Istraživačka ekipa otkrila je diskriminaciju muškaraca u oblastima poput njege, čuvanja djece, predškolskog obrazovanja i, prije svega, za čišćenje. Suprotno tome, nije primi
jećena slična diskriminacija kod žena koje su se kandidovale za poslove kao što su mehaničar vozila, vozač kamiona, IT programer i radnik skladišta, tradicionalno viđene kao „muške“.
Široka studija koju su vodili istraživači sa švedskog univerziteta Linkoping otkrila je diskriminaciju na tržištu rada protiv muškaraca, posebno onih koji pokušavaju da se bave ženskim zanimanjima.
Suprotno tome, studija nije otkrila suprotnu pristrasnost prema ženama na poslovima kojima dominiraju muškarci.
„Vidimo da postoje prepreke da muškarci uđu u određene dijelove tržišta rada. U procesu prijave ne vidimo diskriminaciju žena koje žele da se bave muškim profesijama. Ali nalazimo značajnu diskriminaciju muškaraca u profesijama kojima dominiraju žene“, rekao je Mark Granberg, doktorant ekonomije na Univerzitetu Linkoping.
Istraživači su poslali približno 3.200 fiktivnih prijava poslodavcima širom Švedske. Za svaku prijavu istraživači su zatim primijetili da li su izmišljeni podnosioci zahtjeva dobili odgovor i, ako jesu, koji.
Tokom studije, istraživačka ekipa primijetila je diskriminaciju muškaraca koji se prijavljuju za medicinske sestre, vaspitače djece, predškolske vaspitače i, prije svega, domare. Suprotno tome, nije primijećena slična diskriminacija koja bi osujetila podnosioce zahtjeva koji žele da postanu mehaničari vozila, vozači kamiona, IT programeri ili radnici skladišta, što se tradicionalno smatralo „muškim“ poslom ili njime dominiraju muškarci.
Sveukupno pozitivne stope odgovora poslodavaca bile su više za žene nego za muškarace za skoro 5 procenata. Jaz je uglavnom bio rezultat reakcija poslodavaca u zanimanjima kojima dominiraju žene. Pokazalo se da su muški kandidati imali otprilike upola manje šanse od ženskih kandidata da će dobiti pozitivan odgovor poslodavca u zanimanjima kojima dominiraju žene.
„Diskriminacija pri zapošljavanju jedno je od objašnjenja na strani potražnje za vrlo iskrivljene odnose polova u nekim zanimanjima, što i dalje predstavlja prepreku rodnoj ravnopravnosti“, zaključuje se u studiji.
„Činjenica da su prijave za muškarce, a ne za žene – izdvojene u procesu prijave je zanimljiva. Već znamo da su žene u nepovoljnom položaju na tržištu rada u pogledu plata i napredovanja. Sljedeće pitanje tada postaje, šta se dešava na licu mjesta? Bilo bi zanimljivo pogledati, ali naša studija ne može ništa pojasniti“, razmišljao je Mark Granberg.
Prema statističkim podacima Švedske, stope učešća radne snage za žene od 2019. godine iznosile su 82,3 procenta, nešto niže od stope muškaraca od 85,9 procenata.
Prethodna istraživanja su dio postojećeg jaza u platama pripisala razlikama u strukturama zanimanja. Neka zanimanja poput mehaničara vozila i vozača kamiona su pretežno muškog pola, dok su medicinske sestre i vaspitači predškolskog obrazovanja uglavnom ženskog pola. Diskriminacija pri zapošljavanju i nastala rodna nejednakost često se doživljavaju kao nešto što ometa ravnopravnije plate.
Eksperimentalne studije, poput onih koje je izvodio Univerzitet Linkoping, uobičajeno su i korisno sredstvo za otkrivanje diskriminacije i pristrasnosti, ali njihovo samo postojanje i opseg mogu obuhvatiti tek prvu fazu postupka prijave.
36 komentara
Mozda trenutno je u pitanju rodna ukljucivost pa i manje placanje zenske radne snage(uglavnom za općenito slabije placena radna mjesta)..ali diskriminacija kojoj cemo svjedociti u skoroj budućnosti biti Ce diskriminacija covjeka naspram stroja.to je veliki crni oblak koji nam stize,necemo im vise biti potrebni.oko toga bi se trebalo zabrinuti jer Ce,konačno zene i muskarci,postati potpuno ravnopravni.i obespravljeni.hvala.
Treba primjetiti da su muškarci diskriminirani u procesu rađanja jer je samo jednome od 3,5 miljardi to uspjelo.
Nasilje koje ne prepoznajemo je nasilje “slabijeg” spola nad “jačim” spolom zbog slabosti jačeg spola prema slabijem spolu.Posljedica je da slabiji spol biološki nadjača jači spol skoro 10 posto.Npr. u nas je to 81g života slabijeg naspram 75g. jačeg.Dakle slabiji spol je jači spol i kako onda slabiji spol može diskriminirati i tlačiti jači spol.
pametni njemci, ako treba oni ce prijeci i preko deset golih zena samo da dodju do hladne flase piva;)
Jbga što češ kad smo mi južnjaci nekakvi mačo junaci.
Diskriminacija muškaraca je dosta česta.
brale moj, cim se ozenis tvojoj sreci nigdje kraja, da, znas ono kad zena kaze drugoj: mici papke od mog muza on je srecno ozenjen;)
Sve sd okrenulo naopako…žene više piju alkohol a muški se više svađaju, tuku a o epidemiji pederluka ne bih sad, drugi put kad bude bila tema! Većina pametnih žena nije tražila ovako nešto
Najbolje da diskriminaciju prijavite vašim suborcima za rodnu ideologiju, koja izbacuje muškarac/žena.
Sukob interesa??
Izbacite uljeza….netko je višak u ovoj igri
Tvoj slon je kod tebe višak, zašto radiš slona od njega, za takvo nešto nema potrebe. On je cijele noći bio kraj tebe i gurao je tamo gdje ne smije hahahaha.
Kada se o ovome govori, uvijek mi padne na pamet primjer od prije par godina. Negdje oko Drniša se otvorila tvornica za pakiranje sardina. Otvorila ju je neka španjolska firma. U osnovi se od radne snage tražilo da slažu sardine u konzerve. Posao je to koji nije bio previše intelektualno zahtjevan, nije tražio nikakve kvalifikacije, po riječima samih zaposlenih nije bio posebno naporan i bio je plaćen za tamošnje prilike i zahtjeve posla solidnih 3-3.500 tisuće kuna neto. Znam da to nije neka plaća, ali za takvu vrstu posla i za jedan prilično siromašan kraj i nije tako loše.
Vijest o tome je bila u dnevniku i kao najvažnije od svega je izdvojeno, a o tome su govorili svi, od voditelja, preko predstavnika investitora do lokalnih političara, da je u tvornici zaposleno stotinjak žena. Ustvari, samo žene su i zaposlili.
I tu dolazimo do prve diskriminacije muškaraca koja je prisutna gotovo na svim područjima rada i zapošljavanja. Naime, kada su poslovi jednostavni, fizički i psihički nezahtjevni, sigurni, pa čak i relativno udobni odnosno, kad ih baš svatko može vrlo brzo naučiti i lako obavljati onda se takvi poslovi po pravilu daju ženama. U ogromnoj većini takvi se poslovi dodjeljuju ženama, a muškarci su uglavnom u startu eliminirani kao kandiati za njih. I zato imamo tako puno činovnica, šalteruša, vrtićkih odgojiteljica, učiteljica, liječnica opće prakse, radnica kako u gornjem primjeru, sobarica i čistačica.
No kad su poslovi zahtjevni, osobito fizički naporni, opasni, štete zdravlju, neugodni su, zahtjevaju česti rad u smjenama i slično, onda takve poslove redovno obavljaju muškarci. Zato nećete naći baš puno zidarki, radnica na nafrnim platformama, pomorkinja, vozačica kamiona, rudarki, krovopokrivačica, smetlarki, drvosječa, vatrogaskinja, policajki i vojnikinja (osim onih koje su primljene po kvotama i uglavnom služe za pokazivanje, a ne za ozbiljan rad).
Moglo bi se stvarno upitati zašto žene imaju prednost pri zapošljavanju na poslovima koje i muškarci mogu jednako uspješno, pa možda i bolje obavljati? Zar to nije diskriminacija? Istovremeno nikom ne smeta nedostatak žena na teškim i opasnim poslovima poput drvosječe, rudara ili testnih pilota naprimjer. Problem je samo kad nema “dosta” političarki,menadžerica, inženjerki, kirurginja ili sličnih prestižnih i dobro plaćenih poslova.
Ako naprimjer u nekoj djelatnosti ima 55% muškaraca onda je to “diskriminacija” i “rodna neravnopravnost” i diže se kuka i motika da se to ispravi. Ali činjenica da naprimjer u hrvatskim sudovima 70-78 posto sudačkog kadra i preko 80% ukupno zaposlenih čine žene nije nikakav problem. Naprotiv to je poželjno i dokaz ženskog “osnaživanja” i “emancijpacije”. Jednak je postotak praktično kompletnog administrativnog osoblja u tijelima državnei lokalnih uprava. 70, 80 i više posto zaposlenih tamo su žene. A poslovi koje rade niti su previše zahtjevni, ni pretjerano potrebni, a ni loše plaćeni.
U Hrvatskoj vojsci je naprimjer 2017. bilo 7,25% vojnikinja, ali među dočasničkim kadrom su činile 10,75%, a među časničkim čak 16,25%. Dakle, ako 7% vojnikinja daje 16% časničkog kadra možemo reći da žene samo na osnovi svog spola imaju više nego dvostruko veće šanse postati časnici nego muškarci. Ili će možda netko reći da je to zato jer su žene bolji i sposobniji vojnici od muškaraca?
Na koji se način postaje časnikom HV-a? Klasičnim načinom tako da se prvo postane vojnik, pa dočasnik i onda tek časnik??
Mislim da je 2007. godine pokrenut civilno-vojni program školovanja, tzv. Kadet. Dakle, završiš srednju školu, upišeš civilni fakultet i prijaviš se za kadeta. Tri godine paralelno završavaš civilni fakultet i odrađuješ osnovu na vojnom školavnju. U te tri godine moraš u roku završiti za prvostupnika nakon čega ideš na Temeljnu časničku izobrazbu. A od 2014/2015 godine su pokrenuti Vojni studiji. Iz toga proizlazi da su ženske osobe ipak činile nekakav postotak prilikom prijave za kadete i time su pomaknule postotak prema njima. Također važna stavka, računaju li se u taj postotak samo djelatni časnici ili i vojni specijalisti (u što se onda ubrajaju zubari, doktori, svirači u orkestru itd.).
Za tumačenje običnog postotka treba puno više informacija. Iz ovih postotaka nisam mogla pročitati da “žene samo na osnovi svog spola imaju više nego dvostruko veće šanse postati časnici”.
P.S. 2017. i 2018. godine je udio kadetkinja bio 24%, a 2019. 25%. A kadeti u zadnjih 15 godina dominantno daju časnike. I jedna zanimljiva informacija: 2019. godine školovanje je završilo 70 kadeta – 20 kadetkinja i 50 kadeta, tj. 28,5% su žene! Eto, to je statistika.
Jako dobro znam kako se u vojsci postaje časnik. Kad ste se već uhvatili vojske. A znam i to da je masa vojnika koji su iznijeli rat u razdoblju od 2000 pa negdje do 2005-6. otjerano iz vojske kao “neškolovani” i “neperspektivni” upravo da bi se napravila “nova vojska” sa,između ostalog, 25 i više posto kadetkinja odnosno budućih časnica. Za njihovo školovanje je onda bilo novaca, ali za dodatno vojno obrazovanje tada još ne prestarih 35-40 godišnjih ratnih veterana nije bilo jer nisu “perspektivni”. Čak se te novopečene “časnice” slalo na kojekakve West Pointe odakle se uglavnom nisu vraćale, kao što se nije vraćao ni novac uložen u njihovo školovanje.
To što se sada od vojske napravila sprdačina i poligon za bizarne socijalne eksperimente i zadovoljavanje feminističkih vlažnih maštarija na način da se prima tako veliki postotak žena na školovanje za kadete, a onda za časnike, naravno po kvotama, a ne sposobnostima i nije nešto čime bi se trebalo hvaliti i biti zbog toga zadovoljan. Jer to socijalno eksperimentiranje mi iz svog sve plićeg džepa plaćamo.
Oo što je u ovom primjeru vojske bitno je da da žene u ovako visokom postotku primaju u redove vojske, ali ne za poslove zbog kojih vojska uopće postoji (jer za to gotovo nijedna žena nema sposobnosti),nego postaju “časnice” i “dočasnice” većinom na uredskim poslovima odnosno uhljebljuje ih se na račun poreznih obveznika, a istovremeno zbog toga nema dovoljno novaca za opremanje i obuku pravih vojnika. Da ne spominjemo da one zauzimaju mjesto znatno kvalitenijim i sposobnijim muškim kandidatima koji zbog zagarantiranih i isforsiranih “ženskih kvota” ne bivaju primljeni u vojnu službu. A ako to nije diskriminacija, ne znam što je.
Najbolji primjer iz kojeg vidimo tko je zaista disriminiran je tzv. “generalica” Gordana Garašić. Žena o čijoj vojnoj karijeri se baš i ne može naći puno informacija, koja je po struci pravnica, a u MORH-u je bila “viša savjetnica” u odjelu za upravljanje ljudskim resursima i koja je sa samo 44 godina i nekoliko godina vojne službe na činovničkim poslovima dobila preko reda generalski čin samo zato da bi mogla u misiji u Afganistanu postati, opet savjetnica (strašno se ta puno nasavjetovala u karijeri) zapovjednika operacije za, pazi sad, “rodna pitanja”. Naravno takva lakrdija od “vojne karijere” je danas “dokaz” ženskih vojničkih sposobnosti i poticaj da se vojska još više feminizira. Zanima me samo koji bi danas muškarac pod tim uvjetima uspio ostvariti takav streloviti karijerni napredak u vojsci.
A sama činjenica da je udio žena u časničkom kadru više nego dvostruko veći od njihovog udjela u vojsci dovoljno govori o privilegiranosti, odnosno diskriminiaciji, a podaci koje ste naveli samo to potvrđuju.
Problemi vojske 2000-ih i rano umirovljenje ljudi nije problem ravnopravnosti. I toga ste jaako dobro svjesni. To je politika u koju ne mogu ulaziti.
“Čak se te novopečene “časnice” slalo na kojekakve West Pointe odakle se uglavnom nisu vraćale, kao što se nije vraćao ni novac uložen u njihovo školovanje.” Kod nas je to normalno u svakoj grani. Koliko smo općenito obrazovali mladih ljudi pa ih pustili van bez vraćenog novca? Ali ako niste znali, svaki kadet mora biti u vojnom sustavu duplo od provedenog vremena na školovanju. Ako žele ranije otići, onda moraju MORH-u vratiti novce. Nadalje, ako su poslali časnice na West Point, onda su i one morale ostati duže u službi, a ako ne, onda su te novce morali vratiti (svako daljnje školovanje produžuje ugovor s MORH-om). Budući da ste upoznati s tim slučajevima, pitat ću vas što je s časnicima koji su nakon šest godina otišli iz sustava jer su imali bolju perspektivu u civilnim zanimanjima? Pogledajte inženjeriju u Karlovcu. Hm… hoćemo li kukati za tim “muškarcima” (malo ironije, ne mislim ništa grubo). Zato su i morali maknuti onaj “civilni” dio jer im je previše kvalitetnih ljudi odlazilo. Ali… problem vojske, ne rodne ravnopravnosti.
“jer za to gotovo nijedna žena nema sposobnosti”. Načini ratovanja su se promijenili i nije sve bazirano na fizičkoj spremi (o kojoj bi se moglo raspravljati). Usput, kakve su provjere današnjih vojnika (što nema veze s ženama)? Pa prosječna osoba odradi to s vrlo dobrim uspjehom. Ali u specijalne postrojbe može rijetko koja žena. Možda jedna u nekoliko generacija. Tu su muškarci u biološkoj prednosti. Ali da jedna žena ne može biti časnik u topništu ili inženjeriji? Dajte molim vas. Za to je potrebna inteligencija, a ne isključivo fizička sprema (naglasak je na inteligenciji. Nažalost, vojsku i inteligenciju se ne povezuje i obično su stereotipi da samo “krkani” idu u vojsku” ili “tamo gdje je vojska, nema pameti”).
Uzeli ste super primjer žene časnice. I njoj je na ruku išlo što je žena, ali i što je politički podobna. A politička podobnost je puno napredniji rak vojske. I treba čistiti i jedno i drugo! Kao da i sami niste svjesni da određene politički podobne osobe dolaze na određena ustrojbena mjesta na jednu godinu samo radi čina… Tako da…
“A sama činjenica da je udio žena u časničkom kadru više nego dvostruko veći od njihovog udjela u vojsci dovoljno govori o privilegiranosti, odnosno diskriminiaciji, a podaci koje ste naveli samo to potvrđuju.” Ne, ne potvrđuju to podaci. Ako želite biti časnik, nije dovoljno biti samo fizički spreman. Mora se biti sposoban završiti Vojni fakultet, i zatim biti sposoban završiti druge dvije stepenice do ratne škole i to bilo u SAD-u, bilo kod nas. Treba biti sposoban komunicirati s drugim ljudima, biti sposoban za odlazak u razna vojna izaslanstva. Za to nije dovoljno biti napumpan mišićima (što se danas smatra fizičkom spremom – vjerujte mi da sam se nagledala “vojnika” koji samo pokazuju mišiće), nego treba nešto imati u glavi. A “nešto imati u glavi” može imati i muškarac i žena.
inace se u puno stvari slazem sa vama..ali..u drnisu rezije za platiti nisu puno nize,ako su uopce,nego u ri ili u zg.tako da takva placa je mizerija svugdje u hr.druga stvar je ako ste na selu pa se uspjesnije borite sa neimastinom jer imate vrta ili koju kokos.ali placa 3 500 kn je jad i bijeda svugdje.a sad sha provjereno znam..rad sa ribom je zaaaheban posao.ili si na traci 8 sati ili si u ledu.mislis da je lako,nakon par godina si kronicni bolesnik.mogao bi jos neke primjere ali necu..samo da kazem da vojsku i napredovanje u strukturi necu puno komentirati..placenici..dokle god ih ima vise ima na ruskoj granici umjesto na nashoj,ne mislim nisha dobro o njoj.rade za placu kao neka shalterica.hvala.
I napisao sam da nije neka plaća, ali bolje je od ništa, a u drniškom kraju koliko znam baš i nema previše mogućnosti, pogotovo boljih za zapošljavanje. Osim toga to je bilo prije nekoliko godina kad su plaće nominalno bile manje nego danas.
A što se tiče rada na traci, radilo se o ženama bez ikakvih kvalifikacija i posebnih vještina a takvi, bili muškarci ili žene, ne mogu baš računati na Bog zna kakve poslove. Same te radnice su pak rekle kako posao nije posebno naporan, samo pomalo dosadan što poslovi na traci uglavnom i jesu.
Bitno je to da se radi o poslovima koji nisu baš zahtjevni, ne zahtjevaju nekakve kvalifikacije i jednostavni su pa ih mogu obavljati svi, jednako i muškarci i žene, ali primljene su isključivo žene. A sumnjam da u tom kraju nije bilo dovoljno i nezaposlenih muškaraca kojima bi i takav posao i izvorprihoda dobro došao.
a ne znam..fizicki sposoban muskarac ce uhvatiti i bolju priliku od 3 500kn.necu sigurno tvrditi ali mislim da i nije bilo puno zahtjeva muskaraca da se uhvate trake sa sardinama.volio bih ipak cuti vas komentar o mojim tvrdnjama o vojsci.hvala.
Što se tiče konkretno Hrvatske vojske, osobno misim da ona u mirnodopsko vrijeme nema što raditi izvan granica Hrvatske. Nemamo mi nikakvog vojnog posla u iraku, Afganistanu ili bilo kojem drugom Vukojebistanu, a pogotovo nam nije pametno ničim izazvani ići “čačkati mečku” na ruskoj granici.
Točno je da su nam vojsku pretvorili u gomilu uhljebljenih plaćenika, takoreći državnih činovnika u odorama i čizmama. Ovo što se u Hrvatskoj i na Zapadu općenito radi od vojske je čista perverzija i zločin i žao mi je jedino onih mladih ljudi koji se u vojsku prijave iz ideala (obično su to djeca branitelja) samo da bi se tamo suočili sa iživljavanjem “progresivnih” socijalnih inženjera svih sorti i pasmina i slani u kojekakve bjelosvjetske pizdojebine da prakitčno rade posao zaštitara za multinacionalne korporacije dok one pljačkaju tu zemlju.
Jednom sam pitala tipa iz Legije stranaca koje je najvažnije oružje ratnika?
Odgovorio je: “Mozak”.
A vrijedilo je to i prije baruta. I kad su postojale toljage, netko je izmislio luk i strijelu.
Drugo: od vojnikinja ne nastaju časnice.
Nego od onih koje se za to školuju.
“Jednom sam pitala tipa iz Legije stranaca koje je najvažnije oružje ratnika?
Odgovorio je: “Mozak”.
Pa zato su vojnici uvijek i bili muškarci. Je’l tako?
No jesi li pitala tog svog “tipa iz Legije stranaca” zašto onda oni imaju stalne i toliko naporne treninge u raznim i najekstremnijim uvjetima i zašto toliko rade a fizičkoj spremi i sposobnostima pa su među fizički najspremnijim postrojbama u cijelom svijetu? I zašto se obučavaju na toliko različitih vrsta naoružanja? Zašto jednostavno ne rješavaju križaljke pa tako jačaju mozak?
luce glavno oružije je znoj jer znoj štedi krv
A ja sam mislio da im je glavno oružje međunožje jer sa njim su pokorile Svijet mozak im treba za planove pokoravanja i izvlačenje novca.
“Jednom sam pitala tipa iz Legije stranaca koje je najvažnije oružje ratnika?
Odgovorio je: “Mozak”.
Haahaha, ako nije u stanju da istrci 10 km. prepesaci 20, napravi 300-500 sklekova plus sve ostalo sto spada u vojnicki zivot i to svakodnevno, mozak mu nece puno pomoc.
Groblja su puna pametnih a fizicki nespremnih.
ma, *ebo i sklekove ako nije odlucan;)
Muškarci niti ne žele tzv ženske poslove raditi. Svijet je patrijarhalno uredjen, muškarci su “glava obitelji” i njima je ispod dostojanstva raditi takve poslove. Prije će raditi neke prljave fizicki teške poslove koji su više placeni nego pipkavi, intelektualno nezahtjevni dosadni poslovi slaganja sardina u kutijice ili sivanje odjeće na normu. Uz put, muškarci su grandomani, egomanijaci kojima je bitno da nešto imaju veće, makar to bila samo placa 🤣 🥰.
blaže netko je ulovio te sardine zato nemoj molim te
Sorry morala sam malo bocnuti 😇. Već je previše napisa o svakojakim diskriminacijama. Svatko živi kako zna i može, ono što je dobro za mene ne mora biti dobro za drugoga.
Tako je .Ne poželi drugome ono što želiš sebi.Možda niste istog ukusa.
Muškarci ne žele raditi “ženske” poslove, a žene ne žele raditi “muške” tako dugo dok ijedni i drugi imaju izbora. To je jednostavno prirodni i zdravi poredak stvari. U cijeloj povijesti ljudske vrste postojala je podjela poslova i žene i muškarci nikad ni nisu radili zajedno na istim poslovima i nikad nisu bili jedni drugima konkurencija. Sve do unazad nekoliko desetljeća. To nema veze s glupostima o “patrijarhatu” a ni sa grandomanima i egomanijacima kako vrlo feministički “osvješteno” častiš muškarce. Ima veze s priodnim predispozicijama koje su posljedica desetaka tisuća godina evolucije. Muškarci su uglavnom radili poslove kje žene nisu mogle raditi dovoljno dobro ili uopće nisu mogle, a žene su radile (i trebale bi za dobrobit svih opet početi raditi) ono što muškarci ne mogu ili nemaju vremena.
Pazi da ti ovo ne pročitaju Znanstvenice sa ( zamisli nediskriminacije) ŽENSKIH STUDIJA.pa da ne dobiješ etiketu Muska šovinistička svinja
ps:Jednostavno razborito i dostojanstveno objašnjenje koje nikog ne uzdiže niti ponižava.Jednostavno smo u svojoj ontološkoj esenciji kompementarni.
Ma samo sam posudila nekoliko fraza od Rudanice.
Ruda je prostakuša i loš primjer propucane ženturale. Bljak.
Što točno?
Npr u mojoj familiji i muški izvrsno kuhaju…
To se kroz povijest/zemljopisno područje MIJENJA.
Poljoprivreda je nekad bila isključivo žensko područje. I danas je, u Africi.
U J. Americi farbanje kuće smatra se ženskim poslom…ako si Indios ili niža klasa.
Ako se zove dobro postaviti ovaj problem, treba uzeti u obzir i – klase.
A eto je pogotovo kod nas nezahvalno. Jer je visoka klasa uništena.
Tzv elite su ološ s visokim prihodima.
“Što točno?“
Mislim da imaš dovoljno godina da bi trebala znati odgovor na to pitanje.
Sad vi ti ja dati odgovor:
Niti po jednoj ekonomskoj teoriji, rad domaćice NE računa se kao ND niti BND.
Nije se računao niti u soc.ek.
Međutim…a što se može provjeriti, rad prostitutki se – računa.
U uslugama, naravno. U EU.
Imaš dovoljno godina, pa izvuci zaključke.
100% imaš pravo.