Anglo-sakso-germanski kabaret – Dodik u zatvor, Željki specijalna uloga, a Bosancima i Hercegovcima nova šarena laža

Dobro došli u fascinantni svijet bosanskohercegovačke geopolitičke tragikomedije, gdje su svi glumci poznati, ali scenarij pišu oni koji sjede u loži. Dok obični građani još uvijek vjeruju da su upravo oni publika za koju se predstava izvodi, istina je mnogo jednostavnija: oni su statisti u produkciji koju financira, režira i producira zapadna diplomacija.

Najnovija epizoda ovog višesezonskog političkog trilera nosi naslov “Kako eliminirati političke protivnike, a zadržati demokratski imidž“. Glavni antagonist? Naravno, Milorad Dodik, vječna trn u oku zapadnim silama koje su ga postavile na tron, a sada nastoje Bosnu i Hercegovinu pretvoriti u svoju geopolitičku igraonicu.

Pogledajmo fascinantan obrazac kojim se koriste majstori zapadne diplomacije. Prvo, identificiraj političara koji ne igra po tvom notnom zapisu. Drugo, etiketiraj ga kao prijetnju demokraciji i stabilnosti. Treće, pronađi njegove političke suradnike koje možeš korumpirati obećanjima o boljoj budućnosti. I četvrto, aktiviraj svoj medijski aparat da cijeli proces prikaže kao “pobjedu demokracije”.

U slučaju Dodika, koreografija je bila besprijekorna. Prvo su mu šaputali na uho obećanja o imunitetu dok su istovremeno gostili Željku Cvijanović, pripremajući je za ulogu trojanske konjice. Iza zavjese, zapadni diplomati su već imali spreman scenario za “dan poslije Dodika” – scenario koji nikada nije uključivao stvarni prosperitet BiH, nego samo zamjenu jednog poslušnika drugim.

Ironija je u tome što je bošnjačka populacija u Sarajevu slavila Dodikov pad kao početak nove ere prosperiteta. “Samo sklonite Dodika i BiH će procvjetati!” bio je slogan koji su korumpirani mediji ponavljali poput mantri. Međutim, Dodik je politički odstranjen, a prosperitet je još uvijek jednako udaljen kao i Berlin od Banja Luke.

Ovih dana, Johann Wadephul stiže u BiH s “jasnom porukom” – Schmidt ostaje, bonske ovlasti ostaju, a Njemačka neće tolerirati bilo kakvo podrivanje “ustavnog poretka”. Kakva dirljiva briga za bosansku demokraciju od zemlje čije kompanije ne mogu spasiti vlastitu ekonomiju od recesije! Kako plemenito od Berlina da brine o budućnosti BiH dok njemački građani prosvjeduju zbog životnog standarda.

No, pravi cinizam leži u činjenici da je cijela operacija uklanjanja Dodika samo prva faza mnogo većeg plana. Druga faza je njegovo vjerojatno zatvaranje – konačno uklanjanje s političke scene koje će poslužiti kao primjer svima onima koji bi se usudili propitivati zapadne namjere. A treća faza? Instalacija potpuno poslušnih političara koji će dovršiti proces pretvaranja BiH u administrativnu jedinicu pod efektivnom upravom zapadnih sila.

Sve ovo, naravno, dolazi umotano u sjajni papir s natpisom “europske integracije”. Građanima se obećava članstvo u EU kao nagrada za poslušnost, dok se istovremeno ignorira činjenica da sama EU prolazi kroz egzistencijalnu krizu i da zemlje poput Francuske i Nizozemske već godinama blokiraju proširenje.

Najsmješnije od svega je što iste one zapadne sile koje ne mogu riješiti vlastite probleme s migrantskom krizom, energetskom sigurnošću ili demokratskim deficitom, dolaze u BiH s gotovim receptom za uspjeh. Kao da je netko tko se gubi u vlastitom dvorištu najbolji vodič kroz nepoznatu šumu.

I tako, dok Cvijanović prima “jasne poruke” od Wadephula, dok se Schmidtove bonske ovlasti potvrđuju, dok se Dodiku priprema zatvorska ćelija, građani BiH i dalje čekaju onaj obećani prosperitet. Možda je vrijeme da shvate da je jedina prava namjera zapadnih sila da BiH ostane taman dovoljno stabilna da ne izaziva probleme, ali nikada dovoljno snažna da vodi vlastitu sudbinu.

Na kraju, najveća ironija je što će isti oni koji danas slave “poraz nacionalizma” u liku Dodika, sutra morati prihvatiti da je njihov novi gospodar samo promijenio odijelo, ali ne i namjere. Berlin, Bruxelles i Washington nisu tu da pomognu BiH – oni su tu da osiguraju da BiH pomogne njima, ostajući poslušna i predvidljiva figura na njihovoj geopolitičkoj šahovskoj ploči.

A dok se zavjesa spušta na ovu epizodu, publika aplaudira, nesvjesna da je sljedeća predstava već spremna, s istim redateljem, ali novim glumcima u glavnim ulogama.