Neki roditelji, pretjeranom zaštitom svoje djece, od njih prave problematične osobe, nesposobne za standardan način života.
Kažu da se engleski princ Čarls nije umio snaći kad je princeza Diana, tada već njegova supruga, povisila tona na njega i započela neku bračnu svađu. On jednostavno nije navikao da ikada iko s njim razgovara povišenim tonom i nije znao kako se ponašati u takvoj situaciji. Ko zna kako bi se snašao da ga puste u prirodu samog na samo nekoliko dana?!
Ali nije problem za prinčeve, oni uglavnom imaju osiguranu zaštitu za cijeli život. Problem je što neki roditelji, koji su bogatiji tek malo više od prosjeka, umisle da su kraljevi i da su im sinovi prinčevi pa ih odgajaju tako da im dopuštaju i ono što ne bi smjeli, a ne traže od njih ni da izvršavaju svoje minimalne obaveze prema drugima.
Oni očekuju da njihova djeca moraju imati poseban status u društvu, kao što imaju i u kući. U vrtićima bi ih morali više paziti nego drugu djecu, u školama im davati bolje ocjene nego drugima, u prometu bi trebali uvijek imati prednost, a zabrana upotrebe alkohola i droge ne bi se trebala odnositi na njih, i tako dalje. Da stvar bude teža, u najizraženijim slučajevima za ovakva očekivanja nema nikakvog pokrića. Nije riječ o posebno nadarenoj djeci za koju se može i očekivati da imaju bolje ocjene od drugih, da će se i bez kontrole više pridržavati prometnih propisa ili biti obazriviji u odnosu prema drugima. Naprotiv, oni nemaju nikakve dodatne “genetske kvalitete”, a svojim neradom razlika na njihovu štetu se i pojačava u odnosu na ostalu populaciju njihove generacije. Zbog svega toga oni se, ako dođu u poziciju da se sami snalaze, teško uklapaju i nerijetko postaju ili problematične osobe koje provode vrijeme po zatvorima, ili socijalni slučajevi.
Često je takav slučaj s djecom vojnih lica od karijere, koja su činove zaslužila u ratu, bez posebne naobrazbe, i to ne samo sada i ne samo kod nas. U posljednje vrijeme kod nas su to i djeca tajkuna, “starleta”, “celebritija” koji uglavnom umišljaju da su veliki i značajni ljudi, a koji svoju veličinu dokazuju samo time što su drsko pokrali i pootimali, što javno pokazuju ono što većina ne čini i što se javno svađaju i vrijeđaju druge, što većina ne čini.
Gotovo svi koji ovako odgajaju svoju djecu, ne čine im uslugu. Od njih prave nesposobne ljude, najčešće konfliktne i problematične osobe koje se jednog dana moraju suočiti sa stvarnošću za koju nisu spremni. Jasno, nije rješenje ni tjerati djecu na asketski način života ako imaju veće mogućnosti, ali vrlo je važno naći mjeru između stvarnih mogućnosti i prohtjeva. Oni koji uspiju u životu naći takvu mjeru, mogu računati na doista uravnotežen život.
SMETNJA
Preko zebre djed i baka
jedva idu, i dok hode,
međusobno, za slabašne
ruke jedno drugo vode.
Na njih viče iz auta
mladić bijesan zbog čekanja,
i što tatinom se sinu
s puta odmah svak ne sklanja.
“Kud ste pošli tako stari?!
Samo druge ometate!
Zar ne znate da na ovom
svijetu svakom baš smetate?!”
Od straha se uz svog djeda
baba čvršće još privine,
dok djed momku odgovara:
“Znamo, znamo. Znamo, sine!”
Cesto se zapitam zašto je ljudima od znanja mjesto u zadnjim redovima. I sam sam prosvjetni radnik i cesto se srecem sa ovim o čemu autor pise. Činjenica je,da cesto i menadžment škole , ne može ništa ovoj djeci,jer se boje njihovih roditelja koji si “neko i nešto”.Tako oni završe svoje školovanje s minimalnim znanjem,ili cak s kupljenom diplomom.A tada nastupaju tatice ,koji ih odmah zaposljavaju i kupuju bijesna auta te kreću u ubitacne pohode po našim cestama.(sjetimo se ubIstva dvije djevojke ispred Filozofskog fakulteta u Sarajevu).Na drugoj strani djeca “nas običnih smrtnika”, koji su svojim znanjem i znojem ,Stelli svoju diplomu,godinama čame na birou za zapošljavanje.Tuzno ,ali istinito.
Treba li komentar …
Kazu ljudi … “put u pakao poplocen je dobrim namjerama” … vrijedi za odnos roditelja do djece koji cesto svojoj djeci zele najbolje a da ih pri tom ne nauce kako biti odgovoran za vlastiti zivot i kako se snositi s problemima koji nas zadese.
Tatini sinovi brzo ginu u ratovima… u ukrajini je jedan takav bio blago receno bahat, bezobrazno bogat nit je se Boga bojao.. i nađe se taj oho ho holi momak u rovu s momcima koje je ismijavao jer nisu mogli ni cokoladu curi kupiti.. i dobije zadatak da cuva strazu na jednom punktu s jos jednim vojnikom. Ovaj drugi se obradovao i cekao samo trenutak da odu na tocku gdje ih niko ne vidi. Odu tamo i bez razmisljanja potegnu za pistolj i upuca tatinog sina u ruku zatim u nogu.. smrt je sporo dolazila a naplata stigla, ovaj ga ne pusta sve dok nije izdahno nabrajao mu ljude kojima je rasturio zivote, brakove, upropastio cak i firmu svoje mame troseci bludnistvom po singapuru i tajlandu i skupocjenim autima. I tako beštija izdahnu… jos su mu probusili sanduk i provukli ruke i takog ga poslali roditeljima a na sanduku pisalo… Čitaj više »
Izvrstan tekst.Kapa do poda i na prekrasnim,produhovljen stihovima:))
Djeca su oledalo porodice.Kazu psiholozi,djeci ne treba govoriti kako da se ponasaju,vec ih nauciti da gledaju svjet oko sebe,samim tim upiju i ponasanje svoje pordice.Neko rece ljepota ce promeniti svjet.
Nije to samo za tatine sinove koji su malo imucniji to je i za mamine sinove koje ih razmaze i naprave totalne debile ne spremne ni za vezu ni za brak jer kad smo u vezi takvi nikako da shvate da im mi nismo mama servis+sex