fbpx

To su djed i baba!

Djed i baba

Dva dječaka iz velikog grada otišla na odmor kod babe i djeda u selo. Ništa neobično, osim što se sad djeci ne vraća kući. Ostali bi na selu.

Ovu priču sam pročitao na jednom portalu. Dječaci imaju deset i šest godina. U selu nisu našli ništa posebno, nešto što bismo očekivali da će ih privući. Stariji uglavnom čuva ovce s djedom, plasti sijeno i radi ostale seoske poslove. Mlađi ostane s bakom i pomaže joj oko spremanja hrane, a posebno uživa u hranjenju flašicom nekoliko janjadi koji ostaju u štali. Ponekad se late i lopte i poigraju, i to je sve.

I šta je onda to što je toliko privuklo djecu u selo od samo pet kuća, Bogu iza nogu, da im se ne vraća „svjetlima grada“ u kome „imaju sve“? Pa – djed i baba! Oni su im gotovo sve što su tamo našli, ali su im toliko važni da su u njima našli i drugove, i učitelje, i roditelje i internet i televiziju i knjigu. S njima se osjećaju tako da im nije nimalo dosadno.

Djed i baba su našli pravi način na koji će prići djeci. Pokazali su im sve ono što se može činiti tako nezanimljivim s druge, zanimljive strane. Dali su im mogućnost da i oni sami sudjeluju u rješavanju svakodnevnih poslova i problema. Ako bi djeca nešto i uradila pogrešno, nisu ih za to omalovažavali, grdili, nego su ih upućivali kako da probaju uraditi i na drugi način. Nije bilo drskih zapovijedi i onog: „Ostavi to!“ „Sjedi tamo i ne progovaraj!“ „Ostavi, ja ću! Ne znaš ti to. Nije to za djecu!“, i tako dalje. Ne mora se imati doktorat da se zna s djecom postupati kako treba, za to je potreban prije svega osjećaj, a ovi djed i baba to, očito, imaju. Oni su znali kako djecu motivirati i kako ih navesti da im bude zanimljivo, da se osjećaju korisnima, da ih navedu da sami i s velikom voljom nauče mnoge stvari koje bi mnogo teže naučili samo iz knjiga.

Pravi baba i djed su zlata vrijedni ako su ovakvi kakvi su u ovoj priči. To su oni najbolji baba i djed na svijetu, najdraži, koji ostaju u sjećanju za cijeli život, a još više svi ovakvi doživljaji koji su krasili djetinjstvo nekoj sretnoj djeci. Jedino nisam siguran jesu li sretnija djeca koja imaju ovakve babe i djedove, ili babe i djedovi što imaju unuke?

Sviđa vam se portal Logično?
LAJKAJTE NAŠU STRANICU

(samo jednom, ako kliknete drugi put, Facebook će smatrati da nas ne volite)
Pretplati se
Obavijest
guest
15 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije

Lijepe li price za “Dobro jutro”!
Zapovijed djeci:
Ostavi cekic,pokvarices ga!
Hvala Ivo! I odgovor na tvoje pitanje u zadnjoj recenici:
JESU!

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Za državne kampanje za ulazak u EU, o državnom trošku su se snimale reklame sa seljacima u glavnim ulogama. Nitko im neće zabraniti ništa i sve će biti još ljepše i još bolje.
I stvarno, nitko im ništa nije zabranio, ni kolinje, ni pečenje rakije, ali danas, samo pet godina poslije kolinja gotovo da i nema. Generacije ljudi koje nisu mogle zamisliti život bez Živoga (a Živo su domaće životinje) su nestale ili onemoćale, a mlađima nije do zajebancije. Moraju zarađivati kruh svagdašnji, rate ne čekaju i nemaju kad hraniti svinje, Oko rakije je još više peripetija. Mora se državi plaćati godišnji paušal po svakom kotlu kojeg netko ima, dopušteno je 25 litara rakije za osobne potrebe, a na sve preostale proizvedene količine mora se platiti trošarina tako da se to više nikomu ne isplati. Revni carinici patroliraju selima i traže kotlove.
Sela su na umoru. Prodaje se kuća s potkućnicom, nažvrljano na kakvom limu na ogradi, broj telefona 09…
Kako nestaju sela, tako nestaju i djedovi. Ne tako da ih nema. Nema ih na način koji je opisan u gornjoj priči. Danas je ideal obitelji otac, majka i dijete. Nema mjesta za djedove i bake. Osim u kakvom Domu za onemoćala i stara lica (ovako se doslovno zove jedan dom za starije u Mrkonjić Gradu). Starost je danas jedan od najvećih grijehova. Sramota je biti star.. Zato se i opiremo starosti, nesvjesno.
Seoske idile stanuju još samo u lošim filmovima i sjećanjima sad već djedova i baka.
Selo se tajkunizira. Zato i postoje ‘programi za ruralni razvoj’. Odabrani će dobiti bespovratni novac, profesionalizirati selo i ono će biti moderna replika nekadašnjeg sela, zvat će se eko-etno i naplaćivati ulaz kao u ZOO vrt.Djecu bi trebalo odgajati školstvo po modernim programima s rodnom ideologijom, s minimumom općih znanja. Odgajat će ih fejs, internet i centri izvrsnosti pod masonskom paskom. Djeca će se u budućnosti uglavnom rađati pomoću umjetne oplodnje (čuli smo za podatak da je broj spermija kod muškarca na Zapadu u zadnjih 20 godina pao za 50%), bez dojenja, s bebi milom.
Zna li žir da je u njemu hrast?
Da, zna. U svakom žiru su svi nacrti hrasta. I stablo, i listovi, i kora, i novi žirevi. U svakom djetetu se krije djed. I to ne ‘ako Bog da’. Stvarno. Samo što to dijete neće saznati do svoje pedesete. neće mu pasti na pamet. Trudit će se ostati mladolikim.
Nema posla za one koji nisu mladoliki.
Redaju se slike, prolaze Miskinovom, djevojke k’o vile, davno prošlo vrijeme, sve ste moje bile…Uvijek možemo zaći u sebe i tamo tražiti slike sela, slike djedova svojih i baka, slike vršidbe, stogova sijena, pataka i kokošiju po dvorištu…Sve to su mirisi prošlosti.
Ovi mirisi koji dolaze iz budućnosti su umjetni, programirani i po njima ne možemo raspoznati o čemu je riječ.
Mirišu i riječi naše, one stare, ali ih nemamo od koga čuti. Standardizirani smo i u jeziku. Ne želimo biti seljaci pa da nas ismijavaju.
Nema kolektivnog otimanja od budućnosti, bolju prošlost morat će izgraditi svatko za se sada i sutra.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Eeeee…i
Uuuu…kako su nas prevarili?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

@Alerik:
Teksa ti Vilera,kako dobro pises?

@Ivo:MOLBA
Jos koji tekst o djedu i baci?

otpisani
Gost
otpisani
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

Umpah Pah
A zašto da ga baci ?

Rabotnik
Gost
Rabotnik
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Kolega Alerik. Ivo je tako dobro podigao atmosferu, vec sam se poceo sjecati stvari iz Ivinog teksta kada bi me roditelji ostavili na selu. I onda procitam tvoj (necemo si vise persirati) komentar i poslije pola vise ne mogu ni citati. Jednostavno pokvari atmosferu. Babe i djedovi pa s njima EU. To nikako ne ide zajedno, dragi moj Aleriče. Da je po EU, djeca ne bi ni znala svoje babe i djedove.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  Rabotnik

Rabotnik
U pravu si. Nažalost su djedovi i bake odavno u Europi. Bajke su uvijek lijepe za čitanje, maštanje. Najljepše bajke se ipak nalaze u našim sjećanjima. Baš zato treba s otvorenim očima gledati sadašnji svijet kako bismo mogli sami stvoriti bajku u njemu.

0i0
Gost
0i0
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

a možda može i ovako:
” Baš zato treba s otvorenim očima gledati sadašnji svijet kako bismo mogli sami suudjelovati u stvaranju bajke u njemu.
(ovako ili onako: hvala ti ! )

Rabotnik
Gost
Rabotnik
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

E sad kad smo vec kod tih sumornih tema, da jos i dodam. To o rakiji, 25 litara, hahaha mos’ si mislit. Ljudi su pekli rakiju a drzave su prolazile. Nasi ljudi su navikli na tlaku. Probaj im nac’ vise od 25 litara ?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Rabotnik

@Rabotnik:Juncker se zalaze za 150 litara?

0i0
Gost
0i0
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

DA, veoma zanivljiv izazov:
Sažmi prošlost, sakupi sve moguće budućnosti i sve to koncentriRAJ u SADA.
Načinom, svako toliko: “zaustavi SVOJE vrijeme” (jer samo ti to možeš),
pa gleajmo kako se to naše “ZAJEDNIČKO SADA” mjenja!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  0i0

Pa se ti snalazi:
Kraljica “Otac”:
Ponosim se svojim “muskim”rodom
i svojom LGBT domovinom?

0i0
Gost
0i0
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

Zaustavljanjem svojega vremena (jer samo ti to možeš -za sebe),
možda otkriješ razlog postojanja bradavica na tvojim “muškim” rodom obdareno tijelo,
bez obzira na geografski položaj u kojemu se zadesiš.

Rabotnik
Gost
Rabotnik
2 godine prije

Dragi Ivo. Jos jednom ste uspjeli pribliziti nam ono ljudsko nasuprot stvarima koje nas okruzuju. Hvala.

Brata i mene, roditelji bi “odbacili” cijelo ljeto na selo. Kad zavrsi skola i pokupili nas malo prije nego pocne nova skolska godina (takodjer i tokom godine smo dolazili uglavnom svaki drugi tjedan, tako da mogu reci da sam dosta vremena proveo na selu). Ne mogu opisati koliko me je boravak na selu formirao. Da, bile su to najobicnije stvari, obilzak polja sa djedom, zetva, kupljenje slame, sijena, berba tresanja, visanja i ponekad odlazak u sumu, gradnja nove kuce, onako polako, godinama. I dan danas se sjetim nekih mirisa, odredjeni cvijet ili biljka, miris zemlje, kopanja po blatu rukama…Ali sve te stvari su se urezale u moje bice.

A sto se tice, baba i djedova i njihovog pristupa djeci, prvo oni vec imaju iskustvo iza sebe, a drugo, imaju zdravu distancu (djeca nisu njihova ali ipak jesu), koja ima dozvoljava da se bolj postave prema njima.

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije

Kaže Ivo “Ne mora se imati doktorat da se zna s djecom postupati kako treba”. I stvarno ne mora. Nego roditelji, čak i da imaju doktorat, nemaju vremena. Nisu ni nekad a kamoli danas. Zato su tu djedovi i bake. Da se netko bavi s djecom, da ih tretira kao da su već odrasli, ili da im uveče priča priče pa da djeca jednog dana kad i sami postanu djedovi ili bake pričaju nekim drugim klincima te iste priče. I evo mi sve nešto drago jer sam se sjetio baš takvog, mog, djeda. Njega već trideset i koju godinu nema ali priče su ostale i samo čekaju da ja postanem djed.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik