Sjećanje na jednu ljubav

Vojin, Brano i Besim

Divna, istinita ljubavna priča koju je ispričao moj kolega Besim Dervišbegović, profesor iz Orašja, koju prenosim onako kako ju je Besim ispričao.

Svi smo tada bili mladi, mladi i zaljubljeni. Ali Vojin – on je posebna priča. On je volio Šuhru na jedan poseban, rekao bih platonski način. Zabavljali su se od drugog razreda srednje škole, pa su nastavili kao studenti u Tuzli.

Zadnje dvije godine fakulteta smo u Sarajevu. Svakog dana moj dobri i dragi prijatelj Vojin prije ručka sjeda i piše veliko, dugo pismo svojoj Šuhri. Govorio nam je da je voli dušom. Da je drži za ruku, da mu je to dovoljno. A mi, onako mladi i željni života kroz osmjeh smo ga ubjeđivali da će ga Šuhra ostaviti kada pronađe pravog muškarca koji će je voljeti i na drugi način.

I desilo se to jednog dana kada smo bili na četvrtoj godini studija. Došao je Vojin od kuće sa vikenda… Jedna gromada od čovjeka, rekao bih, dva sa metar. Bio je shrvan, slomljen i utučen. Njegove zelene oči su postale crvene od krvi i suza. Nije ništa govorio. Nije jeo. Jedva da je bio živ. Saznali smo da se Šuhra udala. Našla je drugog. U stavri, nije ona našla drugog, našli su joj ga njeni. Prijetili su joj roditelji da će se oni baciti u bunar ako se Šuhra uda za tog divnog čovjeka iz drugog plemena…

Prokleti smo i mi, i naše vjere, i naša plemena i naša kratka i šuplja pamet!

Naš Vojin je kroz plač govorio da nikada više ne želi drugu ženu. Završio je fakultet. Desetak godina bio je sam. Volio je i dalje samo svoju jedinu ljubav.

A onda je jednog dana, u prolazu, pitao jednu djevojku iz zgrade da li mu želi biti žena. Otišli su na bračno putovanje. Vjenčali se. Kada se vratio pozvao me. Rekao mi je pred tom ženom da voli Šuhru jednako kao i prije. Da je pogriješio, da mu je žao žene koju je greškom oženio.

Počeo je prokleti rat. Kao i svi mladi ljudi, bio je prisiljen da uzme pušku u ruke. Umro je sa osmjehom na licu. Jedan komadić metala koji je pokidao njegovo mlado srce, sigurno nije ubio njegovu dobru dušu i njegovu platonsku ljubav prema Šuhri.

Sreo sam poslije rata Šuhru. Pitao sam je da li je njena ljubav bila laž? Ne, nije! Plakala mi je u zagrljaju. „Ja ga volim. Ja ću ga voljeti do smrti. Ali ja sam morala poslušati svoje roditelje. Da nisam, oni bi skočili u bunar! A bi li ti svoje pustio da skoče u bunar!?“

Rekao sam joj da znam da bi Vojin svoje pustio…

Umro je moj Vojin sa osjmijehom. Njegova ljubav je bila jača od i od metka i od smrti. Nas je ostavio da živimo u svijetu mržnje, plemena, trojice poglavica, vjere gdje nema vjernika, brakova koje određuju interesi i sve drugo osim ljubavi…

Dragi moj prijatelju, znam da tvoja ljubav nije umrla, znam da negdje visoko držiš svoju voljenu za ručicu i znaj da si ostavio dolje u paklu sve ove bolesne ljude koji se podsmijevaju ljubavi, moralu, poštenju, karakteru i kulturi. Počivaj u miru!

Kolege studenti: Vojin, Brano i Besim

 

Besim Dervišbegović, profesor iz Orašja

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
25 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Sir Oliver

Dobar čovjek i pedagog .Dragi Besim bio mi je profesor ,za razliku od njegovog kolege iz iste škole koji je u ratu pokazao tko je.

Aleš

Hvala. Ova, iako žalosna priča unjela mi u dan i život snagu nade i vjere. Svaki dan zagrlit ču svoju ženu, jer imamo priliku, da smo zajedno.
Hvala

Rabotnik

Hvala Ivo za ovu priču.

Kad razmislim, pustio bi roditelje da skaču u bunar ako to žele.

Umpah Pah

Hvala Ivo

na pozitivi

i pozdrav !

Jednostavno receno

I onda kažemo ubili smo neprijatelja u ratu? Dali nam je neprijatelj “vojin” ili naš veliki vođa koji nam ispire mozak da smo izdajnici ako ne napadnemo “vojina” dok on s velikim vođom “vojinovog” plemena janje okreće i privrće eskort?

Buničar

eto i u svijetu ljudi pojavi se (istina dosta rijetko) i pokoji COVJEK.

Žilevski

Hvala od srca dragi Ivo !

Mrčikola

Braneći svoja uvjerenja, vjeru i tradiciju, supružnici hrabro skončali u bunaru…vjerojatno bi, prije trideset sedam godina, ovako glasio naslov članka crne kronike u SD da je došlo do sličnog “uplitanja”.😁 Ima ovakvih ljubavi…bilo bi ih i više ali, kako je ljubav vibracija, majstori su spoznali da se određenim frekvencijama na… Pročitaj više »

mrdo

Men’ se čini da su je na finjaka izradili s tom pričom o skakanju u bunar. Lako je laprdat’, ali nije lako skočit’ u bunar. “Prokleti smo i mi, i naše vjere, i naša plemena i naša kratka i šuplja pamet!” Ova rečenica objašnjava zašto je Juga propala, a i… Pročitaj više »

Max

Dobri ljudi su najgore prošli.

alexosijek

Bog uzima k sebi prvo one najbolje od nas….hvala, lijepo, lp

CAN

Gore napisani text,je isječak istinske povezanosti s nekim posebno drugačije dragim,i ako si sretnik,pogodi te 1 u životu,i nekad je ljubav,a nekada metak.
Prokleti rat,meni nije brat.

Emiliano Zapata

Hebeno Ivo, hebeno!
Ovo je vrijeme za vase teme…
Malo ste promasivali za vreme lockdowna teme ali ste sada opet sam VRH!
SRDACAN POZDRAV!

saturnus

 tuzna prica. potcijene ljudi ljubav, misle ma proci ce, pa kasnije tule ko vaso ladacki. kad nekoga ne smijes voljeti, imas dva izbora: sabrati se, uzeti nekoga dostupnoga pa napraviti porodicu ili, ako si ne mozes lagati, zivjeti kao bijeli udovac/udovica. srecom po covjecanstvo ovih drugih je manje (nema tu… Pročitaj više »

Valdemar

SAmo ljubav…

POVEZANE VIJESTI