Velimir Trnski (1947.) je ovih dana otvorio svoju 125. samostalnu izložbu u palači Sponza u Dubrovniku. Tom prilikom je naša suradnica Anđelina Bosančić razgovarala sa autorom.
A. B. | Nije šala otvoriti 125. izložbu. Kakvi su se tu pokazali problemi ? Što to znači za vas kao internacionalno poznatog umjetnika?
V. Trnski: Problemi…bolje rečeno; organiziranje, opremanje, prijevoz, postava i administracija. To je sve uobičajeno i rješivo. Brojka 125… znači čast za mene i za publiku. Znači i odgovornost i zadovoljstvo, a s mojim slikama i mojim radom to je slijed nečeg prirodnog.
A. B. | Publika je u Dubrovniku internacionalna. Ima li tu ljudi, koji vas prate kao gledaoci i kao kupci?
V. Trnski: To je najvrednije na ovakvim izložbama. Slikar radi godinu dana za izložbu od 30 do 50 radova i može biti sretan, kad su mu posjetioci-kupci iz različitih zemalja. To otvara nove vidike, razmišljanja i izoštrava kriterije. Pojavljuju se stari kupci, ali i novi i nepoznati. Nema ljepšeg za slikara, kad mu slike odlaze s njegovom porukom od Singapura, New Yorka pa do Berlina.
A. B. | Primjetila sa, da vas publika dosta propitkuje o tehnici i stilu, a manje o tematici?
V. Trnski: Pa normalno… postava izložbe je podijeljena u dva prostora. Prvi, manji sadrži starije radove u ulju, a drugi veći je ispunjen zadnjim radovima i tu se vidi radikalni zaokret. Ovo sam objasnio u predgovoru kataloga. Na prijašnjoj velikoj retrospektivnoj izložbi 2011. u Varaždinu sam pokazao 40 godina svog rada sa oko 100 slika. Svaki rad je tu predstavljao grupu po temi i to u tehnici ulja na platnu. Znači slikam u ciklusima prema određenom u meni prisutnom interesu. Cijelo to vrijeme (40 godina) sam naglašavao da tematika nije važna, nego rukopis i tehnika. Normalno je da sam se onda u svom likovnom istraživanju poslije pozitivnih rezultata u ulju, okušao i u akriliku.
Po mojem motu: “Crtež je osnovna konstrukcija svake slike”, crtanje linijom sam brzo razvio u crtanje višebojnom linijom. U mom slučaju se to razvilo u slikanje s linijom.
Upotreba čiste akrilne boje dozvoljava krači tempo, jači kolorit i debljinu namaza boje. Odmaknuo sam se od lazurnog i pastoznog ulja i uspio ostvariti rijetko viđenu tehniku, koja u sebi krije skoro nepomirljive kontradikcije. Slikam višebojnim linijama direktno iz tube i ostvarujem ritam, slojevitost, ali i optičku prozirnost sa gledljive udaljenosti. Još nije viđeno da se slikar upušta u avanturu slikanja linijom prozirne vode ili da dočara vibriranje tisuću listova stabla masline samo linijom. Shvatio sam da naše oko registrira boje tako da vidi skup čistih boja.
A. B. | A sada jedno filozofsko pitanje. Rekli ste da vas dnevno posjeti oko 1200 ljudi iz cijelog svijeta. Što to znači za vas kao čovjeka i kao slikara?
V. Trnski: Odlično pitanje! To izgleda kao da putujete. Govorim tri strana jezika plus hrvatski i razgovaram do osam sati na dan! Prvi kontakt i vizualni filter su moje slike, što je neka vrsta kriterija za pozitivan odjek koji donosi pregršt pitanja o mojoj biografiji, stilu, tehnici i tematici. Ali također i o Dubrovniku, našim ratovima, našoj baštini, ljudima, o našem vinu ili jednostavni ljudski razgovor o kvaliteti i smislu života.
A. B. | Vaš pozdrav na kraju razgovora?
V. Trnski: Pozivam sve dobronamjerne i zlonamjerne, poštene i licemjerne, školovane i priproste, vjernike i ateiste, bahate i bogate, stare i mlade, profesionalce i amatere, sportaše i antisportiste, glazbenike i one bez sluha i naravno umjetnike da posjete moju 125. samostalnu izložbu.
————–
Posjetite Internet stranice Velimira Trnskog: www.trnski.com