Unatoč tome što imaju najveći vojni proračun na svijetu, pet puta veći od sljedećih šest zemalja zajedno, najveći broj vojnih baza, više od 180 u svijetu i najskuplji vojno-industrijski kompleks, Sjedinjene Države nisu uspjele osvojiti nijedan rat u XXI stoljeću. U ovom članku nabrojat ćemo ratove i analizirati zašto su SAD, unatoč moćnoj sili, na kraju gubile i gube ratove.
Izgubljeni ratovi
Sjedinjene Države od početka dvadeset i prvog stoljeća sudjeluju u mnogim ratovima i udarima, kao u Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji, Somaliji, Palestini, Venezuela i Ukrajini. Osim toga, obavještajne agencije Washingtona su financirale pet svojih terorističkih skupina, u Pakistanu, Kini, Rusiji, Srbiji i Nikaragvi.
Sjedinjene Države su napale zemlje, proglasile pobjede i kasnije se suočile s otporom i produženim ratovima koji traže veliku vojnu nazočnost samo kako bi zaštitili svoje inozemne ispostave. Sjedinjene Države su imale stotine tisuća žrtava, mrtvih, osakaćenih i psihički poremećenih vojnika. Što Pentagon više troši, veći su gubici i naknadna povlačenja. Vazalni režimi su sve nesposobniji, a korupcija cvjetaju. Nijedan režim kojeg štite SAD nije ispunio ciljeve koje su osmislili američki stratezi i vojni savjetnici. Što se više troši za regrutiranje plaćenika, veći je broj poraza i isporuka oružja protivnicima samih Amerikanaca.
Uspjeh u pokretanju ratova i neuspjeh u njihovom završetku
Sjedinjene Države su upale u Afganistan, osvajajući prijestolnicu Kabul i porazivši njegovu vojsku, a potom su tamo proveli dvadeset godina u izgubljenom asimetričnom ratu. Prve pobjede su postavile temelje za buduće poraze. Bombardiranja su milijune seljaka, trgovaca i obrtnika natjerala da se pridruže lokalnim milicijama. Agresori su poraženi od strane nacionalističkih snaga i religije koja ima duboke korijene vezane uz obitelj i zajednicu.
Lokalni pobunjenici su u mnogim selima, gradovima i pokrajinama uzeli oružje i dolare. Slični rezultati su se ponovili u Iraku i Libiji. Sjedinjene Države su upale u te dvije zemlje, porazile stalne vojske, okupirale glavni grad i na vlast postavile svoje marionete, čime su postavile temelje za dugoročni rat kojeg vode lokalni pobunjenici.
Što su bombardiranja NATO pakta češći, otpor i regrutiranje militanata su veći. Somalija je često bila meta bombardirana. Američke specijalne snage su regrutirale i naoružale lokalne marionete, uz potporu vojske afričkih plaćenika, ali nisu uspjeli ostati u glavnom gradu Mogadišu, gdje su bili okruženi i napadnuti od slabo naoružanih, ali vrlo motiviranih i discipliniranih islamskih pobunjenika.
Siriju je napala cijela vojska oružanih plaćenika koju financiraju Sjedinjene Države. Isprva su islamisti napredovali, ubijajući i protjerujući milijune ljudi, uništavajući gradove i kuće, zauzimajući teritorij. Sve to je impresioniralo stratege ovog rata u SAD i Europskoj uniji. Kad su Sirijskoj arapskoj armiji pomogli Hezbollah, Ruskom i iransko stanovništvo i saveznici, Damask je porazio plaćenike. Nakon više od sedam godina su se kurdski separati, zajedno s islamističkim teroristima i drugim zapadnim marionetama, povukli u posljednja područja otpora na sjevernu, preostalim bastionima zapadnih agresorskih trupa.
Ukrajinski državni udar 2014. su financirale i režirale Sjedinjene Države i EU, okupirajući glavni grad Kijev, ali bez osvajanja istočne Ukrajine i Krima. Korupcija proameričkih kleptokrata uništava zemlju. Više od tri milijuna Ukrajinaca je pobjeglo u inozemstvo, u Poljsku, Rusiju i drugdje u potrazi za životom. Rat se nastavlja, ali je očito da su korumpirane američke marionete diskreditirane i pretrpjet će poraz na izborima. Njihov ostanak na vlasti je moguć samo ako se izbori ukinu.
U Latinskoj Americi je pobune u Venezueli i Nikaragvi financirala američka Nacionalna zaklada za demokraciju (NED), uništavajući gospodarstvo ove dvije zemlje, ali su američki “emisari demokracije” izgubili rat na ulicama.
Dakle, ratovi se ne osvajaju samo oružjem. Zapravo, teška bombardiranja i produljena vojna djelovanja jamče široku popularnu otporu, povlačenje i konačni poraz. Veliki i manji ratovi Sjedinjenih Država XXI stoljeća napadnute zemlje nisu uspjeli uključiti u imperiju.
Imperijalističke okupacije nisu vojne pobjede. One jednostavno mijenjaju prirodu rata, protagoniste otpora, opseg i dubinu nacionalne borbe. Sjedinjene Države su uspjele uništiti stalne vojske poput onih u Libiji, Iraku, Afganistanu, Somaliju i Ukrajini. Međutim, osvajanje je ograničeno vremenom i prostorom.
Novi oružani pokreti otpora, predvođeni bivšim časnicima, vjerskim aktivistima i aktivistima preuzeli su vodstvo. Imperijalistički ratovi su masakrirali milijune ljudi, uništili su tradicionalne odnose obitelji, rada i susjedstva, ali su stvorili novu konstelaciju antiimperijalističkih vođa i milicija.
Imperijalističke su snage likvidirale vođe i njihove najbliže sljedbenike, pljačkajući tuđa blaga. No, ubrzo nakon ove prve pobjedničke faze redovi je slijedio otpor ljudi koji su postali ljudske bombe koje se protive projektilima i dronovima.
Američke imperijalističke snage nemaju nikakvih veza s teritorijem i okupiranim narodima. Za njih su američke trupe “izvanzemaljci” koji pokušavaju preživjeti, osigurati sebi promocije i izaći s nagradama i počastima. Nasuprot njima, borci otpora su zauvijek tu, napreduju, udaraju i uništavaju imperijalističke trupe i plaćenike. Oni razotkrivaju korumpirane marionetske vladare koji im negiraju osnovne uvjete za život. Drže ih pod okupacijom, uskraćuju pitku vodu, električnu energiju i osnovne usluge.
Za razliku od boraca otpora, imperijalistički vazali nisu prisutni, nitko ih ne zove i ne treba na svadbama, svetkovinama ili pogrebima. Njihova prisutnost ukazuje na odanost prema smrti. Otpor kruži slobodno u gradovima i selima, uz široku podršku lokalnog stanovništva, a noću upravlja neprijateljskim područjem gdje ga štite ljudi koji im dijele obavještajne podatke i pružaju potrebnu logistiku.
Motivacija, moral, solidarnost i lagano oružje su više nego dovoljni za borbu protiv projektila i borbenih helikoptera. Čak i plaćenici, obučeni od strane specijalnih snaga, napuštaju i izdaju bivše imperijalističke gospodare.
Kratkoročno napredovanje imperijalističkih snaga, otporu samo dopuštaju pregrupiranje za protunapad. Za njih je predaja čin izdaje i pokoravanja zapadnim okupacijskim snagama i njihovim lokalnim korumpiranim marionetama.
Afganistan je primjer imperijalističkog “izgubljenog rata”. Nakon dva desetljeća rata, bačenih tisuće milijardi dolara na vojnu potrošnju, desetaka tisuća žrtava, talibani kontroliraju većinu sela i gradova. Ulaze i preuzimaju kontrolu nad glavnim gradovima i bombardiraju Kabulu. Nakon odlaska američkih trupa, oni će preuzeti punu kontrolu nad zemljom.
Američki vojni porazi su posljedica fatalne pogreške. Naime, američki stratezi još uvijek ne uspijevaju prihvatiti činjenicu da autohtone narode ne mogu predstavljati kolonijalni vladari i njihove lokalne marionete. Ratovi se ne osvajaju visoko-tehnološkim oružjima kojima upravljaju strani časnici koji ne dijele osjećaj mira i pravde. Izrabljivano stanovništvo, koje ujedinjuje zajednički lokalni otpor i osjećaj potrebe za žrtvovanjem, pokazuje veću koheziju, zbog čega su u prednosti u odnosu na strane trupe željne povratka u domovinu i plaćenike koji se bore isključivo za novac.
Iz iskustva izgubljenih ratova ništa nisu naučili od onih koji propovijedaju moć vojno-industrijskog kompleksa, koji proizvode, prodaju i zarađuju na oružju, ali gube od mase ljudi koji s lakim oružjem, ali velikim uvjerenjem, demonstriraju mogućnost poraza vojske velikog broja imperijalističkih zemalja.
“Zvijezde i pruge” se vijore u Washingtonu, ali su složene u ladicama u uredima veleposlanstava u Kabulu, Tripoliju, Damasku i drugim izgubljenim bojnim poligonima.
Dobrim djelom je istina ali se za Libiju i Ukrajinu neslazem bas. Doduse u Ukrajini jos sukob traje.
To je ono sto su zeljeli, destabilizacija odredjenih tocaka na planetu. Ti ratovi su jedna velika igrica u kojoj je cilj pobiti, raseliti, osiromasiti i uz to pokrasti sto vise ljudi na svoju korist i to raditi kontinuirano. Neki su uskocili u to vrazije kolo i zaigrali krvavu igru. To sto se desava u Iraku, Afganistanu, Siriji, Libiji, Ukraini…je u biti pobjeda jel oni zele RAT a tamo ga i imaju. Mozemo se nadati da ipak postoji Bog i da ce ih stici kazna za svu krv prolivenu iz fotelje.
Amerika je jos jedna sila koja je dostigla svoj zenit davno i sada je u padu , oni idu putem kojim su mnoge velike sile pre njih isle , taj put ima pocetak , uspon , zenit , i pad.
Tako sve imperije pocnu i zavrse svoje postojanje.
https://www.davidmurrin.co.uk/article/the-five-stages-of-the-empire-model-by-david-murrin
Pa dovoljno su jaki da mogu izazvati rat bilo gdje na svijetu. Slaba je utjeha da oni te ratove više ne mogu završiti onako kako žele. Ne plaćaju Amerikanci ceh za to.
Veliki križarski pohod za ”sveti dolar”.
Samo, ponestaje kandidata za neki novi ”dobar” rat.
Božji mlinovi sporo melju,ali ipak sve dođe na svoje.
Rekao bih da nisu ni jedan izgubili. Njihov cilj je jednostavno rat zapoceti, onda dolazi pljacka i sta je poslije za njih je nebitno. Kupe drzavnike koje hoce i to je to. Rekao bih da se treba promjenit ugao iz kojeg se gleda na te ratove. Uz to jos i prodaju ili unistava staro oruzje i tu ima nova ulaganja od Nato drzava kao i poreza.
Stavimo se u ulogu okupiranih zemalja. Dolaze im izuzetni sa drugog kraja planete, siledzije koji nisu njihove vjere, ne znaju jezik, ne znaju obicaje, bombardiraju ih i to sa municijom koje sadrzi osiromaseni uran, ubijaju, unistavaju infrastrukturu, postavljaju marionetske vlasti, pljackaju resurse, osiromasuju narod. Kako oni kazu, “sire demokraciju”.
Mozda bi to narod i progutao da nakon toga nanovo sagrade sruseno, podignu standard, grade tvornice i bolnice, ceste, pruge, zaposljavaju, dignu poljoprivredu, osiguraju pitku vodu, ali to je izgleda posao za Kineze. Izuzetni za sobom ostavljaju samo dugogodisnji kaos u tim zemljama i mrznju generalno prema zapadnim zemljama koja kumulativno raste.
Po zapadnim standardima neke od njih su autokratske vladavine. I sto ako jesu? Ako ne napadaju susjedne zemlje, nije na izuzetnima da ih “brane”, neka to sami izmedju sebe rijese.
Svi znaju da izuzetni “brane” samo zemlje od kojih imaju koristi (nafta, plin, rijetke rude, geostrateski polozaj itd.)
Možda smo zaslužili kod Gospoda da nas ti i takvi bičuju ?
Vojska je jedno od najvećih pranja novaca koje postoji.
A oružje na kraju ili upotrijebiš na nekome strancu ili između sebe…
baš kao što to povijest ne zaboravlja na ovim prostorima.
https://www.globalresearch.ca/the-united-states-of-america-the-real-reason-why-they-are-never-winning-their-wars/5654433
Nisu oni izgubili ni jedan rat,jer oni su to sve sa planom uradili. Ostavili su svaku zemlju u haosu da se bukvalno ne mogu oporaviti,qa to njima odgovara.
“…nisu uspjele osvojiti nijedan rat u XXI stoljeću”. E, moj “novinaru”! Što li ono bjehu kolokacije?
Citat: “Unatoč tome što imaju najveći vojni proračun na svijetu, pet puta veći od sljedećih šest zemalja zajedno, najveći broj vojnih baza. ” Zat nitko ne barata matematikom na ovom portalu? Za 2018 podaci se ne slazu. Onda se neka se navedu godine za koje se prica. https://en.m.wikipedia.org/wiki/List_of_countries_by_military_expenditures
Opa ,tu smo gdje smo!!!Željko naziva genocidašima,poziva na drugo poluvrijeme,kaže da u sljedećem ratu sve zapadno od Brčkog postaje dio HR i to prolazi ,ja mu uzvratim što ga sleduje a administrator mora odobriti…Lijepo, Boga mi.Ako ništa malo objašnjenje nebi bilo na odmet ,ako ne onda eto vam Željko kojem ste zabranili komentarisanje( meni nikad ne) pa se zajedno kupajte u blatu.
Mogu se sloziti s vecinom napisanog u ovom tekstu. Ali ipak nije bas sve tako crno.bijelo. Npr. autor kaze da je Afganistan izgubljeni rat koji je kostao USA milijarde dolara. To je tako na prvi pogled. Poznavajuci sistem petrodolara stvari se mjenjaju. USA jednostavno stampa novac i njih te milijarde dolara ustvari kostaju samo par miliona koliko potrose na stampanje. Druge drzave daju svoje stvarne resurse, poluproizvode i proizvode u koje je ulozen stvarni rad ljudi da bi dosle do papira koji im trebaju za kupit naftu. Ovi stampaju kako im se prohtije vec skoro 50 godina i upravo zahvaljujuci tom sistemu sa petrodolarom oni mogu imati toliku vojsku,baze i vojni proracun. Cijeli svijet u stvari financira USA . Drugi dio kad je u pitanju Afganistan je droga. Proguglajte pa cete dodji do nevjerovatne istine o tome koliko je stotina puta porasla proizvodnja droge u Afganistanu od kad su tamo… Čitaj više »
Zbilja mi se razvila ideja da u stvari USA još uvijek vode nama na izgled izgubljene ratove;barem 90% ratova…”gube” bitke ali rat još vode.
Vi to gledate kao izgubljeno a njima je bitno samo da rat traje. Njima je svaki rat pobjeda.
“XXI stoljeće – Doba američkih izgubljenih ratova”
Sve dok imaju kome prodavati oružje, američkoj eliti uopće nije bitno jesu li ratovi dobijeni ili izgubljeni. Kao i ljudski životi! 🙂 🙂 🙂