Novo istraživanje objavljeno u časopisu Iraq analiziralo je preživjele glinene pločice iz Babilonije, područja današnjeg Iraka, kako bi utvrdilo način na koji su se učenici prvog tisućljeća prije Krista poučavali o bogovima. Autorica studije, Shana Zaia s nizozemskog Sveučilišta Vrije u Amsterdamu, usporedila je školske zadatke iz gradova poput Babilona i Nipura te pratila kako su se lekcije mijenjale kako su učenici napredovali.
Zaključak je jasan: nije postojao zaseban vjeronauk. Nije bilo svete knjige oko koje bi se nastava centrirala, poput Biblije, niti odvojenog predmeta. Religija je bila utkana u osnovnu pismenost i tehničke vještine. Kako Zaia navodi, nije bilo razlike između „svjetovnog” i „religioznog” obrazovanja.
Metoda je bila jednostavna i danas prepoznatljiva: prepisivanje. Učenici su stjecali znanje o božanstvima, njihovim karakteristikama i svetim mjestima ponavljajući popise riječi, himne i priče. Prepisivali su i duge popise imena bogova. Dječaci iz imućnijih obitelji tako su se školovali za pisare, upravitelje ili svećenike.
Regionalni programi, različiti bogovi
Nastavni planovi nisu bili jedinstveni. Škole u sjevernoj Babiloniji fokusirale su se na prijestolnicu Babilon i njezina zaštitnika Marduka. Škole u južnom Nipuru taj su materijal potpuno izostavljale, usredotočujući se na lokalnu religijsku baštinu i tradiciju vezanu uz boga Ninurtu.
Neki su školski zadaci imali dvostruku svrhu. Učenici su ponekad pripremali pločice s vježbama i posvećivali ih božanstvima u lokalnim hramovima. Time se obrazovanje izravno povezivalo s kultnom praksom.
Kada su ti učenici kasnije postali savjetnici, učenjaci ili hramski specijalisti, njihovo im je znanje davalo autoritet da prilagođavaju tradiciju prema potrebi. Zaia napominje da su stručnjaci imali znatnu slobodu u promjenama, čak i kada su ih činili u kraljevo ime.
Što ovo govori o današnjem obrazovanju
Ovo istraživanje nije samo arheološka zanimljivost. Ono otvara pitanje koje izvor nije postavio: ako su najuspješnije civilizacije drevnog svijeta prenosile religijsko znanje integrirano u svakodnevnu nastavu, a ne kao izdvojeni predmet, zašto se danas inzistira na strogoj podjeli na „svjetovno” i „vjersko”?
Drevni Babilon nije poznavao pojam „neutralnog” obrazovanja. Znanje je uvijek bilo u službi nečega — države, hrama, kralja. Pitanje koje ostaje visi u zraku: je li današnja podjela na svjetovno i vjersko doista napredak, ili samo drugačiji način da se ista stvar kontrolira?
Glinene pločice iz Nipura i Babilona ne daju odgovor na to pitanje. Ali jasno pokazuju da su učenici koji su znali imena stotina bogova istovremeno znali čitati, pisati i upravljati. Njihovo obrazovanje nije bilo podijeljeno — bilo je cjelovito. Danas, kada se kurikuli prepisuju svakih nekoliko godina, to zvuči gotovo revolucionarno.
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.