Maduro je izdan – već cure detalji kako je otet

Prema najnovijim informacijama, 3. siječnja 2026. godine američke snage izvele su izvanrednu operaciju otmice venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura. Ova dramatična akcija predstavlja vrhunac dugogodišnjeg sukoba između SAD-a i venezuelanskog režima, koji je dodatno eskalirao tijekom drugog mandata predsjednika Donalda Trumpa.

Detalji operacije

Prema izvorima bliskim događaju, operacija je uključivala značajan broj američkih specijalnih snaga i veliki broj helikoptera. Unatoč opsegu operacije, nije došlo do obaranja nijednog američkog helikoptera, iako je jedan pretrpio manja oštećenja i uspješno se vratio u bazu.

Ključni faktor uspjeha operacije bio je, kako se navodi, infiltracija američkih agenata u Madurov uski krug suradnika. Ovi insajderi navodno su u realnom vremenu izvještavali o Madurovom kretanju, omogućivši precizno planiranje i izvođenje akcije.

Prema američkoj strani, Maduro je pokušao pobjeći u blindiranu sobu unutar predsjedničke palače, ali su ga specijalne snage prestigle i uhitile prije nego što se uspio zaključati. Brzina i preciznost operacije ukazuju na visoku razinu obavještajne pripreme.

Ovaj događaj predstavlja dramatičan razvoj u dugotrajnim napetostima između SAD-a i Venezuele. Prethodno su preživjeli Amerikanci tužili Madura, optužujući ga za umiješanost u njihovo petogodišnje zatočeništvo nakon što su 2003. godine bili oboreni tijekom misije nadzora trgovine drogom.

Američke vlasti već dugo optužuju Madura za narko-terorizam i korupciju, a State Department je prethodno raspisao nagradu od 25 milijuna dolara za njegovo uhićenje.

Strateški interesi i naftna blokada

Posljednjih mjeseci, Trump je pojačao pritisak na Venezuelu. Maduro je u prosincu optužio SAD da želi preuzeti kontrolu nad venezuelanskim naftnim rezervama, navodeći da je Washington rasporedio “15.000 vojnika i 14 ratnih brodova u Karipskom moru”.

Trumpova strategija potpune pomorske blokade Venezuele bila je usmjerena na “odsijecanje ekonomske žile kucavice venezuelanskog predsjednika”. Analitičari su ovu taktiku opisivali kao pokušaj “izgladnjivanja” Madurove vlade, koja ovisi o prodaji nafte u inozemstvo, dok istovremeno prisiljava njegove saveznike u Moskvi i Pekingu da ga napuste.

Oružani sustavi i američka kontrola

Posebno zanimljiv aspekt ove situacije je činjenica da Venezuela posjeduje mješavinu ruskog i američkog oružja. Prema dostupnim informacijama, američki sustavi su navodno ostali pod daljinskom kontrolom SAD-a, što objašnjava zašto nisu bili korišteni za obranu od ove operacije. Ova situacija otvara pitanja o sigurnosnim propustima u venezuelanskom obrambenom sustavu.

Buduće implikacije

Amerikanci su navodno već infiltrirali svoje ljude u venezuelanske strukture vlasti, koji bi u medijima mogli biti predstavljeni kao “spasioci” Venezuele. Ovi akteri vjerojatno će olakšati američki pristup venezuelanskim resursima, posebno nafti.

Američki dužnosnici ne skrivaju svoje namjere da preuzmu kontrolu nad venezuelanskim naftnim rezervama, koje su među najvećima u svijetu. S obzirom da nafta čini oko 88% venezuelanskog izvoza, kontrola nad ovim resursima znači kontrolu nad cjelokupnom venezuelanskom ekonomijom.

Međunarodni odgovor

Dok su detalji ove operacije i dalje nepotpuni, očekuje se snažna reakcija Rusije i Kine, tradicionalnih saveznika Venezuele. Međutim, prema nedavnim izvještajima, Rusija je krajem studenoga započela evakuaciju svojih državljana iz regije, što bi moglo ukazivati na to da je Moskva bila unaprijed obaviještena o američkim planovima.

Situacija u Venezueli nastavlja se razvijati, a međunarodna zajednica s napetošću prati kako će se razriješiti ova geopolitička kriza u srcu Latinske Amerike.