Kada čovjek razmisli šta je sve preživio u životu i kroz šta je prošao, samo se zapita u stilu pokojnog Mladena Delića: „Pa, ljudi, je li to moguće?!“
Evo, kad na svom primjeru pogledam, recimo, samo šta sam sve u životu radio, čime sam se bavio, odmah vidim da nisam u stanju sve ni navesti, a da nešto ne preskočim. Kad bih odabrao samo ono što sam radio za novac ili da bih uštedio novac kako bih imao za život, i tu bi spisak poslova bio podugačak. A bili su to poslovi i zanimanja toliko različiti da nije za očekivati da jedan isti čovjek radi sve to.
Da počnem od poljoprivrede, jer tako sam i počeo radeći biti od koristi. U poljoprivredi sam radio uglavnom kao ratar i stočar, ali i druge poslove. Tu je bilo povrće, pčele, voće, rad na poljoprivrednim mašinama i njihovom održavanju, njegovanju šuma, trgovanju poljoprivrednim proizvodima i tako dalje. Naravno, još dok sm bio dječarac postao sam korpar, kao gotovo svi ljudi u mom selu. Pleo sam od vrbovog pruća uglavnom razne korpe i stolice. Sve su to u početku bili prije svega fizički poslovi, ali i kasnije je bilo još takvih. Radio sam u firmi koja proizvodi vrata i drvene kutije. Zatim u ekspediciji jedne klaonice. Bio sam raznosač novina i reklama. Radio sam u jednoj ogromnoj kuhinji. Ispeglao sam toliko posteljine da joj se ni broja ne zna. Bio sam građevinski radnik. Radio sam i na uvođenju centralnog grijanja i postavljanju keramike, zidne i podne. Čistio sam prostorije.
Nisu izostali ni poslovi za koje je trebalo više obrazovanja. Po završetku školovanja radio sam kao profesor Tjelesnog odgoja u srednjoj školi. Ali kako sam završio i školu rezervnih oficira, a imao završen fakultet pedagoškog smjera, predavao sam i Obranu i zaštitu. Bio sam komandant Teritorijalne obrane u mojoj općini koja je u to vrijeme imala preko 3.000 teritorijalaca. Bio sam i novinar koji je pisao za razne portale, dnevne listove od Oslobođenja do Politike, a bio sam i urednik jednog mjesečnika za koji sam i pisao, fotografirao, pomalo i lektorirao. Radio sam u izdavačkoj kući gotovo sve poslove, od vozača, trgovačkog putnika, korektora, zamjenika direktora, zaključno s direktorom. Izdali smo na stotine knjiga, uglavnom lektire i udžbenika. Bio sam i odbojkaški trener.
Uz ovo, počinjem vjerovati i da se smijem smatrati i književnikom, jer mi je jedna knjiga uvrštena u lektiru. Ni tu nisam usko specijaliziran. Pišem pjesme za djecu i odrasle, priče također, romane, komedije, novinarske tekstove i tako dalje. Ali pored navedenih zanimanja i poslova, radio sam i neke koji su bili čisti hobi, ili one koje sam smatrao svojom moralnom obavezom. To su poslovi iz oblasti sporta, kulture, politike, humanitarne djelatnosti. One poslove koje sam imao priliku raditi, ali nisam, neću ni spominjati, a vjerujete da je i njih više, različitih i zanimljivih.
Sve u svemu, baš puno zanimanja i poslova za jednog čovjeka i jedan život. Možda mi zato jedan moj prijatelj, upućen u sve ovo, ponekad i govori da imam iskustva za tri života. A kroz sva ta zanimanja i poslove upoznao sam mnogo vrlo različitih ljudi. Moji poznanici i prijatelji su i neki vrlo mali, najobičniji, ali dobri ljudi, i velikani s TV ekrana. (O veličini u ovom slučaju govorim uvjetno, vrlo upitno je to po kojim se kriterijima veličina mjeri.) Sa svima njima mi je lijepo, na ovaj ili na onaj način. I svi su oni dio moga života, ovog za koji se ponekad i ja začudim kako je u njega sve to moglo stati.
Ako malo bolje razmislite, možda se i u vašem životu desilo mnogo toga, više nego što vam se čini, samo nikada niste pokušali sve ovako prebrojati i staviti na papir kao ja?
11 komentara
Da, takav ti je život bio naše generacije! Morao si odrasti, i biti puno zreliji, nego što ti godine nalažu. Nikome nije bilo jednostavno, kroz život (u našoj Posavini). Neko je morao brzo odrasti, a neko još uvijek nije shvatio šta je život, za koji moraš sam da se boriš. Bilo je teško djetinjstvo, ali: da mi je se vratiti u vremena prošla!!!!????
Svasta bude u zivotu.Tko preživi priča.Pamtim samo lijepe stvari.
Kod mene je sve spakovano u koferu uspomena.Pamtim i lijepe ,ali i manje lijepe momente.Iz onih manje lijepih izvlacim pouku,a u lijepim i danas ,sa sjetom,uzivam i crpim snagu za dalje. Kao i nas autor i ja sam svasta radio:zdravstveni radnik,prosvjetni radnik,proizvodjac organski zdrave hrane… Kod svakog od nas puno toga stane,samo treba pritisnuti jer valja jos natrpati u kofer.Sve je to zivot,sto kazu Francuzi.
Kad bih bio tankoćutan, sad bih se zasramio. Ali je u mene debeli obraz;) Nemam škole, u životu jedva da sam što radio, a i ne volim raditi. Sport me ne privlači. Glazba mi para uši. Živim od nasljedstva. Kamate. Ne znam skoro pa ništa. Ni tablicu množenja.
Ne volim nikoga i ne znam nikoga tko mene voli. Živim isto iz neznanja. Ne znam što bih drugo.
Zato me veseli kad vidim ovakve impresivne biografije (ovo je bez šale, kapa dolje majstore).
Nema posla a ni para. Kriminal je zakon. A ovo za kamatu. To nije jevrejski izum. To oduvijek postoji u različitim formama.
Alerice, bravura je ziviti bez lavura a ,zato treba imati dobru parlatinu,rekli bi otočani.
Gospon Ivo, zanimljivo. Ali u svemu napisanome ima jedna zamka. U redu je to, šta je tko radio, koliko je poslova promijenio i profesija. Ali ja mislim da je čovjek ipak nešto drugo, a ne to, šta je radio kroz život. Ja sam oduvijek na rad gledao kao i na zrak, vodu i hranu. To nam je potrebno, da bismo uopće bili živi.
A mislim da se čovjek kao ljudska ličnost ostvariti na sasvim drugim mjestima, jednako kao što se može ostvariti kroz rad.
Cini mi se da su neki izvukli pogrjesnu poentu iz Ivine pripovijesti.Ivo se nije hvalio svojom biografijom,sigurna sam kako mu to nije bila namjera.A ni moja takodjer.Ivi je samo htio istaci kako je zivot nepredvidiv i da nikad ne kazemi NIKAD jer ne znamo sta ce nam zivot donijeti.Svaki posten posao je i dobar posao.Ne big se libio ni cistiti,kopati…dapace,uzivam i u jednom i drugom jer zemlja izvlaci svu negativnu energiju iz covjeka.
Inače meni je žao zašto nisam u životu probao neke stvari. Npr., imao sam poziv od jedne grupe tamo negdje 1980-te godine, da sa njima odem u jednu cirkusku artističku grupu. U Italiju. Ali nisam, jer pritisak obitelji, roditelja da to ne napravim bio je tako jak, da sam odustao.
Inače gospon Ivo u jedan život stane puno više od radnih mjesta i profesija koje je čovjek promijenio kroz život. Koliko je ljudi doživjelo razne bolesti, ranjavanja, pa su opet ustali i opstali. Mislim da je to daleko teže nego raditi ovo ili ono.
A to šta se nisam odmetnio u artiste, hahaaaa, pa mogu i sada šetati po konopu razapetom između dva stabla. To je metoda tjelovježbe koju su mnogi prihvatili. Jasno, krenulo je sa zapada, iz Amerike i Evrope, a neće valjda iz Saudijske Arabije ili Irana-:)) !!!
Eno i aktualni kanadski premijer, Justin Trudeau, star 47 godina, osim šta je trenirao i boks i kojekakve sportove, ili ima akrobatske sposobnosti o čemu sam pisao (mayurasana, ima slika na netu), baš sam jučer otkrio da je sposoban balansirati na monociklu. Moguće je naći te fotke na netu, ja sam baš jučer to otkrio.
Zanimljiv je život, i kada ti za istinito pisanje ili iskreno daju minuse. Znaš onda tko to čita i koliko peška. Ovo peška je talijanizam, preciznije venecijanizam. Vidim da ovdje ima Dalamtinaca, znat će oni šta to znači.
Inače SOVORANOLA i ALERIK, slažem se da je bravura živit bez lavura, ali ne odobravam to. Mislim ne odobravam posve, ajd onako malo odobravam. Zbog raznolikosti svijeta koji nas okružuje.
Obicno se kaze jedan zivot jedan roman, ali ima nas koji smo skupili prica za vise romana u ovim rovitim vremenima.
dobri mladen delic!