fbpx

Čovjek radi i pjeva!

Rad pjesma

Baš na ovom portalu sam nekada napisao tekst Vrijeme kada se radilo pjevajući. Prisjećao sam se događaja iz svog djetinjstva.

Mnogo godina je prošlo kako nisam čuo nekoga da radi i pjeva. Rijetko kad sam u posljednje vrijeme čuo nekoga da zviždi dok radi, ali to se još uvijek i može dogoditi. Ali ovih dana dobio sam novog susjeda koji je kupio kuću i sad je preuređuje kako bi se uskoro uselio. Ima ženu i troje djece, djeluju vrlo pristojno i zadovoljno i čini se da se svi lijepo slažu. Jučer ga čujem kako pjevuši i radi. Ah! Otkad to nisam doživio! Već sam pomislio da možda neću više ni čuti pjesmu i rad zajedno. Ljudi sad rade samo zato što moraju, kad moraju i koliko moraju. Oni obično ne vole ono što rade i posao samo otaljavaju. To ih toliko izmori i dotuče da, kada dođu kući s posla, više im nije ni do dodatnih poslova niti do pjesme. Ako se baš moraju oglasiti, to je često neki oblik režanja na one oko njih.

Čovjek je sve više samo uređaj u proizvodnji i uslugama koji je postavljen na mjesto na kom može biti najbolje iskorišten. Iz njega se crpi sve više i više energije i u njemu ostaje sve manje volje i potencijala za bilo šta drugo, a kamoli za pjesmu uz posao. Na posao se ide nešto kasnije nego nekada i radi uz obavezne pauze koje sad ne ulaze u radno vrijeme, tako da se ostaje sat duže nego prije. Nekada se do radnog mjesta putuje po sat u jednom i sat u drugom pravcu i slobodnog vremena ostaje znatno manje. Iscrpljenost ljudi je sve veća, a s tim u vezi je i raspoloženje.

Sjećam se kako su nam nekada objašnjavali šta je to doping u sportu. Pojednostavljeno, to izgleda ovako: Čovjek u sebi ima određenu količinu energije koju može potrošiti. Ako je troši više, organizam se iscrpljuje, i ako prijeđe kritičnu granicu, nastupa smrt. Zato u organizmu postoje obrambeni mehanizmi koji ne dozvoljavaju veći procent iscrpljivanja energije od dozvoljenog. Sredstva koja se koriste kao doping imaju zadatak tu granicu pomjeriti na više, i tako dovode u opasnost i život korisnika. Sad mi se čini da je čitav sistem u radnim odnosima napravljen kao neka vrsta dopinga, da sve više pomjera granicu izdržljivosti radnika i dovodi ih u opasnost. Nema mnogo sretnika koji rade opušteno, koji se ne iscrpljuju i koji nisu ugroženi zbog posla. Ili onih koji su toliko jaki i zdravi da se uspješno othrve naletima ugroza na radnom mjestu.

Čini se da je moj susjed jedan od tih koji se uspješno suprotstavljaju ovoj opasnosti. Pomaže li mu u tome njegovo dobro fizičko i mentalno zdravlje, ili odgovarajući posao i uvjeti u kojima radi, ne znam. Ili je to možda divna obitelj koju ima. Ili puka sreća ili zasluga koju je stekao s puno truda, ni to ne znam, ali znam da mi je puno ugodnije imati susjeda koji pjeva i radi, nego onoga od kog čujem samo kako se svađa i negoduje.

P.S. Redakcija vam želi dobro jutro i nove radne pobjede pjesmom:

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
10 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
otpisani
Gost
otpisani
2 godine prije

Još je moj pokojni otac govorio, “… ma kakav je to svijet došao kada ni pijani više ne pjevaju ?”

Nekada je bilo uobičajeno da ljudi radeći nešto pjevuše ili fućkaju… toga više nema.

To možemo usporediti sa pticom koju uloviš u divljini i staviš je u kavez pa prestane pjevati… rešetke našeg “kaveza” koji nas je poklopio zadnjih tridesetak godina su isprepletene od “demokracije”, “ljudskih prava i sloboda”, “globalizacije”, “medija”… i toliko su čvrste da nam izlaza iz njih nema.
Kao što, tek ptice rođene u kavezu pjevaju, tako ćemo morati pričekati da stasaju nove generacije ljudi rođenih u tom “kavezu” u kojem živimo, kako bi dočekali da čujemo kakve neartikulirane zvukove nalik na pjesmu “veselog” čovjeka … možda?

Baba
Gost
Baba
2 godine prije
Reply to  otpisani

Vrlo slikovito opisano kolega ??

Anarho
Famed Member
Anarho
2 godine prije

Ja imam tu srecu pa radim sa muzikom u usima vecinu vremena. Ponekad me kolege moraju povuci za rame da bi prestao udarati ritam nogom od pod … upanes u takt i zaboravis da ima ljudi oko tebe … 😀

PS: Ivo, odlicna pjesma za pokrenuti se … evo jedna i od mene, s kojom cesto krenem u novi dan 😉
https://youtu.be/W5quXqf57N0

Anarho
Famed Member
Anarho
2 godine prije
Reply to  Anarho

Nedavno sam otkrio i novu muziku koja je redovito na playlisti … malo egzotike iz saharske pustinje 😉
https://youtu.be/vACZA9dGvV4

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Anarho

Nezaposleni ne rade i ne pjevaju.Zamislimo pjevacki zbor koji ne pjeva!

Anarho
Famed Member
Anarho
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

To vazi i za one u penziji? Tko pjeva, zlo ne misli …

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Anarho

@Anarho:
Moja penzija je mala,
al je lipja nego Londra,
a i jema moju jubav.

nonwo
Gost
nonwo
2 godine prije
Reply to  Anarho

Alžirski tuarezi,pjesma je još moćnija kad se razumije o čemu pjevaju..
SASTANÀQQÀM (I QUESTION YOU)

Ténéré, can you tell me of anything better
Than to have your friends and your mount,
And a brand new goatskin, watertight,
To find your way by the light
Of the four bright stars of heaven,
To know how to find water in
The unlikeliest of places,
And enlist the momentum of the wind
To help you move forward.

Tell me, Ténéré, how you and I
Can remain united, with no hate for each other.
Ténéré, I can now admit that
I have travelled far through this wide world.
Ténéré, I give you my oath
That as long as I’m alive,
I will always come back to you.

Churko
Gost
Churko
2 godine prije

Zombiji nikada ne pjevaju!!! Svaka slicnost ljudi u Zapadnoj “demokracijia” sa zombijima je slucajna i nenamijerna.

luni lunovic
Gost
luni lunovic
2 godine prije

pa robovlasnici zvizde i rade oni nas ubjeduju da i oni rade mozes mislit stave registraciju na smrdljivi auto ikaze hard work

POVEZANE VIJESTI

Izbornik