fbpx

Tatin jelovnik

Seoski turizam, ponuda, autohtona hrana

Kad sam bio mali, bilo mi je neobično što je moj otac uvijek volio jesti baš ono što mi, djeca, ne volimo, a ono što mi volimo, on nije volio.

Trebale su proći godine da bih shvatio kako je i njemu, po svoj prilici, bio draži pileći batak od vrata i trtice, ali je njegovo zadovoljstvo bilo veće da mi pojedemo ono što nam je ukusnije. Tada nismo mogli svi dobiti što smo htjeli i koliko smo htjeli, a djeca su uvijek imala prednost. „Samo vi jedite kobasicu, ja više volim čvarke“, uvjeravao nas je, mada smo kasnije, kad smo i mi mogli jesti po izboru, vidjeli da je i njemu više prijala kobasica.

Nije ovo usamljen primjer da su roditelji spremni uraditi više za svoju djecu nego za sebe. U većini slučajeva je tako. Vidim samo sebe i suprugu kako otkidamo svaki mogući trenutak koji možemo posvetiti djeci i pomoći im. Da me neko tjera da u svoje slobodno vrijeme radim za nekoga drugoga ono što činim za svoju djecu, smatrao bih to robovanjem. Vjerujem da bih kukao i proklinjao sudbinu što je baš meni dodijelila da moram i ovo malo slobodnog vremena provesti rintajući. A ovako, čak sam sretan što radim to što radim i radujem se vikendima da im mogu više pomoći.

Slušao sam mnogo roditelja kako kukaju što rade za djecu, obećavaju sebi i drugima da je toga dosta, da neće više, a onda ih samo vidiš kako su sve što su obećali zaboravili i kako ponovo rade isto kao i prije. Želja da zaštite i pomognu svoje dijete jednostavno nadjača sva obećanja. Pitanje je štite li roditelji tako djecu, pomažu li im, ali oni vjeruju da je tako i tako se ponašaju. U stvari, oni uglavnom samo kopiraju ponašanje svojih roditelja.

Čudno je to kako roditelji osjećaju potrebu pomagati djeci i kada ona odrastu. Žele umjesto njih uraditi fizički posao i kada je to djeci neusporedivo lakše; žele im pomoći financijski iako djeca više zarađuju; žele umjesto njih uraditi nešto što škodi zdravlju da bi zaštitili djecu, mada su djeca zdravija. Kada bi se moglo umirati umjesto djece, mnogi roditelji bi to učinili bez mnogo razmišljanja. U velikom broju slučajeva, roditelji su jedno divno čudo na ovom svijetu.

I tako, prisjećajući se svog oca i njegovog jelovnika, kao i svega što je činio za nas, sjećam se i one izreke: „Čovjek je dijete sve dok su mu živi roditelji.“

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
18 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Churko
Gost
Churko
2 godine prije

I to je bilo kako gdije, moje iskustvo je ipak nesto drugacije, Za oca je moralo biti ono sto i koliko on voli i zeli, potom za nas dijecu, a majci je uvijek bilo ono preostalo. Ja sam nastojao u svojoj obitelji do prije raspada sistema da za sve bude podijednako i isto, svi smo bili ravnopravni kod stola, mada su to onda dijeca nastojala ponekada iskoristiti i birati ovo hocu ovo necu.
Kod nas se stavila zdijela na stol pa si je uzimao koliko je tko zelio, no pravilo je bilo; nesmije ostati na tanjuru kada se odlazi od stola, hrana se ne baca, a pocinjalo se jesti tek kada smo svi za stolom, nismo imali religijski obred ali i to sa susretao.

Ali imam iskustava i sa pohlepnima, tako sam jednom zgodom za jedan susret bio pozvan da pripremim zakusku – meze, i napravio sam jedan broj sendvica a onda sam na jednoj plati stavio samo nareske i posebno kruh sa namjerom da si neko pravi kombinacije po zelji. No pojavio se lik koji dosao sa tanjurom i sebi stavio vise od pola narezaka te je on zderao samo nareske bez kruha ne misleci pritome da ostane i za druge.
Ima toga jos sto je bitno, ucen sam kao dijete da se za stol sijeda tek kada se operu ruke, da se popravi odijeca, skine kapa kada se jede, da se za stolom razgovara ne uskacuci u rijec drugima, da se za stolom ne ispustaju vjetrovi, ne podriguje i… No suretao sam i svinje u judskom obliku koje nikada nisu naucile osnovne manire za stolom.

zlatan
Gost
zlatan
2 godine prije
Reply to  Churko

CHURKO, pa nije vrag da se život svodi samo na to, šta ima u koritu? Hrana jest jedna prirodna potreba, ali definitivno nije i ne smije biti smisao života. Ako nam je hrana mjerilo svega, onda smo poraženi kao ljudska bića.

jasmin
Gost
jasmin
2 godine prije

Nema bolje radosti i blagostanja za roditelje nego sto su djeca koja su “na pravom putu”, ali isti tako nista roditelja ne slomi kao dijete koje”zastrani”. Hvala Bogu za svako dijete koje je redost svojim roditeljima, a ove druge neka Uzviseni spasi iskusenja koja ne mogu izdrzati. Sasvim mi je logicna i normalna roditeljska zrtva prema djeci. Uvijek mi je tesko kada se razbole ,pa da mogu i to bih prebacio na svija pleca,samo da njih ne boli. Oba roditelja sam izgubio ,sa njihovim odlaskom izgubio sam dio sebe i nikada vise nisam isti. Odlazeci u zavicaj,i posle mnogo godina ucini mi se da vidim majku kako me ceka ispred kuce.I sada placem dok ovo pisem,ali neka suza…Placem da ne zaboravim ko mi je ko u zivotu. Jedini pravi i iskreni prijatelji u zivotu jesu roditelji.Oni su prijatelji bez interesa !I kada ih ,mozda ,nenamjerno uvrijedite ,oprostit ce.

zlatan
Gost
zlatan
2 godine prije
Reply to  jasmin

Gospon JASMINE, ta djeca koja eventualno zastrane, zastranili su isključivo krivicom roditelja. Sva djeca narkomani ili sitni kriminalci, za to su uvijek i isključivi krivci roditelji. Djeca nikada nisu kriva. Jer, djeca su ogledalo svojih roditelja.
Zašto je to tako, druga je priča. Teška i obimna. Ali, u pozadini svega stoji ogromno neznanje samih roditelja. Ovo neznanje uopće nema veze sa formalnom naobrazbom istih, jer i mnogi formalno visokoobrazovani ljudi, ispod te diplome su – jedno veliko ništa !

Nažalost, previše je to često da bi bilo slučajno. No činjenica je, da čak i oni roditelji koji su ne znam koliko dobrostivi prema svojoj djeci, baš svojom dobrotom itekako znaju upropastiti svoju djecu. Po svakom pitanju. To posebno važi za tradicijom okovane sredine, tamo gdje je patrijarhat i dalje u optjecaju. Meni je to jasno, roditelji koji su sjebani od svojih roditelja, u skladu sa tradicijom tu sjebanost prenose dalje. Kada ćemo se više osloboditi okova tamne prošlosti?

zlatan
Gost
zlatan
2 godine prije
Reply to  zlatan

JASMINE, samo da dodam još ovo. Halil Gibran (Jubran) rekao je (napisao): dijete je naša odapeta strijela.
Znači poruka je jasna. Dijete nije vlasništvo svojih roditelja, ono je nezavisna ličnost. Samo takvi roditleji mogu biti dobri roditelji, pa shvatimo kako i koliko možemo shvatiti.

jasmin
Gost
jasmin
2 godine prije
Reply to  zlatan

Zlatane:Svega sam se nagledao u dvadesetogodisnjoj nastavnicko-pedagoskoj praksi,a i naslusao ,tako da se dobrim dijelom slazem s nekim Vasim izjavama. A Halila posebno volim i uvazavam njegovu knjizevnost.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Ja ću biti bolji, kad budem imao djecu, onda će moći ići vani kad god žele i ostajati dokle hoće…a onda, kad stvarno postaneš roditelj, gori si, stroži u očima svoje djece, nego li tvoji roditelji. Zato jer znaš za sve opasnosti kojih dijete nije svjesno. I ne treba očekivati da će te dijete razumjeti. Ne prije, nego li se nađe i samo u ulozi roditelja.Kad se jednom sjeti, kad mu se dogodi scena u kojoj sebe prepoznaje kao svog oca,a svoje dijete kao sebe, oblit će ga suze. Kad uvidi da je ono o čemu je godinama mislio da je nerazumijevanje, da je bezrazložna strogost, da nije pošteno…u stvari bila bezgranična i bezuvjetna ljubav.
Kad smo sposobni imati djecu, nismo sposobni, nismo dovoljno zreli da bismo ih odgajali. Jer smo i sami djeca koja ne znaju ništa, koji imaju toliko materijalnih problema, kako doći do posla, stana, kuće, kako osigurati egzistenciju. Dok nešto naučimo, djeca već odrastu. Zato je blagodat svima, ako su u prilici odgajati djecu djed i baka. Imaju iskustva, znanja, vremena i ljubavi.
Mi Slaveni smo ipak posebni. Drugi se čine sebičnijima. Veze s djecom se prekidaju puno ranije. Neka drugi budu kakvi hoće. Moja je dužnost pomoći djetetu kako znam i mogu, i malo više od toga. To je moj način da ga školujem za njegovo roditeljstvo.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Mali literarni dodatak iz zivota Posljednjih Mokasinaca:

Mi nismo kao Winnetou(MADE IN GERMANY)od KARLA SVIBNJA koji je snimljen uprkos dobu mraka s Karlom Bulicem,bez Bepine(bidna,znala je jahat samo Karla).Kao narodi dijelimo slicne sudbine,jer smo covjeci pa se medjusobno promatramo.Jasno nam je:

NACIJA…NACIJA…NACIJA,
i opet NACIJA…NACIJA…NACIJA,
pa… DETONACIJA?

Mi Indijanci smo ipak posebni.Tragajuci za “Uzvisenim”,na uzvisini,brezuljku iznad nasih pasnjaka,na hrabrog ratnika Kriticno Oko “bacila” se puma.On ju je smireno docekao na koplje i odmah precizno usmrtio,prekorio, rekavsi:HRANA SE NE BACA!
Njegova gospodja Pakleni Osmijeh,inace odlicna kuharica, pripremila je jelo,a djeca su dobila nakon sto smo se prvo ja i moja skwo najeli,ravnopravno podijeljene ostatke i onda smo zajedno podrigivali dok nije dosao vrac”Onaj koji pusta veliki Vjetar”i onda je postalo neugodno.
Recept se moze naci u Indijanskoj Kuharici i upotrebljiv je za razne zivotinje,recimo:
ZEC NA PUMU.

nastavlja se?

Galus 92
Gost
Galus 92
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

Umpah pah na ražnju, hehehe! Peći na laganoj vatri da pocrni a ne izgori!!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Galus 92

@Galus:Imas jos skalp ili si ocelavio?
Krvavu ti Ginu JBM.

Galus 92
Gost
Galus 92
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

Aha, imam još nešto skalpa! Evo, upravo pijem “Bloody Mary!
Ali ostavi se ti “Krvave Gine, jer će te ufatiti mučiti i čerečiti po najnovijem receptu na sto načina!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Galus 92

Rasista pije”Black and White”sa dvije odvojene case!
A kad se napije,pije iz flase?

Galus 92
Gost
Galus 92
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

Izgleda mi, da si ti to već učinio danas, hehehe, i to samo “brlju” iz flaše! Brlja nije za rasiste, nego za teroriste.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Galus 92

MODEL:
GALUS 92 sa(SAMOPONOSNIM) pogonom na ZLO!
Koliko ZLA trosis na 100 km?
Galus 92=Minus 92?

Kafer:auto odlican,proslost mracna,sve stima?

Galus 92
Gost
Galus 92
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

Galus malo troši jer uvjek leti niz vjetar, kiša ga pere, vjetar suši, a policija ga pegla! Sve bezplatno!
(Inače, vozim stari fauve cvajcilinder!) Ide i na špirit, ako zatreba, a ja tada stalno imam zalihu, kad ožednim! I tako ja, jednim udarcem, tri muve!!

hogar strašni
Gost
hogar strašni
2 godine prije

Autoru članka čista 5.

Bondone
Gost
Bondone
2 godine prije

U vruce ljetne dane i s lubenicom na stolu, uvijek isto ocevo pitanje: “Djeco hocemo li sa srcem ili bez srca?” I onda zna se, lubenica ne prerezana nego zarezana tako da se srednji saltki i socni dio odvoji kako bi otac mogao uzivati, a mi djeca smo se zabavljali odvajajuci sjemenke iz preostalih, osakacenih kriski lubenice.
I danas je isto, samo sto srce ide mojoj djeci a ja otpljujujem sjemenke!

zlatan
Gost
zlatan
2 godine prije
Reply to  Bondone

BONDONE, hm, pa lijepo. Imam jedan primjer iz malog grada, na području šire splitske konurbacije. Sav je okružen liticama. Dakle, to je bilo pred desetak godina, jedan mladi tata, zaljubljenik u slobodno penjanje po ovim našim primorskim stijenama i liticama, ima sinčića. Ok, slobodno penjanje, ali ipak su vezani, nije to penjanje kakvo radi npr.Alain Ronbert. To je onaj Francuz koji se penje po neboderima bez ikavog osiguranja.
E taj mladi tata, vodio je sina sa sobom na ta penjanja. Mali je u dobi od pet godina, ispenjao sa ocem, mnoge zahtjevne pravce. Za moj pojam, pravi je to tata. Iskustvo me uči da su takvi likovi kao taj tata penjač, slobodni i pozitivno otkačeni frajeri. Da se mali toga bojao, i da mu je bila draža npr.violina, ne bi ga tata silio na to. Vodio bi ga na učenje violine. Iako jedno ne isključuje drugo, npr.naš gimnastičar Mario Možnik (najviši gimnastičar na Svijetu 183 cm), svira violinu. Ali neki tata koji želi od sina napraviti nogometaša da ovaj zgrne lovu, muči to svoje dijete do iznemoglosti. Jer vidi samo novac. Tipično tradicionalistički i patrijarhalistički.
Mogu samo zamisliti šta su neke primitivne stare babetine govorile za toga mladog tatu, kada je vodio sinčića na penjanje. Jer, po tim babetinama, koje brinu tuđe brige, a ne svoje ostarjele pojave, to nije normalno. Da mali jede kao svinja i da je debeo poput nilskog konja, babetine bi rekle: zdrav je !!! Tako reagira primitivni sloj društva.

P.S. Ne znam šta je sa tim dečkićem sada. To je bilo pred desetak godina, valjda je to sada momčić u pubertetu. No jedno sam siguran. Tata mu je usadio ljubav prema zdravom načinu života!

POVEZANE VIJESTI

Izbornik