fbpx

Što trebaju činiti OPG-ovi nakon koronakrize?

OPG Koronakriza

Mnogima se vjerojatno diže preostala kosa na glavi kad čuju ono ‘Kriza je šansa’ pa je kao dobro da se dogodila jer nam pruža priliku da se promijenimo na bolje. Mogli bismo onda reći da je i bolest šansa, prilika da ozdravimo i promijenimo ponašanje. Ipak nitko ne želi krizu, nitko ne želi bolest. Svejedno dolaze bolesti i krize.

Kad iz tko zna kojih razloga dođe kriza, onda je jedino bitno u kakvom stanju nas nalazi. Ako smo vodili računa o vlastitom imunološkom sustavu, onda ćemo i virus lakše eutanazirati. Ako smo vodili računa o financijskoj održivosti, onda smo i otporniji na tržišne i svake druge šokove.

U normalna dužnička vremena, kamate na kredite su manje za onoliko koliko manje uopće trebate novac kojeg banke kreiraju ni iz čega. Za one koji su prethodno pristali na monetarni sustav stvaranja novca kao dug na osnovu pologa koji je dug prema centralnoj banci, a centralna banka pod ingerencijom neke veće centralne banke, u procjeni boniteta – sposobnosti vraćanja duga, zadužene su rejting agencije. Što veća sposobnost za vraćanje duga, to niža kamata.

U tom okružju smo živjeli zadnjih dvadeset i kusur godina. Nagledali smo se svega – od privatizacije (koju mnogi nazivaju pljačkom) preko predstečajnih nagodbi do bujanja industrije naplate dugai rasta broja blokiranih građana.

Kroz svo to vrijeme, kao država smo se uspjeli zadužiti u stranoj valuti do iznosa od 70% svega što proizvedemo u robama i uslugama tijekom jedne godine stalno plaćajući kamate na taj dug, zapravo ga nikad ne misleći u cijelosti vratiti jer to ni matematički nije moguće.

Cijenu visokih kamata smo plaćali odumiranjem proizvodnje svega onoga što ne možemo po istoj ili nižoj cijeni proizvesti od drugih. Članstvom u EU smo izbrisali granice (osim za turiste koji dolaze k nama pa moraju čekati u kolonama na ulaz u državu), izbrisali smo carine i svu našu proizvodnju roba i usluga ubacili u konkurenciju sa stranim, starijim i moćnijim proizvođačima, koji su odavno tehnološki, organizacijski modernizirali svoju proizvodnju. Drugačije – izbacivali su finalni proizvod s nižom cijenom od naših proizvođača zato što su imali niže troškove proizvodnje, niže poreze, jeftiniju državu, veću produktivnost.

Među prvima branšama kod nas je stradala poljoprivredna, ona koja je zbog vlastitih prednosti, blizine kupaca, postojećeg turizma trebala stradati posljednja.

Naravno, s razlogom. U svijet bez granica (što znači bez carina) ušli smo s davno propalim poljoprivrednim zadrugama, propalim PIK-ovima, s usitnjenim posjedima, tehnološki zaostali. Kad se tomu dodaju i poticaji koje svojim seljacima isplaćuju druge države, a koje su veće nego li kod nas, progledali smo i zaključili  kako se kod nas ne isplati seljaku ništa proizvoditi.

Naravno, ne baš ništa. Neki proizvođači su modernizirali svoju proizvodnju, naučili posao gledajući što stranci rade pa su preživjeli. Što treba učiniti s poljoprivrednom proizvodnjom, svima nam je pokazao Todorić u nekad njegovom Agrokoru – s jedva 3% obradive poljoprivredne površine koju je koristio, uspio je proizvoditi čak 15% ukupne hrvatske poljoprivredne proizvodnje.

Godinama je država i kod nas isplaćivala poticaje, kao što to rade i druge europske zemlje. Riječ je o otprilike milijardu eura na godinu kroz barem zadnjih deset godina. Brojke govore – u poljoprivrednu proizvodnju smo ubacili deset milijarda eura, a svake godine imali manju proizvodnju.

Manju – zato što je cijela filozofija poticaja izgrađena na korupcijskom modelu, a tamo gdje korupcija cvjeta, vene sve drugo.

Za sve seljačke jade, kao javnost smo optužili uvozne lobije, optužili smo tečaj kune, što su sve usputni razlozi za seljački pad, ni na tren se ne pitajući možemo li se sabrati u novim okolnostima, u kojima je i tečaj, i poticaji, i neprijateljstvo uvoznih lobija, i konkurencija ‘stranih okupatora’ – stranih trgovačkih lanaca koji su ovdje došli prodavati robe iz matičnih zemalja, pritom ne plaćajući porez na dobit zbog ulaganja.

Tek s pojavom europskih fondova s nepovratnim novcem namijenjenih za razvoj ruralnih područja dolazi do otvaranja novih OPG-ova tipa 2.0. Razliku se od prethodnih OPG-ova po početnom kapitalu koji je poklon s čim se anuliraju svi oni otežavajući faktori koji su se s vremenom nataložili na seljačka pleća.

U tom trenutku, koji bi nužno prerastao u bolje organizacijske strukture poljoprivrednih proizvođača, događa nam se koronavirus kriza. Sve staje. Granice se zatvaraju. Seljaci se zatvaraju u svoje domove. Radnici isto. Država ulijeće u enormna dalja zaduženja. Turistička sezona izgubljena. Strah. Neizvjesnost.

I sad nam netko govori da nam je ovo šansa!

Otkrivamo da nismo prehrambeno suverena zemlja, da ne proizvodimo dovoljno za vlastite potrebe, da nas od gladi spašava hrana iz uvoza koju plaćamo izvozom drugih roba, iz prihoda od turizma, iz novca dobivenog zaduženjem.

Što seljaci mogu napraviti u ovim okolnostima? Što država?

Država je zatvorila gradske tržnice i tako onemogućila proizvođače da izravno prodaju svoje proizvode građanima. Dok je u isto vrijeme ostavila otvorenim trgovačke centre koji prodaju hranu iz uvoza! Ovo zvuči kao poziv za oštrenje kosa, vila, grablji i seljačku bunu koja traži Matiju Gupca.

Lako je energiju usmjeriti na rušenje, treba samo ogorčenje, strah i nekontroliranu silu usmjeriti ka krivcima koje je lako pronaći.

Međutim, takva logika je gubitnička. Energiju valja usmjeriti u kreativnost, u onu koja će biti pobjednička.

Tako je Konzum, sad ForteNova uspostavio suradnju s 200 novih malih OPG-ova te vrši otkup njihovih proizvoda. Svugdje niču Internet tržnice poljoprivrednih proizvoda. To su dobre vatrogasne mjere. Za dugoročne treba i dugoročna strategija.

Naravno, najprije na djelu mora biti država. Cilj je kompenzirati naše tehnološko zaostajanje za proizvođačima iz drugih zemalja (koji unatoč transportnim troškovima dopremaju jeftiniju robu od naše), koji imaju i prednosti geografskog položaja (zbog geografske širine, u zemljama poput Makedonije, Italije, Španjolske, Grčke svi proizvodi dolaze na rod nekoliko dana ili čak tjedana prije nego li kod nas). Država mora odraditi svoje restrukturiranje što znači niže troškove i bolju uslugu stanovništvu. To znači i manji broj zaposlenika u državnim službama, bolju organizaciju, niže poreze. Mora se domisliti kako omogućiti okrupnjavanje poljoprivrednih površina; kako povećati navodnjavane površine.

Posao seljaka jest zatomiti svoju sebičnost i shvatiti da je najbolja samostalnost ona koja je udružena. Upravo zbog rascjepkanosti, što zemljišta, što samih seljaka ih i gaze strani proizvođači. OPG-ovi se moraju udružiti u klastere i to suvlasnički, pri čemu će klaster biti trgovačko društvo u njihovom vlasništvu, s menadžerima, upravom. Klasteri moraju imati izgrađene skladišne kapacitete, pakirnice, biti sposobni doći pred bio koji trgovački lanac i reći njihovoj upravi – mi smo sposobni proizvesti toliko i toliko toga, vrhunski pakirano, na vrijeme isporučeno.

Klasteri moraju ići i na sentiment domaće proizvodnje. Da bi to mogli, moraju kupcima dokazati da je roba domaća – od domaćeg sjemena! Ovdje svoju priliku će naći i proizvođači sjemena. Uz naraslu svijest o vrijednosti autohtonih proizvoda, onih s mirisom i okusom (a ne hibridnih sorti od uvoznog sjemena kojeg većinom proizvodi Novartis, tj Santos Seeds, Syngenta), bit će potreban minimalni marketing.

Klasteri su sposobni sklapati ugovore i s hotelijerskim kućama, opskrbljivati ih svojim proizvodima, ostvarujući tako proizvodnju koja bi za samu Hrvatsku bila višak. Ovako je izvoz, a pred vratima.

Uz takve predradnje, uz aktivno sudjelovanje države u svim smjerovima (uključujući i sasvim novu politiku poticaja), uz aktivno sudjelovanje svih vlasnika OPG-ova, moguća je renesansa poljoprivredne proizvodnje. Na radost svima.

Smanjili bismo dug u stranoj valuti, više bi novca ostajalo unutar države s kojim bismo mogli pokretati nove proizvodne cikluse.

Eto, toliko o mojoj mašti.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
39 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Godzilla
Gost
Godzilla
2 godine prije

Svaka ti je na mijestu. Živio!

Kgfjč
Gost
Kgfjč
2 godine prije

Nema suverene države bez vlastite proizvodnje hrane, energije i oružja.

crna guja
Gost
crna guja
2 godine prije

sve 5 nemere rodjo i jet set jede zabe od baba mare ispod peke s kapulicon mladon i kruvon isto ispod peke nemere davno je rico igra balote na svojoj jahti

Zvrk
Gost
Zvrk
2 godine prije

Možda ipak seljačke zadruge nisu tako loša rješenja.

American_dream
Gost
American_dream
2 godine prije

Sto trebaju uciniti balkanjerosi? Jednostavno poceti raditi.Vrijeme je proljetne sjetve , tastature u soske i na traktore, pa nece biti gladi, niti ce se elaborirati kako su vam ljudi gusteri oduzeli resurse.

Moreno
Member
Moreno
2 godine prije

SoA ”Drugačije – izbacivali su finalni proizvod s nižom cijenom od naših proizvođača zato što su imali niže troškove proizvodnje, niže poreze, jeftiniju državu, veću produktivnost.” Sve je dobro, ali zaboravija si najbitnije, imali su jeftiniji novac. Evo kad smo kod OPG-ova, zamisli da tri Slavonaca, na tri različita mista… Pročitaj više »

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije

Trebali bi, ali ne vjerujem da hoće. Sjeća li se itko onog brčićima što je svojevremeno vodio blokade cesta s traktorima? Onda ste vidjeli našeg seljaka. Svaki mora imati svoj traktor, svoju drljaču, tanjuraču, sijačicu, kombajn i to ne jedan već dva. Jedan drndavi IMT ili stari Ursus i novi… Pročitaj više »

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata
2 godine prije

trrbaju ogradit imanje, nabavit oruzije za obranu i nastavit proizvodit hranu za sebe…

eu kolonija
Gost
eu kolonija
2 godine prije

pričam ti ja tako s jednim poznanikom I kažem mu da trenutačno 50 tisuća zaposlenih u it sektoru u srbiji izvezu it usluga kao komplet srpska zemljoradnja, u kojoj je zaposleno možda I 500 tisuća I više, svojih proizvoda a sugovornik će meni kao odgovor na konstataciju odgovoriti “e a… Pročitaj više »

Felix
Gost
Felix
2 godine prije

Odlično. Neće ova kriza biti kratka, trajat će 2-3 godine, kako su Švabe i predvidjele. Kad prođe ovaj prvi val sigurno ćemo nastaviti po starom, kao izvukli smo se, pa kad nas poklopi drugi! Proći će i on i tada će se svi zamisliti. Pa treći! Tko to preživi shvatit… Pročitaj više »

Lucija
Gost
Lucija
2 godine prije

Soa Nije 10 milijardi nego 40 milijardi poticaja. Nestalo. Kao i drugi Agrokorovi novci. U Konzumu se plaćalo cashom (svejedno, kartice), dobavljače nije plaćao. Ni dividende. Ni poreze (samo za Milanovića 600 000 milijuna!) Gola pljačka. Navodno eu istražuje one svoje milijarde za poticaje. Onaj jedan hdz ovac s bradom… Pročitaj više »

Red Dog
Gost
Red Dog
2 godine prije

Srbi pocinju prodati ono sta su prodali na pijacama preko interneta.
Avangardno.
Ni u zemljama sa najjacim seljackim lobijima nema toga. Mozda bas zato. Navikli su da im lobiji sreduju stvari. Nisu morali misliti.
Forza Serbia! Viva Vuchko!

shumadinac
Gost
shumadinac
2 godine prije

“Naravno, najprije na djelu mora biti država” – ovo je šala, zar ne Alerik? Kakva crna država – ti bi u komunizam (sa svim “prednostima” koje si mi naveo u JUTROŠNJOJ replici). Dalje ne razumem kako je moguće da Hrvatska (ili Srbija, ili bilo koja država EU) nema dovoljno poljoprivrednih… Pročitaj više »

čoban
Gost
čoban
2 godine prije

Mašta more svašta.Ja imam cijeli planet u svemiru i odem tamo odmah kada odem i u krevet.Tamo mogu izgraditi sve kao u raju ,nitko mi tamo ne koći.Ovdje kod nas u Hrvatskoj ni fakutetski obrazovani ,znam ih na naj gornjoj stepenici nisu izgradili ništa,sve su urušili i neka meni ne… Pročitaj više »

Rabotnik
Gost
Rabotnik
2 godine prije

Aleriče, svaka čast na trudu, razmišljanju i mašti. Htjedoh reći, jel se to pomalja neki novi Stjepan Radić 😜 Slobodno tržište ne postoji niti je ikada postojalo. Kroz ova događanja u zadnjih mjesec dana to bi i slijepom trebalo biti jasno. Tržište se nikada neće baviti ni jednim pitanjem (socijalnim,… Pročitaj više »

Bosanac
Gost
Bosanac
2 godine prije

nema hljeba bez motike ….. pa ako je neko motivisan (motiviran) , a ima motiku i volju za rad a nema zemlje …imam ja nesto zemlje……nek se javi pa da napravimo deal

POVEZANE VIJESTI