Ako pitate u Grebnicama za Leonarda Ivanovića, mnogi će se dobro zamisliti o kome je riječ prije nego što vam odgovore. Ako kažete da je riječ o Leki Josanovom, to će znatno olakšati posao.
Ali kada biste se raspitivali za onoga koji motornom pilom iz drveta pravi prave umjetničke radove, teško da biste Leku ikada našli. Ovdje ljudi jednostavno ne znaju da se on time bavi. Uz to, već dugo živi u Njemačkoj, od početka rata. Tamo se i oženio i zaposlio u okolini Stuttgarta kao šumski radnik, tako da mu je motorna pila alat i za posao i za hobi.
Leko je pravi umjetnik. U njegovim rukama motorna pila nije nimalo divlja i onako zastrašujuća kao kad obara debla. Ona je poslušna i krotka; ne čini nagle i snažne rezove nego uglavnom svojim zašiljenim vrhom gricka iver po iver s trupca koji sve više počinje poprimati neki drugi oblik, pretvarati se u nešto drugo, nama poznato.
Nekada se iz drveta pojavi životinja. Pas, kornjača… Nekada ptica s otvorenim kljunom i jasno izraženim jezikom, a sve je to oblikovano preciznim vrhom male motorne pile koja je pogodna za takve zahvate ako je u vještim rukama. Kao navijač Korpara, lokalnog nogometnog kluba, Leko začas uradi neki znak, grb Korpara ili natpis na drvetu. Jednostavno, pun je ideja i volje za radom i nije mu problem uraditi ono što poželi.
Očito je da Leko ima dara, ima osjećaj za prostor i za vjerovati je da bi mogao tako oblikovati, vajati predmete i bića i iz drugih materijala gdje bi mogao preciznije izraziti svoju zamisao. Ali on se opredijelio za motornu pilu koja ne dozvoljava grešku – tamo gdje nešto odsiječe, povratka nema. Zato se prije početka rada mora imati savršeno jasna slika onoga što se želi uraditi i u radu se mora biti krajnje strpljiv i precizan. Inače – ode mast u propast!
Poželimo ovom nadarenom umjetniku da što uspješnije radi svoje figure i da što više uživa u svom hobiju. Boravak u šumama će mu sigurno uvijek omogućiti da bistrih misli i snažnog duha smišlja nove i nove figure koje će izrađivati. Do tada, pogledajte njegove radove ovdje.
9 komentara
dà, jedino da komentiram motorku il’ atelje, umjetnikova djela ne mogu
da vidim. ne daju mi facebook dusmani – kazu da nisam kompaktibilan;)
…ni meni, naravno, ali dobro mi se bilo sjetiti stare uzrečice “ode mast u propast” .
dobra – bas dobra, posljednji mi put pala na um kad sam se zenio;)
…no,no! svako zlo za neko dobro.
dobro me utjesi, da nema ispred mene dobre kave i lokuma s orasima suze bi mi posle;)
…samo drži propisani razmak između ove dvojice (pozitivan-pesimista) i kava nikad neće biti posoljena (suzama.)
dobro je ovako, daleko bolje nego da sam negativan optimista.
a suze, moje su suze slatke, sto bi raja rekla: suze radosnice;)
Volim procitati textove gospon kobaša ali ni meni silicijska zgadija ne dopusta otvoriti prilog.mozda mu je motorna pila neutemeljena informacija.hvala.
Ha, de ga znaj, a i umjetnik izgleda prilicno odlucan i pomalo nepredvidiv;)
Sto se tice clanka gospodina Kobasa, koliko god da napise uvijek je malo.
Hvala je mocna rijec