U svom najnovijem članku kojeg je objavio The New York Times je bivši američki potpredsjednik Joe Biden izjavio ”kako su SAD brana demokracije, sloboda i vladavine prava i da moraju štititi svijet od neliberalnih zemalja poput Rusije”. Rekao je ”kako u kako je u više od 45 godina iskustva u području međunarodnih odnosa spoznao jednu jednostavnu istinu – američku sposobnost da vodi svijet, koja ne ovisi samo o njezinoj snazi, nego o snazi njezina primjera”.
U ovom ”kratkom” pregledu ćemo se osvrnuti samo na aktivnosti američke Središnje obavještajne agencije (CIA) od Drugog svjetskog rata do danas, kada je još radila pod imenom Ureda strateških službi (OSS). Teško je da Joe Biden (74) to ne zna, ali svejedno opasnost vidi u neliberalnim autokratskim režimima, Rusiji u prvom redu.
Prije nego navedemo primjere ”američke izuzetnosti”, spomenimo da je i SSSR imao svoj program izvoza socijalističke revolucije i financirao razne ljevičarske i antikolonijalne oslobodilačke pokrete, čak i terorističke supine poput ”Crvenih brigada” ili skupine RAF u Njemačkoj, ali nikada drsko, agresivno i takvim nedostatkom ljudskosti poput ”svjetionika svjetske demokracije”, Sjedinjenih Američkih Država.
Podsjetimo da je ovdje ”samo” popis zločina koje je učinila CIA. To je dug popis izdaja, prljavih trikova, zločina i ubojstava, kojeg je svojevremeno napravila kolegica V. Premzl. Iako je protokom vremena i pod pritiskom javnosti američka obavještajna zajednica počela otvarati arhive, nikada nije bilo inicijativa da se ta institucija ukine, što je cinično kao i njeno postojanje.
”Operacija spajalica” govori o događajima iz 1945. dok druge obavještajne agencije saveznici ulaze u trag nacističkim ratnim zločincima, uhićuju ih i sude im, CIA ih tajno prebacuje u Ameriku, kako bi nastavili koristiti njihova ”znanstvena dostignuća”.
104 nacistička znanstvenika su u službi američke vojske već 1946. Na primjer, u Teksasu radi Wernher von Braun (1912. – 1977.), njemačko-američki raketni stručnjak, bivši časnik SS-a, a bio je jedan od vodećih stručnjaka za rakete i raketna oružja. Najzaslužniji je za ostvarenje američkog svemirskog programa “Apollo”.
Godine 1947. Harry Truman potpisuje dokument o osnivanju Središnje obavještajne agencije (CIA), zaobilazeći Kongres, a ona postaje odgovorna samo američkom predsjedniku.
Truman se odmah baca na posao i na čelu obavještajne zajednice, s cijelim europskim krdom agenata, odlazi u ratom razorenu Grčku, gdje je podržao krvavi građanski rat protiv komunističke oporbe koji je rezultirao pobjedom monarhista i 158 000 mrtvih.
Godine 1948. “grčki scenarij” je uspješno odrađen u Italiji, gdje CIA razbija demokratske izbore, jer su komunisti imali prevelike šanse. Agenti potkupljuju izborna povjerenstva, a novinari bivaju napadani i pretučeni, kao i ljevičarske vođe.
1949. CIA stvara svoju prvu veliku propagandnu platformu – Radio Slobodna Europa”, poznatiji kao “Radio Liberty”. Ova kuhinja ideoloških izmišljotina je toliko lažna da je u ponekad transkripte radijskog programa bilo zabranjeno objavljivati u Sjedinjenim Američkim Državama.
U isto vrijeme, u sklopu operacije “Ptica rugalica” , CIA počinje zapošljavati američke novinare u The Washington Post, na čelu s izdavačem Philipom Grahamom. Do ranih ’90-ih CIA je u svoju medijsku imovinu uključila televizijske kanale ABC, NBC i CBS, magazine Time i Newsweek, agenciju Associated Press, United Press International, te Reuters.
CIA je na platnom spisku imala najmanje 400 ”uglednih” novinara.
1953. – Iran. CIA svrgava premijera Mohammeda Mossadegha, koji je zaprijetio da će nacionalizirati anglo-američka naftna polja. Vlast preuzima šah Reza Pahlavi, čija se tajna policija SAVAK pokazuje okrutna kao Gestapo.
1954. – Gvatemala. CIA državnim udarom ruši predsjednika Jacoba Arbenza, koji je obećao da će nacionalizirati američke tvrtke. O tome ništa nije znao niti sam CIA-in direktor Allen Dulles. Arbenz je zamijenjen nizom diktatora i to je trajalo desetljećima u kojima je mučeno više od 100 000 Gvatemalaca.
1954. – 1958. Sjeverni Vijetnam. Četiri godine CIA pokušava svrgnuti socijalističku vladu. Kad se na popisu tajnih operacija iscrpljuju sve mogućnosti, CIA preporučuje Bijeloj kući otvorenu vojnu intervenciju.
1956. – Mađarska. ”Radio Slobodna Europa” potiče opoziciju na pobunu i uvjerava ljude da je Amerika spremna pomoći, samo ako Mađari uzmu oružje u ruke. Mađari su uspješno nasjeli na provokaciju, a zemlja postaje arena za invaziju vojske Varšavskog pakta. Operacija je zapravo uspjela, jer se SSSR prikazao kao agresor.
1957. – 1973. Intervencije CIA-e u Laosu. Demokratski izbori nisu dali željeni rezultat i Washington i CIA ne priznaju izborne rezultate. Žele nove izbore. Ovaj put koriste ljevičarsku oporbu u šumama zemlje i CIA stvara “tajnu vojsku” azijskih plaćenika. Kada je sve bilo spremno, vojne akcije prate i američke zračne snage. Na kraju će na Laos biti bačeno više bombi nego u svim godinama američkog angažmana u Drugom svjetskom ratu.
1959. – Haiti. CIA dovodi na vlast Duvaliera, brutalnog diktatora koji prvo stvara vlastitu policiju “Tonton Macoutes”. Njezine žrtve prelaze 100 000 ljudi.
1961. – Kuba. CIA oprema 15 000 militanata kojima je zadatak svrgnuti Fidela Castra. Međutim, “Operacija Mungos” propada zbog lošeg planiranja. To je prvi javni poraz CIA-e.
Iste godine CIA ubija diktatora Dominikanske Republike, kojeg Washington podržava od 1930. Međutim, obitelj diktatora je postupno preuzela 60 posto gospodarstva zemlje i postala prijetnja američkim interesima.
Iste godine u Ekvadoru, CIA uz pomoć lokalne vojske demokratski izabranog predsjednika Jose Velascoa tjera da podnese ostavku. Novu vladu kontroliraju SAD.
Iste godine u Kongu, CIA eliminira nacionalnog lidera Patricea Lumumbu. Ipak, javnost najvećim dijelom podržava Lumumbu i SAD ne može postaviti svog predsjednika i započinje četverogodišnji građanski rat.
1963. – Dominikanska Republika. Uz pomoć lokalne i američke vojske CIA ruši demokratski izabranog predsjednika Juana Boscha i na vlast postavlja fašističku huntu.
Iste godine u Ekvadoru, CIA ne priznaje predsjednika Arosemana koji se usudio objaviti neovisnost o politici Washingtona. Hunta preuzima vlast, poništava izbore i zatvara stotine političkih protivnika.
1964. – Brazil. Vojnim udarom CIA svrgnula demokratski izabranu vladu Joao Goularta.
1965. – Indonezija. Nakon osam godina uzaludnih pokušaja da se ukloni predsjednik Sukarna, jer je proglasio neutralnost u “Hladnom ratu”, CIA napokon postiže uspjeh. Američka marioneta, general Suharto, muči oko milijun stanovnika zemlje koji ”simpatiziraju komunističku ideologiju”.
Iste godine u Dominikanskoj Republici izbija narodni ustanak i na preporuku CIA-e Bijela kuća na otok šalje američke marince.
U istoj godini CIA vodi operaciju “Phoenix”, osmišljenu kako bi lišila podrške komunističke vođe u Južnom Vijetnamu, što dovodi do smrti 20 000 civila.
1967. – Grčka. Vojni udar planiran od strane CIA-e dovodi do vladavine režima “Crnih pukovnika”. Niz desničarskih vlada i vojnih hunta će sljedećih šest godina biti upamćeno po masovnim mučenjima i ubojstvima političkih protivnika.
1968. – “Operacija kaos” CIA špijunira američke građane od 1959, ali tada znatno proširuje nadzor. Agenti na tajnom zadatku su u potrazi su za ”pacifistima i protivnicima rata u Vijetnamu” 300 000 ljudi je ubačeno i datoteke agencije, a posebne datoteke su otvorene za oko 7 200 Amerikanaca i više od 100 domaćih skupina. Operacija završava 1973.
U istoj godini CIA organizira kampanju hvatanja i ubijanja legendarnog gerilca Che Guevare u Boliviji.
1969. – Urugvaj. U politički destabiliziranoj zemlji CIA stvara “odrede smrti”. Washington šalje posebnog emisara Dana Mitrionea, koji propovijeda fašističke metode mučenja. Njegov moto je “precizna bol, na određenom mjestu, u pravoj mjeri za željeni učinak.”
1970. – Kambodža. CIA ruši princa Sihanouka jer negativno gleda na američku agresiju u Vijetnamu, te umjesto njega postavlja marionetu Lon Nol, koji je odmah usmjeruje kambodžanske trupe protiv svojih susjeda.
1971. – Bolivija. CIA ruši ljevičarskog predsjednika Juana Torresa i postavlja Huga Banzera, diktatora koji će u iduće dvije godine uništiti više od 2 000 političkih protivnika.
1972. – 1974. Agenti CIA-e se aktiviraju u slučaju Watergate. Predsjednik Richard Nixon im naređuje da postave uređaje za prisluškivanje u uredima američke Demokratske stranke. Također obavljaju druge prljave poslove, uključujući i pranje novca od ilegalnih donacija mafijaških klanova za Nixonovu kampanju.
1973.– Čile. CIA ruši demokratski izabranog predsjednika Salvadora Allendea. Vlast se daje fašističkoj hunti generala Augusta Pinocheta, koji ubija na desetke tisuća svojih sunarodnjaka.
1975. -Angola. Henry Kissinger je poslao CIA-u u zemlju koji nema stratešku vrijednost u “Hladnom ratu”. Agenti postavljaju na vlast okrutnog vođu frakcije “Unita” Jonasa Savimbia. Ovaj rat će trajati deset godina i odnijet će živote više od 300 000 Angolaca.
1979. – Afganistan. CIA počinje s isporukama oružja za bilo koju lokalnu frakciju koja se bila spremna boriti protiv ograničenog sovjetskog kontingenta. Kratkovidnost ili, pak, namjeru Washingtona potvrđuje činjenica da se nakon povlačenja sovjetskih trupa iz Afganistana rat nastavio voditi cijelo desetljeće i pol, a traje i danas.
U istoj godini CIA podržava skupinu časnika i vojni udar u El Salvadoru. Rezultat će biti represija i masovna smaknuća. Do 1992. je bilo 63 000 ubijenih.
Iste godine, u Nikaragvi pada diktator Somoza, kojega Washington od milja zove “naš gad”. CIA daje veliku potporu ostacima Somozine garde, dok u susjednom Hondurasu stvara kampove za obuku ”Contrasa”.
1980. -1994. U ponor krvoprolića konačno pada i Salvador. Pripremljeni stručnjaci CIA-inih “eskadrona smrti”, doslovno poput Hitlerovih krvnika, lutaju zemljom, čine masovne zločine i ubojstva. Do 1992. je ubijeno 63 000 građana Salvadora.
1989. – Američka vojska napada Panamu i svrgava diktatora vlastite ”proizvodnje”, generala Manuela Noriegu. Sve vrijeme je bio na platnom spisku CIA-e. Međutim, do kraja ’80-ih rastuća Noriegina neovisnost počinje iritirati Washington.
1990. – Haiti. Svećenik Jean-Bertrand Aristide dobiva 68 posto glasova na izborima. Osam mjeseci kasnije CIA pomaže lokalnu vojsku i svrgava ga. Tisuće Haićana bježi s otoka u strahu od odmazde. Javni apeli za povratak Aristide se nastavljaju, ali CIA objavljuje kako je njegovo psihičko stanje nestabilno
Godine 1991. i potom 2003. američki rat protiv Iraka. Washington je odlučio svrgnuti Saddama Husseina, dotadašnjeg prijatelja. Američki diplomati 1980. uvjeravaju Husseina da napadne Iran. Tijekom tog osmogodišnjeg rata CIA koristi svoju vojsku i oružje, daje svoje časnike i financijsku pomoć. Sve je dopušteno, čak i oruža za masovno uništenje.
Zanimljivo, nitko u CIA-i nije uspio predvidjeti najvažniji događaj u drugoj polovici dvadesetog stoljeća – kolaps Sovjetskog Saveza. Vodstvo i američki obavještajci su bili toliko zauzeti subverzijama širom svijeta i zakazali u svom glavnom poslu – prikupljanju i analizi podataka.
Čini se da je pad SSSR-a potkopao razloge za postojanje CIA-e. Ali, nije. CIA se fokusirala na gospodarsku špijunažu, dok napokon sama nije stvorila ”dostojnog protivnika”.
Govorima o proizvodu Made in CIA, “Al-Qaedi”. Nakon toga se stvara mreža tajnih zatvora CIA-e u Europi i uspostavlja puni nadzor građana SAD-a.
Unatoč svim pokušajima u Hollywooda, gdje se još uvijek pokušava uljepšavati CIA-u, organizacija je omrznuta diljem svijeta. CIA je najsmrtonosnija antireklama za SAD, američku vanjsku politiku kao i američku demokraciju, ako takvo što uopće i postoji.
Prema američkim izvorima, do 1987. je zbog operacija CIA-e ubijeno oko šest milijuna ljudi širom svijeta.
Bivši dužnosnik State Departmenta William Blum prilično točno opisuje te strašne rezultate američke obavještajne zajednice i naziva ih “Američki holokaust.”
Jugoslavija
Za one koji vjeruju u spontane i niotkuda došle ”povijesne silnice”, ”buđenja naroda”, ”kosovske težnje za samoodređenjem”, ”liberalno buđenje Slovenije sredinom ’80-ih”, ”Memorandum SANU”, ”otpor demokratskih snaga na nikada završenom Kongresu SKJ” i svatko u svoju priču ”tko je pokrenuo rat”, podsjetimo da je Jugoslaviju CIA nazivala ”štakorskom rupom” na koju treba paziti.
Odluka da se Jugoslavija uništi kao država i svede na male poslušničke državice je donesena za vrijeme predsjedničkog mandata R. Reagana 1984. godine (Reaganov NSDD 133 (1984) ”Secret and Sensitive”).
Ova odluka Ureda za nacionalnu sigurnost je nazvana ”Američka politika prema Jugoslaviji” (US Policy towards Yugoslavia). Kasnije je deklasificirana.
Njome se pripremio politički okvir za destabilizaciju jugoslavenskog modela socijalizma i Jugoslaviju se postavlja u sferu američkih interesa u Jugoistočnoj Europi. Jugoslavija je po mnogočemu predstavljala uspješnu gospodarsku priču.
U dva desetljeća prije ’80-ih, godišnji rast BDP-a bilježi prosječno 6,1%, medicinska skrb je besplatna, stopa pismenosti je 91%, a prosječni životni vijek građana 72 godine.
Reaganov NSDD 133 je omogućio i stvorio preduvjete za reforme i prijelaz na tržišnu privredu, što je zapravo bio prijelaz u kapitalizam. U dokumentu se formalno spominje ”podrška integritetu i cjelovitosti zemlje, kojoj treba podrška da se u Pokretu nesvrstanih suprotstavi Kubi i utjecaju Sovjetskog Saveza”.
Nakon ove odluke slijedi niz obavještajnih operacija u stvaranju i potpori separatističkih, nacionalističkih, monarhističkih, liberalnih i svih drugih vrsta pokreta i stranaka, a glavni i jedini kriterij je bio da su ove skupine bile oporba ”komunističkom režimu”. Te tajne operacije su vođene usporedo s destabilizacijom jugoslavenske ekonomije.
Primjena tog snažnog gospodarskog pritiska, pod palicom MMF-a i Svjetske banke, konačno dovodi do uništenja jugoslavenske industrijske proizvodne baze i uništava ono što se sada popularno naziva ”radničkim kooperativama”, što je ovdje bilo poznato kao radničko samoupravljanje. Posljedice su bile znatno osiromašenje građana Jugoslavije.
U takvim okolnostima je olakšana manipulacija stanovništva, koje se potom gurnulo u sveopći rat, gotovo svi protiv svih.
Slijede pojačane operacije u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, a na kraju NATO bombardiranje tadašnju SRJ. Gdje smo danas, a kao posljedica odluke Reaganove administracije iz 1984. i nakon svih tih događaja, ne treba posebno pojašnjavati. Priča još uvijek traje…
Od 2000. godine i ulaskom u novi milenij imamo niz ”Obojenih revolucija” i agresije na Afganistan, Irak, Libiju i Siriju. CIA u Ukrajini priprema teren i provodi dva državna udara, od kojih je onaj 2014. bio poguban za zemlju.
”Arapska proljeća” su također proizvod američke Središnje obavještajne agencije.
Projekt Françafrique, smrtonosan za sve bivše francuske kolonije, poligon je za obavještajne i ubojite aktivnosti ”izuzetne zemlje, izuzetnog naroda s izuzetnom obavještajnom službom”, kako tvrdi Biden.
Ovdje se možemo zaustaviti, iako je ovo prilično nepotpun spisak, koji ne uključuje tajne vojne napade, aktivnosti Snaga za specijalne operacije (SOF), izvansudske likvidacije bespilotnim letjelicama ili bombardiranja iz čiste zabave, bez ikakvog učinka, poput Trumpovog ”igranja” krstarećim projektilima i ”majkom svih bombi” u Afganistanu.
Spisak se može dodatno popuniti u komentarima. No, pitanje za kraj je: zar je to zemlja koja treba predvoditi slobodni svijet i koja je jedina brana demokratskim vrijednostima pred sve agresivnijim autoritarnim i neliberalnim režimima?
Biden: SAD moraju štititi svijet od neliberalnih zemalja poput Rusije
92 komentara
Tako je Babiću. Zaboravio si samo da je glavni uzrocnik rata u Jugi koji je najvise benzina natrpao u plamen nacionalizma, srpski predsjednik Milosevic, prije osamdesetih bio neko vrijeme predstavnik Beobanke u New Yorku, njegov sef sluzbe drzavne bezbjednosti Jovica Stanisic bio je u devedesetim na platnom spisku CIAe. Milosevic je umro u marionetskom sudu CIAe pod sumnjivim okolnostima.
Država konstituirana na vlastništvu robova te smatranju čitavog globusa za svoje kolonije, ne može voditi drukčiji stil! Bitno je zapravo samo jedno: što prije da “brana demokracije” mrkne (na bilo koji način) to bolje za čitav svijet!
Priča još uvijek traje… ovo je veoma bitno I zalosno.
I posljednje pitanje u članku je nagradno za Travisa
Iskreno, kad se spomenulo , prvi je destabilizacijski udar bio na Kosovu, a drugi – ”liberalni val” iz Slovenije (štafeta, Slovenia moja dežela, kad u Hrvatkoj o tome niko nije govorio, itd). Što se tiče Miloševića kao suradnike CIA-e, on sam nije mogao napraviti ništa. Svaka je republika imala svoje kvislinge za provedbu ovog plana. Bez iznimke. Čak i ako se YU morala razdružiti, iako bi unedogled mogli hipotetski je li ili nije morala, CIA je osmislila i ubrzala proces, koji je rezultirao s oko 200 000 mrtvih i par milijuna raseljenih.
Svaka republika je imala svoje kvizlinge… veoma bitna postavka. Zna se za ime i prezime to svakog u svakoj republici.
Uopće nije sporno da je u svakoj republici ondašnje Jugoslavije bilo njenih protivnika i zagovarača njenog nestanka.
Ali, sjećanje je selektivno, pa se zaboravlja da taj rat nije počeo 1995. g. nego nekim procesima krajem 80-tih i početkom 90-ih godina, kad su neki željeli biti ravnopravniji u zajednici ravnopravnih i pokazali ”ljubav” ne prema pripadnicima svog naroda, u što su se deklarativno kleli, nego prema teritoriju na kojem su oni i neki drugi živjeli. A kad je duh izašao iz boce,……..
Sigurno je da ima toga još samo se još ne zna. Puno toga je otkriveno i javno obznanjeno, provjereno, dokazano, pa i priznato od njih samih, ali još nije pokrenuta inicijativa da se ta služba raspusti. Nema čak ni ozbiljnije osude a kamoli pokretanja odgovornosti i osnivanja međunarodnog suda za počinjene zločine. To pokazuje pravo lice SAD te cijele međunarodne zajednice. Mislim da ni ostale službe SAD, za promicanje demokratije i/ili zaštite nacionalnih interesa, nisu ništa drugačije nastrojene te i same imaju sličan spisak „postignuća“.
Jugoslavija im je posebno smetala jer je predstavljala dokaz kako socijalizam i visok zivotni standard nisu uopce nespojivi.
Mislim da se iz slicnog razloga danas unistavaju zapadnoevropske zemlje koje su se 1960-tih i 70-tih drznule previse skrenuti ulijevo, poput Svedske iz koje ovo pisem. Takodjer sam uvjeren da je Olofa Palmea ubila CIA, a ne narkoman kako to kaze sluzbeno objasnjenje.
Visok životni standard? Ovo nije LOL…to je LOLčina.
Dragi kolega Zrec, mozda bi mogao ponuditi i pokoji protuargument, a ne samo lupati minuse i smijati mi se u lice?
Jadno je da to moram i da ne znaš sam. Odgovoriti ću ti samo zato jer si napisao da si iz Švedske, pošto znam kad si otišao. Koje si godište…200..I? Ja ne spadam u jugonostalgičare, ali niti u nekakve ultranacionaliste. No reći “visoki životni standard” u kontekstu Jugoslavije je jednostavno dilentantski. Možeš biti jugonostalgičar, ali ako imaš trunku realnosti to moraš i sam priznati. Zbog visokog životnog standarda u sedamdesetih se iseljava više od milijun ljudi? Zbog visokog životnog standarda u Jugoslaviji propali austrougarski lučki grad Trst i pogranična selendra Leibnitz postaju trgovačke Meke? O krizi s kraja 70-i početka 80 tih da i ne govorim, Babić je nešto napisao o razlozima krize ali ne i o njezinim posljedicama. Nepristrano govoreći, U jugoslaviji su u pogledu ekonomije napravljene neke dobre stvari poput modernizacije premda je to napravljeno na uštrb sela, često uz niz grešaka, ali se tek može tvrditi da je standard podignut (kraj 50tih i početak 60 tih), uglavnom zahvaljujući stranim kreditima. No kad su oni došli na naplatu, to se sve strmopiz….
Ocito me kolega Zrec osobno poznaje, kad nagadja moje godiste i ostale osobne podatke! Gdje smo se mi to sreli, stari?
Cinjenica da Jugoslavija nije branila ekonomsku emigraciju je takodjer mutila racune zapadnim propagandistima koji su svojim gradjanima tvrdili da socijalizam uvijek nuzno znaci ogranicenje kretanja i ostalih osobnih sloboda.
Sto se tice krize 1980-tih, ocito nisi procitao cijeli clanak koji spominje operacije ekonomske destabilizacije Jugoslavije. Planirana ekonomska sabotaza s ciljem pokazivanja kako “socijalizam ne funkcionira” je vrlo stara praksa, evo nedavno su je pokusali u Venezueli. Preporucujem citanje autora kao sto su John Perkins i Naomi Klein.
@žrec, zbog prnja si mogao ići u Trst ili ne. Stvar odabira. No, kvaliteta života i standard nemaju uporište u punom ormaru prnja, autu na kredu, stanu na kredu i u “državi” koja prodaje svoje organe da bi preživjela. A moral nebi ni pominjao više, on ne stanuje ovdje. Pretpostavljam da je pošao put zapada, u potrazi za suncem. Pogrešna strana svijeta, druže žrec.
EU dismr – komunistički moral nije bio baš na nivou, zbog čega su provjereni partijski kadrovi uvijek bili u prednosti pred stručnjacima. To nam nije došlo sa zapada, nego baš od komunizma i toga se još uvijek ne možemo riješiti. Tvornice koje trebaju 1000 radnika a zaposlenih je 10 000 od kojih je tisuću pijano, 2000 stalno na bolovanju, a 1000 redovito kradu robu. Niti jedan se ne može otpustiti. Zar si zaboravio “kakva plata takva vrata”. Ili kako je propalo samoupravljanje na Kosovu iz memoara Koče Popovića? Ono, siroti Koča mora radnicima objasniti sistem samoupravnog socijalizma a ne može im objasniti da bi bio red da na posao dođu oprani i obrijani? Možeš mrziti zapad koliko hočeš, ali ovaj moralni pad na zapadu nije bio oduvijek – bio je prisutan u vrlo uskom segmentu društva, vrlo skrivenom od javnosti. Jer, sa sadašnjim moralnim vrijednostima Njemačka se nikad ne bi uzdigla nakon drugog svjetskog rata, niti bi amerika uspjela postati takva super sila, oboje prije svega zahvaljujući jakoj srednjoj klasi čije uništenje upravo gledamo. Navodno u americi jedva da više postoji. Tako da ti komentari u vidu naknadne pameti ne drže vodu jer kao što ni u Jugoslaviji 86/87 nitko nije mislio da će Mađarska i Rumunjska iakd biti razvijenije od Hrvatske i Srbije, tako nitko nije mogao predvidjeti 89/90 da će zapad krenuti u samouništenje. Devedesetih se vani pričalo o kraju povijesti i o vječnoj vladavini liberalne demokracije. A danas? Jedan je poznati strani ekonomist rekao da za ovo što danas rade bankari, još u 80-tim bi bili uhapšeni.
@žrec
Iako stoji dosta toga što ste te rekli, krivo tumačite stvari. Krenimo redom.
– Partijski kadrovi su imali prednost jer su oni favorizirani kao ”društvena avangarda”, predvodnici. Danas su to neki drugi stranački kadrovi. (Novohrvatski filozof Ljubo Ćesić Rojs: ”Ko je jamio, jamio je.”) Ista pojava, drugi milje, ovaj današnji na n-tu potenciju nemoralniji.
– Tvornice su sigurno imale previše zaposlenih, ali za to postoji razlog. Tehnološka osnova je bila lošija nego na zapadu, pa je trebalo više izvršilaca. Drugo je socijalna komponenta jer je vlasništvo bilo društveno, a na zapadu je, uostalom kao i danas, cilj profit. Da li na zapadu netko posluje sa legendarnom ”pozitivnom nulom”?
– Radnici su zakonski bili zaštićeni kao ”lički medo”. Naglašavam, zakonski. Znači da je to bio dio sistema. (Ima i bolja: ”Nitko me ne može mlo platiti, koliko ja mogu malo raditi.”)
– Koča Popović, iz Vašeg primjera je objašnjavao radnicima šta je samoupravni socijalizam, a u vrijeme kad je on to radio, taj kraj je bio zaostao (nerazvijeni, kako se to onda zvalo) i za drugim krajevima, a kamoli za zapadom. Tko kome danas što ”objašnjava”. Sami priznaju da ne mogu uvesti porez na nekretnine ”jer ga nisu dobro iskomunicirali”.
– I pored rata na ovim prostorima, da su Hrvatska i Srbija na svom čelu imali domoljube, rodoljube, kako već, sposobne vođe , kojima bi državni interes bio ispred osobne guzice, ni danas Mađarska i Rumunjska ne bi bile ispred nas. Oni nisu stvorili, koliko je ova naša bagra opljačkala. Procjene nekih stranih analitičara su da je iz Hrvatske, od osamostaljenja, opljačkano oko 100 milijardi, dolara ili eura, svejedno. A znate li koliki je dug hrvatske države? Mislim da znate, pa usporedite.
– U SAD srednja klasa gotovo i ne postoji. A taj vaš ”poznati strani ekonomist” ili ne zna ili se pravi lud, jer je Ronald Reagan započeo sa deregulacijom bankarskog i financijskog sektora, nakon čega je krenuo bankarski rock &roll koji i danas donosi svoje plodove.
– I na kraju, taj koji je objavio ”kraj povjesti i vječnu vladavinu liberalne demokracije”, Francis Fukuyama, prije tri godine je priznao ”da se ipak malo zaletio” kada je krajem osamdesetih, nakon sloma komunizma, proglasio ”kraj povijesti” i neopozivi trijumf zapadnjačke liberalne demokracije.
Osoba C 100 milijardi sigurno nije opljačkano toliko cijela Hrvatska ekonomija nije vrijedila u devedesetim. Neki kažu opljačkali nas, drugi kažu da je problem što smo jednom nogom još uvijek u socijalizmu gdje država bdije nad ekonomijom. Uzmi primjer Agrokora. Prije Fukuyame kraj povijesti su označili upravo komunisti, meni je on ovdje dobar za argument da je lako sada imati naknadnu pamet. Da sutra Putin uspostavi slavensko carstvo što mnogi ovdje nerealno priželjkuju, za par godina opet bi svi mumljali, bili nezadovoljni, i zbog nečega kukali za prošlim vremenima. Postoji izreka, Čovjek nikada nije sretan u sadašnjosti, samo se sjeća da je nekoć bio jako sretan. A ekonomist koga sam citirao je poznati Paul Craig Roberts, vladin ekonomist baš iz Reaganova vremena, tako da…neko laže.
Taj iznos je kumulativan, od osamostaljenja. A stranci bolje prate tijekove novca, u to možete biti sigurni.
Paul Craig Roberts se ne voli sjetiti svojih aktvnosti u to vrijeme, pa se pravi lud. Ljudi se mijenjaju, rijetko nabolje, ali ipak bude i toga.
Nije bas partijski kadar imao prednost nad strucnjacima, nikako. Uhljebivali se da, ali su gospodarstvo vodili školovani strucnjaci i njih se slusalo, a ne smjenjivalo i zato se uspjevalo i bdp bio 6.1% . U svim granama privrede
@Osoba C, hvala, i taaak ..
@EU dismr
🙂
Apsolutno krivo diletantski..horor
@žrec
Stvari treba gledati u širem kontekstu i onda smo bliži pravoj slici. Postoji vjerodostojno istraživanje dt. Tice koje dokazuje da je kupovna moć prosječne plaće u hrvatskoj 2016 za 27 % niža od prosječne plaće 1978 godine. I ako su kao posljedica pogreški jedne ekonomske politike Trst i Grac postali meke jugoslovenskih potrošača kako komentiraš nastanak svojedobnog trgovačkog čuda u Grudama ili kolone hrvatskih kupaca na mađarskoj granici? Kako komentiraš današnju hrvatsku ekonomsku politiku u kojoj je industrija doživjela potpuni potop, poljoprivreda je na koljenima s dvostruko većim uvozom hrane od izvoza a jedina svijetla tačka je turizam koji raste više zbog sigurnosnih problema u sjevernoj africi, bliskom istoku i turskoj pa se turisti više orjentiraju prema hrvatskoj?
Tokom cijelog perioda u kome smo bili socijalistička republika u Jugoslaviji, hrvatsko stanovništvo je konstantno raslo a u zadnjih dvadeset godina to više nije slučaj….
Ako je riječ o kreditima i mogućnosti da upadnemo u dužničko ropstvo grčkog tipa, sad je situacija mnogo gora nego bilo kad u doba jugoslovenske države….
A kad smo kod naših sadašnjih gospodara i uzora preporučujem ti da pogledaš kako trenutno stanje u USA ocjenjuje jedan čestit američki političar na zalazu karijere:
https://www.youtube.com/watch?v=q03cWio-zjk
E moj Dane ubi te Žrecko demonkratskim argumentima!
Po svemu sudeci se radi o trolu koji provocira i tera svoju propagandu ali sto ces demonkratija je.
1.argument – ti si jugonostalgicar (to znaci da je on uporno radio na razbijanju Jugoslavije, daljnaja diskusija s takvim tipovima je suvisna);
2. argument, realnost je ono sto kazem ja sve drugo su lazi;
3. argument, zapad radi izbjegavanja placanja reparacija ponudio je da Jugosloveni mogu raditi kod njih za crkavici, Tito i ostali prihvatili pa visak radne snage zavrsio na zapadu da pere guzice i cisti ulice, skuvaju grah pa jedu 5 dana i onda nakon demokratskog rada kupe neko auto pa dodju ovde i govore da se lepo zaradi. A za svo vreme mi u Jugi nismo izlazili iz birtija i lumpovali od jutra do sutra…. Dalmacija inace najzaostaliji dio postalo svetska turisticka destinacija…
4. argument, kriza 80 pa 90 pa su rasturili drzavu koja je svojim gradjanima omogucavala pristojan zivot, ali nije bilo tikvana koji danas voze svoje besne aute dok mi ostali gledamo sa strane nego su svi bar jednom godisnje isli na more, danas to isto more mogu gledati samo na ekranu ili razglednica.
5. argument, Juga se razvijala na racun sela, e jbg ajd ti sada takvom idiotu objasni da je 60 pa i 70 Jugoslavija bila agrarna zemlja a da je od industrije imala samo malo bazne i nesto preradjivacke koncentrirane upravo u sjevernim regionima koji su kao glupe ribice pohrlile i usle u zapadni raj, pa sada glume janicare treceg koljena!
6. argument, zamislite Juga uzimala kredite pa kako i zasto … eto on ne zna da je dug te Juge 1989 bio 23$ milj. a da je 1991 iznosio 13,4$ milj. da je 1991 ta Juga imala veci izvoz oruzja u zemllje koje se danas demonkratiziraju i da je to vise nego su prodavali cetvrti rajh ili Franceki, da je ta Juga imala prijatelje vise nego sto ce imati bilo koja danasnja banana drzava s Balkana. Bila je ikona nesvrstanih i stitila svojim ugledom svte svoje prijatelje od danasnjih hijena. Danas te banana drzave su duzne 100 puta vise nego ta Juga, gradjani idu na zapad da peru guzice, onda se kao vrhunski janicari vrate i sire propagandu, unistena industrija, finansiski, IT i energetski sektori pod kontrolom tih zapadnjaka, ali zato ti Dane si jugonostalgicar a sto je on ne trudi se da pogadjas svi znamo!
DLM skidam kapu. Bravo
Lolčina. Viši nego u usa demokratiji. Je li ti poznato da je prosjecni stanovnik demonkracije mogao samo sanjati o vlastitoj kući I besplatnom visokom školovanju,tupsone? Vjerovatno I ti spadaš među te koji su se okoristili u Jugi,ali ne vrijedi-goveda treba udarati štapom, a ne ih gladiti, ionako ne uviđaju razliku.
Da, zato su tisuće i tisuće ljudi riskirali glavu da ilegalno se domognu “trulog zapada”, a gle čuda nitko baš nije bježao u tu Jugoslaviju? 😀 Štokažeš, našli su na jugoslavenskim granicama masovne grobnice zapadnjka koji su ilegalno pokušali ući u Jugu da žive u “visokom životnom standardu? No, sa iracionalnim jugonostalgičarima ne vrijedi se raspravljati.
Vidim iracionalnost na razini. To što se ne vidi tko je zapravo legalno, tko ilegalno bježao nije bitno. Niti ono da su takozvani inozemni radnici za razliku od današnjih se vraćali na svoja ognjišta ili ulagali u njih.
Neću se ‘uturivati’ ali “Zrec” – nemaš pravo jer nemaš pravih informacija ili jih ne želiš vidjeti…zapravo ovo poslednje. I ovdje ima nekih koji su kolaboranti, služeći imperiju zla, ima ih on svugdje.
Kako da ne bi bilo ekonomske krize kada se Imperij zla po naređenju Holivood glumca Reagana (u sazvučju sa angl. Iron lady Margaret Thatcher) odlučio uništiti Jugo…in ona ipak nije bila Rusija sa 17.5 milijuna km2! Pa da se ne ponavljamo, ponudio je gore “Dan” svima pa i tebi veoma, veoma realno čitanje od John Perkins-a i Naomi Klein gdje je precizno opisano kao deluje Imperij zla! Tek nakon konzumacije navedenog moguća adekvatnija debata.
@Waterloo- Molio bih, ljubazno, definiciju pojma “imperij zla”. Google je vrlo oskudan sa podatcima, reference na SF filmove i teorije urote. Nešto relevantno i ozbiljno.
O ovome sam još raspravljao na ALteru i ne da mi se opet, pogotovo ne na regionalnom portalu. Pa ukratko, za idiote, Jugu je uništio velikosrpski imperijalizam, a ne neki Reagan ili monetarni udar. Sve drugo je varanje i samozavaravanje, i cia tu dobro dođe da se svali krivica na nekog drugog. Kao, oni su krivi, nemamo mi ništa s tim. Rusija je preživjela monetarni udar s kraja devedesetih, a juga se raspala kao kula od karata – jer i bila kula od karata skupa sa njezinim uređenjem. Da, bilo je i drugih krivaca, da budem politički korektan, ali Sloba je pokrenuo taj cijeli mehanizam. I što se sada pravite blesavi? Pustite vaše osjećaje, i pokušajte biti realni. Sve što je propalo, propalo je zbog jako dobrih razloga, kaže stara izreka. Također, iritantno je brkanje Jugoslavije kao zemlje i njezinog uređenja (socijalizam), vidim neki uopće ne znaju razliku. Ja nikada nisam tvrdio da socijalizam nema određene vrijednosti, iako ima brdo manjkavosti koje njegovi ljubitelji ne žele vidjeti. Nisam od onih kojima je sve iz jugoslavije mrsko, no ne volim pretjerano glorificiranje ikoga i ičega, lamentiranje o tome kakva smo bili sila – jer nismo, i to je cia znala. Imate knjigu i od “desničara” Banca “Nacionalno pitanje u Jugoslaviji” i od “ljevičara” Jakovine “Socijalizam na američkoj pšenici” pa odaberite koju više volite,plus brdo tekstova na netu o katastrofalnoj jugo ekonomiji i brojnim mitovima vezani uz nju. Jadna i nezahvalna Dalmacija, da nije bilo Tita ne bi nikad buknuo turizam. Zapravo, ti koji glorificiraju Tita i uspon turizma u svom neznanju i ne znaju koliko su u pravu! Da, Tito je zaslužan za dalmatinski turizam, jer da se slušalo Rankovića ne bi niti jedan turist ušao u zemlju. I da ne pričam o mitu da je gradio bolnice i tvornice. To možda važi za Bosnu, za Hrvatsku – NE! Samo sumnjam da će to čitati i istraživati ljudi koji razmišljaju osjećajima a ne glavom i koji bi se borili s umišljenom armijom koju više nemaju umjesto da jačaju onu armiju koju imaju, pa se možda jednog dana i udruže…ali čemu to pisati ljudima kojima se svijet srušio kad se srušio berlinski zid. Usput, Perkins i Klein su mainstream knjige u odnosu prema djelima nastalim na prijelazu 19. u 20. st. u kojima se lijepo najavljuje baš ovo o čemu su pisali Klein i Perkins.
Jesi i tada su te poklopili. Najlakše se okrenuti površnim odgovorom koji jedva da zagreba površinu, a opet dio je nacionalnog mejnstrima. Od početka blokovske podjele baš svaka zemlja koja nije išla niz dlaku eliti je na ovaj ili onaj način srušena. Negdje su oboreni režimi, negdje sve zemlje, ali ne, to su samo mitovi. Upravo si naveo mejnstrim odgovore kao dežurni mrzitelj mejnstrima. Ali sve to paše dok je dio mita.
Je, poklopili su me odmah sa “visokim životnim standardom” u Jugoslaviji. Još me glava boli od te sintagme. Ja ne znam što vi radite ovdje? Imate Kubu i Sjevernu Koreju pa izvolite.
Aha, dakle boli Vas glava. Sad je nekako razumljivije trkeljanje na ovoj temi.
@zrec ti si zaista uporan. Malo konfuzno ali eto prilike tebi vidim smeta velikosrpski imperijalizam a vidim smeta ti i socijalizam, sto mislis da li tim velikosrpskim imperijalistima smeta socijalizam? Kad to utvrdis reci nam koja je razlika izmedju tebe i njih? Ljudi koje ovde ostavljaju komentare uglavnom iznose svoja vidjenja i to na osobnom iskustvu, znaci ziveli su u toj Jugoslaviji a i danas pa prave nekakvu usporedbu i dolaze do zakljucka koji ovde iznose. Njihovo iskustvo i zivot im govori kako su ziveli u toj federaciji da li kao ljudi i da li je danasnji zivot bolji. Postoji pravilo da kad voda ide rjekom ona se ne vraca pa tako i oni znaju da nikada ili mozda tesko ce biti stvoriti neku buducu federaciju ali to im ne uskracuje njihovo pravo da govore o danasnjoj demonkraciji.
Govoris da socijalizam ne valja ovo ono da pitam da li je tebi poznato koja je danas ekonomija broj 1 i kakvo uredjenje ima tamo da nisu slucajno komunisti na vlast?!
Tita nema vec 40 god. ali zato ima nespornu ulogu(mozete je falsificirati koliko zelite) i od strane istorije je ocenjen kao lik koji je zaustavio krvoprolice na ovim prostorima stvorio kakvu takvu drzavu-federaciju, stvorio pokret nesvrstanih koji je bio trn u oku demonkratima i na zapadu i na istoku. Eto recimo da Tito ima veliku zaslugu i u tome sto je Hrvatska pripojila sebi Zadar i jos podosta teritorije (a tijekom rata je bila na strani…) a koji danasnji prijatelji Hrvatske zele vratiti, i ukoliko vlasti u Hrvatskoj tako nastave izgleda ce se to i desiti. Nego recimo kako ti vidis onaj dogadjaj kad je iz Hrvatske proterano vise od 250.000 ljudi i to samo jer nisu Hrvati, znas da za to postoji definicija i znam da je tebi poznata! I ja nisam to sto mislis da jesam ne delim etikete samo postavljam pitanja a kad dobijemo odgovore bice sve lakse…
@DLM-Može samo jedno pitanje u vezi današnje “ekonomije br 1. Čini li ti se socijalističkim sedmodnevi radni tjedan, likvidacije političkih protivnika metkom u potiljak, hapšenje i proganjanje minorne (svega 1000 sljedbenika na populaciju od preko milijardu ljudi) ekscentrične kršćanske sljedbe…?
@Piretis -daleko je to od socijalizma svakako, jer socijalizam je drustvo koje treba i mora biti humanije od kapitalizma, no ne treba zaboraviti da je tamo konfucijanstvo da je to sasvim drugacija civilizacija od nase i onda napraviti paralelu izmedju konfucijanstva i danasnjeg uredjenja pa cemo vise znati. Kad vec govoris da sedmodnevni radni tjedan nije ok i ja se slazem onda verujem da se i ti ne slazes novim trendom cipiranja (vise kompanija na zapadu trazi od svojih da budu cipirani pa tako neka ludaca trazila dva cipa jer joj malo jedan!)
Zašto bi dobio odgovore? Na moje komentare uglavnom nitko ne odgovara svi samo lupaju svoje “Jel ti znaš” pa se cijela diskusija pretvara u razgovor gluhih, poput dva pijanca za šankom, svak svoje lupa. Ja sam se javio da komentiram čistu glupost “visoki životni standard” u jugoslaviji pa sam odmah bio zaspaman jugolitanijama. Stvarno, Jugoslaviju možeš opisati na razne načine, ali reći za nju “visoki životni standard” je ipak teška glupost, pa za Boga miloga visoki životni standard ima Švicarska, Norveška, Austrija, a ne neka zemlja u razvoju. Naravno, i ovdje je problem što svak uzima ono što mu se sviđa, a jednostavno ignorira ono što mu se ne sviđa ili mu ruši teoriju. Tako je to kad je tema Jugoslavija, ili socijalizam odnosno komunizam, pa i kad je tema Rusija ili Putin. Kad smo već kod Putina, pošto je on ovdje mnogo popularan, završit ću sa njegovim slavnim citatom. “Tko ne žali za SSSR-om nema srca, tko želi njegov povratak nema mozga”.
@Waterloo, & @Dan, preporučivati knjige, straaašno. Izveli ste udar na ljudsku slobodu i pravo pojedinca da NE ČITA knjige. I to “one”, tamo neku “propagandu”. Nije lijepo od Vas. Svako ima pravo da, malo “prelista” sportske, u kafiću uz kavicu i prošvrlja po bindexu, Šljutarnjem na svom pametnom telefonu. A Vi zapeli. te Perkins, te Klein, još samo da ste uvalili i Egdahla, sačuvaj me bože još Ickea.
Predlažem kompromis: “Alan Ford” Manje je brate slova i slikovito je ..
samo 48 milijuna ljudi, skoro ništa. Zemlja blagostanja je zadužena samo 20.000+ milijardi $, skoro ništa.
Koji panj. A godiste negdje 199..i?
Kriza s kraja ’70-ih i s početka ’80-ih je uzrokovana američkim manipulacijama cijenama nafte i bila je globalna, a ne samo u Jugoslaviji. I u drugim zemljama je se vozilo na par-nepar. Ovo je inače tipičan način na koji djeluje SAD: izazove, krizu, razbuca zemlju, a onda za to optuži lokalni poredak zemlje, kako je on tobože ekonomski neodrživ i kako treba, jelte, uvesti slobodno tržište. a onda će teći med i mlijeko. Tu priču onda popuše razni žrecevi, među kojima je onda lako regrutirati Pahlavije, Pinochete i ostali šljam. Ali bitno je da naš žrec ima rvacku.
Eh Žrec, nisi ti nimalo naivan, ipak griješiš kad misliš da drugi jesu. Još je dosta ljudi koji su živjeli u SFRJ, vide i znaju razliku. Istina je da su ljudi išli u Njemačku ili u druge zapadne zemlje da zarade. Većina njih je radila 2-3 posla, više nego skromno živjela 10-20 godina i tako uštedjeli solidnu sumu strane valute. Nakon toga bi se vratili u YU i gle čuda, preko noći su postajali pareše. Da su ostali tamo gdje su zaradili te novce ne bi to ni bio neki novac da potraje pogotovu ako bi živjeli kao što se živjelo u YU. Istina, u YU su bile manje plaće ali radio se 1 posao, normalno radno vrijeme, radio si koliko si htio i mogao a ne koliko te gazda naganja, imao solidan godišnji odmor, regres, podršku poduzeća bilo da je radost ili žalost, s tim novcima se ovdje kuća napravila ali tamo nije mogla. Živjelo se ne baš skromno i kad sabereš mogao si puno više priuštiti nego druge socijalističke države ali ni u zapadnim državama nisu mogli tako živjeti. Smijali smo se kako rintaju na zapadu, puši svako svoje cigarete, plaća samo svoje piće, čeka kusur do u fening, pređe pola grada da kupi malo jeftinije i ti nama sad pričaš kako je lolčina da se dobro živjelo u YU. Eto na zapadu se super živjelo a i danas, se super živi. Svaki dan šaka lijekova, istina tu ih već sustižemo jer se i nama život popravio pa pijemo pola šake lijekova na dan. Nije ni kao nekad da moraš u doktora da ti da recept pa tek onda u ljekarnu sad samo uđeš i kupiš šta ti treba i nije kao nekad andol, plivadon ili neki antibiotik, danas imaš i za hipertenziju i za alergiju, antidepresive, za spavanje, za buđenje, … Problem je samo što ti je danas to sve neophodno jer kvalitet života to zahtijeva. Sada naš čovjek može sebi sve da priušti. Ako je „uspješan poduzetnik“ i ima koga da izvara i iskoristi, a ne ogrezne u kocku i druge poroke, može to i da potraje. Ako je „običan“ čovjek u pitanju, to uglavnom traje do ovrhe. Prije su vani išli neškolovani ljudi ili zanatlije a danas bježe doktori i inženjeri. Prije su se ljudi vraćali a danas im ne pada na pamet.
Ne kažem da nije bilo ljudi kojima je bilo loše, koji su doživjeli puno lošeg ni krivi ni dužni, ali oni su vjerovatno znali, imenom i prezimenom ko je kriv, nisu krivili „režim“. Najveći dio nezadovoljnika su bili probisvjeti, neradnici i kriminalci, koji nisu htijeli ili mogli ni taj minimum poštenog rada dati. Njima su devize bile: „Bolje štruca u hladu, nego dvije na suncu“ i „Ne mogu oni mene neplatiti koliko ja ne mogu neraditi“.
Volio bih znati zašto je to tebi bilo toliko loše u SFRJ i zašto ti je danas tako dobro. Možda ne bih promijenio svoj stav ali bih te sigurno bolje razumio.
@Tomica-Kako si opisao život u bivšoj zemlji meni se na čas učinilo da je to bila prava zemlja Dembelija, a nije. I ja sam pola života proživio u toj zemlji i usput proputovao pola Europe. Ružičaste naočale teško mogu popraviti sliku. Kuće su se gradile tek pošto se prodala djedovina ili neko nasljedstvo a i to je trajalo, nerijetko, godinama. Stanovi se nisu kupovali nego dobijali a iste su u stvari plaćali svi zaposlenici u poduzeću bez obzira što su sami riješavali svoje stambeno pitanje (zvala se to solidarnost). I onda su dobro živjeli članovi partije i “snalažljivi”, a raja je šljakala za sitniš uz stalno obećanje da će biti bolje. Daleko je naš tadašnji standard bio od austrijskog ili njemačkog.
Ispričavam se svima koji nisu živjeli u SFRJ i ne znaju kako je bilo a pomislili su, na osnovu mog komentara, da je to bila zemlja Dembelija. Nije, nisu dali da bude. Smješno je, da nakon svih postignuća u SFRJ bez ikakve podloge, danas kad propadamo na svim poljima, neko pronalazi mane onom “režimu”. Zašto niko nije ono popravio i napravio bolje nego smo sve uništili pa ćemo kao sad, od nule napraviti bolje. Nije to uopće bilo toliko loše koliko smo mi sami sve pokvarili. Naravno, u susjeda je trava uvijek zelenija, nije to zato što je on njeguje održava, svaki dan se muči oko nje. Ne, to je zato što je s druge strane ograde. Ti sjediš, pijuckaš pivo, intenzivno želiš lijepu travu ali ništa ne pomaže kad si s ove strane ograde.
Ne kažem da nisu ljudi prodavali djedovinu, ali da bi napravili kuću, ne znam. Što je nisu napravili na djedovini? I danas ljudi isto prodaju djedovinu. Prodaju da vrate kredite, da nadoknade kocku, drogu i druge poroke. U mom poduzeću je svaki stražar napravio kuću, radnici su većinom dobijali stanove. Solidarnost je nešto drugo, stanove su dobijali ljudi koji nisu imali prihode i/ili mogućnosti za normalan život. Pa jel nema takvih i u najrazvijenijim državama? Pa jel kriva SFRJ što nije svima napravila kuću i put do nje, dovela struju i vodu samo za njih? Lako je naći loše primjere, kriminalce i “snalažljive” kojih je naravno bilo u SFRJ ali danas su oni tajkuni i legitimni predstavnici vlasti. Nekima ne smeta ni vremenska razlika pa porede standard i mogućnosti u ondašnjoj SFRJ sa današnjim u razvijenim zemljama.
@Piretis Nisam ja neki jugonostalgičar koji bi vratio Jugoslaviju po svaku cijenu. Svjestan sam da puno toga nije bilo dobro a moglo je i trebalo biti bolje. Ja samo vidim da danas nije bolje i da je sve lošije.
Tito je očigledno postao neprijatelj opće prakse.
Jugoslavija je bila kakva je bila, a bogami društveni standard za narode na ovim prostorima, koji su u njoj ostvarili, predstavljao je kvantni skok. Pa pred početak Drugog svjetskog rata u nekim krajevima spavali su glavom na kamenu, kakav crni jastuk.
Zbog povjesnih i drugih okolnosti, usporedbe sa standardom nekih drugih zemalja na zapadu uopće nisu relevantne. Pa među prvim stvarima je bilo opismenjavanje stanovništva. A da li je moglo biti drugačije, da li je Jugoslavija mogla pripasti utjecaju zapada i živjeti sa svime što bi to nosilo? Možda je i moglo, ali nije.
Učinilo mi se zgodnim prenijeti nekoliko redova na tu temu, oni stariji bi nakon što ih pročitaju, mogli prenijeti mlađima da li se radi o izmišljotini. Kad sam ovo pročitao, malo mi se vratio film unazad, ali to je samo jedan segment tadašnjeg života. O negativnostima, vidim ima komentara.
”Mnogi se još uvijek dobro sjećaju Jugoslavije i Jospia Broza Tita, a kao glavni razlog navode poseban odnos države prema radnicima, koji su bili maksimalno zaštićeni.
Povijest govori kako radnici nikada u praksi (bar u to vrijeme i unutar socijalističkih zemalja) nisu dignuti na takav pijedestal na kojem su bili u Jugoslaviji. A zašto, dokazat će i nekoliko činjenica koje se u današnje vrijeme nalaze van granica mogućeg.
Onda nitko nije pitao za nacionalnost, materijalni status nije bio bitan, a ljudi su se cijenili po svojoj osobnosti.
Nisu bile rijetke priče ljudi koji su od kvalificiranog radnika došli do direktora jedne radne organizacije. Zaposleni su dobivali bonove za topli obrok, pa su se hranili u restoranima društvene prehrane ili na kioscima koje su prodavale uglavnom kobasice i hrenovke.
U SFRJ se smatralo normalnim da zaposlenicima bude plaćen topli obrok. Radno vrijeme je bilo od 7 do 15 sati uz pauzu koju su ljudi koristili za ručak u gore spomenutim restoranima.
Subote i nedjelje su bile neradne, osim za one radne organizacije kod kojih je priroda posla zahtijevala da se radi i za dane vikenda. A za godišnje odmore, tu su uglavnom bila radnička odmarališta a u koja se opet išlo preko organizacije sindikata.
Moglo se platiti na rate tijekom godine, pa je taj obiteljski godišnji odmor bio sasvim normalna stvar i rijetki su bili oni koji nisu posjetili neka od tih radničkih odmarališta.
Plaće su uglavnom bile isplaćivane gotovinski, i to u firmama. Novac se nalazio u kuvertama. Bez većih problema su se mogla koristiti neplaćena odsustva, bolovanja, a sistematski pregledi bili su obavezni za sve.
Kada bi netko od radnika u mirovini umro, automatski je to za pokojnog značilo i besplatan sprovod. Ako bi umro za vrijeme radnog vijeka u istu firmu zaposlili bi istovremeno nekoga od najužih članova obitelji kako bi mogli od nečega živjeti.
Čini se da je onda radnik bio gospodin, plaća mu gospodska a na licu se uglavnom ocrtavao osmijeh i nekakav poseban žar…”
Žrec malo si zabrijao. Što danas proizvodimo? Što smo onda proizvodili? Govorim o čistom stvaranju a ne životu od trgovine i usluga. Koji će ti danas poslodavac nakon nekoliko godina rada u firmi dati stan u vlasništvo? Razboli se u USA ili UK i nek ti netko popravi zube za džabe. Koliko ćeš tamo platiti školovanje i čuvanje djeteta? Naravno, ljudi su slabi i pohlepni, kralo se sve u šesnaest. Hrpa “komunista” je imala apsolutnu vlast i nezaslužene privilegije. No, čak i s krađom kad se danas okrenem, sama činjenica da se moglo organizirati hrpu omladinske radne snage na rad za opće dobro mi je totalno čudo u usporedbi sa današnjim mentalitetom. Kad se okrenem koliko se škola, bolnica, cesta, pruga, industrije, naselja diglo.. koliko se proizvodilo.. koliko se netaknute obale i prirode zagadilo ali jbg išlo se je naprijed.. sve smo manje bacali smeće po livadama, radilo se na kolektivnoj svijesti pa i kroz cenzuru i selekciju ako treba ali bar nije bilo toliko zaglupljujućeg plitkog sadržaja i mediji su (premda uglavnom partijski kontrolirani) bili u rukama naših ljudi.. taman su se nekako stvari počele drastično popravljati početkom devedesetih i s konvertibilnim dinarom i slobodama medija. Tad se živilo stvarno jako dobro u usporedbi sa redukcijama i nestašicama osamdesetih.. predobro da bi dugo trajalo .. na žalost. A to da je teritorijalna pohlepa za vlašću velikosrpskih arhitekata bila ključan okidač.. si u pravu.
Visok zivotni standard nisu najnoviji iphone, led tv od 140cm i novi auto, već niske režije, besplatno zdravstvo, odlazak na more bez kartice i kredita i bez problema platiti rezije taj mjesec, pa zimovanje i na kraju kupnja svog doma bio to stan ili gradnja kuce BEZ kredita !
@Dan- 2013god. deklasificirani su dokumenti NSA koji između ostalog tvrde da su SAD od 1950 do polovine tog desetljeća financiski i vojno pomogle FNRJ sa preko pola milijarde (ondašnih) dolara. Bilo je to u svrhu odvraćanja SSSR-a od napada na Jugoslaviju. Pa iz toga slijedi da im i nije bila takva smetnja kako ti tvrdiš. Prije bi se moglo tvrditi da je Juga, zbog Titovog “ne” Staljinu, bila miljenik zapada (barem među socijalističkim zamljama).
Piretis, pola milijarde dolara ti je cca 6-7 milijardi današnjih dolara. A novac je stizao i kasnije, uvijek naravno sa zapada, bilo kao poklon ili u vidu povoljnih kredita čime su se krpale raznorazne rupe u socijalističkim proračunima. A onda je prestalo. I naravno, svaka sličnost sa sadašnjim i budućim događajima je slučajna.
Istina je to sto kazes, Piretis, da je Jugoslavija zbog raskola sa Staljinom uzivala simpatije i podrsku SAD-a 1950-tih, ali imaj na umu cinjenicu da SAD vodi blago receno shizofrenu vanjsku politiku kod koje su dramaticni zaokreti prakticki pravilo a ne iznimka.
Stoga ne vidim nista proturijecno u tome sto su SAD 1950-tih simpatizirale, 1980-tih potkopavale, a 1990-tih bombardirale Jugoslaviju.
Kada su se Ameri uvjerili da ono Titovo ”Ne” Staljinu, nije samo igra, i da Jugoslavija od svih zemalja komunističkog bloka, jedina ima odmak od Staljina, pružili su joj pomoć, kreditima, hrani, opremi, naoružanju itd. Bili su svjesni da je bez sukoba ne mogu pridobiti na svoju stranu, ali pragmatično su odlučili da im je vrijedna i kao tampon – zona.
Staljinovom smrću i dolaskom Hruščova, stvari se mijenjaju, odnosi između SFRJ i SSSR se poboljšavaju, Amerikanci prestaju sa pomoći, a SFRJ se okreće SSSR-u, ali držeći distancu. Tada se nabavljaju MIG-21 i zamjenjuju američke avione u JNA.
Sa Naserom i Nehruom, Tito započinje sa Pokretom nesvrstanih i uspijeva u doba hladnoratovske podjele svijeta, maloj Jugoslaviji donijeti položaj u svijetu, koji ona inače nikada ne bi mogla ni sanjati. Ta taktika ”umiljatog janjeta koje sisa dvije mame” funkcionirala je do pada Berlinskog zida i raspada SSSR-a.
Tada je Jugoslavija izgubila svoj značaj, SAD su ostale i postale jedina i vodeća sila, krenuli su svojim škarama krojiti svijet i okolinu i to sa više ili manje uspjeha, rade do današnjih dana.
A Jugoslavija je u povjesnim udžbenicima pod bila jednom jedna……….
Ovaj odličan tekst je još jedan dokaz koliki smo mi ** jugovići** ustvari obični šupci !!
Nazalost tako je, ali nisu ni drugi mnogo bolji. Nista od gore navedenoga ne bi bilo provedivo bez pomoci domacih izdajnika.
Jugu srušila CIA? pa…Cia održavala kad joj je trebalo, cia rušila kad je više nije trebalo. Uz minimalni trud.
Dragi druze Zrec, molio bih malo dokaza za ovu upravo nevjerojatnu tvrdnju, da je CIA odrzavala Jugoslaviju kad joj je trebalo.
Baš se voliš razbacivati velikim riječima – “visoki društveni standard” “Nevjerojatna tvrdnja”. Za tebe je nevjerojatna tvrdnja nešto što je povijesna činjenica ( Da je tvoju voljenu Jugu pomagao i održavao upravo SAD, a ti mozgaj zašto). Stvarno ova stranica sve više postaje okupljalište jugofiličira, i to onih B pa i C klase.
Ima nas i D,I, E klase, Tebi prepuštamo A+ klasu ..
Od kuda dolaze Amerikanci? Osim gotovo uništenih starosjedioca, prvi valovi iz Europe, a kasniji iz cijelog svijeta. Amerika dakle predstavlja svijet u malom. Kad se svijet pogleda u ogledalo, ono što vidi je Amerika. Amerika je loša savjest svijeta. Što uzrokuje tu lošu savjest? Loši postupci svijeta. U uzornom svijetu mogla bi postojati samo uzorna Amerika. I što svijet u svom neznanju radi? Gleda u ogledalo, prijeti slici u ogledalu i napada ju. Umjesto da popravi sebe, pa će se slika također automatski popraviti. To je još jedan od primjera iluzije u kojoj živimo.
@Hari1- Prvi val (pa i ostali tijekom XlX st.) bili su ljudi sa dna. Siromašni, oni bez ikakve šanse i budućnosti u svojim zemljama, vjerski progonjeni (dokaz- nerazmjerno velik postotak protestanata). I nisu ti doseljenici bili bahati niti po bilo čemu slični današnim amerikancima. Oni su samo tražili svoje mjesto pod suncem i bili ponosni na novu domovinu u kojoj su mogli normalno živjeti. SAD su se osilile tek nakon II sv. rata i svojim ponašanjem ukaljali ciljeve i želje osnivača države.
Piretis,
imali su i oni mogućnost urediti svoju državu, pa se pokazalo da su uletjeli u slične probleme kao i ostatak svijeta. Sad plaćaju danak prevelikom ponosu (oholost) i nepridržavanju provjerenih tradicionalnih vrijednosti.
Osnivači su im većinom bili masoni, poznati po nepridržavanju provjerenih tradicionalnih vrijednosti. Što se očigledno nastavlja i danas.
Jeste vidi Dossier Mitrokhin, ali to nije važno. To su bili posebni kanali i fondovi. Uostalom o terorizmu ili revoluciji bi se dalo raspravljati, kad je prvo a kada drugo.
Platit će židovi samo polako,dosta je bilo proganjanja.
Babiću, ovo je zbilja kratki popis. Hvala, Ti na njemu, pretpostavljam da si htio sve nas podstaknuti na rekapitulaciju “CIA svinjarija” jer danas, (zahvaljujući internetu) isplivavaju svi “leševi” zapadne demokracije. Više ih ne mogu sakriti !! Hvala, još jednom.
Žrecu je u interesu da se što manje piše i komentira “rad” CIA-e, sva “demokratska” djelovanja “svete krave liberalnog svijeta” …. itd. I Vi se, kolege komentatori, uhvatili na tako jednostavno postavljenu “udicu”!? Udicu verbalne destrukcije bez stvarnih argumenata, ….. tuga !!
Žrec “zna”, žrec je stručnjak, žrec ima bolju dnevnicu kad se upise vise puta “žrec”!! Žrec, sory ako griješim žrec!! Žrec može li koji podatak, statistike malo žrec …..??
Ovako ti daješ argumente, ….. ŽREC !!
Pozdrav majstore
Evo pošto si željan znanja…http://www.fizzit.net/drustvo/povijest/4836-bolji-zivot-jugoslavija-u-brojkama
Odlicno zapazanje Stjepane , bas sam cekao da vidim
.Pitate se kako ih prepoznati po komentarima , dakle uzmimo da je tematika cia ili kapitalizam , odnosno slom jugoslavije ili socijalizma , kao po naredbi pojavit ce se zombiji i krenuti pisati komentare u stilu bonovi za gorivo , redukcija struje , par – nepar , nestasica kave i dederdzenta , put u trst po farmerke , prazne police i gladni ljudi koji umiru po ulicama ,diktatura , goli otok , miljuni koji bjeze od diktatora ,i naravno slag na kraju enormno zaduzivanje Jugoslavije :)))), eto kad procitate nesto od navedenog , pljunite u ekran
...pa na ignor .Aha, djelujemo organizirani u trojke….a trojke su Žukove šta?
Aha, djelujemo pod pseudonimom zrec …. a zrec je “svecenice ” sta ? 🙂
Ha , sta ce to biti kad jos ne izbi svadja …Masallah…napredujemo..
?? vidi vrijeme kada si pisao zadnji kom.tek kad se vratiš vidiš da si puno toga propustio??
Odlican i istinit tekst gospodina Babica . bravo!
Svaka čast CIA-i i njenim sposobnostima ali za raspad Juge nemaju posebne zasluge. Ne sumnjam da su potkopavali ali smo najveći dio posla odradili mi, ljudi, narodi i narodnosti sa ovih prostora. Da nije bilo naše spremnosti da se odazovemo na pozive mržnje, krvi i tla, mitova i probuđenih teritorijalnih apetita, nitko, ali baš nitko sa strane ne bi rastočio državu. Mi, tj naši nacionalisti, smo se poput male djece dohvatili i nismo se pustili dok nas sa strane (ironično baš sa zapada) nisu rastavili i nekima čak podijeli koju odgojnu packu. Nije ta CIA tako svemoćna jer da jeste ne bi bilo Kube, a sam Bog zna koliko su se trudili. Naš problem smo bili mi. Gajili smo sjeme mržnje, sve te godine, potajno između četiri zida (drugačije se i nije moglo) djeci su se pričali mitovi, pozivalo na stare nepravde ( tko je kome nanio zlo), ispod glasa cijele narode nazivali genocidnim, pregledavalo skriveno oružje (nek se nađe- nikad se nezna). I zato pogledajmo prvo sebe u ogledalo i priznajmo- sami smo si krivi.
Pa na to su bili svjesni neki izvana i namjerno su poticali na to. Na otvaranje živih rana.
kako da u jugi nije bio visoki zivotni standard?
imali smo toliko viska da smo svi izgradili kuce i vikendice, svi smo jeli organski proizvedeno povrce, voce i meso, svi smo godisnje provodili na moru, fakultet je zavrsio svatko tko je htjeo, svaka kuca je imala ustedjenih 10 000 maraka, svi kupili traktore, mirovine osigurane svima, zimi se svi grijali, razvili nacije do granice puknuca, za svakog bilo uhljebljenja, jugosvabe se vracale kuci, sume, vode i zemlja bila suvereno vlasnistvo. velika i ogromna dostignuca a sve na ustrb – traperica!!!.
nije bilo traperica. ni kave. citavih 6 mjeseci.
e, pa da smo znali da je kava problem, dogovorilo bi se i to sa haile selasiem.
laka racunica – odbij strane kredite, uvoz, uvoz na kredit. onda vidi kako je sad. crknuli bi od gladi.
suverena hrvatska kakva je nakratko bljesnula 95. vise nikad nije moguca. nema izlaza iz eu. drugog jutra nema struje. treceg jutra kruva. nema teritorijalne obrane, koncepta oruzanog naroda, samoorganiziranja inspiriranog praksom socijalistickog samoupravljanja. nema ni naroda.
masi zastavom i klepeci usima. gotov si. jer si lud.
nisam ja 100% za socijalizam. nisam ni 100% za kapitalizam. mislim da je trebalo pustati privatno poduzetnistvo ali samo onima koji sami izgradjuju poduzeca od nule. nikakva “privatizacija” nama nije trebala, jedino radna disciplina. zatvoreno trziste (u jedinstvenoj zemlji ) sa polaganim i odmjerenim popustanjem carinskih stopa.
jugi je nedostajala prava cistka (lustracija). lustraciju je trebalo obavljati redovno a clanovima partije nabiti 20% poreza na placu, tako da posteni ostanu a profiteri da se i sami maknu.
100 pluseva brain
Izvrsno. Moraš biti stvarno glup da poslje svega kažeš da je sada bolje.
Ne Slagerpjevac.Ne moraš biti glup,moraš biti profi.srbenda,rvatina ,bošnjo….njima je sada bolje.Obian smrtnik koji radi za malu platu( ako je uopšte ima imalo uopšte radi) sa bankom koja visi za vratom kaže da je bolje ,on nije glup, njihov problem je puno kompleksniji.
@ Tadmur- Nije nužno biti glup da bi ti sada bilo bolje. Na stranu krediti (uglavom su posljedica želje za brzim i raskošnim životom). Materijalno mi je isto kao i tada i nisam ni tada ni sada bio nacionalista (dijete iz miješanog braka) ali ne zaboravi da su neki tada bili politički i vjerski progonjeni ( i ne mislim tu na ekstremiste ili nedaj Bože teroriste nego na obične ljude drugačijih političkih ili vjerskih ubijeđenja). Eto vidiš danas je takvim sigurno bolje i s pravom imaju gorak okus u ustima kad se sjete prošle država. I ne pomaže ništa reći da je to bila manjina ako sam i ja bio ta manjina (premda “običan smrtnik”). Vi koji bezuvjetno glorificirate prošli režim (a to je bio režim) ili ne znate ili nećete znati za sustavno kršenje ljudskih prava (koje je doduše popustilo sredinom 80-ih godina). Čemu utjerivanje batinom (u bivši) raj.
Stvari su prekompleksne da bi se u komentarima mogle realno iskazati. Segmenti, koje izvlačimo iz opće slike, ne pokazuju pravo stanje stvari. Jugoslavija sigurno nije bila bez mana, raj na zemlji, ali je nepobitna činjenica da običan čovjek, više nikada i nigdje neće imati onakva prava.
Današnji političari, u strahu za svoju egzistenciju, ispiru mozak narodima na ovim prostorima, da iz kolektivnog pamćenja nestanu dobre stvari iz bivše države, jer bi to samo za sebe govorilo koliko su oni nesposobni i neuspješni. Ne bi izdržali ni elementarnu usporedbu. Zato se jugonostalgija tumači isključivo u ideološkom smislu kao nešto loše, tamnica naroda u kojoj nitko nije bio zadovoljan. Ali, da li je bilo baš tako? A ako je i bilo, da li je bilo i nešto osim toga?
Svi koji pamtimo ta vremena, znamo da i nije bilo baš tako. Za mene je jugonostalgija žal za vremenom moje mladosti, i svime onim što sam tada bezbrižno proživio. To je u principu samo nostalgija, a ono jugo je prefiks koji bio označavao mjesto na karti svijeta gdje se to sve događalo.
Osoba C,
ako ne znaš što će se dogoditi u budućnosti onda ne možeš pričati o nepobitnim činjenicama.
Žal za mladosti imaju većina onih kojima ta mladost prolazi, čak i ako tada nisu dobro živjeli.
Recimo, s duhovne strane može se s apsolutnom (!) sigurnošću tvrditi da će doći do poboljšanja stanja, ne samo narodima s područja bivše Jugoslavije, nego narodima cijelog svijeta. No, do tada će proći još mnogo stoljeća i mnogo patnje zbog ljudskog stanja neznanja u kojem donose odluke koje im poslije štete i otežavaju život. Takve odluke su donošene i od strane jugoslavenskog vodstva i to od samih početaka, pa se ne treba čuditi propasti takve države.
@Hari1
Da Vas parafraziram i ujedno odgovorim, sa moje svjetovne strane mogu sa apsolutnom sigurnošću tvrditi da običan čovjek, više nikada i nigdje neće imati onakva prava, kao što ih je imao u onoj Jugoslaviji.
Imam razumijevanja za vaš naglasak na duhovnost, ali Vaši zaključci da se s apsolutnom sigurnošću može tvrditi da će, tamo nekada, nekom biti bolje, a ja, za razliku od Vas, ne znam što će se dogoditi u budućnosti pa ne mogu ništa o tome tvrditi, ne piju vodu.
Pratim Vaše komentare i vrlo su mi bliski, osim kad krenete u duhovne vode, onda se upitam da li se radi o drugoj osobi. Naglašavam, poštujući Vaš stav, živo me zanima kako Vi sa tim duhovnim idealizmom funkcionirate u realnoj sferi. Ili je to samo u domeni Vašeg rada na sebi.
Osoba C,
svjetovna strana nema drugih informacija o budućnosti osim pretpostavki, to očigledno nije apsolutna sigurnost.
Duhovna strana govori o ponavljajućim ciklusima, čije su karakteristike poznate, pa se mogu predvidjeti određeni aspekti budućnosti. U tom smislu može se pročitati o razdoblju pod nazivom “Satya Yuga”.
U svakodnevnom životu, koliko sam primijetio, ljudi se znaju začuditi nad nekim neočekivanim izjavama, nad neočekivanom dozom optimizma i smirenosti. Čovjekov pogled na stvari se mijenja ovisno o informacijama s kojima raspolaže i u koje vjeruje. Duhovni pogled zna biti dosta drugačiji, dok je duhovno stanje svijesti posve drugačija razina percepcije/spoznaje.
@Osoba C, Dooooooobbaaaar ………….
cia jeste ali bi mi i bez njih sjebali onu drzavu sve je bilo freeze i izmedu cetri zida
Operacija Ptica Rugalica i danas daje dovre rezultate, kako se to svakodnevno možemo uvjeriti, samo je to daleko nadišlo Wahington Post. I ime joj je nevjerojatno dobro pogođeno.
Prelepa je to zemlja bila, kažem bila jer sve bajke traju kratko. Tako i ova naša, jugoslovenska.
Teško je obuhvatiti sve to i u jednom životu, a kamoli u jednoj priči.
Sve je manje Jugoslovena, ali je zato sve više postjugoslovena. Volim te ljude jer me podsećaju na bratstvo i jedinstvo, radne akcije, zanos izgradnje jednog društva i veru u ljude, u čoveka… Podsećaju me na život gde nije sramota biti Albanac u Beogradu, gde je čast zaljubiti se u Splićanku, gde je kompliment poštovati i ono što nije tvoje. Sastavljam polako svoju staru Jugoslaviju u malom i bar fiktivno postajem njen stanovnik…
Prvo su moje priče stigle u sve te gradove pa sam onda ja, naknadno. Zaključio sam da svi mi citiramo iste pisce, da se isto zaljubljujemo, volimo istu muziku, borimo se protiv istih stvari, kroz osmeh oponašamo dijalekte. Shvatio sam da i tamo cveće isto miriše, da se pevaju iste pesme, gledaju isti filmovi, ali da su ipak, duboko u nama, skriveni neki davni nesporazumi za koje nismo krivi mi, nove generacije, ali ih i te kako ispaštamo. I tek ćemo…
Ponekad se pitam za koga su ginuli svi ti heroji sanjajući o humanom društvu i slobodi?! Zamisli samo radničke igre, mogućnost da spavaš gde hoćeš, lakoću prelaženja prostora, ljubav prema drugom, drugačijem?! A šta imamo danas?! Horde obezličenih degenerika, profit kao vrhunsko načelo u svemu, interes kao znak prepoznavanja, sumnju u sve što nas okružuje, strah, iživljavanje, nezasitost, zavist. Imamo gomile drogiranih idiota koji hodaju po zemlji kao po deponiji, gledajući šta mogu da iskoriste i bace?!
Teško je bilo napraviti sve to, osmisliti, pomiriti nepomirljvo, a lako srušiti, upotrebiti naoštrene noževe i od jedne od najcivilizovanijih država napraviti najvarvarskiju. Koliko je samo ljudskih kultova uništeno i od internacionalnih svedeno na lokalni karakter. Recimo, kult glumaca od Ljube Tadića, Bekima Fehmiua, Šovagovića, Šerbedžije pa do Mije i Čkalje, Bate i Borisa Dvornika. Kult muzičara i muzičkih grupa od Ive Robića, Ibrice Jusića, Đorđa Marjanovića pa do Korni grupe, Indeksa, Bijelog dugmeta. Kult pisaca od Andrića, Selimovića, Kiša, Pekića… Kult sportista od Ducija Simonovića, Mirze, Ćose, Džaje. Kult radnika, kult poštenja, kult borbe za opšte dobro, kult čoveka, kult ljudskosti…
Jugoslavija očigledno nije mogla da opstane, kao što ne može da opstane nijedan veliki san. Mudrost jedne generacije upropastila je druga, a treća je sve to razbila u paramparčad i rasprodala budzašto kao da je tuđe, kao da nikada ništa nije ni postojalo. Mnogi su preživeli, ali su ostali ubijeni u duši. Već godinama svi oštre noževe, mrze jedni druge… Sa ove distance prosto je nerealno da su svi ti ljudi živeli u miru, pod istim krovom i osvajali svet zajedno?! Sada se polako prodajemo tom istom svetu! Neko prodaje ostrva, neko fabrike i rude, a svi podjednako prodaju jedni druge. Svako ponosno iznosi na trpezu ono što ima odričući se elementarnog ljudskog dostojanstva…
Verovali smo da smo se borili za nas svih ovih godina, dok smo se, u stvari, borili za njih. Što smo mislili da smo jači, bili smo sve slabiji, što smo bili bliži pobedi, mi smo, u stvari, sve više gubili i gubili, ni ne sluteći kakav nas kolektivni poraz očekuje…
Upravo doživljavamo taj poraz…
Duh četništva, ustaštva ponovo provejava. Umesto da gradimo budućnost, mi tražimo najmračnije detalje prošlosti, brojimo tuđe mržnje zaboravljajući vlastita prijateljstva. Umesto najlepšeg, tražimo ono najgore. Umesto za ljubav, prikupljamo činjenice za mržnju. Ukoliko ništa ne pronađemo, onda izmišljamo, dodajemo, preuveličavamo…
Nabrajaju se zločini tzv. komunizma a ne slute zločine kapitalizme koji su mnogo veći, koji zagađuju svaku poru društva i čoveka. Ko će da im objasni da osim njihovih nezasitih stomaka i ograničenih umova postoji i nešto drugo? Ko će da im priča o staroj Jugoslaviji, svim tim čudima, ko će da ih nauči da poštuju sebe i sve oko sebe?! Naviknuti su da sve neko treba da im daje, a šta su oni dali ovom svetu? Šta, osim pohlepe i sebičluka?!
Svi se sada podsmevaju iz svojih mišijih rupa prisećajući se vremena kada se živelo. Koliko samo sujete, primitivizma, pakosti?! Koliko samo ničega u beskrajnoj močvari svega i svačega koja guta sve pred sobom… Umesto Dana rada počinje da se slavi Noć veštica, umesto Dana oslobođenja počinju da se slave dani porobljenja. Još nas generacije novih istoričara uče da je bolje da smo sarađivali sa nacistima…
Tadašnji fašizam je pobeđen, neprijatelj je bio poznat, a ko će da pobedi ovaj današnji, naizgled nevidljivi, koji razara sve pred sobom od vazduha, hrane, biološkog i kulturnog bića čoveka? Sve je više fašista koji ni ne znaju da su fašisti, uništavaju svojim prisustvom sve što dotaknu… Gde je zanos, gde su ideje, gde je žrtvovanje, gde su se sakrile nada i sreća?! Svako veliča svoju ličnu priču skrivajući sve drugo.
Ko će ponovo da objedini sve ljude i da ih ubedi da su ljudi a ne zveri?!
Piše: Stefan Simić -starost 23 godine .
Po 100ti put ti moram reci svaka cast.
Sve sto je narod izgradio u dobroj vjeri i nadi za bolje sutra ošlo u paramparčad ili ako je ostalo cjelo neki ušljivi uhljeb masno naplacuje koristenje istog onima koji su gradili, prvenstveno mislim na Jadransku obalu, ceste i autoput Bratstvo i Jedinstvo….
Hvala Žukove da se mi ostali istomisljenici ne osjecamo tako usamljeno u ovom kaosu života..
Ima nasih istomisljenika druze Bobi mnogo ,samo ne smiju priznat , svak iz svog razloga , medjutim ima nas mnogo vise od uhljebnicko – izdajnickog smeca ali u nasoj je prirodi da ne bijemo , no kad krenemo jadna im majka:)
@Georgij Žukov
Da li ideje iz Vašeg komentara odudaraju po bilo čemu od želje prema općem dobru?
Da li tu itko može naći i jedan razlog protiv?
Može, ali zanimljivo je tko može. Da nikoga ne uvrijedim, meni osobno prvo padaju na pamet oni koji su se naknadno počeli gurati i zauzimati prva mjesta pred oltarom, a da se pošteno ne znaju ni prekrižiti, prekrstiti ili kako već kome drago.
Da me netko krivo ne shvati, samo kao ilustracija određene vrste ponašanja.
A Vama pozdrav!
Druze Osoba C ,kao prvo apsolutno me ne zanima da li itko smatra da moje zelje odudaraju od nacela opceg dobra , ja znam da ne odudaraju i to svjedocim svojim zivotom , sto se tice drugog pitanja
razlog protiv naci ce svi oni koji su rusili Jugoslaviju ne bi li je opljackali a sve pod floskulom odnosno parolom borbe za domovinu ili otadzbinu .
Upravo ti su srusili jugoslaviji a srusti ce ili bolje receno vec su srusili i srbiju i hrvatsku i sve banane drzavice kojim od 1991 g navondo “upravljaju” , naravno radi se o konvertitima ja ih od milja nazivam domacim izdajnicima iliti kolaboracionisti a dijele se u 4 okosne skupine (prislini , dobrovoljni , ponizni i ideoloski , nabijem ih svo 4 na k…. a tebi druze Pozdrav!
da je kojim slucajem rusija bacila atomske bombe i agent orange na civile, znao bi citav svijet. ponavljalo bi se bez prestanka iz dana u dan.
cak je i slucajni cernobil zloglasniji od namjerne hirosime.
sa svima koji kuju ameriku u nebesa ja argumentiram kratko i gluho. kazem – hirosima i agent orange!
potom zasutim, po potrebi ponovim isto. nema se tu vise sto pricati.