fbpx

Kraj američke hegemonije? – Sirijska kriza ipak otkriva stanje NATO pakta i kurs Washigntona

Nato

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je nakon turske invazije na Siriju NATO proglasio savezom u stanju „moždane smrti“. Možda je pretjerao u odabiru termina, ali nema sumnje da su stvari koje su se dogodile istaknule vidljiva proturječja u Sjevernoatlantskom savezu, uključujući i vodeću ulogu koju u njemu imaju SAD.

U privremenom rješenju ove krize, kad bolje pogledamo, ni Sjedinjene Države, ni NATO nisu igrali nikakvu ulogu, prepustivši teren Rusiji koja je na summitu u Sočiju s Turskom 22. listopada okončala napredovanje turske vojske, jamčeći zauzvrat povlačenje i razoružavanje YPG snaga sirijskih Kurda, na koje je Erdogan poslao ratnu mašineriju zbog njihovih veza s apsolutnim neprijateljem kojeg za Tursku predstavljaju “teroristi” Kurdistanske radničke stranke.

Vladimir Putin je maestralno shvatio da su Turci zadovoljni sa samo 20% takozvane sigurnosne zone koju su namjeravali zauzeti, pokazavši se kao pravi vladarem događaja. Posebna važnost ovog događaja je u tome što Turska, druga vojska NATO pakta, nije imala poteškoća napasti kurdske milicije, iste one koje su se za račun Sjedinjenih Država, s kojima Turska u savezu, borile protiv terorista takozvane „Islamske države“.

NATO je u ovom slučaju pretrpio veliki udarac, jer je Turska pogazila dugu tradiciju Sjedinjenih Država, zemlje „primus inter pares“ u savezu, čime su Turci jasno dali do znanja da im je važniji nacionalni interes od solidarnosti među saveznicima.

Talijanski politolog Alessandro Colombo je konačno dobio potvrdu svoje teze iznesene u knjizi nasumično naslovljene “Razjedinjenost svijeta”, kada je napisao „kako su promjene kojima je suđeno da potresu geopolitičko nasljeđe XX stoljeća zapravo dezartikulacija između globalne i regionalne dinamike“.

„Kraj ideološkog sukoba Istoka i Zapada uklonio je posljednji kamen iz temelja diplomatske i strateške globalizacije prošlog stoljeća, onaj koji je jamčio da će, usprkos specifičnostima različitih protagonista, njihovih uloga u igrama, različite regionalne skupine ostati strogo povezane jedne s drugima. Ovaj geopolitički i geostrateški pomak istodobno uređuje odnose regionalnih sustava i globalnog sustava kao odnos podređenosti prvih prema drugom“, piše Alessandro Colombo

Budući da više ne postoji sigurnosna dinamika i zajednički ideološki kod za čitav planet, prethodno formiran otporom takozvanog “slobodnog svijeta” komunizmu, saveznički sustavi postaju sve slabiji, dok u raznim makroregionalnim područjima regionalne sile, kada donose odluke o svojim primarnim interesima, više nikome ne priznaju status hegemona. Turska je više nego jasan primjer ovog pomaka koji se unutar NATO pakta događa u XXI stoljeću, a invazija na Siriju je samo naglasila ove promjene, koje su se nazirale i ranije.

Međutim, iz svega ovog bilo bi preuranjeno zaključiti da su SAD, koje su postale jedina velika svjetska sila nakon raspada Sovjetskog Saveza, izgubile svoj status hegemona, prije svega u NATO paktu.

Prije svega, treba imati na umu nešto što su veliki mediji sustavno „zanemarili“ i da su se američke trupe, nakon napuštanja kurdskog područja Sirije, ipak premjestile nedaleko u istoj regiji, kako bi “zaštitile” najveća naftna polja u tom području. No, čak i uz ovaj nepotpuni scenarij povlačenja, sigurno je da je Trumpova odluka da Kurde prepusti njihovoj sudbini razljutila Pentagon i velik dio takozvane „duboke države“, odnosno svih onih koji su i dalje predani internacionalističkoj viziji globalne prisutnosti američkih snaga. Američki predsjednik, često optuživan za nedosljednost, ipak je ostao vjeran svom predizbornom obećanja i u ime slogana „America First“ se odmaknuo od onoga što je nazvao “smiješnim beskonačnim plemenskim ratovima”.

Međutim, odluka o povlačenju iz Sirije, koja je pod pritiskom revidirana na premještanje u pustinjska naftna polja Omar, ne može sakriti otvoreno neprijateljski stav Trumpa prema multilateralnosti. Jednako tako, naglasak aktualnog predsjednika na  nacionalnim interesima Sjedinjenih Država nas ne smije dovesti u zabludu i da nas kratko pamćenje dovede do toga da zaboravilo da je Obama započeo veliko američko „povlačenje“ trupa iz Iraka.

Da se razumijemo, Barack Obama u svoja dva mandata u vanjskoj politici nije napravio ništa čime bi zaslužio pohvale i povlačenje iz Iraka 2011. je bio više osobni izbor odluka koju je donio nakon velikih i beskorisnih napora u katastrofalnim “humanitarnim” ratovima koje su promovirali neokonzervativni ideolozi.

Naime, 2010. godine se iz Iraka prvo povukla 4. udarna brigada, 2. pješačka divizija, posljednje američke borbene snage u arapskoj zemlji. Ipak, tada je još uvijek oko 50 000 američkih vojnika ostalo u zemlji u savjetodavnom svojstvu i tamo su ostali do kraja 2011. Onda je Obama u listopadu 2011. naredio potpuno povlačenje trupa iz Iraka. SAD su zadržale veleposlanstvo u Bagdadu i oko 17 000 vojnika, a konzulatima u Basri, Mosulu i Kirkuku je dodijeljeno više od 1000 vojnog osoblja. Ostavljeno je između 4000 i 5000 pripadnika raznih privatnih vojnih tvrtki. Kasnije je povučeno kompletno vojno osoblje, osim vojnih savjetnika, da bi se Barack Obama kasnije predomislio i zbog navodne borbe protiv „Islamske države“ iznova poslao „pomoć Bagdadu“. Nakon poraza „kalifata“ se veći dio snaga vraća u SAD i trenutno je u Iraku raspoređeno između šest i sedam tisuća američkih vojnika.

Ali ovo taktičko povlačenje ne znači i kraj hegemonije. Još nismo u razdoblju u kojem se međunarodni poredak određuje na pluralistički način. Istina je da Washington više nigdje ne može diktirati svoje zakone, ali je i dalje jedina supersila koja je vojno prisutna u svakom kutku svijeta.

Uzmimo slučaj Kine, koju neki navode kao konkurenta i izjednačuju je sa  Sjedinjenim Državama. Kina snažno jača svoju mornaricu kako bi proširila svoju kontrolu nad čitavim Južnim kineskim morem, uključujući i nad nizu otoka nad kojima ima sporni suverenitet.

Ovoj se strategiji SAD suprotstavljaju s vlastitim zračnim i pomorskim snagama koje su raspoređene kao „potpora“ onim državama tog područja koje se protive ciljevima Pekinga. Istina, Kina nastoji ojačati svoju ulogu, ali ipak igra defanzivnu ulogu, jer se sukob ne odvija pred obalama Kalifornije, već u vodama kineskog geopolitičkog područja.

To se odnosi i na Rusiju, „protivnika“ kojeg Washington okružuje zahvaljujući NATO paktu, baltičkim zemljama i istočnoj Europi. Uostalom, brojke govore same za sebe. 2016. godine SAD su na svoju ratnu mašineriju potrošile preko 1000 milijardi dolara, a “ekspanzionistička” Rusija samo 61 milijardu.

Ovaj je američki vojni proračun je točniji, jer objedinjuje proračun Pentagona, onaj kojeg „pojedu“ CIA i razne druge obavještajne agencije, izdaci za naoružavanje i financiranje državnih i nedržavnih aktera koji djeluju na kineskim i ruskim granicama. Ali ako u obzir uzmemo samo proračun američkog ministarstva obrane, čak i on je toliki da ne ostavlja prostora za nedoumicu. Dovoljno je pogledati oko sedam stotina baza izvan njihovog teritorija s kojima su Sjedinjene Države i dalje vojno prisutne u svim područjima planete.

VIDEO: Ključne američke baze u inozemstvu

Ako pređemo na financijsko pitanje, nejednakost je slična i nastavlja se kontinuitet onoga što je Valéry Giscard d’Estaing nazvao „pretjeranom privilegijom dolara“. Za razliku od Sjedinjenih Država, koje su u dugovima i imaju negativnu trgovinsku bilancu, Kina i Rusija nisu dužne i imaju višak u  vanjskotrgovinskoj bilanci.

Ali SAD se oslanjaju na dolar kao svjetsku rezervnu valutu i zato ne trebaju inozemne rezerve, što im omogućava projekciju sile izvan svojih granica.

Kroz “propulzivna” ulaganja, odnosno materijalnu imovinu i vlasnički kapital, Washington većinu tuđih trgovinskih viškova mora pretvoriti u dolarske rezerve i „riješio je problem“.

Stoga pravi diskontinuitet Trumpovog predsjedavanja u usporedbi s Obamom nije djelomično povlačenje trupa, jer su i jedan i drugi napravili sličnu stvar, već je to Trumpovo neprijateljstvo prema multilateralnim organizacijama, zbog čega ga rušenje „atlantske solidarnosti“, od strane Turaka možda nije pretjerano ni uznemirilo.

Trumpova sklonost da u međunarodnim odnosima pregovara pojedinačno sa svakom državom ili malom skupinom država je evidentna. Podsjetimo da aktualni američki predsjednik nije slijepi obožavatelj ni NATO pakta, ni Europske unije, što se vidi po nedavnom pozivu Italiji da napusti EU. Što se NATO pakta tiče, Trump razumije da je ovaj savez imao smisla za vrijeme Hladnog rata i „komunističke prijetnje“, ali sada se za pravdanje njegovog postojanja moraju izmišljati razni izgovori, od „ruske agresije“ do „ekspanzionističke Kine“ i „širenja zlokobnog utjecaja Irana“ na Bliskom istoku. Zato i svjedočimo sve većem odmaku Washingtona od utjelovljenja „atlantske solidarnosti“ i jačanju veza i sve veće koordinacije u posljednje vrijeme Sjedinjenih Država sa skupinom „Five Eyes“, špijunskim savezom pet velikih zemalja engleskog govornog područja s kojima Trump uspostavljajući privilegiran odnos u odnosu na ostale saveznike.

Nepotrebno je reći da bi Brexit mogao ubrzati ovaj ionako brzi put ka novoj konsolidaciju snaga na globalnoj razini u kojem bi se SAD mogle riješiti beskorisnih i nepotrebno skupni „saveznika“.

Kako god to tumačili, s Trumpom ili ne, suočavamo se s promjenom u odnosu na unipolarnu hegemoniju posljednjih desetljeća.

Kako je napisao poznati američki povjesničar Arthur M. Schlesinger: „Dvije su se struje uvijek borile za kontrolu američke vanjske politike. Jedna je empirijska, a druga dogmatska. Prva  međunarodne odnose razmatra s povijesne perspektive, a druga u ideološkoj perspektivi. Prva smatra da SAD nisu imune na nesavršenosti, slabosti i zla svih društava svijeta, a druga Sjedinjene Države smatra sretnim carstvom mudrosti i sreće sa savršenim vrlinama, zemlji kojoj je misija spasiti čovječanstvo.“ Danas se klatno naginje prema prvom od dva stava.

Novost je da su SAD morale odustati od „otkupiteljske“ misije iz prostog razloga što je u svijetu sve više zemalja koje ne žele da ih Washington „spašava“ od bilo koga ili bilo čega.

Značili ovo kraj američke hegemonije? Ako pogledamo podatke o vojnoj prisutnost u svijet, koju smo pojasnili u uvodu, onda bi rekli da se još ne može govoriti o kraju. Ipak, sirijska kriza je otkrila da Washington pod Trumpom nije zainteresiran za mesijansku ulogu u svijetu, što u prijevodu znači da je NATO zaista u teškom stanju.

Budućnosti američke vanjske politike, osim ako Trump nije „slučajna anomalija“, a nijedan američki predsjednik nije odabran „slučajno“, mogla bi biti znatno povlačenje unutar svojih granica i vođenje ratova drugim sredstvima. Konačno, bez obzira na to što su američke snage prisutne na kineskim i ruskim granicama, one za čisto obrambene doktrine dvije supersile, ali i zbog oružja kojima raspolažu, predstavljaju uvjetnu prijetnju. Što se tiče politike „monetizacije“ tuđih trgovinskih suficita, da ta taktika više ne daje željene rezultate vidimo i po nužnom nametanju carina od strane Sjedinjenih Država svima, ne samo geopolitičkim rivalima, već i „saveznicima“. Stoga sve upućuje da je unipolarni svijet mrtav i da su se u Sjedinjenim Državama s tim pomirili i struja u Washingtonu koja po Schlesingeru shvaća da SAD nisu izuzetna nacija i nikakav svjetski „mesija“ pokušava očuvati onoliko moći koliko prilike dopuštaju. Po tom se Trump razlikuje od prethodnika, ali to ne znači da će se SAD odreći statusa supersile i hegemona tamo gdje je to moguće.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
25 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Ha ha
Gost
Ha ha
9 mjeseci prije

evo zapad više ne postoji
nema gimnazje ima amo azija

Milance iz Ceske
Gost
Milance iz Ceske
9 mjeseci prije

Konacno dá sú novinari Logicno shvatili pannapisali teskt dá je kraj Nato snaga na i hegemonije Amerike.O Tome písem věc godinu Dana na portálu Logicno.mnogi mislili dá písem bajke.Puno vise o globalnoj politici imám informacija něgo sto mislite.A sto ce tek bití krajem godine a pocetak iduce godine,jako zanimljivih stvari.

Vladimir
Gost
Vladimir
9 mjeseci prije

Samo si ti liepi medalje i zvijezdice, nikad neces biti oficir. Nemas ti ni truncicu znanja vise od ostalih.

Milance iz Ceske
Gost
Milance iz Ceske
9 mjeseci prije

Puno vise znám od tebe i od mnogih vás, vecine novinara.Sto mislis Vladimiire zasto ce iduci mjesec bití sastanak u Francuskoj oko Ukrajině,dá té cujem..Tko je to organizirao i rádi cega.

Ivo
Gost
Ivo
9 mjeseci prije

bravo Milanče. Zadovoljni smo s tobom. Imaš li i informacije s kladionica, da zaradimo nešto?

Davor
Gost
Davor
9 mjeseci prije

@Milance iz Ceske,
nema nikakve sumnje u to Milance, da ćei se i najveći nevjernici s ovog portala napokon uvjeriti u iskrenost i ispravnost svih tvojih poslanstava, i na kraju moliti za oprost grijeha njihovih. Ovim te ja, tvoj pokorni sluga i vjernik molim, da nas ovdje sve skupa prosvijetliš i da nam otkriješ sto nas sve to koncem ove I tijekom sljedeće godine čeka. Na dobrobit svih nas, tvojih odanih sljedbenika, a u dišpet svih, ovdje prisutnih, duša nevjernih.
P.S. Ako može i još jedna sitna milost za mene, tvog vjernog podanika, a to su brojevi lota na sljedećem EuroJackpotu, a s obzirom na tvoje poslaničke sposobnosti, ne bi trebao biti neki problem. Slava tebi i hvala!

Milance iz Ceske
Gost
Milance iz Ceske
9 mjeseci prije

Samo se ví zabavljajte,ionako ničem nerazumijete.Davne 1988 godine mnogima Ovcama sám govorio dá ce bití ráta,sto ce se desíti u Jugoslávii,sto ce bití dá sssr-om, mnogi sú řekli dá sám lud..nece bití ráta itd..Kad je rat poceo,bilo je kasno.Mnogi se sjetili mojih rijeci.Vecina ili nítko od vás nerazumijes procese upravljanja u složitým geopoliticku sistemima, kako se své to provodi.Morate Puno debelih knjiga pročítati o někim stvarima,dá Bi shvatili o čemu písem.Iduca godina za vaši informaciju bití ce presudna u mnogim geopolitickim dogadjanjima, bití ce kome opanci a kome obojci..mnogi od vás ionako svému Tome nece razumjeti.Pocetak je normandijski sastanak o Ukrajini kojí ce se dogoditi iduci mjesec u Francuskoj..tu se kroji sudbina Putina i Rusije.

Dragance iz Slovacke
Gost
Dragance iz Slovacke
9 mjeseci prije

Prodajem debele knjige za učiti svega. 100 kuna komad. Platiš 5 dobiš 6. Ko pročita biti će mu njemu mnogo jasnije tko tu kome i šta kroji, a tko vodu nosi… Još malo pa nestalo…požuri narode…knjige taze kod čika Laze…..
P.S. Mnogi su ser Milančetu od Češke govorili 1988 da je lud, samo zato što tada još nije bilo uobičajeno pričanje sa ovcama. Pardon Ovcama…..

Albert Pajk
Gost
Albert Pajk
9 mjeseci prije

“Pocetak je normandijski sastanak o Ukrajini kojí ce se dogoditi iduci mjesec u Francuskoj..tu se kroji sudbina Putina i Rusije.”

Hm? Na sastanku o Ukrajini, krojiće neki krojači ruske gaće?
A Ukrajina?
Pa čitajući redovno tvoje postove, bio sam ubeđen da je sve već odavno poznato i da sve teče prema,
nama nepoznatim, ali sigurnim planovima, u kojima svi objekti neumitno prolaze lošije od subjekata.

Dakle, nije još sve odlučeno?
E, sada si mi razočarao.

Pozdrav

P.S. najnovija vest kaže da je u blizini rumunske crnomorske luke Midija potonuo brod sa 14.600 ovaca.
Eto lepo si rekao malopre da su ovce naj…stradale,

Zvrk
Gost
Zvrk
9 mjeseci prije

Mile Dupor, Mile Radonjić, Mile Jurčević
Ako se tko hoće baviti proročanstvima, neka nosi Sveto Ime na M.

Mostap Bender
Gost
Mostap Bender
9 mjeseci prije

Michel de Nostredame?
Može?

Max
Member
Max
9 mjeseci prije

Milanče podijeli s nama da znamo i mi.

Ostap Bender
Gost
Ostap Bender
9 mjeseci prije

Svaka imperija u istoriji je prolazila fazu, kada troškovi pljačke prevaziđu vrednost opljačkanog.
Nužne su reforme i podizanje efikasnosti sistema, uz smanjenje troškova.

Ako u tome budu uspevali, rano je za otpisivanje SAD-a.

A, Nato – nije neophodan za status velike sile SAD-u.
Preživeće, ako zemlje članice dozvole “gazdi” da im dublje zavuče ruke u džepove.

U svakom slučaju, nikada više svetom neće upravljati jedan svetski policajac.

tihobl
Gost
tihobl
9 mjeseci prije

Problem je sto je rast SAD nula. A kako da ostanu br.1. sa takvim rastom. Jedini nacin je da ostale vrate 200 godina unazad.

Bezuhov
Gost
Bezuhov
9 mjeseci prije

SAD su imperij u slobodnom padu, uzdrman je svaki stub koji cini jednu imperiju mocnom, a to su: Vojna moc, ekonomska (proizvodna) sila, financijska moc i trgovinske veze. Sta drugo ocekivati od kriminalne i spekulativne ekonomije koja vise nije u mogucnosti da proizvede ni valjani zrakoplov ili auto, koja vise ne moze ni poleteti u svemir

tihobl
Gost
tihobl
9 mjeseci prije

Jedina im je sansa da druge gurnu u jos brzi pad. Plan da zarati Kina sa Indijom i EU sa Rusijom je propao. Sad moraju smisliti kako da druge gurnu u katastrofu pa da svojim glasacima mogu govoriti: to sto je pad BDP i sto losije zivite nije nista, pogledajte kako je ostalima.

Belegija
Gost
Belegija
9 mjeseci prije

“NATO je u ovom slučaju pretrpio veliki udarac, jer je Turska pogazila dugu tradiciju Sjedinjenih Država, zemlje „primus inter pares“ u savezu, čime su Turci jasno dali do znanja da im je važniji nacionalni interes od solidarnosti među saveznicima.”

U tom grmu lezi zec. Ako su druga najveca vojska u NATO paktu, vazniji saveznik USA su Kurdi ? Cudno, onda cemo se upitati cije nacionalne interese u NATO savezu zastupa Amerika u ratu u Siriji (Svi u NATO-u su jednaki, samo su neke clanice jednakije)? Malo ce biti jasnije kome su sluzili Kurdi, da se sa jednim udarcem rijese dvije muhe u win-win situaciji. Nebi bila losa jedna analiza sa poveznicama: Bosphorus, 100-godisnji ugovor (Treaty of Lausanne), ko trenutno i koliko naplacuje prolaz svakog broda kroz Bosfor ? Fetulah Gullen kao marioneta, puč u Turskoj protiv Erdoana i on kao budući potpisnik produzenja ugovora 2023. Kako je to prepoznao Macron i gdje je Francuska bila sve ove godine i kakve je koristi imala od ugovora iako je bila supotpisnica 1923 ? Zasto Erdoan kupuje S400 i lagano balansira i prelazi u blok sa Rusijom, dali je jedan od razloga i ovaj ugovor sa akterima price: USA,UK, Izrael, Francuska, Turska, Sirija, Kurdi. Bilo bi interesantno za jedne analize…

Željko
Gost
Željko
9 mjeseci prije

Kasnije je povučeno kompletno vojno osoblje, osim vojnih savjetnika, da bi se Barack Obama kasnije predomislio i zbog navodne borbe protiv „Islamske države“ iznova poslao „pomoć Bagdadu“. Nakon poraza „kalifata“ se veći dio snaga vraća u SAD i trenutno je u Iraku raspoređeno između šest i sedam tisuća američkih vojnika.— Nije istina jer veliki brat je UVIJEK imao vojsku u Iraku, NIKADA se nije povukao, baza Al Asad je permanent baza već 16 godina!

Mike
Gost
Mike
9 mjeseci prije

Ovo smanjenje uticaja moci Amerike je i najavljeno, prije 10ak godina, samo im je trebao čovjek za to. Slucajnost je htjela, da radim sa covjekom, strancem inace a sefom sluzbe bezbjednosti jednog evropskog predsjednika. On je sa njim, prisustvovao sastancima Bilderberg grupe, jos od vremena Tacerke (posto nije bila za EU, “izopcena” je iz politike) . Svojevremeno je, na ulici, kao obican gradjanin, izjavljivala, da joj je tesko i kvalitetan paradajz sada kupiti, tako to ruzno izgleda kad ne igras po “njihovim” pravilima. Na sastancima Bildeberga, zajedno sjede i pripadnici “neprijateljskih” strana – tu strane nemaju ulogu. Ako je nesto dobro za svijet, a protiv je neke ciljane grupe ili nacije, njen pripadnik glasa ZA. Tako je to. No, da ne dužim. Rat POLUMESECA, kako ga je on imenovao, trebao je izolovati Kinu, (nedostaje sukob Indije i Pakistana), trebao se vec odigrati. Nesto kasni. Tu je dogovoreno povlacenje Amerike i prepustanje Kini “svjetskog policajca”, jer konačni cilj kapitalizma je komunizam, a Kina to dobro zna raditi (bez diktature se ne moze, zar ne). Znam, mnogima ce ovo zvucati utopijski, no vidjece se. Od Rata Polumjeseca, sve je do sad realizovano, osim ovog, gorepomenutog, i sukoba Grcke i Turske. Naravno, Izrael nije izostavljen. S tim, sto se nije racunalo na upliv Rusije (njenih clanova na sastanku bude samo 2). Naravno, Španija se cijepa, Italija…veliki dio amerikanaca se seli za Afriku po tom planu, samo ne znaju, kakva totalitarna vladavina ocekuje USA, bar ono sto ostaje od nje, koja se cijepa na 4 države.

Kvisko
Gost
Kvisko
9 mjeseci prije

S obzirom da se kraj trulog zapada i amerike neumitno blizi, preporuka redakciji da vec danas razmisli o alternativnim temama. 😉

Željko
Gost
Željko
9 mjeseci prije

@Kvisko Bravo!

Arapska Liga
Gost
Arapska Liga
9 mjeseci prije

Arapska Liga mora imati kontrolu nad Arabcima

Ha ha
Gost
Ha ha
9 mjeseci prije

evropa evropljanima

Max
Member
Max
9 mjeseci prije

tipično za vrli zapad sam je truo a druge optužuje za trulež.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
25
0
()
x