fbpx

Tihe patnje

Tužan čovjek

Ne vjerujem da neko od nas nema neku svoju, ako ne veliku, a ono bar malu, sitnu patnju za koju, možda, znaju i drugi ili onu koju samo mi znamo ili samo još neko nama blizak, a koja nas svuda prati i koju patimo u tišini i samoći.

Često se sjetim Branka Ćopića, ne samo po tome što je pisao ili po činjenici da se ubio baš na moj rođendan, nego i po jednom detalju vezanom za njegovu smrt. Pročitao sam negdje priču njegovog prijatelja kako ga je Branko nekoliko dana prije smrti uporno zvao da se vide, ali ovaj baš u to vrijeme nije nalazio vremena. Branko se ubio, a prijatelja sada izjeda to što nije našao vremena da se vide, da porazgovaraju, jer možda je taj razgovor mogao spriječiti ono što se dogodilo. I nakon toga, kaže, sve vrijeme ga progoni razmišljanje o tome kako je tada teško pogriješio.

Ovih dana sam ponovo čuo priču o ocu Gorana Bregovića koji je također imao svoju patnju, otkrivenu tek nakon što je umro. Goranova maćeha je ispričala kako je njegov otac danima nestajao noću iz kuće i ona je odlučila jedne noći pratiti ga. Vidjela je da je otišao do bolnice i sjeo na klupu ispod prozora sobe u kojoj je ležala bolesna njegova prva žena, Goranova majka, koju je davno ostavio, a koja je tih dana i umrla u bolnici. Samo je sjedio gotovo cijelu noć i pušio. Očito je bilo da je patio zbog svog odnosa prema njoj, ali nije imao snage, ili iz nekih drugih razloga, to je krio u sebi i patio, ne govoreći ništa ni najbliskijima o svojoj muci.

Ja se i sada povremeno sjetim jednog dobrog poznanika s kojim nikada nisam razgovarao o nečemu o čemu smo, možda, trebali razgovarati. U jednoj prometnoj nesreći, sa samo materijalnom štetom, koju je skrivio vozač vozila u kom je bio i moj poznanik, on je na sudu krivo svjedočioo detaljima nesreće, pokušavajući prebaciti krivicu na drugog sudionika nesreće. Znam, taj njegov vozač mu je bio i prijatelj koji ga je, pretpostavljam, pritiskao da ga ovakvim svjedočenjem spasi. Neočekivani problem je nastao na sudu kad je moj poznanik shvatio da je vozač na kog svaljuje krivicu – moj otac. Zbunio se, ušeprtljio, ali u toj fazi bi mu bilo teško promijeniti iskaz i ostao je pri svojoj tvrdnji. Sreća po mog oca što je bilo i drugih činjenica i svjedoka pa je ipak presuda bila u njegovu korist. Nakon toga moj poznanik je ispočetka krio pogled od mene, ali ništa nije progovarao o svom svjedočenju. Ja sam smatrao da je on taj koji treba početi razgovor i tako je vrijeme prolazilo. Mi smo se i dalje viđali svakodnevno, takve su okolnosti bile, ali su naši odnosi ipak bili manje drugarski nego ranije. Tako se dogodilo i da se on jednog dana ubio, a da nikada nismo porazgovarali o ovoj temi. I eto, sad se ponovo sjetih tog poznanika i postavih sebi pitanje – jesam li pogriješio što ja nekada nisam započeo razgovor, a za to je bilo bezbroj prilika? Možda bih njega bolje razumio i rasteretio ga, a i sebi olakšao?

Da, teško je naći nekoga ko nema neku svoju patnju. Ne mora to biti ogromna tajna, skriveni ratni zločin, pronevjera ili ko zna šta takve vrste. Jednom mi se moja kolegica, kad smo ostali sami, isplakala i povjerila, onako, čini mi se iz čista mira, kako je progoni jedan njen abortus i kako to sebi nikako ne može oprostiti. Nekada se probudi noću, ne može spavati zbog toga. Eh, razmišljam, koliko je takvih i muških i ženskih koje ta muka muči?

Ali ne moraju to biti ni takve patnje, mogu biti one naizgled tako sitne, gotovo beznačajne, a koje nam mira ne daju. Došao je, recimo, susjed tražiti od nas bicikl, a mi mu ga nismo dali pa se poslije toga kajemo, ne možemo sebi oprostiti što smo tako postupili. Patimo, povukli smo dijete za uho, pa kad smo vidjeli njegov pogled, tugu i strah u očima, odjednom smo bili ljuti na sebe da se i sada sjećamo te svoje grubosti. Bili smo drski prema roditelju, a da to ničim nije zaslužio. Narugali smo se nekome zbog nečega zbog čega se, sasvim sigurno, nismo smjeli rugati. I tako, u nedogled.

Svi imamo svoje patnje, samo svoje, koje smo sami zaslužili. Zato ih i dalje patimo sami. Drugi ih nisu ni zaslužili.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
29 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Siniša
Gost
Siniša
2 godine prije

“Muko moja pređi na drugoga.”…naravno,svi misle da je njegova muka najveća;nema živog insana bez problema.

Iza_horizonta
Gost
Iza_horizonta
2 godine prije

Depresiju u psihologiji karakterišu kao nešto što svoje uzroke vuče iz prošlosti, a stres kao strah od budućnosti. Nisu stvari tako jednostavne. Stres ima veze sa strahom od budućnosti ali sa bliskim. Depresija može da ima okidač iz prošlosti ali ne nužno. Ona nastaje kad čovjek izgubi svrhu svog življenja,… Pročitaj više »

Šok
Gost
Šok
2 godine prije
Reply to  Iza_horizonta

Depresija je obrambeni mehanizam našega mozga, imaju je svi, manje ili više, dublju ili pliću, bez nje nema normalnog života.

Siniša
Gost
Siniša
2 godine prije
Reply to  Šok

Depresija je opasna po čovjeka, ona zahtjeva veliku snagu da bi se stavila u okvire nepostojećeg i da se sputa u sputavanju života čovjeka. Po meni su čak i napadi panike puno lakši od depresije.

Siniša
Gost
Siniša
2 godine prije
Reply to  Šok

Drug….to je opasno razmišljanje, protiv depresije čovek se mora svim sngama boriti jer to je veliko zlo;ne daj Bože da čovjek padne u depresiju ili apatiju a nema s kim da se razonodi ili da se stidi otići doktoru…..depresija/apatija su ne normalno stanje uma, brana da se čovjek uzdigne iznad… Pročitaj više »

Šok
Gost
Šok
2 godine prije
Reply to  Siniša

Depresija je normalni dio procesa žalovanja.

Siniša
Gost
Siniša
2 godine prije
Reply to  Šok

A to…slažem se, ali ne treba se prepustiti.

udav
Gost
udav
2 godine prije
Reply to  Iza_horizonta

a ko je lekar dusa ljudskih, i Spasitelj nas? ili, zasto se u krajnjoj instanci, kada je dusa zaposednuta ne zove neki psiholog/psihijatar, vec egzorcist? ma, samo nastavite da ucite psihoanalizu ignorisuci da je frojd bio kokainski zavisnik – lekaru izleci sebe prvo, da vasa nauka psihologija ne vredi pisljiva… Pročitaj više »

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije
Reply to  Iza_horizonta

@Iza_horizonta- Dobro rečeno za depresiju. Ali, mislim da Ivo ne govori o tako radikalnom stanju. Prije će biti da misli na crva u nama koji se ponekad javi i neda nam mira, pa se sjetimo nečega od prije puno godina gdje smo trebali drugačije (ili još bolje nikako) a eto,… Pročitaj više »

Šok
Gost
Šok
2 godine prije

Brankno Ćopić i Miodrag Petrović Čkalja su bili ljudine, drugi put stavi njegovu sliku da ljudi vide koliki osmjeh veličine imaju.

Alen
Gost
Alen
2 godine prije

Ne kaze se dzaba da se stvari rjesavaju dok je vakat , da te ne bi stigle kasnije..

udav
Gost
udav
2 godine prije

u usa rekordan broj samoubistava u poslednjih 50 godina u nekim stambenim zajednicama zabranjeni kucni ljubimci osim uz potvrdu lekara da sluze kao stress relief covek coveku vuk ——- za mene je sve to normalno, jer sam svedok obezbozenosti, a isto tako znam sebe dok sam bio nevernik, i sebe… Pročitaj više »

Pizistrat Nelson
Gost
Pizistrat Nelson
2 godine prije
Reply to  udav

Odnijela te tama, oslobodićes se tek kad se makneš od “hrisćanstva”. Vjeruješ u zlo koje se predstavlja kao ljubav, naivac samo takav, nisi ni svjestan da si prije bio slobodan a sad si rob.

kiki
Gost
kiki
2 godine prije
Reply to  udav

Ni ruganje ni podilaženje nije dobro… Razmišljala sam da li da ovo napišem…ali mislim da sam :)) dokazala da sam tip ‘science first’… Dakle, biciklirao moj frend po mostu: vidi, jedan hoće skočit. Uspije se on ‘smandrljat’ s bicikla i – uhvati čovjeka za ruku…klizi mu. Ono radi čega pišem:… Pročitaj više »

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Ispod kreveta, u paketima od cipela su nerazvrstane slike, one koje nisu uspjele ući u foto albume. Ako ih kojim slučajem i nehotice zakačimo tražeči tko zna što, nakupljena prašina nas odvrati od zagledanja u njih. Nemamo vremena, a i sad se vraćati u neka doba od prije 20-40 godina… Pročitaj više »

otpisani
Gost
otpisani
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Son of Alerik Zašto ti je tekst pisan u 1. licu množine ? ( Nemamo vremena… moramo biti…nas čeka…smo željeli… Život nam se…dok nam je um….itd.) Je li se to sve odnosi na tebe i na tvoj alterego, ili insinuiraš da se sve što si napisao događa i “nama”, te… Pročitaj više »

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  otpisani

Pod punom materijalnom i krivičnom odgovornosti, pri punoj svijesti i bistrom razumu izjavljujem kako se zamjenica 1.lica množine koju sam upotrebljavao u mojem prethodnom komentaru NE ODNOSI na komentatora pod nickom ‘otpisani’, kao ni na bilo koga drugoga koji slučajno pročita komentar. Zadržavam pravo da i dalje koristim zamjenice po… Pročitaj više »

Pajo
Gost
Pajo
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Naporan si.

Pajo
Gost
Pajo
2 godine prije
Reply to  Pajo

Kada shvatis da ne pises sebi niti nama, vec vlastitome egu, pisat ces manje.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  otpisani

Pajo
Ti nisi nikomu postao naporan jer od tebe nitko još nije vidio komentar duži od jedne rečenice, niti rečenicu s više od 10 nepovezanih riječi.

Pajo
Gost
Pajo
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Zato jer svoje vrijeme trosim na vaznije stvari od sluzenja svome velikome egu kojega hranim pisuci tekstove po komentarima koji znaju biti duzi od izvornog teksta necije kolumne.

Helena
Gost
Helena
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Onaj ko je pun ljubavi u svemu nađe dobro, a onom ko u sebi nema ljubavi on u svemu vidi zlo. Svako od nas ima svoj pogled na svet i stvari u njemu i tako treba da ostane, jer MI NAJBOLJE ZNAMO ŠTA JE DOBRO ZA NAS, a ako ne… Pročitaj više »

STEVO
Gost
STEVO
2 godine prije

Ljudske emocije su kao i sam mozak za znanost još uvijek ogroman misterij pored svih sofisticiranijih pristupa i metoda proučavanja istih. Ne postoji osoba koja nema svoj “kamen na duši” kao što ne postoji osoba koja identično emocionalno reagira na određene vanjske faktore te upravo niti jedna osoba nije ni… Pročitaj više »

000
Gost
000
2 godine prije

Nema veze s temom (možda kao terapija teme), ali smatram da ovo treba medju naslovnice: Dunja Lepo je što priče koje prve pročitam sada imaju i “lice”…kao da sam Vas zaista upoznala i dodaću ono što me podseća na Vas i na to da ima oko mene zaista sjajnih ljudi… Pročitaj više »

Majk Majers
Gost
Majk Majers
2 godine prije

Tiha patnja tiho dere. Ne usudiš se ostvarit je jer ćeš pogazit vlastita moralna načela, povridit nekog do koga ti je stalo. Ne prepuštaš se sirovim strastima, ostaviš ih da čuče u tebi, da te povremeno bocnu iznutra. Isplati li se (opet!) prepustit struji? Jel to ono šta nas odvaja… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Izbornik