Vodenica

Vodenice na Savi

I sada nekada u nosu osjetim miris svježeg brašna i čujem čeketanje velike vodenice na Savi u kojoj je i moj otac imao „svoj red“.

Imati vodenicu u našim krajevima pouzdano je značilo jedno – uz vodenicu nikada nećeš biti gladan! Bilo koliko da se melje, ušura bi ostalo dovoljno bar za ishraniti obitelj, a najčešće je bilo i preko toga. Oni koji su imali vodenicu uglavnom su bili imućniji ljudi u selu i lijepo su živjeli.

Moji preci su imali odavno jednu, nekada i dvije vodenice na Savi. Nekada je samo jedna obitelj bila vlasnik, a kasnije se to podijelilo pa je bilo više dioničara koje su kod nas zvali ketošima. Oni su imali „svoj red“, a to je značilo da, na primjer, ako ih je sedam, svakog dana je drugi preuzimao posao, a time i zaradu i obaveze tog dana. Mještani su znali raspored i neki od njih su pazili kog će dana dovesti meljavu, a i ketoši su nastojali biti što uslužniji kako bi privukli više klijenata. Tako se među njima razvijala zdrava konkurencija, ali i razne makinacije pomoću kojih su jedni drugima preotimali klijente.

Kasnije su svi ketoši imali svoje zaprege koje su slali po selu da pokupe meljavu, ili bi to čak i osobno činili. I ja sam ponekad tako s ocem išao pokupiti meljavu, a kasnije i vratiti brašno svakome od kog smo uzeli vreću kukuruza, pšenice ili ječma. Vreće su bile različite i znalo se napamet koja je čija, a kasnije je bilo i istih ili vrlo sličnih pa su na sebi imale ušiven komadić bijelog platna na kom je bilo ispisano ime vlasnika ili neki znak po kom bi vlasnik prepoznao svoju vreću, jer u to vrijeme još uvijek nisu svi domaćini bili pismeni pa se moralo snalaziti i bez slova.

Ono što je meni bilo zanimljivo je bilo to da smo i odvozili i dovozili pune vreće, mada je iz svake bilo oduzeto 10% ušura. Meni je bilo logično da kukuruz koji se samelje i onako usitni zauzima manje prostora, pa kad se još oduzme ušur da vreća ostane oprazna. Međutim, otac mi je objasnio zašto se sitnjenjem poveća zapremina pa mi je kasnije to postalo logično. I znam da su sve vreće koje smo odvozili na vodenicu bile pune, a onda sam zaključio da to nije slučajno, da je jedan od razloga i to što su ljudi znali da i kad dobiju brašno, vreća treba biti taman isto tako puna. Ako nije, znači da su oštećeni i da trebaju razmisliti o promjeni ketoša.

U vodenici sam boravio više puta, uglavnom danju, jer se pričalo kako se noću na vodenicama dešavaju čudne stvari, da tamo gostuju vile, vukodlaci, duhovi i sva moguća strašna bića kojih su se djeca plašila. Ipak, jednom sam i ja smogao snage i prenoćio tamo, i preživio! Kad me je san savladao, znam samo da sam neko vrijeme još čuo ravnomjerno čeketanje i osjećao miris brašna. Sve vile i vukodlaci su nestali. Zaboravio sam i očeve priče kako su odmah poslije rata sjekirom presijecali žicu kojom je bilo povezano i po pedesetak leševa što su plovili iz jasenovačkog logora, a koji bi se zapetljali u vito vodenice. Presijecanjem žice vito bi se oslobodilo, a leševi otplovili dalje. Probudio bih se tek ujutro, odmoran i svjež i ponosan na svoje junaštvo, na noć provedenu u „zmajevom gnijezdu“.

Nema više ni jedne vodenice u blizini. Nema ih ni kao spomenika, kao muzejskih eksponata, da nam pričaju o prošlim vremenima, pa čak je teško naći i fotografiju neke od njih. Ostale su samo slike u sjećanju, zvuk čeketanja u ušima i miris svježeg brašna u nosu koji i sada nekad osjetim kao da je stvaran.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov

Kukuruzno brasno dobiveno mljevenjem na elektricnom mlinu ili dobiveno mljevenjem Zrvnjom (mlinski kamen) jest dan i noc . Miris , aroma i okus palente samljevene na vodenicnom Zrvnju nema premca.

P.S. Sto se tice Jasenovca treba ga spomenuti u svakom tekstu , budalama treba uporno i trajno ponavljati i ukazivati na greske .

I zbog toga palac gore Ivo i sve najbolje tebi i tvojoj obitelju u Novoj , da nam budes zdrav i napises jos mnogo mnogo tekstova .

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

@Žuky:
A da pred Novu Godinu malo ”razvodnimo”vodenicu definicijom:
Ono gdje se proizvodi mineralna voda?

tihobl
Gost
tihobl

Sve je do brzine okretanja kamena.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Ivu Kobaša za vodju!
Najbolji je vodja iz vodjenice?

jezevakucica
Gost
jezevakucica

Takoje!Voda može proći ali Ivo ostaje.

jezevakucica
Gost
jezevakucica

Da ne dođe do zabune,Ivo ostaje naš vođa.

čoban Đuro
Gost
čoban Đuro

Pošto stavljam prvi komentar ,on neće to biti nego opis mojega doživljaja mlina na pogon bio plina ili plina otplinjavanjem drva ( piroliza) ,motor se zvao motor na sau-gas.Vidjeli smo to u filmu .Imao je i pilanu u Kratečku.Dakle odpad od pilane se koristio za Pirolizu,dobijeni plin za pogon motora ,sve obnovljiva energija i poslovalo se uspješno do dolaska Elekrične energije.Tada se uzgrađuje motor na struju ,ljudi po selu kupuju čekičare za mljevenje kukuruza i ostaloga .Jedan napredak učini zastareli model ne rentabilan .Napomena samo da moja djeca kupula kuću u kojoj postoji mlin iz tog vremena ,ali ga nemaju sa čim popraviti.Mlin je iz onih vremena sa kamenom,pa eto još ima tih kamenih mlinova iako su drvo pojeli moljci .

tihobl
Gost
tihobl

Reci djeci neka popracljaju mlin dok jos ima majstora. Drvene dijelove nije tesko zmijeniti, ali uravnati kamen da od brasna mozes praviti i pitu jeste majstorluk.

Deda Joža
Gost
Deda Joža

Mjesto se zove Kratečko, isti vlasnik Tačković imao još jedan mlin i pilanu u Bistraću.

Jon Sneg
Gost
Jon Sneg

U Sloveniji na rijeci Muri još i danas postoji Babičev mlin. Postoji i skela, koja još vozi preko rijeke. Inače se več gotovo 30 godina priča o gradnji hitrocentrala u Sloveniji na toj rijeci sa čime bi se uništio dragocijeni eko sistem oko rijeke (mrtvaci), uticalo na podzemne vode kao i uništenje etnoloških i kulturnih bogastva pokrajine uz rijeku.

Zvrk
Gost
Zvrk

Mene asociraju na leptiricu.

VasilisaPremudra
Gost
VasilisaPremudra

@Zvrk “Mene asociraju na leptiricu.”

Razlog zbog kojega nikada, nikada nisam usla niti u jednu vodenicu kolikogod romanticno izgledaju.
Trauma iz djetinjstva, pa i vjetrenjace zaobilazim u sirokom luku…
😉

jezevakucica
Gost
jezevakucica

Ima jedna vodenica koja još uvijek radi.To ti je Ivo moj ona iz Opere Ero sa onoga svijeta.Vodi ju mlinar Simo.I na svu sreću nije ni blizu onom “odmaralištU”

Ante
Gost
Ante

Moj djeda je imao vodenicu u Bosni prije drugog svjetskog rata. Kada sam ja osamdesetih godina došao na rijeku gdje su ljudi gradili vodenice samo je jedna radila sve ostale su bili napuštene. Danas vjerojatno ne radi nijedna, ja poslije rata tamo više ne žalim ići, iako me rođaci zovu da posjetim svoju zemlju, ja nemam volje.

otpisani
Gost
otpisani

Ivo
“Zaboravio sam i očeve priče kako su odmah poslije rata sjekirom presijecali žicu kojom je bilo povezano i po pedesetak leševa što su plovili iz jasenovačkog logora,…”
Očito, – nisi zaboravio….
Šteta što si ovaj lijepi tekst o vodenicama “začinio” onim “žicama i mrtvacima”, pa mi se mota po glavi, da je cijela priča o vodenicama, sročena sa namjerom i u stvari samo lijepo pakovanje za ciljani sadržaj, a to upravo, da se NE zaboravi na “ona vremena”
Ako je slučajno, onda je to vrlo naivno, ako je namjerno, onda….

Tadmur Palmirović
Gost
Tadmur Palmirović

Opisani, mislim da nije ni namjerno niti naivno. Jedini tekst gdje je komšija Ivo pokazao neku “naivnost” je onaj o orkestrirsnim protestima u B. L. (pravda za Davida)..tada se ishitreno nošen emocijama kao svaki dobar i pošten čovjek svrstao na jednu stranu a pri tome nije bio najbolje upućen u pozadinu svega. Ovaj je tekst kao i drugi njegovi gdje prepričava svakodnevni život malih ljudi ili dešavanja iz djetinjstva. A mi smo takvi kakvi jesmo, u svemu vidimo paljevinu tako i u ovom detalju sa žicom i sjekirom. To se desilo a on zapamtio i prenio na papir. Ništa drugo. Možda ja nisam u pravu…?!

Fra Majstorovic
Gost
Fra Majstorovic

Nisi.

Rabotnik
Gost
Rabotnik

Na Ivinoj sam strani. Mislim da nije soomenuto s namjerom. Ta oceva prica bi ga plasila kao dijete, zato je to i spomenuo. To je moje vidjenje stvari.

tihobl
Gost
tihobl

A nisi primjetio vile i vukodlake, mozda je citav tekst upakovan zbog njih?

Moreno
Gost
Moreno

Lipa pričica, ali je ipak uvaljen Jasenovac koji kvari dojam . . . uopće ne sumnjan kako su leševi zadili za vodenicu međutim ispada kako je cila priča pisana radi tih leševa i Jasenovca jer tako većina medija funkcionira premda ne mislin da je ovo ti slučaj propagande.

Helena
Gost
Helena

Voda pamti sve. Čovek je od vode satkan, kao i planeta. Iz toga proizilazi da hteo, ne hteo, on ne može zaboraviti, ni krv, ni dečiju radost, ni miris brašna i stada, ni sve ljubavi na svojim obalama. Sve je to život. Zaborava nema, sve se utka u nesvesno, ali je zato stvoreno opraštanje, da čovek lakše proživi sećanja i život. Ostavite se čemera.

Srećna vam nova godina, drugari.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
Ivo
Gost
Ivo

Interesantno. Za vrijeme rata niste morali rezati žice ili niste imali vremena zbog drugih poslova? Nekih koje ste obavljali uzvodno?

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Da su bili uzvodno u ratu, onda sigurno ne bi bili nizvodno poslije rata. Ali tebe u tvojoj pokvarenosti nije briga za logiku, niti istinu. Vrlo zao komentar.

Ivo
Gost
Ivo

Mani se svojih šupljih floskula, kolerik. Nastaviš li, izvući ćeš deblji kraj kao i obično, pa ćeš opet zvati admina da te brani. Budi dobar dečko i pusti te uzvodno/nizvodne priče, znamo tko si i koji ti je nivo.

Tadmur Palmirović
Gost
Tadmur Palmirović

Nije komšija “meljava” nego “meljaja”.. ??

Ivo Kobas
Gost
Ivo Kobas

Da, komsija, u srpskim selima kod nas oko Samca se govorilo meljaja, ali meni je ostala u uhu grebnicka varijanta pa sam tako napisao. Ali vazno je da se razumijemo. Pozdrav iz tudjine.

Tadmur Palmirović
Gost
Tadmur Palmirović

Malo sam se našalio. ?Pozdrav i živ bio.!!

Ivo Kobas
Gost
Ivo Kobas

Sretna nova godina!

Prva i druga strana
Gost
Prva i druga strana

Lijepa priča. Međutim, meni u oko pada jedan detalj. I drugi su komentirali taj detalj, ali u drugom kontekstu. Riječ je o leševima ubijenih u Jasenovcu.
Premda su ubijeni mogli biti ubijeni bilo gdje uzvodno, a ne samo u Jasenovcu, hajde da prihvatimo kao činjenicu da su leševi iz ove priče jasenovački. Poznato je da da je Jasenovac bio ustaški logor za vrijem rata i da je tamo ubijeno puno ljudi. Ovo svjedočenje autora baca jednu zanimljivu sliku na jasenovački logor i žrtve koje su tamo ubijene. Jedna strana, a znamo i koja, 70 i kusur godina tvrdi kako je u Jaenovcu ubijeno 750.000 ljudi (ili koliko već). Druga strana, opet znamo koja, tvrdi da su te brojke prenapuhane i tendeciozno složene… Opet znamo zašto i zbog čega. Ova druga strana tvrdila je i tvrdi (u zadnje vrijeme, jer se ranije to nije smjelo govoriti) da je Jesenovac bio nakon rata partizanski logor gdje su ubijani partizanski zarobljenici (uglavnom ustaše, ali i mnogi koj to nisu bili). Dakle, Jasenovac nije bio samo ustaški logor kao stratište Srba, Jevreja i Roma, nego su nakon rata u Jasenovcu masovno ubijani, uglavnom, Hrvati. Da su u Jasenovcu ubijani ljudi i nakon rata svjedoči upravo ovo kazivanje iz ovog teksta. Autor je nedvosmisleno napisao kako su se na vodenicu kačili leševi nakon rata. Ne treba sumnjati u autora da je s nekim ciljem u ovu priču uvukao Jasenovac i leševe osim kao izvor straha koji se budio kod djece na spomen istih leševa i duboko sam uvjeren da je u tom kontekstu događaj iz djetinjstva i zabilježen.
Da zaključim… Ovakva jedna bezazlena priča u sebi krije jednu tešku istinu koja je za državu bila tabu i još uvijek se o istom govori s nepovjerenjem i u negacijama. Nema sumnje da je istina kako su ljudi u Jasenovcu ubijani i nakon rata i da je priča one prve strane o 750.000 ubijenih čista budalaština.
Naravno, ovim ne želim umanjiti žrtvu jasenovačkog logora, jer svaka žrtva zaslužuj poštovanje i ne postoji brojka za koju bi mogli reći da nije strašno velika. Čak i kada je 10 puta manjaj od one službene brojke. Svejedno, laži treba stati na kraj, a istina kakvagod da je treba biti objelodanjena i prihvaćena sa svim konotacijama koje ona nosi.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Vodenica kao svjedok povijesti. Bijelo brašno i crvena krv. Nemilosrdna borba prethodila brašnu, još nemilosrdnija završavala u rijekama krvi. Ideološke borbe odnose najviše života. Mlin s dioničarima, suvlasnicima? I njihov ujam od 10%. Pljačkaši. Uzeti i to dati u zadrugu, tako da ujma nema?
Nema ih niti kao muzejskih eksponata.Ni zadruga, ni mlinova.
Vrijeme gazi sve i puni groblja najvećima, jedinima, nezamjenjivima. Šutnja je zlato zato jer se njome kupuje život. Pa se sa šutnjom i umire. Bez svjedoka o vremenu. I vodenicu treba srušiti jer bi podsjećala na povijest. Koju bi neki zaboravili, ali neki ne bi.
Što se događa s dioničarima, njihovim nasljednicima? Postaju li tegleća marva Novog vremena? Kako bi se zadnji naslađivali tomu što sad nisu oni zadnji, po zasluzi, nego ‘oni’? Teško. Naviknuti na rad, na logičko shvaćanje stvari oko sebe, svijeta, života…ne propadaju i ne bivaju zadnjima. Prežive zahvaljujući oslanjanju na same sebe.
A vrijeme, koje je sudac, zadnje stavi na zadnje mjesto. Uvijek.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Vučić se veseli svakoj izgubljenoj ovčici?

Zsphere
Gost
Zsphere

Ovo je odlično.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik