Arheolozi su pronašli lišće koke zaglavljeno u vuni žrtvovanih lama u južnom Peruu, što je prvi izravni dokaz upotrebe te biljke u inka ritualu na tom lokalitetu.
Iskapanja u dolini Acarí, na nalazištu Tambo Viejo, traju od 2018. godine. Ondje su otkriveni trgovi, zgrade od kamena i više od dvadesetak ukrašenih žrtvovanih lama te preko dvije stotine zamoraca. No sve do 2024. nije bilo čvrstog dokaza da se koka koristila upravo u obredu.
Zašto je to važno? Zato što su španjolski kroničari, jedini pisani izvor o inka običajima, tvrdili da se koka tijekom obreda spaljivala ili vezala u svežnjeve. Novi nalaz to ne potvrđuje — lišće je jednostavno bilo razasuto po životinjama.
Što je ležalo pod podom
Ispod starih podova građevine označene kao Struktura 4 pronađeno je devet mladih lama. Bile su okićene resama, lica su im bila obojana crvenim točkama i crtama, a noge su im bile sklopljene i vezane užetom, kao da počivaju. U vuni triju životinja ostalo je zaglavljeno lišće koke.
Obred tu nije stao. Preko lama je potom nasut čisti riječni pijesak, na njega su položena četiri zamorca, dodano je još pijeska, zapaljena vatra i sve zapečaćeno glinenim podom.
Datiranje ugljikom smješta žrtve u razdoblje između 1450. i 1500. godine. Pokopane su prije nego što su podignute najstarije zgrade na tom mjestu, što upućuje na to da je obred trebao umiriti mjesne duhove prije nego što su se Inke nastanile na novoosvojenom području.
Drugi izvor, druga priča
Inke nisu ostavile pisane tragove. Sve što se o njihovim obredima znalo stoljećima se oslanjalo na španjolske zapise, nastale posredno i nakon osvajanja. Voditelj istraživanja Lidio Valdez s kalgarijskog sveučilišta sumnja da kroničari ceremoniju nikada nisu ni vidjeli.
„Oni su samo prenosili ono što im je rečeno, a sumnjam da su im Inke sve ispričale na pravi način, s dobrim razlogom”, rekao je Valdez.
Španjolske vlasti 1569. osudile su upotrebu koke, a stigma se oko te biljke zadržala do danas. Valdez se nada da će nalaz potaknuti promjenu stava: „Koka, kao i ljudi koji su joj se klanjali, zaslužuje poštovanje i ne bi je se trebalo i dalje progoniti.”
Ovo nije prvi put da arheologija ispravlja pisane izvore. Upravo zato su nalazi poput ovoga vrijedniji od bilo kojeg kroničarskog svjedočanstva — oni ne prepričavaju, nego pokazuju.
Ostaje pitanje koje istraživanje nije postavilo: ako su Španjolci pogrešno opisali čak i tako središnji obred, koliko je još toga u službenoj povijesti ispisano prema tuđem kazivanju, a ne prema dokazu pred očima?
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.