Svaki vjerski praznik nezaobilazno prate i čestitke. To su dani kada svi čestitaju, pa čak i oni koji nemaju pojma što se slavi. Taj dan napišemo više teksta na društvenim mrežama, portalima i novinama nego za cijelu školsku godinu. Nije to ni loše. Bar u trenutku postanemo ljudi kakvi bismo trebali biti i poželimo sreću drugima.
Jučer mi prijatelj Miro, iz mog rodnog mjesta Brčkog, pošalje Viberom pozivnicu za Uskrsni prijem u organizaciji Rimokatoličke Crkve. Baš lijepo, Miro je pravoslavac, a pozvali su ga katolici. Ništa čudno za Brčko distrikt gdje zajedno žive sva tri naroda bez ozbiljnih međunacionalnih problema. Deset sekundi poslije, Miro mi šalje drugu pozivnicu na ćirilici koju šalje Srpsko pravoslavno Arhijerejsko namjesništvo Brčansko u Brčkom za Vaskršnji prijem. Iako zbunjen zbog čega mi šalje dvije pozivnice, pogledam detaljno obje i shvatim da su datumi na pozivnicama identični, vrijeme prijema ali i mjesto prijema “Hotel Jelena”.
Iznenađen pitam Miru gdje će ići, na Uskrsni ili Vaskršnji prijem, jer ipak su to dvije različite pozivnice i dva različita prijema?
Miro, kako on to zna upakirati, nasmijano veli: “Halo Petrasije, to je jedna obostrano tiskana pozivnica. Na licu imamo ćiriličnu pravoslavnu verziju, a na poleđini latiničnu katoličku verziju. Prijem je isti za sve u isto vrijeme i na istom mjestu”.
Nasmijah se i rekoh sebi: “Hvalim te Bože što konačno naše narode usmjeri na pravi put. Put zajedništva i međusobnog respekta.” 🙂
Dobar. Kamo sreće da smo svi kao Brčani.
Vjernici kažu da se radi i o istom Bogu, pa tim prije… Sve najbolje svoj trojici!
Izmamilo mi osmjeh i povecalo nadu u bolje sutra. Zivjeli ljudi dobre volje. Hvala autoru.
Po broju komentara se vidi koliko je neintersantno biti normalan.
Čestitam Brčaci, hajde da od vas počne da se učimo poštovati druge i drugačije a sve stvorene od istog Boga.
Ne dozvolimo zlu iz vana da se liječi preko naših leđa.
Živjeli dobronamjerni, još uvijek nas je mnogo više nego zločastih