Koliko smo puta čuli ovakvu izjavu od naših poznanika? A koliko puta se ona obistinila?
Vjerujem da bi bilo zanimljivo istražiti odgovore na gornja dva pitanja i da bi istraživanje pokazalo kako se ova obećanja ne ostvaruju baš tako često. A kako proizvođači duhana u cigarete ubacuju sve više i sve jača sredstva koja stvaraju ovisnost, čini se da će nesretni pušači sve manje biti u prilici ispuniti obećanja o “sutrašnjem” prestanku pušenja. Nije im lako, treba ih i razumjeti, mada su se sami doveli u nemilu poziciju.
Ali nije tako samo pušačima. Svi poroci su teško breme. I ima ih na sve strane, čak je malo ljudi koji nemaju neki porok, neku naviku koje se ne mogu otarasiti. Kada o porocima govorimo, tu se obično misli prije svega na pušenje, konzumiranje alkohola i kockanje, zato što su to stari poroci. U posljednje vrijeme je i droga našla svoje mjesto. Prostitucija, pedofilija, razne seksualne nastranosti imaju uz elemente poroka i druga obilježja, ali novo vrijeme donosi i sasvim nove vrste ovisnosti. Tako govorimo da su neki ljudi postali ovisni o TV, Internetu, Facebooku i tako dalje. Ali sve je to ono što je lako uočljivo, ono čega su ljudi svjesni da su ovisni. Puno je onoga što je gotovo neprimjetno. Recimo, ima ljudi koji su toliko ovisni o čokoladi, jedu je svakodnevno, a ne razumiju da su ovisnici. Neko je, u slučaju da zaboravi telefon na samo nekoliko sati, gotovo izgubljen čovjek, u panici je jer se osjeća odsječenim od svijeta. Ostati bez struje ili vode samo na kratko tek nam pokaže kako postajemo bespomoćni, kako se teško snalazimo u takvoj situaciji.
Neke navike se stječu lako, kao navika na kavu, čokoladu, internet. Neke se teško steknu, kao navika na pušenje, koja je u početku uglavnom mučna, ali je odvikavanje od svake navike, pogotovo ako ona već prijeđe u porok, mnogo teže. Za to treba imati veliku volju, čvrst karakter. Nije dovoljna samo svijest o štetnosti i ostalim nedostacima. Ovi ljudi čvrsto žele odustati od poroka i čak odluče to učiniti i izreknu obećanje kako će “od sutra prestati pušiti“, “još samo sad će se prejesti, a onda idu na dijetu”, “ovo im je posljednja čašica” i tako dalje. Ali na kraju ipak malaksaju, nedostaje im snage da ustraju. Samo najjači pobijede sebe.
Najpouzdaniji recept za izbjegavanje poroka je – nikada ne početi konzumirati ono čega će se kasnije s mukom željeti osloboditi. To uglavnom i ne izaziva napor, samo treba malo obuzdati pretjeranu radoznalost.
Reci šta treba
Šta da učinim,
reci, kad te molim,
da ti dokažem
koliko te volim?
Reci mi, draga,
reci da treba,
i skinut ću ti
zvijezde sa neba!
Skočit ću u vatru,
preplivati more,
skratiti dan i
produžiti zore.
U oči ću ti smjestiti
plavetnilo neba,
samo mi reci
da ti to treba!“
“Baš si predivan,
ali ništa od toga
ne tražim od svog
ljubljenoga!
Željicu jednu ćeš mi
ispuniti:
molim te, prestani
odmah pušiti!“
Sve, draga, za te!“,
on joj šapuće,
“Al ti baš tražiš –
nemoguće!“
Prije je bilo dostupno nekoliko ovisnosti, svima znanih.Kad smo se otvorili zapadnim vrijednostima i liberalnom kapitalizmu, pod navalom smo svih mogućih i nemogućih ovisnosti. Svi smo skoro ovisni o nečemu.Koda smo ušli u minsko polje tolko gusto, da moraš stat na neku minu a obično i više njih.To se namjerno podupire pod nekim ljudskim pravima i slobodom izbora . Šta se i ne podupire je često dostupno.Takvi opterečeni sa ovisnostima smo lakši plijen za elite, njihove laži i prevare. Mi smo pod njihovim stalnim napadima, a ovisnosti su samo jedan od njihovih jakih oružja. Da živimo u normalnom okruženju, ovisnosti nam ne bi bile potrebne, i znali bi im se oduprijeti.
“Nije teško prestati pušiti, to sam učinio već tisuću puta.”
Mark Twain
Aco Pejovic bi rekao na to:
Bacicu cigarete
ponavljam u sebi
pa novu palim
da zaboravio ne bih
Obicno ljudi koji stvarno prestanu pusiti imaju neki jako bitan razlog za to, primjerice: – kriticno pogorsanje zdravlja, – zesci nedostatak financijskih sredstava, – rodjenje djeteta (cesto kao obecanje zeni), – korjenita promjena zivotnog stava (duhovnost), itd. Prema tome moglo bi se reci: nemoj ni pokusavati prestati ako nemas neki jako dobar razlog koji te moze dovoljno motivirati u krizama odvikavanja ili kasnijim teskim situacijama kad postoji tendencija vracanja takvim navikama. Slicno vjerovatno vrijedi za ostale poroke tog tipa ili takvih efekata. Tu se ne radi o pobjedi sebe, jer porok/ovisnost nije dio nas, nego smo se za njega emotivno/psihicki/fizicki vezali – radi se o spoznaji da ga u stvari ne trebamo, da mozemo bez njega ako tako zelimo. Jos bi se moglo dodati kako osim ociglednih ovisnosti postoji i ovisnost o materijalnom svijetu, o zelji za uzivanjem u dozivljajima i iskustvima koje moze ponuditi, cime se stvara vezanost za… Čitaj više »
Kod mene je to stara obiteljska tradicija uz alkohol. Samo što su ovi stariji pušili duhan ili lule a mi uglavnom industrijske cigarete. Meni je to otpočetka bilo dobro i ne znam zašto bih prestao ako meni to ne škodi. Jevrejsku propagandu koja je krenula iz USA ne pušim. I sad rado nabavim duhan ako je moguće ali onaj kvalitetni hercegovački – škija jer nema tih njihovih industrijskih dodataka. Industrijske cigarete sam smanjio isključivo zbog skupoće i abnormalnih cijena. Jednom sam prestao pušiti na 3 mjeseca i to onako bezveze da vidim jel mogu. Nikakvih apstinencijskih simptoma nisam imao osim što sam malo nabio kilažu. Onda sam shvatio koje su to sve gluposti, laži i propaganda i nastavio pušiti. Još par puta sam radio eksperimente na tjedan dana bez cigareta i isto bez problema. Onda sam shvatio da pušim zato jer meni to paše a ne zato što sam ovisan… Čitaj više »
Ma pušiću dok ne krepam ali mi neće “dušebrižnici” ništa objašnjavat’. Neka se bolje pozabave ovisnošću da drugima sole pamet, da sve nešto o drugima vode brigu. “To vam nije dobro, to vam nije zdravo, treba se hraniti ovako, ma sve stručnjaci. Ne osporavam istinu o velikoj štetnosti pušenja, ni najmanje. Ovisnik sam definitivno. Osporavam stavljanje pušača u kategoriju građana drugog reda stigmatiziranjem, zabranama i sl. Nerviraju me oni “bolesnici” koji me gledaju mrko i nakašljavaju se a sede na terasi na 10 metara od mene. Obratite pažnju na ugostiteljske objekte (i neke druge prostore). “Zadimljeni” dio prepun a onaj drugi (pametni, ekološki, bio ovo bio ono ..) dva gosta u križ. U jednom graja,smijeh a u drugom ozbiljnost. Najbolje u cijeloj priči: “zadimljena, vesela skupina” je oko 60% nepušači a oko 40% pušači. Pitanje za kutiju cigareta: Ko je tu “zgoren”?