…pa makar obje moje crkle! – poznata je izreka kojom se želi reći kako se nekada susjedi mogu odnositi jedni prema drugima.
Ali to je, naravno, potpuno pogrešan pristup. Susjed je vrlo važan subjekt u životu i mnogo više je obostrane koristi od dobrih međususjedskih odnosa nego od sukoba i nesporazuma. Razumljivo je da se treba boriti za sebe, ali ne treba to činiti na račun drugoga. Nekada je dobrobit drugoga istovremeno i naša dobrobit, a dati drugome znači pomoći i sebi. Nanoseći štetu susjedu, nekada nanosimo još veću štetu sebi.
Zamislimo ovakvu situaciju. Ja poprskam svoj ocvali voćnjak nekim jakim preparatom koji je opasan za pčele. To ne kažem susjedu pčelaru i njegove pčele stradaju jer ih nije zatvorio dok opasnost ne prođe. Inače, on mi je davao meda koliko god mi treba, a moj voćnjak je uvijek dobro rađao. Sad je susjed ostao bez pčela i bez značajnog prihoda. Ima mnogo dodatnog posla i ljut je na mene, a i njegova žena i djeca se više ne druže s mojima. Očekujem samo hoće li mi se, kada i kako osvetiti. A ja nemam više besplatnog meda. Voćnjak mi je slabije oprašen i slabije rađa, što znači da i ja manje zarađujem. Uz to me mnogi osuđuju i izgubio sam podršku kod nekih ljudi koji su bili na mojoj strani. Od pozitivca, postao sam negativac. Dakle, i ja sam izgubio. Treba li mi to?
A zamislimo ovakav primjer. Imam parcelu zasađenu kupusom, kao i moj susjed koji je trenutno na putu. Otišao sam u svoju njivu i vidio da se upravo pojavio opasni štetnik koji se mora odmah uništiti, a isti slučaj je i kod susjeda. Susjed je konkurencija, ali je onaj s kojim sam svaki dan zajedno, s kime dijelim i dobro i zlo. On ima i sadilicu za kupus koju mi besplatno ustupa, kao i sistem za navodnjavanje. Zato javim susjedu kakvo je stanje, a on me zamoli da tretiram i njegovu njivu zajedno sa svojom, što i učinim. Tako spasim obje. Da sam spasio samo svoju, s njegove bi štetnici brzo ponovo zaposjeli i moju. Morao bih je ponovo tretirati, a susjedova bi u međuvremenu već bila uništena. Susjed bi se ljutio na mene, izgubio bih ga kao i ugled u sredini i još bih imao dodatno nepotrebno tretiranje. Ostao bih bez sadilice i navodnjavanja. Ovako, sve to sam osigurao i imam i dalje dobrog susjeda na koga se mogu još čvršće osloniti.
I koja je od dvije opisane varijante bolja? Nadam se da tu nema dileme. Zato se sa susjedima treba odnositi tako da od njih ne činimo neprijatelje. Trebamo se radovati njihovoj sreći, njihovom uspjehu jer to, kod dobrih i prijateljskih odnosa znači i našu sreću. Ako susjed ima, može i nama dati. Radujmo se ako je susjedovo dijete uspješno. Radujmo se ako napreduje na poslu. Radujmo se ako tim za koji susjed navija pobijedi. Radujmo se ako se susjed raduje. Ako tako činimo, to govori i o nama, ne samo o susjedu. A ako se ne radujemo, to opet ne govori samo susjedu, nego i o nama. Sve što činimo, govori više o nama nego o onome kome to činimo.
23 komentara
Blago se idealistima imaju najšareniji kaleidoskop.
Taj kaleidoskop je divan.U njemu stanuju samo radost,plemenitost, tolerancija… U njemu nema mjesta zlobi,zavisti i mrznji.Sastavljen je od spektra najljepsih boja.
I sam sebe vidim kao nepopravljivog idealistu, i sto ima lose u tome, sto je to, sto tebi smeta kod ljudi idealista?
Nego pitam se cili zivot, sto je ono sto tebe i takve pokrece i vodi kroz zivot, (sada vidim priliku pa sam je ugrabio da pitam) ako nemas ideala, ako nemas cemu se nadati, ako nemas cilj, dobro nije bas da nemas sigurno imas cilj ali jasan je samo tebi, mozes li nas idealiste udostojiti i reci nam o svojim svetonazorima, o tome sto te motivise i cemu sve to vodi!
Da li to sto nemas ideale cini tvoj zivot boljim i sretnijim!
@DLM
Tvoje pisanje je odraz tebe, sva tvoja pitanja i tvrdnje govore o tebi, ako ovo možeš razumjeti na ispravan način moći ćeš ostvariti veću kvalitetu življenja. @jasmin može biti duboko sretan, ti imaš dosta ambivalencija, još moraš raditi na sebi.
Priča u kojoj se spominju krave, pčele, susjedi, kupus…pripada prošlostoljetnim razglednicama.Od ono malo seljaka koji su ostali živjeti po selima, još manji broj se bavi ikakvim poljodjelstvom. Prestari su za rad, a ako i izađu s traktorima na cestu, onda su posebna opasnost za sigurnost prometa.
Umjesto seoske cike, polja prepunih ljudi koji nešto rade, sve što se po selima može vidjeti je letargija. Čekanje da Bog dođe po svoje. U poljima se može sresti samo zmija ili kakva ptica. Dijete u selu je ravno čudu. Ako je za školu, onda po jedno dijete dolazi autobus ili taksi.
Krave, ovce, konji…toga još ima samo na starim snimkama i fotografijama. Rijetko se može čuti i kukurijek pijetla. Seljaci danas kupuju mlijeko, jaja, kruh, meso.
Selo je danas društveni problem.
Zavist, zloba, tuđi uspjeh kao okidač za iskazivanje tog lošega u čovjeku je program. Koji se kao i svaki može mijenjati, modificirati.
A pravo selo je danas jedino na društvenim mrežama. Bez stoke, bez susjeda, ali zato iz čovjeka izvlače sve ono najgore što ima.
Raj je na selu i zivotu na selu. Ujutro te probudi cvrkut ptica i pjesma pijetla. Miris piljskog cvijeca opija sva cula,a pogled na sumu i okolna brda budi samo pozitivne emocije.Rad na zemlji izvuce sve negativno iz covjeka. Ponosim se onim sto proizvedemo jer je organski cisto. Za najmladjeg sina najvecu radost predstavlja skupljanje jaja s gnijezda . Razgovori s komsijama,onako usput ,su pravo osvjezenje poslije gradske vreve. Pomognemo jedni drugima uvijek kada je to potrebno. Zajednicka kafa u suton je prica za sebe… Postujmo svoje komsije,nije bitno s koje strane, radujmo se kada se i . oni raduju, pokazimo empatiju kada je potrebno i svima ce nam biti lijepo.Podarimo osmijeh-on nista ne kosta ,a nekome ce uljepsati dan.
“Ruka ruku mije(umija/pere)”…jedna jako lijepa poslovica nastala na selu.
28.6. …tu srecu i radost,malo ko vise vidi i razumije.
@Son of Alerik i @28.juni – obojica ste zapravo u pravu…svi zajedno nabrojani atributi su prisutni u današnjem životu na selu, kako gdje. I ovdje su: digitalizacija, robotizacija te druge -zacije učinile svoje!
28.juni
Možda si ti u ovoj pustari i baruštini našao svoj “čarobni” otok, ali znaš da jedna (ili dvije) lastavice ne znače da je proljeće tu.
Kucu kucom cine lastavice.(Camil Sijaric).
Eto vidis dokaz kako je rekako F. Tudjman i HDZ a potvrdila Kujalinda da cemo zivjeti bolje od Svicaraca, Svicarci i dalje obradjuju svoja polja i muce se radom. A nama Hrvatima to ne treba, mi izvozimo gluposti i za uzvrat dobivamo hranu, pa neka polja obradjuje tko mora, Zivio ZNA SE!
Malo radimalo kradi i posteno zivi, ili malo vise kradi i jos postenije zivi.
Son of Alerik
Socijalizam je ranio selo, a “demokracija” nije ni čekala da umre, već ga je živog zakopala :((
https://yourlogicalfallacyis.com
https://yourbias.is
Dva prelijepa sajta i vrlo ozbiljna.
Postoji mogućnost da se učestvuje u prevođenju sajta na neki jezik.
Preporučujem redakciji da poradi na tome.
Šta je pisac htjeo reci??
Utopija od ove priče. Lijepo to zvuči i tako bi trebalo biti ali nek autor teksta izađe van iz stana i malo pogleda stanje ljudi oko sebe. Da tako svi složno razmišljamo i radimo ne bi imali 30 godina ovakvu vladu koja pili ne granu na kojoj sjedimo već jedino drvo u dvorištu koje pravi hlad.
Eh da je promijeniti svijest ljudi! Danas je situacija bitno drugačija i mislim da to nije slučajno, danas smo svi sve više okrenuti sebi. Nažalost, što se trudiš biti bolji susjed i što više pomažeš ljudima oko sebe s vremenom se sve više osjećaš kao iskorištena krpa i kad više ne služiš jednostavno te se odbaci. Očekujem li uslugu za uslugu, očekujem li da mi se za moju pomoć pjevaju hvalospjevi…? Ne! Ali bio bih budala kad mi iskreno hvala nebi dobrodošlo!
Društvo je zapravo jako primitivno samo po sebi i vrlo je lako njime manipulirati i ne treba baš biti neki “metuzalem” i istraživati povijest da bismo vidjeli kako smo se u kratko vrijeme kao cjelokupno društvo jedni od drugih otuđili za razliku od prije par desetljeća gdje se na svajom koraku moglo vidjeti zajedništva i sloge. Jesmo li tada bili naprednije i jesmo li nazadovali? Nismo, bili smo isti primitivci kao što smo i danas, ali su okolnosti bile drugačije i na drugi se način VLADALO nama. I onda, zapravo otkako je čovjeka i danas, društvo je samo jedno veliko stado koje pastir goni kako je njemu po volji, zvao se on Napoleon, Cezar, Aleksandar veliki, Hitler, Tito, Trump… Napravili smo tegnološki napredak, ali svijest je ostala apsolutno ista! Tako je oduvijek bilo, tako je i ne vidim da bi se išta moglo promijeniti da tako ne bude i dalje…
Ako netko kaže hvala, dobro. Ako ne kaže, opet dobro. Zar bi sa zahvalom platio uslugu? Briga te hoće li itko vratiti uslugu, hoće li zahvaliti za učinjeno. To nije tvoj problem, nego njihov. Činim li dobro djelo zato jer sam dobar ili zato jer ne mogu drugačije?
Uopće nije bitno jesam li dobar i misle li drugi da sam dobar. Čak nije bitno ni mislim li ja da sam dobar.
Ako dajem očekujući da mi to netko vrati, onda je riječ o trgovini. Riječ je i o sebičnosti, ako i to što dajem činim radi sebe.
Primanje je u samom činu davanja. Dobiješ i prije nego daš. Višestruko. Makar se činilo da si zadnja budala na svijetu.
Hvala od nekoga može biti samo hvala i bit će dovoljno, od drugoga će to “hvala” biti osmijeh koji će ti reći da si učinio pravu stvar, palac gore, pusa, “five”… Kakva je to zahvala koja je suhoparna i koju nećeš ni osjetiti? Zahvalom smatram ne čin zahvale onog drugog, nego osjećaj kad vidiš da si nekome učinio nešto dobro! I to te goni da i dalje činiš dobro. S druge strane imamo slučajeve ljudi kojima činiš dobro i kod kojih ne osjećaš zahvalnost. Jesam li ja manje dobar ako se maknem od takvog čovjeka? Jesam li dobar ukoliko takvom i dalje radim usluge, bilo da mu pomažem u materijalnom smislu, da mu činim usluge, da ga slušam ili da samo pričam s njim, a vidiš i osjećaš da si takvoj osobi samo sredstvo za postizanje vlastitog cilja i apsolutno ništa više?! Jesam li ja dobar jer na putu do posla napravim par kilometara duže i izgubim vremena da pokupim kolegicu, koja usput rečeno prima putni trošak i koja mi nikad nije kao simboliku bacila 100 kn za gorivo, mada bih se mogao voziti s drugim kolegama i tako uštedjeti? Jesam li dobar ili sam – budala?!? Za nju sam dobar, naravno dok je vozim, jer je inače zaboli neka stvar zamnom, a sebi i mnogim drugima sam ipak samo – budala!
Htio sam reći da je lijepo i POTREBNO osjetiti zahvalnost, ma kakva ona bila jer je upravo zahvalnost ta koja te pokreće da i dalje činiš dobro!
Možeš se zavaravati i reći da te pokreće zahvalnost drugih zbog tvog činjenja dobra njima, ali je u suštini riječ o najmanje sebičnosti. Potrebi da budeš dobar jer se onda dobro osjećaš. Na svoju štetu ‘činiš dobro’ kolegici koja je nezahvalna i sad te to iritira. Očito je da ne činiš dobro. Ni sebi, ni kolegici. Sebi nanosiš financijsku štetu, a njoj potvrđuješ pretpostavku kako su muškarci glupi.
Rješenje nije u tom da doneseš odluku kako više nećeš biti dobar. To je odluka istog nivoa kao i odluka da se bude dobar.
Zašto bi bio dobar ili nedobar? Jednostavno budi. U skladu s vlastitom savješću, u skladu s trenutkom. Jednom će jedna učinjena stvar biti činjenje dobra, u nekom drugom trenutku ista stvar će biti činjenje lošega. Pusti principe, predrasude, preduvjerenja. Budi to što jesi, ljudi će ionako misliti svoje. Njihovo mišljenje nema veze s tobom jer kad bi imalo, onda bi im dao moć da upravljaju s tobom.
benti20: To je tipicno ljudski.Mnogo puta sam bio u takvoj situaciji ,ali sam i dalje nastavio ciniti samo dobro.Uvijek je bolji onaj koji cini dobro od onog koji ne cini , uvijek je bolji onaj koji daje od onog koji prima.
I voća i meda ima kupit u supermarketu. Zašto se mučit u voćnaku ili sa pčelama kad toga ima jeftino za kupit.
“Who controls the food supply controls the people; who controls the energy can control whole continents; who controls money can control the world.” – Henry Kissinger
“Selo hvali a na gradu živi”
Od pamtiveka je ova izreka 🙂
To je moto sitnih,pokvarenih duša koji samo drugima žele zlo.Njihova će duša otići u “pakao”
Susjed je bitan ali meni je milija sujeda.
Lala navecer izasao na dvoriste, a djeli WC sa komsijom, i cuje u WC-u neki pi*a, pa umiljtim glasom: komsinice jel’ ti to siskis – piskis, a iz WC-a odgovara njegova Sosa; ja sam Lalo ja, a Lala auu Soso Bog te je*o alaj soroboces.