PENTAGON JE KRENUO! – Repriza 2001., ali danas meta nije „terorizam“ već „narkoterorizam“ Madura i Venezuele

Mjesec dana od pada američkih burzi i istovremeno s priznanjem da su SAD ugrožene pandemijom koronavirusa, Washington je iznenadio svijet objavom da je zbog „narkoterorizma“ optužio venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura i suradnike, a njihove je glave ucijenio na 15 milijuna dolara za predsjednika Venezuele i po 10 milijuna dolara za informacije za pet visokih venezuelanskih političkih i vojnih čelnika. Ispočetka se informacija činila nevažnom, tek toliko da stekne simpatije birača s Floride, gdje živi najveći broj bjegunaca, raznih disidenata i petokolonaša, pa čak i običnih ljudi koji su se iz Venezuele i Kube po dolasku u SAD deklarirali kao „antikomunisti“ i tako dobili dozvole boravka, kasnije državljanstvo.

Međutim, stvari su puno ozbiljnije i nije za odbaciti tvrdnja da s predsjedništvom u Caracasu kojeg bi vodio Juan Guaidó SAD namjeravaju ući u posjed najvećih rezervi nafte na svijetu, čime bi Washington osigurao pokriće za tisuće milijardi dolara koje FED šizofreno štampa i dijeli kako bi se prevladala kriza. U ovom trenutku američki dug kupuje FED, što je ranije bilo nezamislivo, ali drugog izlaza nema, jer će u suprotnom potonuti zajedno. Jedini izlaz iz ove situacije je jedan kratki i unosni rat, a kako je Iran tvrd orah, američka uprava se fokusirala na Venezuelu. Sve je počelo sa spomenutim optužbama, lažnim baš kao što je svojevremeno pokrenuta „borba protiv terora“ i protiv Osame bin Ladena, kasnije agresija na Irak protiv Sadama Husseina.

Početak operacije borbe protiv „narkoterorizma“

Prije nekoliko dana je zapljena “590 kilograma kokaina, 39 kilograma metamfetamina, 7,7 kilograma heroina, 1300 kilograma marihuane i 900 grama fentanila” u tajnom tunelu između Tijuane i San Diega iskorištena je kao medijski događaj kojim se opravdala ova vojna mobilizacija.

Glavna meta ove operacije, koja će pojačati militarizaciju Južnog zapovjedništva (SOUTHCOM) američkog ministarstva obrane na latinoameričkom kontinentu je Venezuela, a ova najava dolazi danima nakon što je američko ministarstvo pravosuđa, bez ikakvih dokaza, optužilo predsjednika Nicolasa Madura i ostale venezuelanske čelnike da su vođe “narkoterorističke” zavjere u trgovini kokainom u Sjedinjenim Državama, koji su organizirali s kolumbijskom marksističkom gerilom FARC.

“Nelegitimni režim Madura u Venezueli ovisi o profitu od droge, kojom održava svoju tiraniju“, izjavio je čelnik Pentagona Mark Esper.

Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost Robert C. O’Brien, također prisutan na konferenciji za novinare, Madura je nazvao “prijetnjom nacionalnoj sigurnosti SAD-a i rekao kako se vojnom operacijom protiv droge nastoji smanjiti potpora Madurovom režimu, obzirom da trgovinom droge Caracas financira svoje zlonamjerne aktivnosti“.

Tko drži trgovinu drogom u svijetu?

Ovo je pitanje je potpuno besmisleno, ali podsjetimo da još od kraja XIX stoljeća američke kompanije upravljaju proizvodnjom kokaina u Latinskoj Americi, što su kasnije prepustile svojim lokalnim opunomoćenicima. Kasnije je bilo dokazanih slučajeva u kojima se CIA sudjelovala u trgovini drogom kako bi financirala svoje crne fondove, a odnedavno je općepoznat put opijuma od Afganistana do Kosova i dalje prema tržištima u Europi i Americi. Osim toga, infrastruktura za proizvodnju heroina na Kosovu postoji davno prije dolaska „osloboditelja“ i samo je trebalo unaprijediti i proširiti kapacitete.

Od početka XXI stoljeća postoji konsenzus da je novac od trgovine drogom, koji je prošao kroz američke banke, iznosio 3000 milijardi dolara, iako stručnjaci govore da su to dokazane brojke, a pravi iznos bi mogao biti dvostruko ili trostruko veći.

Dakle, ono što je započelo s financiranjem korzikanskih narko kartela i mafije u Francuskoj pedesetih godina prošlog stoljeća, a kasnije prebačeno na Siciliju, potom ojačano „opijumskim trokutom“ u Aziji u borbi protiv kineskih komunista, je logika koja se kasnije proširila na Australiju, Panamu, Kolumbiju, cijelu Srednju Ameriku, Afganistan i Kosovo, a sve s ciljem kontrole sve većih područja poslovanja, postala je složena financijska struktura koja organski povezuje američki ekonomski sustav, njegove banke i američku političku elitu.

Trgovina drogom je postala jedna niša “prvobitne akomulacije kapitala“ i ona ne bježi od dinamike koncentracije i centralizacije koji karakteriziraju američki sustav u cjelini.

Zbog toga se posljednja dva desetljeća poklapaju s pokretanjem plana Kolumbija i inicijative Merida s jedne strane, te invazijom na Irak i Afganistan s druge, čime se uspostavila puna upravljačka i ekonomska struktura trgovine drogom.

Sada su se kolumbijski „bossovi“ pretvorili u vojsku zaduženu za proizvodnju, meksički karteli postali su snažni distributeri i proizvođači droga, dok na vrhu piramide glavni američki bankari koncentriraju većinu zarade. Kasnije ubrizgavaju oprani novac u krvožilni sustav gospodarstva i tako održavaju potrošnju u društvu koje je izgrađeno tako da kokain i heroin nikada u njega neće prestati dolaziti.

Prije nekoliko godina je procurilo više dokumenata koji potvrđuju da je DEA puštala narko kartel Sinaloa da posluje bez problema, a uhićenje vođe kartela Joaquína “El Chapa” Guzmána je samo igrokaz u smjeni upravljačke strukture u itekako živim meksičkim kartelima koji i danas surađuju  a agencijom kako bi se trgovina drogama unutar Sjedinjenih Država odvijala bez zastoja.

Ovo je toliko smiješno za pisati, a čak su i filmovi u Hollywoodu snimani na tu temu i ovdje ćemo se zaustaviti.

Vrijeme je za oružje

Nakon objave optužnice protiv Madura i suradnika, Sjedinjene Države su priopćile kako će snažno podržati Juana Guaidóa i predlažu „prijelaznu vladu“ u Venezueli.

Kako je u Bijeloj kući svima jasno da Maduro neće pasti bez sile, Donald Trump, čelnik Pentagona Mark Esper, glavno državni odvjetnik William Barr i zapovjednik Zajedničkog stožera Mark Milley su u Bijeloj kući najavili su da će Sjedinjene Države pokrenuti “pojačane operacije protiv droge na Zapadnoj hemisferi, kako bi zaštitili američki narod od smrtonosnog prljavog posla s ilegalnom trgovinom opojnih droga“.

„Ne smijemo dopustiti da karteli s drogom iskorištavaju pandemiju da bi prijetili životima Amerikanaca”, rekao je američki vrh okupljen oko Trumpa.

Dodao je da će Južno zapovjedništvo Pentagona, na čelu s admiralom Craigom Fallerom, “razmjestiti dodatne razarače, borbene brodove, avione i helikoptere, brodove obalne straže i zrakoplove za nadzor zračnih snaga, udvostručujući američke vojne mogućnosti u regiji, posebno na istočnom Pacifiku i Karibima“, a navodni ciljevi su „uništenje narko kartela Meksika, Kolumbije i sjevernog trokuta, zbog čega će se mobilizirati vojni resursi u blizini venezuelanskih obala“.

FOTO: Početni plan za blokadu Venezuele, s mogućom invazijom

---

Ukratko, Južno zapovjedništvo američke vojske je započelo je vojnu operaciju u latinoameričkoj regiji. Ratni brodovi i avioni poslani su tamo navodno zbog kartela protiv droge, kojima Trump želi nanijeti “odlučan udarac”, iako je cijelom svijetu poznato da isti rade u sprezi s američkim vladinim agencijama i bankama na Wall Streetu.

Kao što smo naveli, istodobno su Sjedinjene Države podnijele optužbe za trgovinu drogom protiv predsjednika Nicolasa Madura. Ali znači li to da Pentagon pokreće invaziju na Venezuelu?

U operacijama američkih oružanih snaga na Karibima sudjeluju deseci ratnih brodova i zrakoplova, od izviđačkih zrakoplova i helikoptera do bespilotnih letjelica. Deklarirani cilj Amerikanaca su baze i infrastruktura narko kartela. Ali praksa Pentagona je takva da je bez obzira na deklarirani cilj operacije, jednom kada se američke trupe pojave u regiji svi opravdano sumnjaju u istinitost navoda Bijele kuće.

Narodi u Latinskoj Americi s posebno uplašeni, gdje o Sjedinjenim Državama odavno vlada dvostruko mišljenje, Za jedne je to „država iz snova“ u koju bi se mnogi željeli preseliti, a za druge je agresor kolonijalnog tipa iz mračne prošlosti koji nikada nije uzimao u obzir interese autohtonog stanovništva.

Zašto bi Trump sada ratovao protiv narko kartela, sada kada svi pričaju samo o pandemiji i krizi globalne ekonomije, teško je reći. Možete odabrati jednu od mnogih verzija, jednu smo već iznijeli i ako operacija bude uspješna, rezerve nafte Venezuele će biti pokriće za tone bezvrijednih američkih državnih obveznica.

Postoje još dvije, jedna, uvjetno rečeno, dramatična, a druga je bliža teoriji zavjere.

Prema prvoj od ove dvije verzije, problem ovisnosti o drogama u SAD-u, gdje opijati uzimaju oko 70 000 života godišnje, za predsjednika je i osobni. Ne u smislu osobne uporabe, već s točke gledišta dovoljno živopisnih emocionalnih iskustava.

Prosječna slika Amerikanca koji umire od prevelike doze heroina, jeftine droge i nimalo maštovite, je relativno mlad bijelac, koji živi u malom gradu s visokom nezaposlenošću i pripada radničkoj klasi. Takve obitelji često glasaju za Trumpa.

Nije potrebno ići u dubinu i opisivati uzroke ovisnosti o opijatima u Americi, kako socijalno-ekonomske, tako i one povezane s pohlepom i neprincipijelnom praksom farmaceutskih kompanija, koje za sve „probleme“ nude jake analgetike poput „Vicodina“ ili druge narkotike.

Stvar u tome što je prije četiri godine, za vrijeme izbornog skupa, Trump morao slušati mnogo priča roditelja čija su djeca bila žrtve ove pošasti. Neki od njih su se razočarali tradicionalnim američkim političarima, neki nikad nisu ni glasali na izborima, ali su odlučili vjerovati Trumpu.

Trump im je obećao pomoć. I mora se priznati da je pokušao održati svoju riječ.

Jedna od prvih dekreta kojeg je potpisao odmah nakon preuzimanja dužnosti bio je posvećen borbi protiv međunarodnih narko kartela. A u jesen te godine Trump se prvi put susreo s konceptom “izvanrednog stanja”. Bez koronavirusa je sve to izgledalo manje spektakularno i napeto nego sada, ali tragedija ga je prisilila na upravljanje hitnim situacijama i Trump se u nekoliko saveznih država posvetio smanjenju eksplozivnog povećanja broja smrtnih slučajeva od prekomjernog uzimanja narkotika.

Međutim, ispostavilo se da je Trumpova taktika i strategija bila nervozna, intenzivna, a predsjedanje komplicirano teškim domaćim političkim sukobom i vrlo brzo je problem s drogom gurnut u drugi plan. Za Trumpa je i bez droge bilo dovoljno briga. Nešto je učinjeno, ali se ta situacija nije radikalno poboljšala.

Roditelji onih koji su umrli od predoziranja, oni koji su ne tako davno kandidatu Trumpu govorili “molit ćemo se za vas”, podijelili su svoja razočaranja u predsjednika medijima. Bila je to zaista tužna slika.

I sada, kada je zemlja u groznici od koronavirusa i recesije, čini se da se predsjednik vraća popisu odgođenih poslova i odlučuje sasjeći kartele „ognjem i mačem“.

Možda se Trump sjetio zahtjeva i suza. Ipak, on je i sentimentalan čovjek. Sjetite se samo koliko je patio kada mu je Ivanka Trump Kushner rekla „da joj se srce slomilo kada je vidjela slike i snimke sirijskih beba koje je otrovao krvolok Assad“, da je američki predsjednik istog trenutka nazvao pentagon i lansirao krstareće projektile i bombe na Siriju. I nemojte slučajno reći da je Trump čovjek bez trunke osjećaja i empatije. Ovo sa Sirijom je dokaz da je dovoljno zaplakati pred njim i iznijeti bilo kakve argumente, premda to bile snimke poznatih propagandista sirijske Al-Qaide, i Trump će reagirati ljudski, jer je u dubini duše vrlo emotivan.

Možda je u slučaju slomljenih američkih roditelja uzeo u obzir novu predsjedničku kampanju i činjenicu da bez glasova država “Pojasa hrđe”, onih u kojima su “radnici plavih ovratnika“ izgubili posao zbog povlačenja proizvodnje u inozemstvo, neće pobijediti na izborima.

Nije da su obitelji umrlih ovisnika o drogama značajna izborna jedinica, ali popratne priče su bile doista tragične i dirljive.

Koliko god to zvučalo paradoksalno, vrijeme udara na Venezuelu je odlično tempirano. Ekonomska kriza nije poštedjela ni narko kartele, pogotovo one čiji su proizvodni i prodajni lanci vezani za Kinu. A činjenica da zemlje poput Kolumbije ili Meksika, koje predsjednik Trump, usput, ne može podnijeti, tako lako pristaju na invaziju američke vojske na njihov teritorij, ne iznenađuje. Utjecajni karteli su kvazi države s vojskom, razvijenom mrežom špijunaže i ogromnim financijskim sredstvima. Rat s takvim kartelima bi bio ravan ratu s punim borbenim operacijama. Sjedinjene Države znaju kako ih provesti, ali u tom smislu ne postoji nacionalni konsenzus.

Washington latinoameričkim gospodarima droge nije mogao suditi kod kuće, prije svega zato što zajedno  sudjeluju u ovom velikom poslu, možda čak Trumpu iza leđa, a s druge strane su vođe narko kartele odavno podmitili sve u svojim zemljama. Ako to  nije funkcionirali, onda su pribjegavali otmica najbližih rođaka sudaca, porotnika, svjedoka, pa i samih svjedoka. Ekstremna opcija bi, na primjer, bila opća pobuna u zatvorima, ali čak ni to u regiji nikoga neće iznenaditi.

Općenito, ispalo je da su Karibi zainteresirani da pomognu američkoj vojsci u borbi protiv trgovine drogom, a Trumpa muče sjećanja na obećanja data žalosnim američkim majkama. Ali budimo ozbiljni. Ovo je melodramatična verzija događaja.

Drugu nazovimo teorijom zavjere. Kao što smo rekli u početku, krajem ožujka je glavni američki državni odvjetnik službeno optužio vodstvo Venezuele i predsjednika Nicolasa Madura za pranje novca i promociju narko kartela, a glave čelnika Venezuele je ucijenio na desetke milijuna dolara.

Glavni državni odvjetnik William Barr je ovlašten da se bavi suđenjima onih gospodara drogom koji se budu uhvatili u sklopu ove vojne operacije.

Ako niste čuli za ožalošćenje majke mrtvih američkih ovisnika, onda znate da je smjena vlasti u Venezueli još jedna opsesija predsjednika Trumpa, ali opsesija koju nije dovršio. Odustao je od nje nakon što nije uspio postići brze rezultate, a kad je John Bolton, glavni pokretač neobjavljenog rata protiv Caracasa, otpušten s mjesta savjetnika za nacionalnu sigurnost, činilo se da je američki predsjednik izgubio interes za ovu temu.

Ali iznenada, samoproglašeni predsjednik Venezuele Juan Guaidó stiže u Washington, a američki državni odvjetnik zahtijeva izručenje Madura, predsjednika suverene države, izmišljajući kako je riječ o prljavom poslu s drogama. Možda je glavni cilj ovih ratnih brodova i helikoptera upravo Maduro?

Već imamo slične presedane. 1989. su američke trupe svrgnule su čelnika Paname Manuela Noriegu i odvele ga u Sjedinjene Države, gdje ga je sud osudio na 40 godina zatvora zbog trgovine drogom i iznude. Američka pravna logika je ista kao i u slučaju Madura, ili barem Pabla Escobara. Oni su uključeni u trgovinu drogom, droga ubija američke građane, tako da je to američki problem, a kada je to problem Amerike, onda se morate ili predati ili slijedi invazija.

U latinoameričkoj regiji politika i droga su već dugo isprepleteni i teško ih je razdvojiti. Kada glavni državni odvjetnik Barr kaže da postoji veza između novca narko kartela i različitih gerilskih marksističkih skupina i socijalističkih vlada koje ih podržavaju, poput Kube, Venezuele i Nikaragve, ove gerilske skupine primaju pomoć s obje strane. Ali iz toga ne proizlazi da je Maduro ikakav gospodar droge. To bi bilo “razmišljanje” u pravom smjeru, ali kada je na dnevnom redu pitanje svrgavanja političara „koji mora otići“, sve se mijenja.

Verzija nekom može zvučati logično, ali  se američke trupe koje sada idu u Latinsku Ameriku neće svidjeti Maduru i Venezuela se neće predati.

Ipak postoji nada. Da se Washington doista odlučio za invaziju na Venezuelu, ne treba mu pokriće u obliku napada u „borbi protiv narkoterorizma“. Može napasti izravno, jer već ima infrastrukturu.

Ali ovu smo temu već obradili u vrijeme očekivane invazije nakon što je Guaido proglasio predsjednikom. Venezuela ima jednu od najboljih vojsku na kontinentu, koja je opremljena najboljim ruskim naoružanjem koje se moglo kupiti u prvoj dekadi ovog stoljeća. U vrijeme visokih cijena nafte je pokojnog predsjednik Hugo Chavez od Rusije kupio doslovno sve, od tenkova i borbenih vozila, do zrakoplova i sustava protuzračne obrane S-300, koje su Rusi kasnije nadogradili u S-300PMU2.

Najvjerojatnije se Bijela kuća u sučeljavanju s Madurom oslanja se na izdaju i da će na kraju oslabljeni i nepopularni vođa „dobiti svoje“, a onda će postaviti „prijelaznu vladu“ i  sve bi trebalo završiti kao nedavno u Boliviji.

Naravno, ništa se ne može isključiti 100%, pa ni nova vojna agresija Sjedinjenih Država. Ipak, invazija na Venezuelu u ovom trenutku bi bila bi čisto ludilo, ali to se ludilo može ostvariti jer je Amerika dosegla broj od 10 milijuna prijavljenih nezaposlenih radnika, a burze su opet počele padati, nakon nekoliko dana oporavka kada su se Trump, Kongres i FED složili oko financijske injekcije od 2100 milijardi dolara za „saniranje štete od pandemije Covida-19“.

Nitko ništa sa sigurnošću ne može tvrditi. Činjenica je da ekscentrični čovjek sjedi u Bijeloj kući, iako je Trump oprezan u pitanjima rata. Ali pitanje je tko u ovom trenutku donosi odluke?

Ovo je za SAD idealno vrijeme za „brzi i profitabilan rat“. Osim toga, gotovo svi njegovi prethodnici, računajući od Drugog svjetskog rata, do svoje četvrte godine na vlasti su započeli neku vrstu oružanog sukoba, a jedino Trump se uspio suzdržati. Ovdje ćemo zanemariti „male incidente“ sa Sirijom i likvidacijom generala Sulejmanija i Abu Mahdija Muhandisa u Bagdadu. Da se pita Trumpa, on će se vjerojatno suzdržati i sada, ali činjenica da se pojačani pritisak na Madura poklapa s navodnom „operacijom protiv narkoterorizma“ američkih oružanih snaga u regiji teško može biti samo slučajnost. Jedina sila koja može stati na put intervenciji je Rusija, koja sada i de facto posjeduje veći dio naftnog sektora Venezuele. Gledano u tom kontekstu, postoje opravdani razlozi za vjerovati da do invazije neće doći. Ali s druge strane, Washington nikada nije bio u ovako teškoj situaciji, gdje se kriza s koronavirusom preklopila s predviđenim kolapsom burzi i posljedično recesijom, a rat je za Washington uvijek bio odlična prilika za izlazak iz teških situacija.

Maduro i suradnici optuženi za „narkoterorizam“ – SAD za njih nude desetke milijuna dolara