Već odavno je počelo pretprazničko vrijeme. Okićena Božićna drvca, svijetli na sve strane. Kupuje se, po običaju, i ono što treba i ono što ne treba. Ali nešto je ipak drukčije.
Iz kupovine dolazi moja supruga, ulazi sporije nego inače, nestalo i entuzijazma i osmijeha s lica. Gledam je zbunjeno pa primijetim, na čistom starobosanskom: „Kaharli si?“ Za strance da prevedem da ono ‘kaharli’ znači ‘tužna’. „Kako ne bih bila?!“, obrecnu se ona. „Kao da sam bila na sahrani, a ne u kupovini!“ I onda poče priča.
„Atmosfera je u gradu kao na sahrani. Prije se u ovo vrijeme na sve strane čuju Božićne pjesme, sad ih, valjda zbog korone, nema. Ljudi stoje u redovima i niko ni skim ne razgovara. Samo se plašljivo odmaknu ako im se ko suviše približi. I prijeko pogledaju toga koji „nije odgovoran“. Slično je i prilikom plaćanja, najbitnija je distanca. Eto zašto se osjećam kao da dolazim sa sahrane. Sama tuga oko nas.“
Vidim da je raspoloženje moje supruge palo na niske grane i razmišljam kako stanje popraviti. Aha, sjetio sam se! Imam čarobnu formulu! Kažem joj: „Dok si bila u kupovini zvala je Ivana.“ Ivana je naša kćerka i to je odmah trže: „Je li?! Pričaj!?“ „Upisala je Saru u biblioteku.“ Sara je naša unuka, Ivanina kćerka, beba koja još ni dva mjeseca nije napunila. „Štaaa?! U biblioteku?!“ „Jest, u biblioteku. Osim članske karte dobila je i koferčić za knjige i dvije dječje knjige na poklon.“ „Svašta!“, sad će već ozarena lica, jer kad joj se unuka samo spomene, nema više toga što će joj pokvariti raspoloženje. Sljedećih pola sata je pričala samo o raznim Sarinim podvizima koje, siguran sam, niko osim nje nije primijetio. Ali važno je da je osmijeh ponovo na licu. Tako sam i ja raspoloženiji.
LJEKOVITA SARA
Kad je baka u brigama,
i posao kad je smara,
tu je slika, a na slici
unučica njena Sara.
Il kad baku glava boli,
kad je shrva kostobolja,
uz Sarinu sliku joj se
vrate osmijeh, sreća, volja.
Za sve brige i sve boljke
baka lijek pravi ima.
Sarina je slika melem
svim njezinim bolestima.
Bravo za trud i hvala na razbijanju ove monotonije 🙂
Divan članak.. Fala za osmijeh 😃✌️Sretan Vam Božić i svi dani i godine ispred Vas i Vaše obitelji .. ✌️💝🎅🎄 Pusa maloj Sari 😘
eto, onda kad mi netko kaze sve su zene iste, kako onda i moja nije ista;)
Kupovina u periodu prije Božića – najstresniji dio života. Gužve, nervozni ljudi, guranje, vikanje na druge da „stanu na kraj reda“, kupovina svega i svačega, pa kućice po trgovima, žderanje onih kobasica i pijenje obojane vode bogate šećerom koju nazivaju „kuhano vino“, i ono najgore – gdje ćeš za Novu godinu. U doba ove nam predrage korone, toga nema. Prije koji dan idem po Zrinjevcu – mrak, lampice, mir, nema glasnih kućica, ljudi šetaju u grupama uz priču i tihi smijeh, a u pozadini svira snimka simfonijskog orkestra i jedne od božićnih pjesama. Prizor kao iz nekog starog filma ili sa starih snimki gdje su ljudi bili više okrenuti sebi i svojim najmilijima, a ne slikanju za instagram/fejs ili za hvaljenje drugima kako su bili na Adventu u ______ (izaberi bilo koji grad). Ovo bi nam svima trebalo biti upozorenje da trebamo napustiti konzumeristički i hedonistički način života i da… Čitaj više »