Pravne brige oko „zelenih sertifikata“ EU za COVID putovanja

Instrument neobičnog značaja na tihom je putu da postane zakon u Evropi: prijedlog za „digitalni zeleni sertifikat“ (DGC). Dat na glasanje na plenarnoj sjednici Evropskog parlamenta u srijedu, on uspostavlja „univerzalni okvir“ za kontrolu bolesti u šengenskom području.

Komisija EU ga je predstavila kao povratak slobodi kretanja, koju su države članice u osnovi suspendovale otkako je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila pandemiju. Međutim, DGC, koji za Evropljane predstavlja sertifikat koji pokazuje da je nosilac vakcinisan, testiran ili je postigao imunitet, već počinje da gubi sjaj.

SZO je prošle nedjelje zatražila da se odustane od bilo kakvih planova za pokazivanje dokaza o vakcinaciji kao uslov za ulazak, nakon što su SAD isključile predočavanje karata za vakcinaciju na svojoj teritoriji.

Pa da li je pametno da Evropa nastavi sa ovim?

Sloboda kretanja je možda najdraže dostignuće Evropske unije, posebno među sjevernjacima koji traže bezvizni odlazak na praznike. U mom domu u Sjevernoj Irskoj, sa našim uvijek krhkim prekograničnim mirovnim sporazumom, posebno cijenimo važnost održavanja granica otvorenim. Nedavna prijetnja EU nametanjem „vakcina granice“ ugrozila je taj mir. EU si ne može priuštiti još jednu grešku u vezi s granicama, pa je u njenom interesu da DGC radi ono što kaže.

Nedostatak pravne sigurnosti

Međutim, letimičan pogled na sadržaj sugeriše slučaj pogrešnog označavanja ili barem nedostatak pravne sigurnosti. Komisija nas uvjerava da DGC neće obnoviti (ili utvrditi) graničnu kontrolu. Ali, „univerzalni okvir“ može se čitati samo kao eufemizam za provjere unutar šengenske zone. Član 3 DGC-a je taj koji stvara potvrde o vakcinaciji, testiranju i imunitetu. Graničari će morati da ih pregledaju.

„Vakcinisani“ i dalje mogu biti zarazni

Već znamo od Evropske agencije za lijekove i SZO, što je potvrđeno ovog mjeseca odlukom Conseil d’Etat (Vrhovni sud Francuske), da ne postoje dokazi o vakcinaciji koja zaustavlja širenje Covida-19. U međuvremenu, tokom posljednjih mjeseci mnogi sudovi, uključujući Lisabonski apelacioni sud i Upravni sud u Beču, smatrali su da je PCR testiranje nepouzdano i da se na njega ne može računati u utvrđivanju infekcije; ljekar mora da izvrši odgovarajuću medicinsku dijagnozu. Stoga su DGC sertifikati beskorisni kao dokaz da li ste zaraženi ili ne, možete li ili ne širiti virus.

U međuvremenu će propis skupo koštati Evropu. Postoje finansijske implikacije univerzalnog režima granične kontrole koji podrazumijeva stalno rukovanje onim najosjetljivijim tipovima podataka: medicinskim kartonima. Dolazi do gubitka ideala koji su svojstveni evropskoj demokratiji. Ali što je najvažnije je situacija u Sjevernoj Irskoj. Memorandum s objašnjenjima naziva slobodu kretanja jednim od „najdražih dostignuća“ EU i „pokretačem njene ekonomije“.

Uprkos ovim rizicima i suprotno nedavno uvedenim pravilima o boljoj regulativi, DGC kontrole se ubrzavaju, uz analizu troškova i koristi, procjenu uticaja ili javne konsultacije – i uz ograničenu parlamentarnu raspravu. Zašto? Pa, prema riječima šefa radne grupe Covid komisije, Thierrija Bretona, kako bi Evropljani ponovo mogli da „budu na javnom mjestu“ i „žive, a da ne predstavljaju rizik jedni za druge“. Da li bi Breton zaista mogao da sugeriše da je ikad postojao, ili da ikad može postojati život bez rizika? Da li je pariški gospodin, na primjer, automobilom prelazeći svoj rodni grad, naišao na kružni tok sa 12 izlaza sa 4 trake kod Slavoluka pobjede? Da li su ove podjele stanovništva čak privremene?

Prema članu 15, SZO će odlučiti kada će DGC kontrole biti obustavljene. Sama „suspenzija“ sugeriše kontrole koje se mogu vratiti. Zapravo, komisija sebi daje ovlaštenje da ponovo uvede DGC ako SZO proglasi još jednu pandemiju, koju je 4. maja 2009. redefinisala kao širenje „slučajeva“, a ne „smrti“.