Grijeh je srušiti lastino gnijezdo

Lasta
23 komentara

Dok su me jutros svojim cvrkutom budile moje drage susjede ptičice, sjetio sam se da odavno nisam čuo cvrkut lastavice.

Nisam je ni vidio u njenom krivudavom i, čini mi se, uvijek veselom letu. Sjetio sam se slika iz djetinjstva vezanih za ove ptice selice. Sjetio sam se i knjiga za lektiru iz biblioteke Lastavica na čijim koricama je u krugu od njenog imena uvijek bila silueta lastavice. Ali najviše se sjećam iščekivanja u proljeće kad su se trebale vratiti laste iz toplijih krajeva.

Na našoj štali u dijelu u kom su bile krave, bila su dva manja prozora. Na krilu jednog od njih bilo je staklo iz dva dijela, i otac bi uvijek prije povratka lastavica jedno staklo izvadio, kako bi one mogle i tuda uletjeti u štalu, gdje im je bilo gnijezdo, u slučaju da vrata budu zatvorena. Skidanje stakla nama djeci je bilo znak da se primiče proljeće i da svakog dana mogu iskrsnuti laste s dalekog i napornog puta. Već tada smo znali da neće zalutati, da će ponovo nepogrešivo naći svoja gnijezda. Zavirivali smo u štalu kako bismo se uvjerili da je njihovo gnijezdo u ispravnom stanju, na starom mjestu, na gredi plafona na koju je otac ukucao i jednu daščicu kako bi ptičicama pomogao lakše napraviti svoj dom. Nekada je u štali bilo i više gnijezda, a nekada bi se staro srušilo i nije obnavljano, nego bi u njegovoj blizini bilo izgrađeno novo. Kako su djeca bila radoznala i pokušavala nekada zaviriti u gnijezdo, a pri tom bi ga oštetili i napravili lastama dodatni posao, roditelji su im govorili da se to ne smije činiti. Da bi naglasili koliko je to nevaljalo, govorili bi kako je lasta sveta ptica i kako je grijeh srušiti njeno gnijezdo.

Uglavnom, nakon što bi otac skinuo pomenuto staklo s prozora, samo bi jednoga jutra neko od djece uskliknuo: „Stigle su!“ Znali smo ko je stigao i odmah bismo jurnuli ka štali. Lastavice su već ulijetale i izlijetale u štalu kao projektili, veselo cvrkutale i pripremale svoje gnijezdo za boravak. Trebalo je, ali na njihov način, „otvoriti prozore, okrečiti, promijeniti posteljinu“ i obaviti sve što je potrebno za normalan život i za donošenje na svijet novih života. Poslije toga je sve išlo očekivanim redom. Laste bi snijele jaja, potom bi se izlegli goluždravi ptići, a mi djeca smo često gledali kako im roditelji donose hranu. Čim bi ptičići čuli da roditelji ulijeću u štalu, već bi otvorili svoje kljunove oivičene upadljivom žutom bojom i čekali da u njih padne neki slastan zalogaj. To su bili dani pravoga muhocida. Krave su mogle malo odmoriti svoje repove jer se nisu morale braniti od muha. Laste bi prvo pokupile one najbliže gnijezdu, baš one koje su maltretirale krave, jer su s malo truda obavljale posao, a kad bi ih potamanile, onda su išle okolo, pa dalje.

Kada bi ptićima izraslo perje i kad bi i oni počeli napuštati gnijezdo, znali smo da ostaje još vrijeme da malo ojačaju i uvježbaju sve tajne leta, a da se potom sprema seoba u toplije krajeve. Krug se tako zatvarao svake godine, a iduće se sve isto ponavljalo.

I sada laste iz naših krajeva lete na jug i odatle se vraćaju u proljeće. Ali ni odlaske ni povratke ne vidim. Šta mogu, kad sam ja odletio na sjever?

PričaPriče
Pretplatiti se
Obavijesti o
23 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
jasmin
5 godine prije

Hladnom sjeveru, zar ne?Hvala na ovom toplom vracanju u bosonogo djetinjstvo. Vjeruje se da lasta cuva zajednistvo i toplinu doma,tj. kucu i ukucane u njoj.Nikada nece napraviti gnijezdo gdje je nastresnica srusena.

28.juni
5 godine prije

KUCU KUCOM CINE LASTAVICE.(Camil Sijaric)

Son of Alerik
5 godine prije

Čini se da je prošlost tek svršeno prošlo vrijeme i da se nalazi tek u sjećanjima ljudi, možda na kakvom tonskom ili filmskom zapisu, fotografiji. Svakako je nema. Možda. Prošlost ne živi samo u meni i nije vrijeme. Ona je mjesto koje postoji i siguran sam da se tamo može doći. Svi i sve je tamo. Ja dijete, otac i majka mladi, krajolik onaj. Lastavice su dio te prošlosti(i sadašnjosti). Ne u legendama, nego u stvarnom odnosu prema njima, kakvog je autor upravo opisao. Ne znam je li ikad itko vidio lastavicu da trčkara kao kos, vrabac, uvijek je u letu. Laste se ipak vrate. Ali što će biti s našim ljudima istrgnutim iz okvira u kojem su rođeni, odrasli? Gledam ih kako dolaze ostarjeli, pogrbljeni i nikoga s njima. Žene im nisu odavde, djeci i unučadi njihovoj ovo ovdje ne predstavlja ništa. Dobrovoljno i prisilno izgnanstvo promijenilo je i… Čitaj više »

Ivi tz
5 godine prije

Son svaka ti čast.kako si to tacno opisao do detalja…zalosno ali istinito…

otpisani
5 godine prije

“San Benedetto la rondine sotto il tetto” (za Sveti Senedikt lastavica pod krovom) stara talijanska uzrečica u Istri, vezana za 21. 03.dan Svetog Benedikta i početak proljeća. Ove godine sam prvu lastavicu vidio prošlu nedjelju kada sam pronašao i prve samonikle šparoge kojih kod nas ima u izobilju…. Pročitao sam jutros ovaj lijepi članak potaknut nostalgijom koja prožima gotovo svaki tekst našega Ive. Već sam započeo komentar koji je bio na tragu onoga što je Son of A. napisao. Na pola komentara sve sam obrisao i sada mi je drago zbog toga, jer je on to puno ljepše izrazio a ja nemam grižnju savjesti zbog diranja u tuđe rane… … lastavičja gnijezda su bila uvijek svetinja nikada nismo, ni kao djeca, za lastavicama pucali iz pračke ili zračnim puškama a gnijezda i ptiće u njima smo promatrali iz daleka sa nekakvim poštovanjem. Bio sam još mlad kada sam primjetio da… Čitaj više »

Sovoranola
5 godine prije

Divota jedna od teksta i komentara!

RBAJKANA
5 godine prije

Kod nas u kući imamo lastavicje gnijezdo. Lastavice žive skupa s nama. Je li vam to normalno? Možete li to zamisliti? Ali ipak to je prvo Aprilska šala: Aprililili!!!!!! Ali što nije šala, to je: da na ulazu u dvorisnu zgradu, još prije rata, lastavice su sagradile gnijezdo. Prošlo je sve i svašta, ali njih niko nije dirao. Kada dođu u proljeće, tako se prime posla, u obnovi gnijezda. Sa svojom krilima mi dotiču kosu. Kao da hoće da kazu: mi smo tu!! Prekrasne su! Jeste da nam naprave nereda, ali to je ništa, u odnosu na njihovu ljepotu. Svima koji danas slave Uskrs: želim sretan i blagoslovljen!! A one druge sve pozdravljam, sa ništa manje vrijednim pozdravom.????

Sele
5 godine prije

Vratih se i pokajah.
Ima jedna dobar naslov A.Diklica, Ne okreći se,sine!
Jako je teško nama starima ovo zlo ovdje gledati.
Zato, ne okreći se,idi dalje.
Pamti i s osmjehom misli na ono sto je bilo lijepo.
Čega vise nema.
Nema.

L judevit Posavski
5 godine prije

Kako nestaju seljačka gazdinstva, nema goveda, nema muha i nema hrane za te ptiče
i s vremenom če ih biti sve manje.
U letu na jug budu (sve ptice) hvatane od Talijana (za svoje potrebe) , Egipčana (za tržnicu) … tako da če jednog dana nestati.
Jes vam dugo i bile ……

Brainstorm
5 godine prije

nikad nisam vidio lastavicje gnijezdo u sumi. gdje su pravile gnijezda dok sela nisu postojala, npr. prije 5000 godina?

Leo
5 godine prije

Upravo sam otkrila gnijezdo laste na fasadi kod prozora. Mojoj sreci nema kraja. Trudim se da ne virim i da ih ne uznemiravam i obecala sam sebi da nacu. Trazeci na netu slicna iskustva ljudi, naisla sam na tekstove “kako otjerati laste, kako srusiti gnjjezdo, kako sprijeciti da prave novo” i pitam se gdje smo otisli do djavola? Pa sve nam zivo smeta i samo mi imamo pravo na dom i zivot. Rastuzilo me to, bas. A onda sam naisla na ovak tekst i vidim da nisam samo ja sretna sto su tu. Lijepo je znati…

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI