fbpx

Vrijeme kada se radilo pjevajući

Otac i sin ispod drveta

Uvijek, u djetinjstvu, kad sam bio u prilici, volio sam biti uz oca. On je znao tako zanimljivo pričati i od njega se moglo svašta naučiti, a meni je baš to trebalo.

Kad bi otac radio nešto oko kuće, ja sam mu se uvijek motao oko nogu, gledao šta radi, zapitkivao i pratio svaki njegov pokret. Dok bi on sjekirom sjekao ili cijepao drva, ja bih stao ispred njega da ga bolje vidim i čujem. Onda bi mi on rekao da ne trebam tu stajati nego da je najbolje da budem iza njega, jer samo tu sam zaštićen od frcanja cjepanica ili iverja. Objašnjavao je kako i zašto se komadi odsječenog drveta odbijaju uglavnom lijevo i desno, a naprijed je opasno stajati jer on može ispustiti sjekiru iz ruku ili se grana koju siječe može nekontrolirano odbiti na mene. Rekao bi mi da malo obratim pozornost na ono što mi je objašnjavao i da ću se uskoro i sam uvjeriti da ja sve tako kako mi je objasnio. I ja sam ga poslušao i ubrzo se uvjerio da sve baš onako kako mi je on rekao.

Dok sam ja pratio kako se odbijaju i gdje padaju odsječeni komadi drveta, on bi već pjevušio. Ne samo on, nego mnogi ljudi su u to vrijeme pjevušili ili zviždukali radeći. Moju pažnju su ovog puta odmah privukle riječi pjesme koju je pjevao. A pjevao je, u našem posavskom duhu, neku pjesmu koju nikada ranije nisam čuo: „Nisam, ljudi, promijenio ćudi…“ Od te četiri riječi, posljednju nisam razumio. Šta li mu samo znači ono „ćudi“? Riječ „čudi“ mi je bila slična i nju sam razumio, ali ona se nije uklapala u pjesmu? Nije imala smisla u ovoj rečenici. I ne bi je tata sigurno pogrešno izgovorio. Je li ćud neki predmet? Opet, zašto bi se nekome trebalo pravdati u pjesmi ako si promijenio kakav predmet? Nije bilo druge nego pitati tatu, a zna se da on sve zna.

Šta ti to pjevaš, šta nisi promijenio?

Ćudi“, odgovorio je tata.

A šta je to, i zašto se mijenja?

To ti je narav. U pjesmi se kaže da nisam promijenio narav.

Hm? Šta li mu je sad narav? Opet mi ništa nije bilo jasno, a nisam želio pitati da otac ne pomisli kako baš ništa ne znam. Ipak, rješenja nisam imao, razmišljao sam i vrpoljio se i na kraju je radoznalost ipak pobijedila:

A šta je to narav, opet ne razumijem?“, pitao sam.

To ti je karakter, razumiješ li?“

Po mom izrazu lica je vidio da ne razumijem i da mi sve objašnjava na pogrešan način, onda je zastao, spustio sjekiru pa mi, meni razumljivim riječima, sa puno strpljenja, objasnio:

Pazi, ćud, ili narav, ili karakter, to ti je sve isto. To je riječ koja označava kakav je neko. Neko je dobar, neko loš; neko je odlučan, neko neodlučan, kolebljiv; neko se voli igrati, neko raditi, neko ljenčariti; neko je strpljiv, neko nestrpljiv i tako dalje. Sve su to osobine ljudi, to je njihova narav ili ćud. Znači da se u pjesmi kaže kako se onaj ko pjeva nije promijenio, ostao je kakav je bio i prije. Znači, ako je bio radoznao, kao ti sada, on je i dalje ostao radoznao, kao ti, što znači da ni ti nisi promijenio ćudi. Razumiješ li sad?

Aha, sad mi je sve jasno!“, odahnuo bih i bio zadovoljan. Kako i ne bih, sad sam znao značenje čak tri nove riječi za koje većina mojih vršnjaka ne zna ni da postoje! Rekao sam:

Sad znam tri nove riječi: ćud, narav i karakter.

Tako je!“, potvrdio je to i moj tata i odmah upitao: „A zašto je dobro znati više riječi?“ I tako, uvijek me je nešto ispitivao: zašto, kako, zbog čega, pa sam stalno morao razmišljati i odgovarati, što mi nekada i nije bilo drago. Ali uvijek me je radovalo kad me pita šta ja mislim o nečemu o čemu su odlučivali odrasli ljudi. Na primjer, trebamo li kupiti još jednu kravu ili ne, i zbog čega tako mislim? Još kad bi mi nekada rekao da i on misli tako i da će uraditi tako kako obojica mislimo da je ispravno, mojoj sreći nije bilo kraja. Gle, i moje mišljenje je značajno, i ja pomažem u donošenju važnih odluka! I sad vjerujem da je sve to presudno utjecalo na formiranje moje ličnosti, da sam tada postao ovo što sam sada.

Danas djeca sve manje vremena provode sa svojim roditeljima, djedovima i bakama. Porodiljska bolovanja su sve kraća, djeca se sve ranije odvode u jaslice i vrtiće, roditelji sve duže rade, a djeca se povjeravaju na čuvanje onima koji to rade nevoljko, onima koji ih ne vole. Neko drugi ih formira kao osobe, neko ko, možda, ima druge ciljeve nego što su naši i ko ih na taj način otuđuje od nas. I mi se sve više otuđujemo od svoje obitelji, od prijatelja, od sredine, od prirode… Sjetite se kad ste posljednji putlegli u travu i bezbrižno gledali u nebo? Kad ste bosom nogom stali na zemlju? Kad ste zastali da pogledate ptice u letu ili leptirove kako se igraju? Da, znamo svi odgovore na ova pitanja, i kod većine su slični.

A sad se vratimo opet u obitelj i zamislimo jednu ovakvu sliku:

Jahanje

Pojašio razigrani
unuk svoga djeda
kao konja, pa ga tjera,
ni tren stati ne da.

A konj biti, to je teška
i ozbiljna stvar.
Pogotovo kad si jahan,
i još uz to star.

Al se djeda silno trudi,
sve od sebe daje,
samo neka ova lijepa,
sretna igra traje.

A kad igra smori oba
nestašna igrača,
zaspa čvrsto konj smoreni
kraj svoga jahača.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
10 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
shumadinac
Gost
shumadinac
4 godine prije

Naravno da će roditelj dete učiti tajnama života bolje nego bilo ko drugi jer ga neće “oblikovati” da bi ga iskoristio (pričam o normalnim roditeljima). Učenje dece u ranom detinjstvu je izuzetno važan zadatak i od kvaliteta obavljenog posla zavisiće dalji razvoj deteta. Ali danas se sve radi naopako pa… Pročitaj više »

Igor
Gost
Igor
4 godine prije

Zivot 🙂 U tvoja prica me podsjetila na dva dogadjaja iz djetinjstva. Oba kada sam imao 3 i 4 godine. Oca i majku sam slusao jer su se brinuli za mene i ako ne bi ucinio sto od mene traze uslijedile bi batine 🙂 Odveli su me na selo kod… Pročitaj više »

TomRy
Gost
TomRy
4 godine prije
Reply to  Igor

Igore,, lijepa životna priča, nedostaje samo jedan detalj: Čiji su roditelji navedeni djed i baba, očevi ili majčini?

Igor
Gost
Igor
4 godine prije
Reply to  TomRy

Htio sam skratit pricu. Dalo bi se pisati i pisati o detaljima, 🙂 a oni nekada odredjuju sudbinu zivota. Majcina strana.

TomRy
Gost
TomRy
4 godine prije
Reply to  Igor

Odmah sam pretpostavio da je majčina,, vjerojatno je i kazna djeteta za neposluh bila s majčine strane, a vrlo,vrlo rijetko od oca. Pozdrav

Koča Popović
Gost
Koča Popović
4 godine prije

Dao bi ruku u vatru da Ivo ima izravne ili neizravne veze s pedagogijom.

čitatelj portala
Gost
čitatelj portala
4 godine prije

Lijepo napisano.

PanSlaven
Gost
PanSlaven
4 godine prije

Danas djeca sve manje vremena provode sa svojim roditeljima, djedovima i bakama. Porodiljska bolovanja su sve kraća, djeca se sve ranije odvode u jaslice i vrtiće, roditelji sve duže rade, a djeca se povjeravaju na čuvanje onima koji to rade nevoljko, onima koji ih ne vole. Neko drugi ih formira… Pročitaj više »

Igor
Gost
Igor
4 godine prije
Reply to  PanSlaven

Vrlo jednostavno. Po prirodi ljudi zele dobro. Recimo kada ti se dva prijatelja posvadjaju ti ih zelis pomiriti bez obzira koji od njih je upravo, a koji nije. Prvo sto zelis je pomirenje da ne dodje do tuce. Kada ti se dva prijatelja od srca smiju i placu od smijeha… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Izbornik