Svako svoje potrebe ima

Šetnja kroz šumu

Boravak u šumi me uvijek osvježi. Tamo misli teku drukčije, lakše, opažaju se detalji koji se inače previde i tamo se nikada nije u žurbi.

Prvo što sam osjetio ulazeći u šumu je miris. Miris opalog lišća. Miris truleži tog istog lišća, otpalih grana i srušenih stabala. Iz te truleži buja novi život. Na jednom dijelu borove šume, gdje je prije nekoliko godina posječeno svako stablo i ostalo mnogo iverja i grana, poput korova su iznikli mladi borići. Već sada se među njima naslućuju pobjednici, oni koji će preživjeti, jer oni su viši i deblji. Brže osvajaju svojim krošnjama prostor oko sebe. Pravila u šumi su takva da prežive samo najjači.

Prosječenom stazom kroz šumu, oivičenom bukovim drvoredima, idem svojim ritmom, ni prebrzo ni presporo. Povremeno zastanem i zagledam se u nisko raslinje borovnice. Puno je i sada zrelih bobica. Kad smo došli u Nizozemsku, ovdje gotovo niko nije ni pokušavao jesti plodove borovnice. Ali naši ljudi su odmah izmijenili tu praksu, a onda su se priključili i drugi. Ipak, borovnice je toliko da njenih zrelih bobica i sada ima u izobilju. Svi šetači koji ih kušaju prepoznaju se po poplavjelim usnama, a ako s njima zastanete, primijetite da su im plavi i jezici i prsti.

Pogledam krošnje drveća i zapazim koliko su različite po mnogim detaljima. Bor, tanak i visok, prav kao igla, tek pri vrhu ima nekoliko grana i to mu je sva krošnja. Grane do blizu vrha su davno otpale i kako se ide niže prema zemlji sve je manje i tragova gdje su nekada bile. Krošnja je okićena igličastim čekinjama vrlo male površine, i pitam se kako mu je to dovoljno, s tako malo listova, tako male površine, uhvatiti dovoljno svjetlosti? Pored njega je bukva, tako razgranate i moćne krošnje, s neusporedivo većim brojem listova mnogo veće površine. Je li njena potreba za svjetlošću toliko veća od borove? Zašto je tako kad se i jedno i drugo drvo slično hrane i rastu, jedno pored drugoga? Očito, svako ima svoje potrebe koje se razlikuju od potreba drugih.

Ta ko je i s ljudima. Žive jedni pored drugih. Približne su visine i težine, sličnog izgleda. Ipak, tako su različiti i imaju tako različite potrebe. Jedan čovjek živi bez novca, čak ne zna niti šta je to, drugome je dovoljno deset eura dnevno da bi bio zadovoljan, a trećeg ni hiljada ne čini zadovoljnim. Jedan je zadovoljan ako ima vlast, makar i besplatno radio, a drugi samo vlast ne želi, pa makar crnčio ne znam kako neki drugi posao. Dok se jedni užasavaju zlostavljanja slabijih, drugi u tome uživaju. Svako, opet, ima svoje potrebe koje se toliko razlikuju, a svakome se njegove čine razumnima i normalnima. Razumljivo je da se ljudi razlikuju i u tom smislu. Samo, moralo bi se uvijek paziti da naše potrebe ne budu na štetu drugih.

Eto, kako samo jedna šetnja kroz šumu navede čovjeka da razmišlja i izvodi zaključke o temama koje mu, možda, da nije u šumi, ne bi ni pale na um. I kako nas šetnja kroz šumu odvodi od uobičajenih misli i poslova.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
28.juni
Gost
28.juni

Šuma ima nesto sto nikodrugi nema:mir,spokoj,spektar boja koji utječe na sva čula čovjeka.Ona je za mene pravi umjetnik koji slika divne akvarelevu svakom godisnjem dobu dobu. U proljeće posebno mami svojim mirisima,takvi mirisi se ne mogu imitirati.To je nesto sto je samo njeno.U ljeto ,kada je i najbujnija,izvodinajljepsa prelamanja sunčevih zraka.Zimi me podsjeća na bajku Sve je jedna čarobna bajka koja nas svojim kristalnom bjelinom opija i pruza tajo potreban mir.U sumi ,vjerovali ili ne,cujem i tisinu. Divno je pobjeći u njeno. okrilje, pa to cesto i cinim.Ipak najdraza mi je kada obuce zlatne haljine.Kakav je to ugodjaj za oči! Ona je za . mene veliki umjetnik koji mi uvijek pruzi tako potrebno opustanje i lahkoću.Moj kutak za bijeg od svega sto lomi covjeka.

Maja
Gost
Maja

suma je i vise od toga. u japanu postoji tzv sumska medicina, osnovana 2007 – prof guing li, zove se shirin yoku. dokazano je da boravak od najmanje 2 sata vec poboljsava imunitet, dize nivo killer- celija i protutumorskih proteina. te sumske cestice zovu terpeni, one komuniciraju sa nasim imunskim sistemom. zato ljudi koji zive u ili blizu sume ne obolijevaju toliko od tumora kao ostali.o

otpisani
Gost
otpisani

Maja
Oprosti na ovom “upadu” … ali mislim da si tu nešto pogriješila jer terpeni nisu “šumske čestice”, već spojevi u formi lipida, nositelji aroma u vinima i eteričnim uljima.
Npr. terpeni koji daju sortne arome vinima nalaze se u potkožici bobice grožđa a kod muškatnih sorti su vezani i za grožđani šećer, pa se u fermentaciji oslobađaju i zavisno od sorte daju prepoznatljivu aromu vinu.
Znam podosta o vinu i znam da neki od polifenola kojih u vinu ima, blagotvorno djeluju na zdravlje ljudi, ali prvi put čujem da terpeni mogu “komunicirati sa našim imunosnim sistemom”, i to još direktno u šumi (?)

Molio bih te za link ako si to negdje na internetu našla ?

Maja
Gost
Maja

terpeni su dijelovi smola i etericnih ulja raznog bilja, ne samo grozdja. o temi pogledaj pod sumska terapija, sumska medicina ili japanska sumska medicina

otpisani
Gost
otpisani

Maja
Ako pročitaš pažljivo, i napisao sam da ih ima u eterčnim uljima i da su terpeni nositelji aroma (dakle ima ih u svim biljkama) a vino i grožđe sam ti dao kao primjer.
U međuvremenu sam pronašao na netu nešto o tzv. “šumskoj medicini”, međutim tu se ne spominju terpeni već FITONCIDI koje drveće ispušta. (fitoncida ima npr. puno u bijelom i crvenom luku)….

Maja
Gost
Maja

pogledaj radije na engl, njem, tal. ili kojem stranom jeziku pod terpeni ili pid sumska medicina – tu se radi iskljucivo o ljekovitim cesticama sume, ne vrta ili mirisljivog ljekovitog bilja. imas i istrazivanja koliko djeluje na rast imuniteta boravak od 2 ili 4 sata, koliko 1dan ili 2 dana. to je relativno novija znanost. usput, japanci su u medicini desetljeca ispred evropljana.

Maja
Gost
Maja

pogledaj pod shinrin yoku

otpisani
Gost
otpisani

Maja
Zahvaljujem, pročitao sam i stvari su mi sada puno jasnije, na žalost na našem jeziku ima loših prijevoda a općenito o “šumskoj medicini” se još kod nas ne govori puno.
I, slažem se da su Japanci daleko ispred zapadne medicine.

otpisani
Gost
otpisani

“….poput korova su iznikli mladi borići. Već sada se među njima naslućuju pobjednici, …”
“Bor, tanak i visok, prav kao igla, tek pri vrhu ima nekoliko grana i to mu je sva krošnja…”
“…i pitam se kako mu je to dovoljno, s tako malo listova, tako male površine, uhvatiti dovoljno svjetlosti…”
Sve me to neodoljivo podsjeća na ljude u gradovima – gusto naseljeni, poput korova jedan drugome kradu životni prostor konkuriraju si za resurse, pa poput tih borova sa malom krošnjicom preživljavaju, naučeni su preživljavati sa malim… a ja se pitam kako im je to dovoljno, da mnogi cijeli svoj život prežive u onih 30-40 m2 unajmljenog stana i sa primanjima koja im nisu dovoljna da si kupe kvalitetnu hranu i odjeću(?) …. pa ipak, i ti ljudi poput onih mršavih borića mirno preživljavaju…ne bune se.
Kao i među borovima, oni koji su uspjeli ugrabiti više, postaju pobjednici …

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Je li jela
boru sestra,
u pozaru lete siske,
pinijama u tri piske,
a pinije sve punije i punije.

Al`je stablo kao prvo,
obicno jadno malo drvo.
nije ljudsko,nema rase,
nekad dodje divlje prase.

Ovca bleji,
krava pase,
a konj rze
i poteze uze,
sve brze i brze.

Sumi suma,
rice puma,
skripi guma.

Svetresnji.

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo

Novi Zeland ima šume,
a Jamajka gaji pume,
patike Adidas.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Ti majka ti gaji pume?

Ide patika preko Save,
eno vola,voli krave.

28.juni
Gost
28.juni

@Otpisani:Suma nije poput ljudi!U njoj nema zlobe i zavisti tako svojstvene covjeku.U njoj je sklad i razumijevsnje.Ima mjesta za sve.Divna simbioza!I svi sretni i zadovoljni.

otpisani
Gost
otpisani

28.juni
Cilj ne bira sredstva, tako ni u šumi. Cilj je život, pa se i stabla međusobno bore za zauzimanje prostora za hranu i svjetlo.
“U njoj (šumi) je sklad i razumijevsnje.Ima mjesta za sve.Divna simbioza!I svi sretni i zadovoljni.” …potpuna zabluda, imaš mjesta dok te veće i agresivnije stablo (ili parazit) ne uguši.

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

Sve je lijepo i točno. No, možda, da ipak malo uživamo u oblicima, bojama, svjetlu i sjeni, osjećamo energiju šume i osjetimo njenu tajanstvenost i ne kvarimo doživljaj?

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Dub
Teško je ne složiti se s tobom. Ako svijet promatramo očima neandertalca (kod J.M. Auel su zbitoglavci, preporučam ti pročitati svih 6 knjiga). Niti njemu nije bilo potrebno zapisivati, prepričavati, dijeliti izvan samog sebe. Jednostavno je uživao u doživljavanjima svijeta, uživao sam sa sobom, osjećao tajanstvenost i energiju. A onda su došli ovi koji su znali dijeliti, prepričavati, opisivati i ostali do danas ovdje.

kiki
Gost
kiki

Bogu hvala, pročitala na eng. ‘ zbitoglavci, jao. Pišem komentar jer je zgodno navesti još jednom kako intuicija, naročito pisaca, može biti ispred nauke. Kad je to pisano? Tek pred godinu dvije je dokazano da su se naši preci, točnije, baš pretkinje parile s neandertalcima…i to u nekoliko navrata u povjesti…do tada se smatralo da nije bilo mješanja…
Preci bjelaca, uglavnom. Max 3% nean.genoma.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Može se nešto dokučiti znanstvenim metodama, nešto se može preko umjetnosti (glazbe, slikanja, pisanja), nešto se može izravno. Najzanimljiviji su mi pisci. Na početku imaju neku ideju, a onda se ta ideja sama razrađuje, ne trpi bilo koje riječi, nego samo one koje se uklapaju. Pa se knjiga u dobrom dijelu piše sama. Kad tomu dodamo i mogućnost da je sama ideja došla (pokupljena) iz svijeta ideja (ili mogućnost da je došla izravno iz DNK pamćenja), onda piščeva mašta možda nije mašta.
‘Zbitoglavac’ je prevoditeljeva kovanica;)

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Netko od stabla ne vidi šumu, a netko u šumi ne vidi stablo. Kao i izvan šume, isti promatrač neće vidjeti čovjeka, vidjet će narode, zajednice i iznad njih svoje čovjekoljubive ideje .I šume su zajednice, nisu sve iste. Neke su samo crnogorične, druge su samo bjelogorične. Među crnogoricom možemo tek s krajnjim naporom ugledati kakvo listopadno stablo.

Istina, postoje i miješane šume. Prošarane. Desetak listopadnih pa par vazdazelenih crnogoričnih.
I dok hodamo šumom, gazeći pečurke i gljive, udišući ozon, zapravo hodamo kroz nečiji dom. Ali hodamo i kroz bojište na kojem nema primirja ni jedne sekunde. Onima koji su u šumi valja preživjeti. Na račun onoga koji to neće. Ne bore se samo oni koji hodaju, lete, gmižu, puze. Bori se i svako stablo za svoj komadić Sunca. Misli li preživjeti, mora rasti. Mora na sebi trpjeti mahovinu i lišajeve, oni lošije sreće će na sebi tegliti i šumske uhljebe, nosit će ka Suncu i puzavice, bršljane.

U šumi nisu predatori samo oni koje predvodi šumar s pečatima i čekićem, nisu stihlovke i samoutovarni šticari. Zađemo li u šumu, vidjet ćemo i stalnu bitku četinara za osvajanje prostora na račun bjelogorice. Borovi, jele, smreke igraju dugoročno i podlo. Odbacivat će godinama svoje istrošene iglice, kiselit će tlo i stvarati gorivo za svoje ekspanziju. Oni se naime šire požarima! Dok naivna bjelogorica ništa i ne sluti, zabavljena svojim ciklusima, borovi će već pripremiti gorivo i čekati bilo što – nemarnog šetača, udar groma i zapaliti se. Šiške će letjeti stotinama metara u zrak, s tisućama sjemenki, sve će izgorjeti, a onda će za godinu-dvije izrasti samo borovi. Ni traga od bjelogorice, izgorjela ona i njena budućnost.

Svako stablo je za sebe, a opet se dogodi i to uglavnom na iskrčenim šumama pretvorenim u oranice, tamo gdje ih je ostalo nekoliko tek kako bi označavali među, da nekoliko stabala formira zajedničku krošnju. Izdaleka se čini kao jedno, moćno stablo. Tek kad dođemo bliže, vidimo da ih je 3-4, a jedna krošnja.

Među borovima to nećemo vidjeti. Ne u kontinentalnom dijelu. Ipak, tko zna zašto, u mediteranskim krajevima ćemo naići na pinije, njih nekoliko koji formiraju zajedničku krošnju. Jesu li umorne od vječne sebičnosti, mijenjaju li njihov karakter mirisi i kapljice mora ili postanu poput ljudi nesebični južnjaci?

Stablo jest drvo i ne možemo mu pripisivati ljudske osobine. Šuma jest gomila stabala i ne možemo joj pripisivati karakteristike naroda, rasa. Ili možda možemo?

28.juni
Gost
28.juni

Divna alegorija!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@28.juni:
Prekrastna alergija!

28.juni
Gost
28.juni

@Umpah Pah????????

otpisani
Gost
otpisani

Son of Alerik
U šumi postoji logičan slijed izmjene bjelogorice i crnogorice. Crnogorica se redovno pojavljuje kada je bjelogorica već dobro obogatila tlo humusom (iglice crnogorice ne tvore plodan humus). Obzirom da crnogorica raste puno brže i u veću visinu od bjelogorice, u vrlo kratkom vremenu zauzme plodan teren bjelogorici i uguši je svojim gustim krošnjama kroz koje više ne prolazi sunce. No tu si je crnogorica zapečatila svoju sudbinu. Kako otpale iglice ne stvaraju kvalitetan humus, već (kako si rekao) zakiseljuju tlo, pa kroz neko vrijeme dođe do nedostatka hrane za tako čistu populaciju crnogorice, ona počinje propadati i na kraju čitava šuma odumre, dajući ponovo šansu bjelogorici da se razvije i oplemeni tlo humusom za novi budući život crnogorice. Ovisno o vrsti crnogorice taj ciklus traje od 300-600 godina.

kiki
Gost
kiki

Da. Znanstveni prikaz je jedno. Kad lav ubija zebru da bi je pojeo, nije – zao . Hm, ljudi za logiku, razum i znanost koriste jednu polovinu mozga, za umjetnost i osjećaje- drugu. Kod muških obično je razvijenija jedna polovina…
Svaki soa- in koment.zahtjeva 2 kom. kao odgovor…

shumadinac
Gost
shumadinac

Bravo Alerik. Čovek je opterećen mnogim glupostima, jedna od njih je da nije deo prirode, da je iznad prirode – a nije.

Har Megiddo
Gost
Har Megiddo

Umjesto što nizozemska vlada troši silne novce na kojekakve kulturne, medijske, aktivističke i NGO projekte u inozemstvu, bilo bi im bolje da ulože novce u edukaciju vlastitih građana. Eto, mogli su im objasniti da su borovnice jestive, a ne da ih takvim stvarima uče “primitivni Balkanci”. Mogli su ih naučiti i da je opasno pokušavati maziti najotrovniju europsku zmiju, kao i to da se prva pomoć ne ukazuje kamerama smartfona.

Ime
Gost
Ime

Zar novac nije lisce iz neke druge sume?
S njim dilazi sve cesci covjek s motornom pilom.

VasilisaPremudra
Gost
VasilisaPremudra

Ivo, mozda bi bilo mudro obustaviti ilegalne aktivnosti odnosno berbu sumskih plodina jerbo postoji realna opasnost od kaznenog progona od strane nizozemskih vlasti, citiram:
“Bessen en paddestoelen plukken kan strafbaar zijn” , u prijevodu
“Branje bobicastog voca i gljiva moze biti kaznjivo”
Mda 😉

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Ivo Kobas:
Beri,samo beri,
svi ce Sanaderi
za te gajbu dati!

POVEZANE VIJESTI

Izbornik