Unipolarni svijet je na umoru i prijeti Trećim svjetskim ratom

Razdoblje u kojem Europska Unija uvodi cenzuru i brani slobodu govora svima onima koji se usude tvrditi suprotno od proklamirane “isitne” u kojoj je europska demokracija “jedina prava”, podsjeća na jeziva razdoblja iz prošlog stoljeća.

Na drugoj strani, u Sjedinjenim Državama, neokonzervativna i neoliberalna, jednostavnije rečeno fašistoidna “elita”, pokušava sve kako bi se održao “status quo” u kojem bi se i dalje promicala ideja takozvane “globalizacije”, što zapravo znači pretvaranje cijelog svijeta u jedno veliko tržište kojim će upravljati i bogatiti se moderni fašisti, ogrnuti u plašt lažnog “liberalizma”.

Takav scenarij je naišao na otpor u mnogim dijelovima svijeta. Suprotstavila mu se Kuba, koja to čini desetljećima, sada Iran, potom brojne druge zemlje iz Pokreta nesvrstanih, kojem su temelje udarili Nehru, Tito, Nasser, Sukarno i Kwame Nkrumah. Danas brojne zemlje u pokušajima očuvanja vlastitog suvereniteta podršku traže od Rusije i Kine. Na prisilno nametanje agende umirućeg unipolarnog svijeta ne pristaju ni sile poput Indije, Pakistana, velike zemlje poput Venezuele, Kazahstana, Bjelorusije, Egipta, Alžira, ili one “manje”, kao što su Sirija, Ekvador, Nikaragva, Sjeverna Koreja i mnoge druge.

Jednom riječju, danas nad svijetom bjesni ogromna oluja koja će pomesti unipolarni svijet, ali ona za budućnost nudi samo dvije opcije:

1. Ili će svijet nepovratno ići ka multipolarnosti?

2. Ili će izbiti Treći svjetski rat?

Svijet je još uvijek u velikom mirnom razdoblju, odnosno u onom u kojem se od 1945. do danas najmoćnija gospodarstva u svijetu nisu borila izravno. Tako dugog razdoblja relativnog mira se čovječanstvo ne sjeća još od vremena Rimskog carstva, a svaki pokušaj da se izazove Treći svjetski rat će završiti katastrofom, što je valjda svima jasno.

Na Zapadu još uvijek ne žive samo luđaci, čak i ako uzmemo u obzir vrlo nisku kvalitetu zapadne političke “elite”. Dakle, sada živimo u novom dobu, na kraju unipolarnog svijeta u kojem je Rusija u jednom naletu povratila status vojne, a Kina ekonomske supersile, objašnjavajući imbecilima cijelog svijeta da je politika nuklearnog odvraćanja koju su vodili SSSR i Sjedinjene Države u međunarodnim odnosima svršen čin i da je unipolarni svijet s Amerikom kao jedinim svjetskim hegemonom zauvijek gotov.

Posljednji pokušaj da se fašistoidna elita, koja smatra da jedina polaže pravo na “svetu i neupitnu istinu”, još malo održi u životu jest pokretanje Trećeg svjetskog rata. Kako do toga ne bi došlo, treba se boriti svim sredstvima, između ostalog i prokazivanjem podlih namjera angloameričkog fašizma, odnosno onog dijela angloameričke “elite” koja ga pod krinkom “liberalizma”, “ljudskih prava, sloboda i demokracije” želi prikazati jedinim ispravnim i humanim modelom, prihvatljivim, ali i nužnim u cijelom svijetu.

Zbog toga je buđenje naroda, ne samo u Europi i Americi, nego diljem svijeta, za stratege kaosa opasan trend bez presedana.

No, sve govori kako povratka na staro nema, a koja nas od gore navedene dvije budućnosti čeka, jednim dijelom ovisi i o nama samima.