rekla sam sestri – istog trena vozim ju doma. dosta je. zar lijecnica ne vidi sto je napravila? joj pa ne mozete samo tako, to morate sa dr-icom dogovoriti. nje nema, dajte mi dezurnog, ja potpisujem. i tako sam morala bolesnicu opet vratiti u prvotno, kostursko stanje sa novim tabletama “za odvodnjavanje”, mazuci njene dekubitosne fleke i njene bolne zglobove, prirodnom pomadom iz fosila. ona me ukorila da ju drugi put pustim na miru i ne dam u ruke dr-ima. tako je i bilo. kad je opet postala komatozna za koji mjesec, iz nje je, posebno nocu curila smedja tekucina, non stop. jedino po noci bi ona i pricala, inace je samo spavala. ja, i da sam htela, od bolova u kicmi nisam niti mogla spavati. i tako, jedne noci, sva izmucena, nazvala sam hitnu i opet bolnica. mladi dr me pita, pa jel vi znate u kakvom je zena stanju, njeno srce nece dulje izdrzati? ja mu velim –… Pročitaj više »

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Maja
Divim ti se na hrabrosti, požrtvovnosti i odgovornosti koju si svjedočila svojim primjerom. Svi volimo s vremena na vrijeme oplesti po našem zdravstvu, puno puta s pravom, ali i ti, kao i ja znaš da zdravstvo nije krivo, niti odgovorno onoliko koliko mu pripisujemo. Neke stvari se moraju dogoditi.

nonwo
Gost
nonwo

Razgovor u ambulanti… unezvjereno,iznenađeno,začuđeno pitaju…Znate ko je umro????Pero Perić,(poznat u kvartu)…Pa od čega je umro?
-Od starosti.(imao je 80 godina),odgovaram…I vidim ne sviđa im se odgovor…Mora biti neki drugi razlog..Neka latinska dijagnoza…Tko je vidio da se umire od starosti, i da je dijagnoza samo posljedica starenja..
To je (izvrnuta)koncepcija stvarnosti danas…Netko i nešto će nam omogućiti da živimo i kad nam je vrijeme za umrijeti..Iako svaki dan oko nas umiru i mladi i stari ,bogati i siromašni,moćni i oni manje moćni…baš svi koji su se rodili……Toliko očigledno,..i svejedno smo u poricanju..
Činjenica da smo u ovozemaljskom životu smrtni mudrog čovjeka ne plaši..Pomaže mu da život bolje proživi(na korist sebi i bližnjima) i ode zadovoljan ..
Kako je napisao Har Megido,život je smrtna bolest.Nema tog doktora koji to može riješiti..

Piretis
Gost
Piretis

@nonwo- U odnosu na neka prošla vremena kad su se bolesti liječile travama (ne kažem neuspješno) i čaranjem danas od medicine očekujemo maksimalno (po mogućnosti čudo). Ako ne baš besmrtnost ali bar dug život. Za takav je stav najmanje kriva medicina. Na sve oko sebe, pa i na život, gledamo mehanicistički. Sve mora biti isplanirano i predvidivo, 2+2 mora biti 4. U takvom poimanju svijeta smrt je konačni poraz. Dokaz da ne vladamo dovoljno svime oko sebe. Neki idu tako daleko da se daju smrznuti nebi li jednog dana, kad smrti konačno doskočimo, ponovo živjeli. Možda misle da svijet nema smisla ako njih nema u njemu.

nonwo
Gost
nonwo

A tko smo to mi da vladamo svime oko sebe?Oholost nije bez razloga “smrtni grijeh”.
Tko to na vrijeme ne spozna,neugodno će se iznenaditi,…
Što se tiče medicine..Možemo od nje očekivati što god hoćemo,ali ona činjenično nije svemoguća I kako je rekao Ovidije,nekome koristi, a nekome šteti.
Četvrti uzrok smrti u usa je -posljedica liječenja.
Nas,kao narod,.. je strankinja,hrvatska snaha… koja je ovdje boravila tek cc tjedan dana okarakterizirala na nekom portalu kao “bolesnu naciju”…”Ne znam zašto Hrvati neprekidno pričaju o bolestima…Gotovo da se takmiče u međusobnim susretima tko je od njih bolesniji “.I komentatori su je “popljuvali” ,a rekla je istinu…
Hrvati imaju fascikle uvezenih “Tolstojevih sabranih djela” o “svakom svom organu”..Uživaju u vađenju krvnih slika u koje gledaju kao u kristalnu kuglu koja određuje budućnost….Ako se slučajno i osjećaju dobro, na svakom tv kanalu čeka farmaceutski plaćenik da ih uvjeri u suprotno i proda im strah od bolesti i smrti…Moderna medicina zarađuje na strahu,…čak i bolnice(“socijalno” zdravstvo) moraju fakturirati određeni broj usluga-bile one potrebne ili ne…Pila je naopako već odavno-predvođena zamislima birokrata koji uglavnom veze s medicinom nemaju.Postoji knjiga”Selling sickness”,sve napisano.. Poanta je da kao pacijenti budemo objektivni,ne damo se obmanjivati,… i shvatimo na vrijeme da odgovornost za vlastito zdravlje ne možemo “po dekretu” prenijeti na neku bijelu kutu…,da smo sami odgovorni(mišlju,djelom i propustom) , a za liječnike da se podsjete -Primum non nocere.

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo

@nonwo, idući put kad te pitaju od čega je netko umro, reci im “languor senilis” (staračka iznemoglost na latinskom).

nonwo
Gost
nonwo

E,fala.

Maja
Gost
Maja

istina jest. ali pacijenti u hr, kao i ostalo pucanstvo jednostavno ocito nemaju pravo na informaciju, u ovom slucaju pravo na pravovremenu dijagnozu. pa cak i puno mladji ljudi. prema mojem primjeru je drzavni pravobranilac zatrazio od tadasnje ministrice opacic, da uvede pravo na informaciju, koja je svuda u pravnim drzavama osnovno ljudsko pravo. nije mi poznato da li je to u hr ispravljeno. dg sam nakon jednog kratkog razgovors sa mladim austr. lijecnikom nasla na internetu. specijalistica iz doma zdravlja siget, znala je ocito, ali nije rekla, napisala. na koncu – na ovom svijetu postoji dosta ljudi koji se znaju informirati i pomoci sebi i drugims, bez javnog zdravstva. zato je moja prica vise tragcna. saznala sam nakon vise puknutih rebara i naslaga po svim kostima vidljivo iz rtg i mr. nakon 2 g tek su joj dali dg osteoporoza i recept totalno nedjelotvornog kalcijevog karbonata. a imala je vec 3. stupanj uz uzasne bolove. jasno, mora se umrijeti, ali ne ovako.

Siniša
Gost
Siniša

Marko Nikolić… Ivo Grgulović….neka počivaju u miru.

Šok
Gost
Šok

Otišao Netjak.
Počivao u miru.

nena
Gost
nena

Stanko Poklepovic Spaco, Jakša Fiamengo..

shumadinac
Gost
shumadinac

Kako je priroda sve regulisala. Da li ste ikada pomislili zašto ljudi vremenom, kako stare, postaju sve manje lepi?
Ko će nauditi malom detetu, ono ne samo što je zaštićeno našim roditeljskim ocećenjima (ne samo prema svojoj deci) već izgleda tako lepo, nevino da samo bolesna psiha može da ih povredi (u ovo ne računam kažnjavanje u cilju vaspitavanja).

Sve do neke 35.-40. godine ljudi su lepi a onda, kako se približavaju odlasku naglo gube lepotu. To je razlog više što smrt starih ne doživljavamo tako tragično kao smrt mladih. Možda ovo ne izgleda bitno, možda je to samo slučajnost… ali zapamtite sledeće – Priroda nikad ne greši.

otpisani
Gost
otpisani

shumadinac
Meni je moja žena i dalje lijepa jer je kreator napravio da sa godinama lošije vidim, pa te detalje koji bi je učinili “manje lijepom” više ne vidim 🙂

… a, pazi da ne budeš optužen za zlostavljanje djece, jer dijete ne smiješ više kažnjavati, pa ni “u cilju vaspitavanja”;)

… kažeš priroda, je li to tvoj naziv za “Kreatora” ?

shumadinac
Gost
shumadinac

Vidiš kako si dobro primetio to o lošijem vidu 🙂
Ljudi su odavno primetili da ne može sve da se objasni onim što vidimo, da postoje nekakve “sile” koje ni do danas nismo uspeli da objasnimo (religijska objašnjenja iako imaju vrednost isuviše banalizuju). Za mene je, za sada, najprihvatljivije da “Tvorca” posmatram kao nevidljivi deo Prirode. Simetrija u silama koje vladaju našim svetom se svakim danom sve više potvrđuje tako da je i dualnost Prirode sasvim logična.

Alen
Gost
Alen

Pa Njega i mozes samo da zamisljas ,dozivljavas ,osjecas,postujes njegove zakone ,njegovu volju..Njegov izgled niko ne zna..Od nas na ovom svijetu..Tebi je mozda lakse da to sebi na neki nacin materijaliziras da bude lakse za razumjeti i prihvatiti ,ali to nije nuzno..
Bitno je da ne napravis gresku u koracima pripisujujući zasluge nekom drugom osim Njemu…
Religijska objasnjenja nisu banalizirana ,ustvari mozda jesu ako slusas jedno te isto ,sto neko drugi prica , medjutim ako sam odvojis vrijeme ,godine i samostalno prostudiras vidjeces da nije ni blizu tom zakljucku..

shumadinac
Gost
shumadinac

Grešiš Alene. Upravo je religija ta koja pokušava da Mu da oblik kroz proroke, poslanike… Kakva je vizuelizacija reči Bog – Isus Hrist, naravno. Znači ne samo oblik već ljudski oblik.
Ako nauka pokuša da Ga objasni onda Mu sigurno neće dodeliti oblik već će Ga posmatrati kao silu, polje koje nema jasan oblik (…Oca, Sina i SVETOG DUHA…)

Što vreme više prolazi to je nauka bliže poimanju Tvorca a narod sve udaljeniji od slike koju pruža religija. I to nije nikakvo svetogrđe – pravo poštovanje Boga će uslediti tek kad ga budemo istinski spoznali. Zbog čega ne želi da se sam prikaže možemo samo da pogađamo, možda je Njegova želja, možda nas gura u pravcu razvijanja nauke sposobne da ga prikaže – ko to može znati ili tvrditi suprotno?

Alen
Gost
Alen

Allah dž.š. je Apsolutan i Neusporediv, istodobno transcendentan i imanentan. Njega ne možemo zamisliti niti usporediti s bilo čime u našoj mašti, jer bi Ga ograničili. Zato Ga ne možemo ni vidjeti, ali Ga možemo spoznati, kako Kur’an kaže: „Gdje god da se vi okrenete pa tamo je Allahovo Lice.” (El-Bekara, 115)

Po Kur’anu, Allah je nevidljiv, nedostižan ljudskome pogledu: „To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato Njemu robujte; On nad svim bdi! Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve.” (El-Enam, 102-103)

Istodobno, on je ljudima „bliži od vratne krvne žile kucavice.” (Kaf, 16).

I On je blizu vjernicima kad Ga mole i trebaju: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.” (El-Bekara, 186).

Njegova savršenost i apsolutnost čovjeku se predočava Njegovim svojstvima poznatim u islamskoj terminologiji kao sifati. Svojstva (sifati) i djela koja On sam otkriva mogu biti spoznana pod jednim osnovnim uvjetom – da čovjek vjeruje. Njegova transcendencija izvodi se iz toga što je On s one strane ograničenja vremena, prostora i osjetilne egzistencije svijeta. Prava priroda Božja (Njegovo Uzvišeno Biće) ne može se uopće spoznati. Zato je Muhammed a.s. u jednoj svojoj izreci kazao: „Razmišljajte o Allahovim blagodatima (stvaralačkim moćima-(nauka)) a ne o samom Allahu.“ (Tirmizi)

Kako je Božja bit nedostižna, te stoga i neopisiva i nedokučiva, svojstva su samo simboli Njegove zbiljnosti prilagođene ljudskim mogućnostima.

shumadinac
Gost
shumadinac

Sada ću biti vrlo precizan Alene. Nauka je danas na polju genetike otišla dalje nego što smo spremni za to. Upravo zato to ne bih ni nazvao naukom već pseudonaukom koju vlasti (zvanično) bojkotuju svesne opasnosti koje može da donese. Oblast se zove lingvističko-talasna genetika i neizmerno sam zahvalan kolegi Janošu što je ostavio linkove. Da ne bi čekao na odobrenje administratora ispred linkova dodaj ono “https://www”
1. deo .youtube.com/watch?v=r-CRm9QsWj0
2. deo .youtube.com/watch?v=cR4LKUn4Vzw

Obavezno odgledaj i razmisli kakve posledice izazivaju tvrdnje ovog čoveka pod PRETPOSTAVKOM da je u pravu. Inače, slične tvrdnje sada već stižu i iz Kine, Japana… Biće ih sve više što me plaši više nego nuklearni arsenal. Otkrivamo Sveti Gral a nemamo predstavu kako sve može da se (zlo)upotrebi.

Alen
Gost
Alen

Pogledam pa ti javim .. Malo sam citao po netu i ne vidim nista u suprotnosti s Njegovim stvaralackim moćima, Misliti da ce to dovesti do stvaranja supermena je zabluda…

“Razumije se, beskonačno smo daleko od potpunog rješenja pitanja otkrivanja genetskog koda”

shumadinac
Gost
shumadinac

Sada ću biti vrlo precizan Alene. Nauka je danas na polju genetike otišla dalje nego što smo spremni za to. Upravo zato to ne bih ni nazvao naukom već pseudonaukom koju vlasti (zvanično) bojkotuju svesne opasnosti koje može da donese. Oblast se zove lingvističko-talasna genetika i neizmerno sam zahvalan kolegi Janošu što je ostavio linkove. Da ne bi čekao na odobrenje administratora ispred linkova dodaj ono

“”Ipak čeka odobrenje – ukučaj u Google “lingvisticka talasna genetika na rubu znanosti pjotr garjajev” i odgledaj prva dva linka””

Obavezno odgledaj i razmisli kakve posledice izazivaju tvrdnje ovog čoveka pod PRETPOSTAVKOM da je u pravu. Inače, slične tvrdnje sada već stižu i iz Kine, Japana… Biće ih sve više što me plaši više nego nuklearni arsenal. Otkrivamo Sveti Gral a nemamo predstavu kako sve može da se (zlo)upotrebi.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@otpisani:
Kreator ”Kreatura”?

otpisani
Gost
otpisani

Da, i nije lako kreirati kreaturu!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@otpisani:
Kao ni komponirati żeljezničku kompoziciju?

Piretis
Gost
Piretis

@otpisani- Nije tebi tvoja žena i dalje lijepa zato što slabije vidiš nego zato što ti je kroz godine zajedništva postala draža. Osim toga kad uz nekoga postepeno stariš (ima istine u onoj narodnoj “Dođi da ostarimo zajedno”) navikneš se na promjene. A one ne dragoj osobi nisu ružne.
Takvo je moje iskustvo, ili iluzija, svejedno.

Sarka
Gost
Sarka

Moja je, nakon 25 godina, ljepse.
A pogotovu meksa.

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo

Život je neizlječiva zarazna bolest koja se obavezno završava smrću. Prenosi se spolnim kontaktom.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Har Megiddo:
Odličan citat:
Żivota Leposavić-zastavnik,čovek,drug i starešina!

DCE
Gost
DCE

“Ne znam kako stvarno izgleda smrt, je li tako strašna kao što se čini ili je naša slika pogrešna. Možda ćemo u zadnjem trenutku i to saznati, samo što to tada više neće biti važno.”
Smrt nije strašna, samo prelazak u drugu dimenziju/svijet. Strašna je za one koji su svojim mislima, riječima, djelima činili loše u svakodnevnom životu. Loše može biti gruba riječ ili neka situacija koja je u drugoj osobi izazvala ružne osjećaje i emocije.
Važno je da se smrt dočeka sa osmjehom, smrt je vrhunac života, ako je tijekom života bilo sve u redu biti će i kada smrt dođe.
Smrt je lijepa i ugodna. A kad smrt dođe vidjeti ćete što je trebalo drugačije

Serjoza
Gost
Serjoza

Ko radi taj i gresi …rece srce i stade…SRECNA VAM NOVA GODINA LJUDI! RADUJTE SE ZIVOTU…a smrt je prelazna bolest…

Piretis
Gost
Piretis

Netko je rekao: “Kada ste se rodili svi su se oko vas smijali samo ste vi plakali. Živite tako da kad budete umirali svi plaču a vi se smijete”.
Lakše je to reći nego ostvariti, ali sigurno vrijedi pokušati.
Moj se otac u životu nasahranjivao. Bio je svećenik pa me je dok sam bio dijete znao povesti sa sobom. Ne znam je li to bilo pedagoški mudro ali sam se sa smrću sreo vrlo rano i nije mi strana. Doduše jedno je kad se smrt desi nekome nepoznatome ili slabo poznatom a nešto drugo kad pogodi blisku osobu. Tada nikakva racionalizacija ili utjeha ne pomaže, pomaže samo vrijeme.
Čitam prethodne komentare, i sukobe, i vidim da svi imamo mišljenje ali najradije bi neposredno iskustvo odložili za neko drugo vrijeme. Izgleda da za smrt nijedno vrijeme nije najzgodnije. Ipak nam smrt nije neprijatelj. Nobelovac Jose Saramago napisao je knjigu u kojoj spekulira što bi bilo kad bi smrt iz nekog razloga počela “štrajk”, odnosno prestala raditi ono što najbolje zna. Knjiga se zove Kolebanje smrti.
Završavam, ipak, sa “Živi bili”.

nonwo
Gost
nonwo

“Netko je rekao: “Kada ste se rodili svi su se oko vas smijali samo ste vi plakali. Živite tako da kad budete umirali svi plaču a vi se smijete”.
Lakše je to reći nego ostvariti, ali sigurno vrijedi pokušati.”
S ovime je i sve rečeno.Na nama je da pokušamo najbolje što znamo i umijemo,pa da kad dođe vrijeme koje ionako nije pod našom kontrolom umremo dostojanstveno, ako smo tako i živjeli.
Onima s protraćenim životom nije lako,ali trebali bi ranije misliti o tome..
A za ljude koji znaju živjeti u pravom smislu te riječi,…Živi bili.

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

ZIVILA SMRT!

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

Nebrinite nista! Budite marljivi, placajte porez, robujte eliti i kad umrete cekat ce vas raj!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Robujte zapadnim prevarantima!
VIVA ZAPADA?

jezevakucica
Gost
jezevakucica

Gospodine Kobaš Ivo,da se nadovežem na Vaše štivo.Ako ikad umrem,javim Vam kako je to bilo.
Nadam se da će Vam tajnica prenijeti moju poruku.
Vita jela zelen bor,molim brzi odgovor!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@ježurka:
Prvi dio zadnje rečenice ti je u (ugrozi),
stiže admin sa motornom pilom?

jezevakucica
Gost
jezevakucica

Umpy,nogice mi se tresu.Ode moja šumica ali ostaje shumy !?

Moreno
Gost
Moreno

Još prij rođenja ulazimo u zemaljsko tijelo, a posli smrti izlazimo, ponekad neki i za boravka u tijelu odnosno zemaljskom životu napuštaju tijelo pa se vrate . . . neki ne odu dalje od prostorije iz koje vide svoje tijelo, neki odu dalje i svaśta vide . . .

nonwo
Gost
nonwo

Točno.I ne pričaju puno o tome jer je to tabu tema u društvu,…povjere se najbližima … jer se boje da će ih većina smatrati “čaknutima”…

tošo
Gost
tošo

Ma jest pogodili ste temu pa odmah posle praznika, da zamaravate ljudi skroz…

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Hrt fašizmu!
Predjimo na (njače),koliko ih znate(strunjača,kornjača ,orahnjača,parnjača…..?)!

I CVRČI,CVRČI,CVRČAK,
NA ČVORU CRNE SMRČE!

Vladimir Nadzor?

nena
Gost
nena

” Vladimir Nazor?”
Da, nas dragi Vladimir Nazor

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@nena:
Jeste srećo!

Božidar
Gost
Božidar

Ne treba se bojati mrtvih. Živih pojedinaca ima koji siju strah..

Alen
Gost
Alen

Za nekog je smrt a za nekog preseljenje ..Sa jednog svijeta na drugi..

Knjiga Podsjetnik na stanja umrlih i ahiretska dešavanja je jedno od najvrijednijih i najobimnijih djela o životu nakon smrti. Knjiga ima dva dijela..
Autor Muhammed ibn Ahmed el-Kurtubi.. Lako se nadje na netu u .pdf formatu…

Siniša
Gost
Siniša

Frka je koji svijet…. “donji” ili “gornji”.

Alen
Gost
Alen

Nema donji-gornji , ima siri-uzi,osvjetljen ili u tami ,uz iskusenja ili bez .. Gornji-donji su aktuelni nakon polaganja racuna…

Moreno
Gost
Moreno

Siniśa Kad se makneš iz ovozemaljskoga odnosno od zemlje nema gori ili doli

Histrion
Gost
Histrion

smrt je toliko odbojna da čak nema niti jedan samoglasnik u sebi . Od nje
bježe i aaaaaa i eeeee iiiiiii ooooo uuuuu…..a znate li koja hrvatska
rijec ima najviše suglasnika za redom, čak šest ? …srpstvo…

VasilisaPremudra
Gost
VasilisaPremudra

Bolje pijan
Nego mrtav

(B.S./s kvacicom/J.)

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo

A najbolje mrtav pijan.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik