Gazprom Turskoj „ne može dati“ jeftini plin kao drugima

Turski trgovci se žale kako ne mogu naručiti plin s isporukama iz Bugarske u Tursku. Operatori dviju zemalja nisu sklopili relevantne ugovore o rezerviranju za prekogranični tranzitni kapacitet. Istodobno, gotovo sve kapacitete za opskrbu plinom preko Balkana još uvijek drži Gazprom.

Tri tvrtke iz Turske optužuju operatere transportnih sustava u Bugarskoj i Turskoj da im nisu dozvolili pristup rezervaciji kapaciteta za prekogranični tranzit Tranbalkanskog plinovoda.

Prema informacijskoj platformi ICIS, trgovci su željeli rezervirati dio kapaciteta na konektoru Strandji 1 – Malkoçlar iz Bugarske u Tursku u veljači i ožujku, ali se to pokazalo nemogućim. Prema njihovim riječima, Bulgartransgaz odgađa otvaranje rezervacija.

“Štoviše, trgovci kažu da Bulgartransgaz, možda i turski Botas, odgađaju potpisivanje ugovora, usprkos činjenici da su se operateri tranzitnih sustava dviju zemalja dogovorili o svim detaljima još u četvrtom tromjesečju 2019. godine”, piše ICIS.

Plinovod Strandja 1- Malkoçlar dio je Transbalkanskog plinovoda kojim je Gazprom preko Ukrajine isporučivao plin u Tursku. Ove je godine ruska tvrtka pokrenula Turski tok, a tranzit plina iz Bugarske u Tursku korišten je samo nekoliko dana, sve dok plin kroz Crno more nije počeo dolaziti u Tursku. Od tada, prema platformi ENTSOG, nijedan kubni metar nije prošao kroz Bugarsku za Turski.

Istodobno, prema dokumentaciji Bulgartransgaza, kapaciteti za opskrbu plinom iz Bugarske u Tursku bili su gotovo u potpunosti rezervirani do 2031. godine, a od gotovo 17 milijardi kubnih metara godišnje, ostalo je slobodnog kapaciteta za samo nešto više od 700 milijuna kubičnih metara.

U siječnju je generalni direktor ukrajinskog plinskog tranzitnog sustava Sergej Makogon rekao da su kapaciteti za Transbalkanski plinovod rezervirani, jer ugovori o tranzitu plina između Gazproma i bugarskog Bulgartransgaza i rumunjskog Transgaga i dalje važe i plin se plaća odmah po isporuci.

Gazprom nije odgovorio na zahtjev medija da komentira situaciju s Tranbalkanskim plinovodom, ali ovu informaciju neizravno potvrđuju podaci operatora dviju zemalja koji su rezervirali kapacitete ulaza i izlaza. Dakle, ruska tvrtka može nastaviti plaćati ugovoreni tranzit, koji više nije dostupan, a koji bi je mogao koštati oko 140 milijuna dolara godišnje, a turskim trgovcima bi to mogla biti nenamjerna prepreka za kupnju jeftinijeg plina isporučenog preko Bugarske. Ali u trenutnoj situaciji je Gazprom čak profitabilan, dok je s druge strane logično zapitati se ima li baš sve veze samo s plinom, obzirom na pregovore Putina i Erdogana o napetostima u Siriji?

Ipak, što se plina tiče, s jedne strane, tursko tržište ostaje rezervirano za Gazprom, jer turske tvrtke kupuju ruski plin na temelju dugoročnih ugovora vezanih uz cijenu nafte. Za potrošače u EU, Gazprom prema postojećim ugovorima uzima u obzir tržišne ponude i cijena plina je manja.

Štoviše, 3. ožujka je bugarski premijer Bojko Borisov rekao je da je Gazprom potpisao aneks ugovoru s Bulgargazom o smanjenju cijene ruskog plina za 40% i sada Bugari imaju najjeftiniji plin u Europi.

U isto vrijeme, Bugarska je krenula s radom plinskog čvorišta za trgovinu gorivom i kao i svi europski kupci ruskog plinskog diva sada ima pravo preprodavati primljeni plin.

Prema Alekseju Grivaču , zamjeniku direktora Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost (NESF) Rusije, pregovori Bugarske i Gazproma bili su složeni, cijene su prilagođene promjenama na tržištu, a sporazumi mogu uključivati i ​​dodatne opcije. Na primjer, Bugarska mora dovršiti izgradnju infrastrukture za opskrbu Srbije i Mađarske ruskim plinom iz Turskog toka, a zbog kašnjenja saudijskog izvođača radova Bugari su pristali da Gazprom pošalje svoje timove kao podugovorne izvođače, samo kako bi se radovi završili na vrijeme.

Tada će se moći riješiti pitanje provedbe tranzitnih ugovora koji Gazprom obvezuju da plati rezervirani kapacitet do 2031. godine.

U svakom slučaju, kupovina jeftinijeg ruskog plina ili goriva, koji se u EU  prodaju po niskoj cijeni, sada može biti najpovoljnija opcija za turske plinske kompanije i tvrtke, ali još nije dostupna. No, možda ova dostupnost i ne ovisi toliko o rezervirani  kapacitetima, jer je zima bila blaga, skladišta su puna i tranzitni kapaciteti se u ovom trenutku ne koriste do maksimuma. Odgovorna ovo pitanje ćemo znati nakon pregovora Vladimira Putina i Recepa Tayyipa Erdogana o pitanju koje „nema nikakve veze s plinom“. Recimo da je tako.