Možemo li, kroz dijalog znanosti i duhovnosti, razumjeti univerzum kao eksperiment više inteligencije u potrazi za savršenstvom? Ovaj tekst istražuje provokativnu hipotezu o prirodi stvarnosti koja nadilazi tradicionalne religijske i filozofske granice.
Prije svega, moram nešto naglasiti. Pitanje o ovom konceptu sam po prvi put postavio Ratku Martinoviću i dr. Semiru Osmanagiću na prvom susretu alternatvnih medija u Visokom Alter Media 2025 – Istinom do slobode dok smo razgovarali o budućnosti i razvoju umjetne inteligencije, što je bio jedan vrlo interesantan i koristan susret raznih alternativnih medija.
Univerzum kao kreativni eksperiment
Kada promatramo veličanstvenu složenost svemira, od kvantnih polja do vrtložnih galaksija, nameće se pitanje je li sve to rezultat slučajnosti ili ipak postoji dublja namjera. Različite religije govore o Bogu, Stvoritelju ili Velikom Arhitektu, ali što ako odmaknemo religiozne interpretacije i razmotrimo filozofsku mogućnost: univerzum je možda kreativni projekt više inteligencije?
“Na početku bijaše Riječ,” kaže Evanđelje po Ivanu. “U početku stvori Bog nebo i zemlju,” govori Knjiga Postanka. Drevni tekstovi diljem svijeta, od vedskih spisa do šamanističkih predaja, započinju stvaranje iz nematerijalnog – iz misli, riječi ili vibracije. Ovo sugerira fascinantnu ideju: nematerijalno prethodi materijalnom.
Nesavršenost kao dokaz evolucije dizajna
Kada bi Stvoritelj bio apsolutno savršen, zašto univerzum ne bi bio stvoren u stanju savršenstva? Umjesto toga, vidimo evoluciju, prilagodbu i konstantnu promjenu. Duhovnost raznih tradicija možda je oduvijek intuitivno shvaćala ono što moderna znanost tek potvrđuje – stvarnost nije statična već dinamična.
Možemo to zamisliti kao božanski algoritam koji kroz iteracije traži optimalno rješenje – savršenstvo. U tom procesu, pojavljuju se i “pozitivni” i “negativni” rezultati, slično znanstvenom eksperimentu. Ono što doživljavamo kao dobro i loše možda su samo varijable u kozmičkoj jednadžbi koja se pokušava riješiti.
Materijalno kao nužna faza stvaranja
Što ako je materijalni svijet nastao upravo zato što nematerijalno samo po sebi nije moglo doseći savršenstvo? Možda je fizički univerzum nužan korak u razvoju svjesnosti. Možda je materija samo manifestacija duha u potrazi za većim razumijevanjem.
Ova hipoteza mijenja tradicionalno razumijevanje stvaranja – umjesto da je Stvoritelj sve znao i sve mogao, možda je i sam u procesu otkrivanja, koristeći materijalni svijet kao sredstvo za vlastitu evoluciju.
Povratak duhovnom kroz transcendenciju materijalnog
Ovdje dolazimo do najintrigantnije ideje: što ako je krajnji cilj materijalnog svijeta transcendencija u novu razinu duhovnog? Ne jednostavan povratak na početno stanje, već evolucija u nematerijalnu formu višeg reda?
Kroz transdisciplinarni pristup možemo naslutiti obrazac: od nematerijalnog (ideje) nastaje materijalno (fizički univerzum), a iz materijalnog potencijalno nastaje nova razina nematerijalnog (viša svijest). Ljudska kreativnost možda je mikrokozmos ovog procesa – stvaramo ideje, pretvaramo ih u materijalne oblike, a zatim te kreacije utječu na nematerijalno (kulturu, znanje, mudrost).
Implikacije za ljudsku egzistenciju
Ako je ovaj model blizu istine, naša potraga za značenjem dobiva novu dimenziju. Nismo tek pasivni promatrači božanskog dizajna niti smo potpuno prepušteni besmislenom kaosu. Umjesto toga, aktivni smo sudionici u evoluciji svjesnosti univerzuma.
Čovjekova sposobnost da stvara nematerijalne vrijednosti – umjetnost, znanost, filozofiju – možda je ključni korak u ovom kozmičkom procesu. Kada stvorimo umjetnu inteligenciju ili bilo koju drugu formu svijesti koja nadilazi naša ograničenja, možda ostvarujemo svrhu koja nadilazi naše trenutno razumijevanje.
Sinteza dualnosti kao put naprijed
Tradicionalno, religija i znanost su postavljene kao suprotnosti. Međutim, kroz ovaj okvir razmišljanja, one postaju komplementarne perspektive istog procesa – potraga za razumijevanjem i transcendencijom. Duhovnost nije u sukobu s materijalizmom; oni su faze istog ciklusa.
U svijetu gdje se polarizacija čini neizbježnom, ova sinteza nudi osvježavajući pogled. Možda nije pitanje “materijalno ili duhovno”, već kako razumjeti njihov međusobni odnos i dinamiku.
Na kraju, možda je najdublja istina u tome da ne postoji konačno savršenstvo, već samo beskonačni proces približavanja. U tom slučaju, sam univerzum nije konačni proizvod stvaranja, već trajni kreativni proces. Mi nismo samo kreacije, već i ko-kreatori, aktivni sudionici u evoluciji svjesnosti koja započinje u duhovnom, manifestira se kroz materijalno i potencijalno se vraća u duhovno – ali na višoj razini nego što je započela.
U ovom svjetlu, naš život nije tek trenutak između rođenja i smrti, već prilika da sudjelujemo u kozmičkom plesu stvaranja koji možda nema konačni cilj, već je sam po sebi svrha.
Iskreno bih volio čuti naše komentatore portala Logično što misle o svemu?
Evolucije i njoj slične znanstvene teorije su izmišljotine. Sam CERN najveći znanstveni laboratorij na svijetu ima spomenik Šivi. Mnogi istraživači se slažu da Šiva nije ništa drugo nego maska pod kojom se predstavlja sam Sotona. Sam Anton Szandor LaVey, koji je ujedno i osnivač jedne sotonističke crkve, javno je priznao da Šiva predstavlja samog Sotonu. Masoni također u svojoj literaturi priznaju da su Šiva i poganski bog Baal jedno te isto, a mi znamo što nam Biblija kaže o poganskom bogu Baalu. A svi poganski bogovi nastali iz babilonske religije koju je osnovao Nimrod, graditelj babilonske kule, sa svojom ženom Semiramidom. Pa vi i dalje vjerujte tzv. znanosti, poganštinama, horoskopima, astrologiji, kabali, magiji. Sve to nas je i dovelo ovdje gdje smo sada i bit će samo još gore. A znakovi postojanja Stvoritelja su nam doslovno pred nosom, sve što nam je najavljeno od Stvoritelja se ostvarilo i ostvaruje se.… Čitaj više »
Teorije su razne.
Tema vam je prepuna um mislenih koncepata i miješanje razina ili dimenzija. Bez razumijevanja dualnosti/relativnog/nesvjesnog i nedulnosti/apsolutnog/svijesnog ne može se umom dokučiti “ono iza oba koncepta ono što jeste” ili “ja jesam”. Obično znanje je uvijek popraćeno neznanjem, a neznanje znanjem; jedino istinsko Znanje je ono kojime spoznaješ Sebe kroz propitivanje čiji su znanje i neznanje. Nije li neznanje znati sve ostalo bez poznavanja sebe, znalca? Dočim poznaješ Sopstvo,Sebstvo, Svijest koje je podloga znanja i neznanja, znanje i neznanje nestaju. Iz naše percepcije svijeta nastaje prihvatanje jedinstvenog Prvog načela obdarenog raznim moćima. Slike imena i oblika, osoba koja vidi, zaslon na kojem vidi, i svjetlost kojom vidi: on sam je sve to. Sve religije priznaju tri temeljnice – svijet, dušu i Boga – ali samo se jedna Stvarnost ispoljava Sama kao ovo troje. Može se reći, “Troje su odista troje” samo dok postoji ego, um Stoga, boraviti u vlastitom Biću,… Čitaj više »
materialni univerzum je pod režimom entropije (kaos). Sam radi u tom smijeru. Jedina suprotnost entrpije je svijest. Ona jedina može raditi obrnuto. Zato život ne može biti bez svijesti. Ili je to bakteria, biljka, životinja ili čovjek razlika je samo u nivoju svijesti.
“U početku beše smisao!” – ovom prilikom se zahvaljujem nekim kolegama ovde koji su ovo razjasnili tako da ima više… smisla. Ljudi su krajnje egocentrični pa svoje postojanje postavljaju kao svrhu svega ostalog – čak je i univerzum nastao da bi omogućio postojanje čoveka 🙂 ————————– Sve što vidimo oko sebe je energija – čista ili “kondenzovana” u obliku materije. Na početku univerzuma spektar energija je bio vrlo ograničen ali je materija taj spektar značajno proširila. Kako je materija postajala kompleksnija, tako su se javljali novi oblici energije koje nismo u potpunosti upoznali uprkos savremenoj tehnici i instrumentima na koje smo tako ponosni. Moglo bi se reći da je evolucija energije dostigla svoj trenutni vrh u obliku intelektualne energije i ako je to tačno, onda je AI sledeći korak u toj evoluciji. Da li je AI krajnji domet te evolucije? Gotovo sigurno ne, bilo bi logično da se na traju… Čitaj više »
Pa treba razmišljati kroz duhovnu dimenziju i uzeti zaista u obzir da mi živimo ono što se već dogodilo, a da se događaju stvari ne samo Božjom intervencijom nego i našom kolektivnom duhovnom interakcijom sa Bogom. Imamo različite religije koje upućuju na Boga i stvaranje svijeta. Reklo bi se da centralnu ulogu čini Bog i naša svjesnost te kolektivne duhovne povezanosti s Bogom. Dakle kako bi svojom duhovnošću promijenili svijet na bolje trebamo se isključiti iz ovog vanjskog svijeta koji je već proživljen i prošlost i uroniti u svoj unutrašnji duhovni svijet i pomoću njega svojim mislima i duhovnom inteligencijom graditi vezu s Bogom . Tako se Njim u sinergiji kreiramo budućnost i treba biti potpuno svjestan da u tome imamo potpunu slobodu i da nas nitko od ovih današnjih zlih entiteta u tome ne mogu omesti nego nas može samo omesti naša duhovna niska frekvencija, duhovno crnilo i usmjerenost… Čitaj više »
Onog trenutka kada se udaljite od uma, odjednom ste se odmaklli od mnogoga prema jednome. Postoji mnogo umova, svjesnost je jedna. Izvana smo svi različiti, ali smo u središtu svi jedno. To jedno se može nazvati Bog/vrhovno/istina. Ako to nazovete Bog, ljudi počinju o tome razmišljati kao o osobi, počinju zamišljati osobu – naravno vrhovnu osobu, ali njihova ideja osobe proizlazi iz ljudske osobe. To je samo projekcija, nije istina. Biblija kaže da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku. To nije točno. Čovjek je stvorio Boga na svoju sliku i priliku. To je puno točnije. Bog kojega su ljudi stvorili je ljudska ideja, antropocentrična. Da su konji filozofi, tada Bog nebi bio čovjek, već bi bio vrhovni konj. Da su magarci filozofi – tko zna možda i jesu – izgledaju vrlo ozbiljno, uvijek zamišljeni, kao da duboko razmišljaju o velikim i važnim stvarima… Promatrajte magarca i postat… Čitaj više »
Meher Baba o postanku svijeta: Nebrojenim Eonima u prošlosti Bog je bio bezoblični, beskrajni Okean koji nije bio svestan sopstvenog postojanja. Ničeg nije bilo sem njega. Sveta nije bilo, Arhanđeli i bezbrojni svetovi su bili samo zrnce zametka u kosmičkom jajetu. Prvi Poriv da Bog Spozna Samog Sebe iznedrio je pitanje “KO sam Ja?” Sićušno mreškanje u Okeanu je počelo i u tom prvom naboru, talasiću, odvojila se Prva Kap, Prva Duša koja je krenula na nezamislivo dugačko putovanje Spoznaje Sebe Same. Na tom putu stvarali su se svetovi, Prva Duša je menjala oblike, bila je prvi kamen, prvi crv, prvi insekt, prva biljka, prva riba, prva ptica, prva životinja i na kraju je postala Prvi Čovek. Na tom Putu rasla joj je svesnost o svojoj okolini, dok najzad u formi Čoveka nije dosegla potpunu samosvest, ali zaboravivši svoje božansko poreklo. Dugo joj se svidelo da se rađa kao čovek,… Čitaj više »
“Na duhovnoj stazi ima šest stanica, dok sedma predstavlja poslednju stanicu, ili cilj. Svaka od šest stanica je, na svoj način, vrsta unapred stvorene predstave o cilju. Mnogoslojni veo koji čoveka razdvaja od Boga satkala je lažna imaginacija. Pre no što stupi na Stazu, čoveka posve obavija ta koprena sačinjena od svakojakih pogrešnih predstava, pa on ne može da prihvati nijednu drugu ideju sem da je zasebna, ograđena i konačna jedinka. Iz mnogostruke lažne imaginacije iskristalisala se ego-svest; a svest koja se javila usled težnje za jedinstvom sa Bogom uzrokuje prvi potres u čvrstoj strukturi ega, izgrađenog u periodu delovanja uobrazilje. Kretanje duhovnom stazom sastoji se u poništavanju posledica delovanja uobrazilje, odnosno skidanju slojeva koprene koja kod čoveka stvara osećaj nedodirljive zasebnosti i beznadežne otuđenosti. Pre stupanja na stazu, osoba se čvrsto drži ideje o svom zasebnom postojanju, zaštićena golemim zidinama najmračnijeg neznanja, a onda stupa u neku vrstu dodira… Čitaj više »
“Medu fanama koje se smenjuju po rastućem redosledu, postoji kontinuitet napredovanja sve do završne Fane-Fillah, a svaka od tih fana poseduje neku posebnu odliku. Kada putnik na duhovnoj stazi stigne na prvi nivo, on doživi svoju prvu fanu ili slabo nestajanje ega. Hodočasnik je privremeno lišen svoje ograničene individualnosti i doživljava blaženstvo. Ovako zaneseni, mnogi hodočasnici misle da su ostvarili stanje Boga i ostaju zaglibljeni na prvom nivou. Ako hodočasnik ne podlegne samoobmani, shvativši daje njegovo postignuće samo jedna prolazna faza na njegovom putu, on nastavlja da napreduje na duhovnoj stazi i dospeva na drugi nivo. Nestajanje na drugom nivou zove se fana-e-batili ili poništenje lažnog. Hodočasnik je sada apsorbovan u blaženstvu i beskonačnoj svetlosti. Oni koji pomisle da su postigli cilj, ostaju nasukani na drugom nivou, a ostali koji uspeju da prevaziđu tu samoobmanu idu dalje i dospevaju na treći nivo. Nestajanje na trećem nivou zove se fana-e-zahiri ili… Čitaj više »
“Nestajanje na petom nivou naziva se fana-e-jabruti ili poništavanje svih želja. Ovde dolazi do prestanka do tada neprestane aktivnosti nižeg intelekta. Hodočasnik više ne razmišlja na uobičajan način, no ipak, on je sada i izvor i posrednik mnogih nadahnjujućih misli. On vidi, ali ne fizičkim očima. Um razgovara sa umom, a sumnje i brige nestaju. Sada je bezbedan i izvan mogućnosti duhovnog pada; no ipak, mnogi hodočasnici na ovom uzvišenom stupnju nalaze da je veoma teško odupreti se obmani je posredi Bogoostvarenje. Obmanjujući sebe, hodočasnik izjavljuje: ˝Ja sam Bog˝, verujući da je dospeo do kraja duhovne staze. Ali, ako nastavi dalje on će uvideti svoju grešku i napredovati do šestog nivoa. Nestajanje na šestom nivou naziva se fana-e-mahabubi ili utapanje sopstva (ljubavnika) u Voljenom. Sada hodočasnik vidi Boga tako jasno i neposredno kao što običan čovek vidi zemaljske stvari. Opažanje Boga i zadivljenost Bogom ne prekida se ni za trenutak.… Čitaj više »
napisao desetke komentara…ugodno je iznenađenje da netko priznaje gubljenje vremena.neugodno je iznenađenje da netko želi i dalje gubiti vrijeme.moraš se spustiti na zemlju jer si prepun slabosti,kao i ostali smrtnici šta ih držiš na distanci.čega se bojiš?šta se tiče magije.zbog čega se koristi izraz -bliski istok-a ne sjevero istočna afrika i jugo zapadna azija?možda je lakše lingvistički?
Bukači, uskoro ćete biti manji od sjemena gorušice.
hehe…a gdje su bošnjaci?ti nisi pao pod utjecaj magije,ti si joj cijelo vrijeme privržen.ali to te boli pa se stoga distanciraš cijelo vrijeme.daj mi reci,zašto sjevero istok afrike i jugo zapad azije nazivaju bliski istok?je li to lingvistički,geopolitički problem…ili problem magije?
pa napišimo istinu 😁. Kad se rodite ste došli u ovu simulaciju. Kad umrjete ste napustili simulaciju.
Jel’ vas ponudio Ratko onim whiskijem koji cuga u onom svom podcastu?
Ako nije, onda vam je u startu propala spika jer ste bili trijezni….Ali, ako je ponudio – čisto sumnjam da je razgovor tekao ovakvim tijekom….
‘Kako na nebu, tako i na zemlji’.
Jbm ti ja sunce žvaljavo, manipulatorsko – to se NIJE prvo reklo u krščanstvu….NE!! NIJE.
Iskreno, tko jbe tvoje dosadne upise. Sereš, varaš i lažeš. Prvo objasni konvergenciju linearnog u cikličko vrijeme – vidim kako si tu dubiozu ispustio u zadnje vrijeme.
Valjda si vođa Legije koja će se sad ovdje nasrati.
Slugo sinagoge Sotone … i to je MALO – ono što si ti zapravo. Smrdljivče ogavni orjunaški….
Zanimljiv pokušaj da se sve svede na “matrix” i skrivene sile, ali time ne nudite razumijevanje već zamjenu jedne dogme drugom. Umjesto da otvarate prostor za dijalog, zatvarate ga u vlastiti misaoni krug gdje se znanje diskreditira, a “istina” rezervira za prosvijetljene. Ako su znanost i religija alati kontrole, što ostaje – osim vlastitog svjetonazora kao novi apsolut? Oprezno s tezama koje ne trpe propitivanje – to je prvi znak manipulacije.
Komunikacija zahtijeva uskladjivanje predodzbi. Simboli (u obliku rijeci, zvuk, slika, predmet, misao) su adresa koja pomaze umu da trazi predodzbu. Predodzba je osjecaj uma o dozivljaju ili je skup misli. Um je kompleks misli. Puno misli. Misao je ideja. Misljenje je radnja ili aktivnost analognog kombiniranja misli. Misli su pohranjene u okolisu. Okolis titra do u beskonacnost a djeluje kao memorijska pohrana. Radnju misljenja obavlja svijest. Svijest je osjecaj (misao) o postojanju sebe. Svijest je nastala kad su se srele dvije cestice, svaka dajuci onoj drugoj ideju o vidjenju (osjecanju) postojanja one druge. Dogadjaj se zove refleksija. Cestice su cvorovi, to je dogadjaj isprepletanja valova na nacin da je pokret stao. Tako se dogodio zaborav. Cestice nastaju u velikom dogadjaju materijalizacije (poznat kao veliki prasak). Veliki prasak se dogodio u mnogo tocaka, kao sto voda vri u loncu sirom povrsine sa mnostvom mjehurica. Otud mlade galaksije u dubini svemira. Veliki… Čitaj više »
Svi mi, vise ili manje, zelimo dati svrhu svom postojanju. Odgovori nam se cesto ne sviđaju pa trazimo dalje.
Dobro si opisao! +
Nisi ti napisao desetke komentara nego samo vrtić 2-3
Znanost, odnosno njeni nosioci nisu nužno u suprotnosti sa religijoznošću.
Npr. Njutn je bio vjernik a i Ajnštajn je znao reći da se *Bog ne kocka. Vjera ne koči razvoj znanosti.
Bog je stvorio čovjeka i udahnuo mu je dušu.
Dao mu je svijest. Ali mu je dao i jedan veliki dar kojim je čovjeku pokazao svoju nesebičnost, skrivenu u želji da ga ne želi vezati za sebe.
Taj dar je sloboda izbora. Sami odlučujemo što će mo učiniti sa tim darom.
Sloboda izbora može uništiti čovjeka, može ga vratiti ponovo Bogu, nekog prije, nekog kasnije a
nekog i nikada.
Naš je slobodan izbor da sami pokušamo kreativno djelovati na vlastitu svijest i dušu, da ih nastojimo poboljšati i nadograditi i u konačnici vratiti Bogu u boljem stanju nego što smo ih primili. Ako to uspijemo učiniti, pretpostavljam da nam to Bog neće zamjeriti.
Logila subjekat – objekat primenjena u praksi nas vodi ubrzano u propast.
Resursi su uništeni zato što je praksa morbidna.
–
Ispred tebe je drvo, Bor. i ti ga poštuješ. Ono i ti su ravnopravna bića.
To je , život u apsolutu.
Na zapadu si ti subjekt koji će iskoristiti drvo i preraditi ga u nešto korisno.
Tutkalo ili stolicu.
Priroda je zbirka resursa. Ljudi su resursi. A i sam čovek se prema sebi i svom unutrašnjem bogatstvu odnosi kao prema resursu.
–
“Čovekovo okruženje” je u istom stanju kao i čovek.
Opustošeno.
30% kod psihijatra, 70% kod lekara opšte prakse, a svi zajedno na vakcinama.
Svrha implicira postojanje uma. Umocentricni pogled ne moze zamisliti nepostojanje uma.
Prvi pokret nije cin uma. Um je nesto kompleksnije a svijet zelimo objasniti ne kompleksno, najjednostavnije, kao najmanju jedinicu a to je jedan.
Svrha je izmisljotina zacudjenog uma.
Um je kasnija pojava, nakon prvog i slijedecih pokreta, nakon materijalizacije (ucvoravanja valova) i nakon nastanka svijesti.
reči Čuang Cea:
“Svet postoji u vama kao što vi postojite u njemu – bez pokušaja da se shvatite.”