Zašto je Iran toliko vezan za Siriju Bashara Al-Assada? U šest godina krvavog sirijskog rata Teheran nikada nije prestao podržavati sirijskog predsjednika, odbacujući bilo kakvu hipotezu koja bi predviđala njegovu smjenu, čak i kao preduvjet za mirovni sporazum. Ova odanost je za Irance skupa, iz svake točke gledišta.
Postoji nekoliko procjena koliko Teheran troši na podršku Siriji. Najpouzdanijima se čine one koje je objavio Staffan de Mistura, posebni izaslanik Ujedinjenih naroda za sirijsku krizu. Ove procjene govore da Iran godišnje Siriju pomaže sa 6 milijardi eura. Prema drugim proračunima, dolazimo do brojke od 12 i 15 milijardi dolara, barem što se tiče 2013. i 2014. godine.
Ne manje važna stavka u “proračunu” Irana je cijena u ljudskim životima. Prema službenoj verziji Teherana u Siriji postoje samo iranski “vojni savjetnici” i neborbene jedinice. Vijest o poginulima, kada procure, govore o više od 700 iranskih vojnika, kako redovne vojske, tako i pripadnika specijalnih Quds snaga i Iranske revolucionarne garde, koji su poginuli u borbama u Siriji.
Također se saznalo da više od tisuću obitelji u Iranu zbog sirijskog sukoba prima subvencije, odnosno naknade za mučenike koje dobivaju obitelji žrtava rata. U odnosu na prethodnu brojku, ona je veća jer uključuje i pale afganistanske borce šiitskih milicija koje se bore oko Aleppa.
Njima treba dodati i pale borce Hezbollaha, libanonske šiitske sile koja je jedna od glavnih saveznika Irana.
Ukratko, Iran ulaže izuzetne napore, s obzirom da je riječ o zemlji koja je pretrpjela 25 godina međunarodnih ekonomskih sankcija, koje su samo djelomično eliminirane s nuklearnim sporazumom potpisanom sa Sjedinjenim Državama, Rusijom, EU i Ujedinjenim narodima.
Sve to se objašnjava činjenicom da je Assadova Sirija od vitalnog značaja za “Osovinu otpora“, Iran, šiite i za cijeli Bliski istok. Slom Sirije bi značio pobjedu saudijskog režima i zemalja Perzijskog zaljeva, koji bi uz potporu SAD-a i Europe prevladali regijom.
Dok se Iran pokušava oduprijeti sankcijama, zemlje Perzijskog zaljeva godišnje troše 150 milijardi dolara na oružje. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati su prva i treća na ljestvici zemalja u svijetu koje kupuju najviše oružja.
Već dugi niz godina Saudijci financiraju sunitske umjerene i ekstremističke skupine u svakom kutku planeta, a zauzvrat traže poštovanje za njihov projekt neke vrste monopola nad islamom.
Iran je doduše pao na prvom testu u Iraku, zemlji u kojoj su se nakon pada Saddama Husseina otvorila vrata iranskom utjecaju. No, potezi Nurija Al-Malikija, bivšeg premijera Iraka od 2005. do 2014. godine, doveli su do ogorčenja među sunitima, pa čak i podrške ISIL-u u sunitskim područjima.
Sada se stvari u Iraku popravljaju, jer su se šiitske milicije pokazale među najboljim borcima protiv terorista, a nisu okrvavile ruke sektaškim osvetničkim zločinima.
Dakle, za Iran je u ovom trenutku ključno da preživi Assadova Sirija, jer bi u slučaju njegovog poraza, što je danas gotovo nemoguć scenarij, na čelo države došao radikalni sunitski državnik ili, još gore, teroristički “kalifat”. U oba slučaja bi Sirija bila ovisna o režimima Perzijskog zaljeva i prekinula bi stratešku osovinu Iran – Irak – Sirija – Libanon, kojoj se s nedavnim smjenama u Hamasu pridružio i Pojas Gaze.
Opširnije: Osovina otpora – Meshaal odlazi iz Hamasa, a pokret preuzima proiranski lider
Kad bi se to dogodilo, Iran bi ostao na milost i prvom napadaču koji bi mu se pojavio na vratima. Kao što je bilo 1980. godine, kada je Islamsku Republiku napao Saddam Hussein. Dakle, prema izračunima Teherana, Damask mora dobiti svu potrebnu financijsku pomoć, a pali u Siriji nisu žrtve, nego mučenici, neizbježna cijena koja se mora platiti ne samo za opstanak Irana ili Sirije, nego šire regije.
To se nekada zvalo iredentizam. U ovom slučaju šiitski.
US-rani su proglasili Iran najvecim sponzorm terorizma a ustvari to su oni sami s Izraelom i Saudi Arabijom.
Ne bi bilo loše da se i Huthije još dodatno naoruža, a vehabijama bi bilo najbolje vratiti milo za drago za Irak i Siriju dizanjem pobune šijitskog stanovništva na istoku Barabije. Ali kakva govnjarija vodi ovaj svijet vjerojatno bi Iran bio ne samo pod još jačim sankcijama, nego možda i suočen sa agresijom.
Kad se sjetimo kakva je bila situacija u Siriji do prije koju godinu, prije ruske intervencije (koja je mogla doći malo ranije, ali bolje ikad nego nikad) ovo danas je Bog Bogova.
Iran dobro i opstaje kada se sjetimo koliko su jaki i moćni cionistički i vehabijski lobiji diljem svijeta.
gore pomenutoj analizi treba dodati i izrael, liban sa sirijom iza leda ima stratesku dubinu u eventualnom sukobu sa izraelom,taj sukob je neizbezan u skucaju izraelskih iznenadnih udara,bilo krstarecim raketama ili avijacijom po ciljevima u iranu,prvi odgovor irana bi bio raketnim projektilima sa polozaja hezbolaha u libanu,gubitkom sirije logisticka podrska hezbolaha bi prakticno prestala da postoji,iran je svestan da mu najveca opasnost preti od izraela,sa hezbolahom kao glavnim saveznikom uvek postoji pretnja omazdom prema izraelskim vojnim i civilnim ciljevima,zbog te pretnje izrael vec decenijama zeli snage hezbolaha svesti na neku beznacajnu grupaciju,te otkloniti opasnost za svoje stanovnistvo,ali hezbolah se pokazao kao tvrd orah narocito 2006 u izraelskoj invaziji libana, nakon mesec dana posle velikih ljudskih i tenkovskih neplaniranih gubitaka izrael se podvijena repa povukao iz libana,u sirijskom haosu zadnjih godina smatra se da je hezbolah dosao do naprednijih raketnih sistema[vecinom ruskih],a iransei raketnie sisteme koje poseduje nece koristiti pre izraelsko-iranskog… Čitaj više »
zanimljiv ovaj grad ‘Karaj’… trebalo bi otić tamo, da vidimo jel kako piše