Smjeli, dalmatinski pršut, postao je pobjednik na devetim Danima hrvatskog pršuta održanim u Rijeci. Nagrađeni pršut bit će predstavljen na riječkom Korzu u sklopu najveće manifestacije ove vrhunske delicije.
Vlasnik pršuta Vlade Prančić najnagrađivaniji je hrvatski proizvođač pršuta, a dobitnik je dvije šampionske titule s ove najveće manifestacije koja promovira zaštićeni hrvatski pršut na europskoj razini. Dalmatinski pršut Smjeli pobijedio je u jakoj konkurenciji od 14 izuzetnih pršuta, među kojima su bila zastupljena sva četiri zaštićena hrvatska pršuta: krčki, istarski, drniški i dalmatinski pršut. Deset od 14 pršuta osvojilo je više od 90 bodova i okitilo se zlatom, što ukazuje na visoku kvalitetu proizvoda.
Na Danima hrvatskog pršuta u Rijeci istaknuto je da je vrijeme pandemije pokazalo krhkost turizma te da proizvođači pršuta trebaju osigurati plasman na druga tržišta, prvenstveno u ovom teškom vremenu inflacije.
Rast ulaznih troškova, kao što su sirovine, energija, radna snaga i kamatne stope, neizbježno će dovesti do rasta cijene pršuta na tržištu.
Kako bi to riješili, proizvođači šunke pokušavaju proširiti svoje tržište prvenstveno na Europsku uniju. Međutim, ovaj korak nije ni jednostavan ni lak zbog konkurencije velikih proizvođača i marki. Potrebna su daljnja ulaganja kroz proizvodnju, pakiranje i marketing za kvalitetan iskorak na europsko tržište.
U Hrvatskoj se proizvede oko 500.000 komada pršuta, a pojede se oko milijun, što znači da je potražnja dvostruko veća od proizvodnje. Hrvatski proizvođači imaju prostora za rast, a potvrdio je to i Željko Jovanović, izaslanik predsjednika Milanovića, koji je istaknuo da će se u idućim godinama, s obzirom na najavljena ulaganja u postojeću i novu proizvodnju pršuta, proizvodnja povećati na 700.000 komada.
Dani hrvatskog pršuta jedan su od idealnih oblika promocije hrvatskog zaštićenog pršuta koji ima 38 zaštićenih proizvoda, po čemu je Hrvatska na sedmom mjestu po broju zaštićenih proizvoda u EU.
Hrvatska je prošle godine zbog smanjenog fizičkog obujma poljoprivredne proizvodnje te oporavka turizma i porasta turističke potražnje, ostvarila rekordan deficit u razmjeni poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. No, veći je izvoz visoko gotovih mesnih prerađevina i mesnih prerađevina, čime je ostvaren vanjskotrgovinski suficit veći od 34 milijuna eura. Zamjenik primorsko-goranskog župana Petar Mamula istaknuo je važnost premijskog proizvoda te istaknuo kako Primorsko-goranska županija nije poljoprivredna, ali ima izvrsne turističke rezultate koji mogu uvelike pridonijeti sinergiji zelene i plave.
Gradonačelnik Rijeke Marko Filipović istaknuo je važnost gastronomske ponude u turizmu te pozvao građane da posjete Korzu i uživaju u nagrađivanom i zaštićenom hrvatskom pršutu.
24 komentara
Božiji dar.
Baš tako 👍
i ja sam čuo da se kupi provjereni domaći pršut u nekom selu lokalno i taj ide na natjecanje. naravno, sve meso je uvoz.
Mlađo, poznajem Smjeloga i on je “mila majka” prema većini pršutara jer još uvijek, u jednom dijelu proizvodnje, koristi prirodnu sol…a kakvi su industrijski pršuti govori to da jedan poznati pršutar za kućne fešte kupuje domaći pršut od seljaka po Zagori.😁
Cuj takmicenje u Rijeci?
Da je takmicenje u Nasicama, Brodu ili Daruvaru pa da su proglasili da je dalmatinski prsut najbolji vjerovao bi. Ovako otpadaju zbog pristrasnosti.
Pršut je pršut, a šunka je šunka.
Zato i kazem – ako slavonac koji je navikao na sunku kaze da je prsut dobar onda je stvarno dobar.
Najbolji prsut ako ga kupujete privatno od proizvođaca.Ako taj isti prsut kupujete u supermarketu dobijete u njemu masu nezdravih aditiva.Ne znam ali valjda je po zakonu tako,ako hoces proizvod na policama u trgovini moras mu dodati sve i svašta.
Kupujem hercegovacki privatno i prezadovoljan sam.
Da drniški pršut…i još zaštićen….da umreš od smijeha. A svinje zaklane par godina prije covida u poljskoj…
Ne mogu. Pogledaj sta rade vojvodjani da pripreme bundevu za takmicenje.
Zato ja uzgajam mlade tikvice, bas po tvojoj mjeri.
Sjecam se kao da je bilo jucer ..did kolje prasca ..otac i stric ga drze za prednje a mi unuci kobajagi za sraznje noge..did je bio vrstan u tome ..i onda nakon toga cina ..nastupa naba i njezine snahe..a u biti nase mame ..pa pocinje “rad na prascu ” ..divenice ..kobasice ..panceta ..kad smo kod pancete otac je to muski znao posolit sa grubljom..susjed mu govori ..sta nije previse ..soli..kaze stari nije ..ona uzima koliko joj treba ..
Prsut kojem je jos malo falilo ..da bude taman za jest stari odreze par feta i isprzi na tavi ..imao sam oko osam ..devet godina ..sad sam tu sa Mladenom po dobi ..nikad ..pa ni onda ja vise necu pojest tako dobar komad prsuta ..to je bio specijalitet ..ovo sto se prodaje po trgovinama ..ja neznam sto je ..ali to pravi prsut nije …
E ..to su bili dani ..uzivanja u jelu ..baka breskve pravila za blagdane ..mi joj pomagali busit breskve ..jer ih je bilo pozavidan broj…a usput koju i probusili..da se zasladimo sto prije ..
E tih je dana ..i Bog hodao po zemlji…
Da, to je čuveni E250.
Koristan jer smanjuje količine opasnih, čak i vrlo opasnih bakterija (botulizam).
No, ima kvaka.
Ne smije se pretjerati s količinom. Jer postaje toksičan.
Tako da je to za… tehnologe i industriju.
P.S. Najbolji pršuti koje sam ja jela bili su istarski i njeguški. Prvi svjetlije crven.
P.P.S. portal ne bi pogriješio da otvori rubriku “gastro kutak”.
Ima ovdje kojekakvih znalaca… 🙂
Dalmatinsko na tom pršutu jedino je dim i bura. Možda sol ali nisam siguran.
Nije ni dim ni bura jer se uštrcava aroma dima,sigurno se ne suši na dimu i buri, možda jedino sol!
Najbolji je paski prsut. Samo ga nemozes naci. Drzi se za doktora i popa.
Uz pasku zuticu (grgic) i paskog sira ( ne ovaj koji se prodaje pravi domaci se nemoze narezat jer se mrvi). A o ribi vam necu ni govoriti jer riba od kamena je druga prica..
prvo prase mora jest prirodnu hranu, domaci kukuruz i travu, šumski žir.. trčat po čistom zraku.. onda ga treba dobro iscjedit i namočit u krupnoj soli, paškoj ne nekim kemijama.. dimljenje mora bit intezivno, bura jaka, ako ga miš krene jest skidaj.. zaštita je fizička, ne kemijska.. tek nakon dvije godine sušenja i debele zeleno plave plijesni – imaš pršut. ako mu je mast počela crvenit a kora tvrdnut, a da nije mekan iznutra a ni pretvrd.. to je to. ovi šta se hvale po feštama sa nekom masovno proizvedenom šunkom – to nije pršut. pravi pršut se topi u ustima, miriše na još a jedino te sol moze odvratit od njega. nema takvog u dućanima.
U pravu ste, pravog pršuta nema u dućanim sigurno više od 30 godina! Ako se i malo priozvodi na takav način,koristi se za vlastite potreba ili ide strukturama u Zg ili u izvoz!
Za vrijeme Juge, pajceki iz Slavonije su išli u Dalmaciju za pršute.
Bravo! Samo nastavite ovako pisati i nikad Vas nece dirati kao Valdeca!
Kad bi ljudi bili više zaluđeni pršutom, a manje bombama, živjeli bi mnogo ljepšem svijetu.
Nema u Hrvatskoj pravog pršuta za javnu prodaju već duže vremena,uvoze se plećke iz Kine i ko zna od gdje, i onda se umjetno obrađuju i prodaju pod drniški i sličan pršut!
Pravog pršuta nema u dućanim sigurno više od 30 godina! Onaj koji se proizvodi na pravi način, koristi se za vlastite potreba ili ide strukturama u Zg ili u izvoz!
Točno je, jedno je za natjecanje a drugo je za …pogodite sami. Isto je i s vinima mi se znamo samo hvaliti i u tome smo bez premca.
Nema boljeg od slovenskog kraškog pršuta.