To su djed i baba!

Djed i baba
15 komentara

Dva dječaka iz velikog grada otišla na odmor kod babe i djeda u selo. Ništa neobično, osim što se sad djeci ne vraća kući. Ostali bi na selu.

Ovu priču sam pročitao na jednom portalu. Dječaci imaju deset i šest godina. U selu nisu našli ništa posebno, nešto što bismo očekivali da će ih privući. Stariji uglavnom čuva ovce s djedom, plasti sijeno i radi ostale seoske poslove. Mlađi ostane s bakom i pomaže joj oko spremanja hrane, a posebno uživa u hranjenju flašicom nekoliko janjadi koji ostaju u štali. Ponekad se late i lopte i poigraju, i to je sve.

I šta je onda to što je toliko privuklo djecu u selo od samo pet kuća, Bogu iza nogu, da im se ne vraća „svjetlima grada“ u kome „imaju sve“? Pa – djed i baba! Oni su im gotovo sve što su tamo našli, ali su im toliko važni da su u njima našli i drugove, i učitelje, i roditelje i internet i televiziju i knjigu. S njima se osjećaju tako da im nije nimalo dosadno.

Djed i baba su našli pravi način na koji će prići djeci. Pokazali su im sve ono što se može činiti tako nezanimljivim s druge, zanimljive strane. Dali su im mogućnost da i oni sami sudjeluju u rješavanju svakodnevnih poslova i problema. Ako bi djeca nešto i uradila pogrešno, nisu ih za to omalovažavali, grdili, nego su ih upućivali kako da probaju uraditi i na drugi način. Nije bilo drskih zapovijedi i onog: „Ostavi to!“ „Sjedi tamo i ne progovaraj!“ „Ostavi, ja ću! Ne znaš ti to. Nije to za djecu!“, i tako dalje. Ne mora se imati doktorat da se zna s djecom postupati kako treba, za to je potreban prije svega osjećaj, a ovi djed i baba to, očito, imaju. Oni su znali kako djecu motivirati i kako ih navesti da im bude zanimljivo, da se osjećaju korisnima, da ih navedu da sami i s velikom voljom nauče mnoge stvari koje bi mnogo teže naučili samo iz knjiga.

Pravi baba i djed su zlata vrijedni ako su ovakvi kakvi su u ovoj priči. To su oni najbolji baba i djed na svijetu, najdraži, koji ostaju u sjećanju za cijeli život, a još više svi ovakvi doživljaji koji su krasili djetinjstvo nekoj sretnoj djeci. Jedino nisam siguran jesu li sretnija djeca koja imaju ovakve babe i djedove, ili babe i djedovi što imaju unuke?

Priča
Pretplatiti se
Obavijesti o
15 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Umpah Pah
5 godine prije

Lijepe li price za “Dobro jutro”!
Zapovijed djeci:
Ostavi cekic,pokvarices ga!
Hvala Ivo! I odgovor na tvoje pitanje u zadnjoj recenici:
JESU!

Son of Alerik
5 godine prije

Za državne kampanje za ulazak u EU, o državnom trošku su se snimale reklame sa seljacima u glavnim ulogama. Nitko im neće zabraniti ništa i sve će biti još ljepše i još bolje. I stvarno, nitko im ništa nije zabranio, ni kolinje, ni pečenje rakije, ali danas, samo pet godina poslije kolinja gotovo da i nema. Generacije ljudi koje nisu mogle zamisliti život bez Živoga (a Živo su domaće životinje) su nestale ili onemoćale, a mlađima nije do zajebancije. Moraju zarađivati kruh svagdašnji, rate ne čekaju i nemaju kad hraniti svinje, Oko rakije je još više peripetija. Mora se državi plaćati godišnji paušal po svakom kotlu kojeg netko ima, dopušteno je 25 litara rakije za osobne potrebe, a na sve preostale proizvedene količine mora se platiti trošarina tako da se to više nikomu ne isplati. Revni carinici patroliraju selima i traže kotlove. Sela su na umoru. Prodaje se kuća s… Čitaj više »

Rabotnik
5 godine prije

Dragi Ivo. Jos jednom ste uspjeli pribliziti nam ono ljudsko nasuprot stvarima koje nas okruzuju. Hvala. Brata i mene, roditelji bi “odbacili” cijelo ljeto na selo. Kad zavrsi skola i pokupili nas malo prije nego pocne nova skolska godina (takodjer i tokom godine smo dolazili uglavnom svaki drugi tjedan, tako da mogu reci da sam dosta vremena proveo na selu). Ne mogu opisati koliko me je boravak na selu formirao. Da, bile su to najobicnije stvari, obilzak polja sa djedom, zetva, kupljenje slame, sijena, berba tresanja, visanja i ponekad odlazak u sumu, gradnja nove kuce, onako polako, godinama. I dan danas se sjetim nekih mirisa, odredjeni cvijet ili biljka, miris zemlje, kopanja po blatu rukama…Ali sve te stvari su se urezale u moje bice. A sto se tice, baba i djedova i njihovog pristupa djeci, prvo oni vec imaju iskustvo iza sebe, a drugo, imaju zdravu distancu (djeca nisu njihova… Čitaj više »

Piretis
5 godine prije

Kaže Ivo “Ne mora se imati doktorat da se zna s djecom postupati kako treba”. I stvarno ne mora. Nego roditelji, čak i da imaju doktorat, nemaju vremena. Nisu ni nekad a kamoli danas. Zato su tu djedovi i bake. Da se netko bavi s djecom, da ih tretira kao da su već odrasli, ili da im uveče priča priče pa da djeca jednog dana kad i sami postanu djedovi ili bake pričaju nekim drugim klincima te iste priče. I evo mi sve nešto drago jer sam se sjetio baš takvog, mog, djeda. Njega već trideset i koju godinu nema ali priče su ostale i samo čekaju da ja postanem djed.

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI