fbpx

Kolonijalna tempirana bomba: kako Britanski imperij još uvijek progoni Kašmir

Indija pakistan vojska parada

Spor oko regije Kašmir ponovno je postavio Indiju i Pakistan na put prema sukobu. Vjerojatno najduži sukob modernog doba između nuklearnih sila odražava gorko nasljeđe britanske vladavine.

Spor oko Kašmira već desetljećima nosi tešku ranu. To je jedan od najdužih sukoba modernog doba, koji vjerojatno prethodi čak i izraelsko-palestinskom sukobu. Nakon što se pridružila Indiji prije više od pola stoljeća, regija s većinskim muslimanskim stanovništvom, kontinuirano osporava Pakistan i svjedok je stalnim pokušajima odcjepljenja praćenim neredima, terorističkim napadima i tri rata.

Iako obje zemlje snose dio odgovornosti za spor koji traje više desetljeća, postoji još jedna strana čija krivnja ne bi smjela proći neopaženo.

Pogreška ili logična posljedica?

Prije više od pola stoljeća, 1947., Britansko je carstvo odlučilo napustiti indijski potkontinent, čime je okončalo vladavinu u regiji koja je trajala gotovo stoljeće. Brzo britansko povlačenje ostavilo je dvije nove zemlje – Indiju i Pakistan – grubo podijeljene na države, ali jedna od njih – Kašmir – ubrzo je postavila temelje za žestok spor koji bi se na kraju mogao uviti u prvi indo-pakistanski rat.

Od neovisnosti do danas, Kašmir je ostao glavni kamen spoticanja u odnosima između suparničkih susjeda.
Podjela britanske kolonije na indijskom potkontinentu na dvije neovisne države postala je tragedija za stotine tisuća ljudi.

Masovne migracije koje su pratile oslobađanje od kolonijalne vladavine bile su narušene smrtonosnim naletima nasilja, koji su oduzeli oko milijun života. Ipak, u nemiru ove užurbane i neskladne tranzicije moći, navodno je vođa Kašmira, druge najveće kneževske države Britanske Indije, Maharaja Hari Singh, prije svega bio zabrinut za očuvanje vlastite moći.

Britansko povlačenje prisililo je stotine lokalnih guvernera da odluče hoće li pristupiti Indiji ili Pakistanu, ali Maharaja Hari Singh uopće nije donio takvu odluku, odlučivši umjesto toga ostati nepristran – i neovisan – u uvjerenju da će mu neutralnost pomoći da zadrži prijestolje.

Ipak je  Singh ubrzo je bio svjedokom silovitog gerilskog rata koji je protekao kroz njegove zemlje, a muslimanske snage podržao je susjedni Pakistan. Tek nakon što je Kašmir izbio u otvoreni rat, Singh je prišao Indiji i pristao potpisati Instrument o pristupanju, čime se odrekao svoje moći nad regijom.

Ali nije bilo dovoljno za zaustavljanje nasilja. Prvi indo-pakistanski rat izbio je ubrzo nakon pristupanja Kašmira, u kojem su se trupe dviju država sukobile i oko sporne zemlje. Sukob je završio uspostavom „linije nadzora“ – de facto granice između Indije i Pakistana koja postoji do danas, ali koju nijedna strana ne prihvaća kao konačnu. Referendum, kojeg je sponzorirao UN, koji bi odlučio sudbinu bivše kneževske države odgođen je na neodređeno vrijeme, jer se ni New Delhi ni Islamabad nisu mogli dogovoriti o tumačenju postupka i razmjera demilitarizacije.

Iako se uloga Hari Singha u sporu o Kašmiru ne bi trebala podcijeniti, korijeni ovog sukoba nadilaze pokušaj održavanja jedne vlasti. Sjeme buduće krize posijano je cijelo stoljeće prije nego što je zapravo izbio.

Recept za katastrofu

Godine 1846., stotinu godina prije nastanka Indije i Pakistana, britanska kruna je porazila Sikhijsko carstvo koje je vladalo Kašmirom u to vrijeme. Kao dio uglavnom kažnjivog Lahore mirovnog ugovora, kolonijalisti su tražili od svojih osvojenih neprijatelja da plate odštetu u iznosu od 15 milijuna rupija – sumu koju si sikhsi jednostavno nisu mogli priuštiti.

Naposljetku su se strane složile da će Siksi ustupiti dio svog teritorija Britancima, uključujući Kašmir, ali kolonijalisti nisu imali planove izravno vladati ogromnom površinom zemlje koju nisu mogli kontrolirati. Umjesto toga, prodali su tek stečenu zemlju, sa svim ljudima koji žive u njoj, vladaru susjedne države Jammu – Maharaja Gulab Singh – Harijevom velikom djedu.

Gulab, koji je stekao kontrolu nad Kašmirom u zamjenu za nekih 7,5 milijuna rupija, u početku se istaknuo u službi Sikhskog carstva, tijekom kojeg se nije ustručavao boriti protiv svog vlastitog roda u njeno ime. Kasnije je, međutim, razvio prilično srdačne odnose s Britancima i na kraju je odbio pružiti podršku svojim bivšim sikhskim suverenima u anglo-sikhskom ratu.

Pa ipak, poklon koji je Gulab dobio od Britanskog carstva u zamjenu za njegovu potporu bio je uprljan. Prepoznat kao vladar države Kašmir pod britanskom nadmoći, bio je zadužen za područje nevjerojatne etničke i vjerske raznolikosti, umjetno spojene.

Poput mnogih kolonijalnih posjeda stvorenih od strane vanjskih sila s malim s obzirom na lokalni sektaški krajolik, Kašmir je postao otkucavajuća bomba koja je spremna eksplodirati. Kneževsku državu sačinjavao je mozaik raznolikih teritorija: na istoku su Ladakh naselili tibetanski budisti, na jugu je bivša država Jammu imala mješovito stanovništvo hindusa, muslimana i sikha, dok je visoko naseljena središnja dolina Kašmira bila naseljena najvećim dijelom muslimanskim stanovništvom, s malom, ali utjecajnom hinduističkom manjinom.

“Spor u Kašmiru bez ikakve je sumnje ostatak procesa dekolonizacije”, rekla je za RT Amalendu Misra, viša predavačica na Sveučilištu Lancaster.

Britanci nisu kolonizirali regiju Kašmir u potpunosti i to je postalo problem u razdoblju nakon neovisnosti. Kvazi neovisna država Kašmir za vrijeme britanskog Raja učinila ga je neugodnim partnerom u podjeli subkontinenta i nakon njega.

Tijekom godina koje su prošle od dekolonizacije, dva susjeda vodila su još dva rata za sporni teritorij, dok je Kina također odlomila komad sporne zemlje kao rezultat rata s Indijom 1962. godine, a London se uglavnom držao dalje od razvoja događaja na potkontinentu Hindustan.

Sada, pola stoljeća kasnije, praktički je malo načina za rješavanje spora. Svaka promjena drhtavog statusa quo, koji ne djeluje dobro s obje strane, riskira otvaranjem stare rane koja  koči i stavlja dva susjeda na rub rata. Posljednja odluka New Delhija da ukine široku autonomiju koju je Kašmir uživao otkako je pristupio Indiji odmah je izazvala opasnu eskalaciju napetosti u regiji.

Britansko carstvo je odavno prošlo i London u velikoj mjeri nema nikakve veze s kašmirskim sukobom koji je od tada postao jedino područje New Delhija i Islamabada. Ipak, pitanje koje još uvijek slijedi odnose između dviju nuklearnih sila, koje potencijalno mogu uništiti njihov dio svijeta, čini se uglavnom problematičnim nasljeđem britanskog kolonijalizma.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
15 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Jole
Gost
Jole
1 godina prije

To je klasika britanskog upravljanja kolonijama.Gdjegod su mogli,uvijek bi ostavili neriješen problem koji bi se u slučaju potrebe uvijek mogao aktivirati.

Ivan
Gost
Ivan
1 godina prije

A sto ti ne zbacis svoje, nije valda da ti bas toliko odgovaraju?

Bubakar Sanogo
Gost
Bubakar Sanogo
1 godina prije

Inace, Kasmir je jedna od najsiromašnijih regija na svijetu, sa zalosno visokom stopom nepismenosti. Sto se tice “pobunjenika” i boraca za slobodu kasmira 87% ih, po procjeni CIA-e, cine nepismeni ljudi, koji su zivjeli ispod granice siromaštva te je njihovim obiteljima ponudjena neka vrsta naknade da mogu prezivjeti a zauzvrat su jedno dijete morali dati na obuku pobunjenickim snagama.

Mateja
Gost
Mateja
1 godina prije

Dober Indijanec je mrtev Indijanec«
»Ne grem tako daleč, da bi mislil, da so edini dobri Indijci mrtvi Indijanci, ampak verjamem, da jih je takšnih devet od desetih in ne bi rad preveč natančno spraševal o primeru desetega.« Ameriški predsednik Roosevelt v govoru leta 1886.

Screen Shot 2019-08-03 at 08.22.52.png
Zapis dr. Žige Turka, slovenskega profesorja ter nekdanjega generalnega sekretarja Skupine za razmislek o prihodnosti EU, na družbenem omrežju, razkriva gnilobo in povzpetništvo postsocialistične Slovenije. Dr. Turk je bil tudi minister za znanost in kulturo. S svojim zapisom je prezrl, da je bila zasedba staroselskega ozemlja vojaška in ne kulturna. Pokol in razselitev staroselskih ljudstev ni »izpodrivanje«, ampak genocid. Eden največjih genocidov, kar jih pomni zgodovina.

»Prišel sem, da ubijam Indijance in verjamem, da je pravilno in častno uporabljati kakršna koli sredstva pod božjim nebom za ubijanje Indijancev.« Polkovnik John Chivington, ki je med vojno v Koloradu vodil pokol v Sand Creeku.

O strahotah nad staroselci so napisane številne študije. Pričavanj in dokazov, kako se je ameriška vojska vedla do domačinov, je dovolj. Leta 1864 je bila poglavarju Black Kettlu obljubljena mirovna konferenca v utrdbi Lyon. Nato pa je 700 vojakov napadlo 200 staroselcev. Dve tretjini ujetih sta bili ženske in majhni otroci. Priče so videle, kako so vojaki sekali dele teles staroselcev, ki so jih odnesli s seboj kot »trofeje«. Ameriški predsednik Roosevelt je to komentiral kot »pravično in koristno dejanje«.

V Ameriki so staroselci še vedno v rezervatih, še vedno odvzemajo otroke staroselcem in še vedno staroselci nimajo pravic in še vedno se nogometni klub v ZDA imenuje »rdečekožci«.

Screen Shot 2019-08-03 at 10.00.29.png
Kakor je zapisal zgodovinar Brendan Lindsay z Univerze v Kaliforniji, so v drugi polovici devetnajstega stoletja evropski priseljenci izvedli množični genocid nad domorodnim prebivalstvom, pri čemer so si s postopki in mehanizmi demokracije prisvojili ozemlje in vse naravne vire za svoje zasebne interese. Umori, posilstva in zasužnjevanje na tisoče domorodcev so bili legitimizirani. Genocid je uspel zaradi organizirane in brutalno učinkovite serije peticij, referendumov, sestankov in glasov na vseh ravneh vlade. Carey McWilliam, borec za pravice zatiranih v ZDA, je opisal načrtno uničenje staroselskega prebivalstva s strani misijonarjev kot nacistična taborišča. Gre za dokumentirane zgodovinske dogodke »sposobnejše« kulture. Morilsko suženjstvo Afričanov, ki so gradili in obdelovali polja v ZDA je dodatno srhljivo poglavje »sposobnejše kulture«. V prav tej »sposobnejši kulturi« ameriški upokojenci živijo v avtodomih in delajo za korporacije, kot je Amazon. Njihovo vprašanje je: »Ali zobna proteza ali dovolj hrane? Ali zdravila ali bencin?« Tako se je »sposobnejša« kultura razmahnila na ameriških tleh. Enako »sposobno« ameriška vojska uniči in kolje, kjer le lahko, od Vietnama in Severne Koreje do Iraka in Libije. O rimskega imperija so so ostale cest, latinska slovnica in kopališča. Za ameriško vojsko pa poblazneli ekstremisti in trgovci z drogo in orožjem.

Zapis dr. Žige Turka zveni kot prilizovanje slovenskega »Indijančka« političnim vladarjem, ki imajo Slovenijo tako ali tako za manj vredno sebi in svoji »vzvišeni demokraciji«. Ni pomota, da še vedno prav ameriška politika povzroča, da številni narodi bežijo iz svojih porušenih domov in uničenih kultur. V zameno se jim ponuja demokratično suženjstvo v Evropi.

Z drugimi besedami dr. Turk dejansko ne ve, da smo Slovenci in Slovenke za imperialistične vladarje Evrope in ZDA »Indijanci«. Nekaj, kar je treba izkoristiti, ponižati in uporabiti kot statiste v njihovi »sposobni kulturi«.

Odziv prof. dr. Žiga Turk:

Veseli me, da je moj tvit sprožil nekatere kritične razmisleke. Bojim pa se, da me je avtor narobe razumel. V kontekstu razprave, da migracije spreminjajo svet na boljše, sem želel pokazati, na kakšen način se to dogaja. Navedel sem očitno dejstvo, da nezaželena migracija lahko uspe samo, če je prišlek sposobnejši od staroselca. Sposobnost izkaže ravno s tem, da ga ni mogoče pregnati. Navedel sem primer, kjer se je prav to zgodilo. Nisem se opredeljeval do tega ali je to prav ali narobe, dobro ali slabo. Kdor je razumel, da odobravam genocid nad Indijanci, je v velikanski zmoti

kihot
Gost
kihot
1 godina prije

Neki sa slovenščinom imajo težav 🙁

Pera
Gost
Pera
1 godina prije

Menda si hotel reci: nekateri… Ti, na izgled, nemas ?

di9gtrusneirgaesgrnaueraerear
Gost
di9gtrusneirgaesgrnaueraerear
1 godina prije

Tko to upravlja kafenima, obavezno štivo za shvačanje kazališne predstave zvane Indija: Subramanian Swamy – The Mossad Stooge & The Assassination of Rajiv Gandhi & it’s Global Strategic Impact

Lurker
Gost
Lurker
1 godina prije

Covjek bi zakljucio da multikulturna drzava bas i nije previse jaka u svojoj raznolikosti bez jake centralne vlasti.

Zvrk
Gost
Zvrk
1 godina prije

Ironija je da su očevi Pakistana i Indije – etnički Kašmiri. Pakistanski tata Ali Džina je Kašmirac musliman, a indijski tata Džavaharlal Nehru je Kašmirac hindus. Vrlo slični primjeri se mogu naći i kod ostalih naroda tog dijela svijeta.

palermo
Gost
palermo
1 godina prije

Pa svi sukobi na Bliskom istoku su vezani za probleme koje je ostavio iza sebe kolonijalizam – počevši od nebulozno isrtanih granica koje će biti klice za buduće sukobe, pa sve do pljačke svega što se moglo opljačkati.
Nije to samo Kašmir – tu su i aktuakni Gibraltar, Hong Kong, Cipar (dijelovi otoka pod britanskom okupacijom, ali to “pravoslavnu braću” ne smeta kao ona turska okupacija).

palermo
Gost
palermo
1 godina prije

A još ako dođe Hindu fašistkinja Tulsi Gabbard na vlast (onda nećemo imati Make Israel Great Again nego Make India Great Again) ova agresivna Modijeva politika mogla bi se pretvoriti u rat.

palermo
Gost
palermo
1 godina prije

Pričao mi je jedan koji je radio s njima – bagra su kao i mi Balkanci, s tim da i s osobnom higijenom nisu na ti.

Netko
Gost
Netko
1 godina prije

Pakistan=Antiindija
Taiwan=Antikina

Odisea
Gost
Odisea
1 godina prije

Antiprotovan?

Kile
Gost
Kile
1 godina prije

Bilo je 5 ratova koliko ja znam, 47, 51, 65, 84 i 99′

POVEZANE VIJESTI

Izbornik