fbpx

Slikoviti Rovinj – gradić na zapadnoj obali Istre

Rovinj, Hrvatska, Istra

Rovinj je gradić u Istri i najposjećenije mjesto Hrvatske. Ljubazni domaćini, dobra ponuda, lijepa priroda, blaga klima i kulturne i povijesne znamenitosti recept su za uspjeh.

Na najvećem hrvatskom poluotoku Istri nalazi se Rovinj. Riječ je o turistički najposjećenijoj destinaciji Hrvatske. Ovaj čarobni mediteranski gradić okružen je s 14 otoka i otočića. U prošlosti je i sam grad bio otok koji je s vremenom nasipom spojen s kopnom. Nalazi se na zapadnoj istarskoj obali, četrdesetak kilometara od najbližne zračne luke u Puli. Dostupan je kopnenim i morskim putem. Odličan položaj i savršeni klimatski uvjeti oduvijek su privlačili ljude da se nasele u Rovinju ili barem ga posjete. Tako je i danas; ovaj grad meta je posjetiteljima iz svih krajeva svijeta osobito u ljetnim mjesecima. Međutim, ovo ne znači da se u Rovinju nema što raditi izvan ljetne sezone. Naprotiv, možda je Rovinj još atraktivniji kada gužve iščeznu i temperatura postane ugodnija.

Znamenitosti i događanja u Rovinju

Stari grad Rovinj sam za sebe predstavlja kulturnopovijesnu znamenitost. Ono što ga čini specifičnim u odnosu na ostale priobalne gradiće je zanimljiva srednjovjekovna arhitektura. Izrazito dobro očuvane kuće visoke su, zbijene i naslonjene na zidine. Rovinj se nekada nalazio na otoku i nije mogao rasti u širinu. Stoga je rastao u visinu – nadograđivalo se nove sobe na postojeće građevine. Prostorije su imale i svoje dimnjake, pa oni i danas šarmantno strše povrh stare jezgre i privlače znatiželjne poglede. Unutar zidina prolazi se kroz troja očuvana gradska vrata.

Mjesto koje u Rovinju svi posjećuju je crkva Sv. Eufemije postavljena na najvišoj točki staroga grada. Atraktivan kip na vrhu zvonika okreće se u smjeru vjetrova i vidljiv je iz cijeloga grada.

Izvan gradskih zidina ne smije se zaobići još dvije znamenitosti, a to su Gradska ura koja je izvorno bila toranj izgrađen u 12. stoljeću i Balbijev luk iz 17. stoljeća. Na obližnjem Crvenom otoku vrijedi posjetiti dvorac obitelji Hutterott, preuređeni benediktinski samostan. U blizini Rovinja nalazi se Baron Gautsch, potopljeni austro-ugarski brod iz Prvog svjetskog rata. Moguće je otkriti što on krije uz organizirano ronjenje do lokacije njegove olupine. Pod zaštitom UNESCO-a našla se batana, vrsta brodice specifična za Rovinj. Maketu batane moguće je kupiti kao zgodan suvenir iz Rovinja. U ekomuzeju Batana moguće je saznati više o njoj, kao i o nematerijalnoj rovinjskoj baštini.

Što raditi u Rovinju?

Rovinj pored lijepih građevina ima i prelijepu prirodu i na svome kopnu i na otocima. Sjeverno od Rovinja smješten je izuzetno zanimljiv reljefni fenomen Limski zaljev, gdje se može i objedovati u jednom od restorana. Južno od Rovinja nalazi se zaštićeni močvarni rezervat Palud gdje je moguće promatrati rijetke vrste ptica. Čak i kada ne bi postojali dodatni sadržaji, lijepo uređena vegetacija i beskrajno plavo more Rovinja i okolice pružaju užitak i duši i tijelu.

A sadržaja ne nedostaje. Tijekom cijele godine u Rovinju je moguće posjetiti i brojne gastronomske, glazbene, sportske i ostale kulturne i zabavne manifestacije. Osobito valja izdvojiti Rovinj Photo Days, Grisiju – umjetničku izložbu na otvorenom, Vintage Festival Dolce Vita Rovinj, Rovinj Jazz Festival, kao i Weekend Media Festival ,posvećen regionalnim komunikacijama.

Rovinj se promovira primarno kao mjesto privlačno zaljubljenim parovima i kao mjesto za obiteljski odmor. National Geographic Traveler nedavno je svrstao Rovinj među 225 najčudesnijih mjesta na svijetu. Ugostiteljski objekti Rovinja iz godine u godinu dobivaju priznanja uglednih časopisa i portala. Osim dobrih mjesta za jelo, piće i zabavu, moguće je baviti se i raznim sportskim aktivnostima. Osim jedrenja, ribolova, tenisa i biciklizma, tu su još i slobodno penjanje, ronjenje ili pak jahanje. Na internetskim stranicama rovinjske turističke zajednice nudi se cijeli niz aktivnosti koje mogu upotpuniti boravak u njihovom gradu.

Posjetite Rovinj

Brojne agencije i turoperateri na raspolaganju su za sva pitanja vezana uz posjet Rovinju. Smještajnih kapaciteta ne nedostaje, ali je poželjno na vrijeme ih rezervirati. Izleti i aktivnosti nešto su što upotpunjuje boravak u Rovinju i okolici, pa će svatko pronaći nešto za sebe. Angažirajte vodiča, nazovite Turističku zajednicu, posjetite turističku agenciju ili se sami uputite u samostalno istraživanje Rovinja.

Stanovništvo Rovinja udruženo s institucijama i lokalnim vlastima radi na očuvanju kvalitete ponude, što je u konačnici vidljivo i toliko primamljivo njihovim posjetiteljima.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
50 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Zen
Gost
Zen
1 godina prije

Lijep grad, najljepši u RH, samo skup i Talijani svuda, big minus, cigančići

NSU
Gost
NSU
1 godina prije

E moj Zen, a šta to fali Talijanima i svima ostalima?

samo tako
Gost
samo tako
1 godina prije

Talijani su ga izgradili. A što si ti izgradio ?
Nešto starije i ljepše ?

Šok
Gost
Šok
1 godina prije

izgradili su ga hrvati, istrijani, težaci i ribari,
iridenta i optanti su ga uvijek svojatali,
bijeli biser jadrana,
istra u mom srcu,
zauvijek

pitiah
Gost
pitiah
1 godina prije

Dragi moj, Rovinj je bio najveći istarski grad prije izgradnje austrougarske ratne luke u Puli, i na tvoju žalost u njemu se nije pričalo hrvatski do Jugoslavije.
Iako je dio okolice bio slavenskog karaktera, pogotovo Rovinjsko Selo, sam grad je bio mala Venecija (bez kanala) sa latinskom kulturom. Ako pričamo o novim dijelovima grada, nakon 45-e i nakon 90-e, onda si djelomično u pravu. Ali prije… vidi moj gornji post…ako si htio postati dio građanstva, bio ti Hrvat, Slovenac, štogod (iako za vrijeme Venecije te nacionalne kategorije nisu postojale – mogao si biti samo Slavo, odnosno Sciavon), bio bi uvučen u istrovenetsku latinsku kulturu i sigurno se nisi osjećao Hrvat.
No, pošto je Venecija bila prvenstveno trgovačka republika i težila je ka profitu, mogao si biti i crni vrag, ako si im koristio prihvatili bi te kao svog, pod uvjetom da pričaš njihovim idiomom.
Iridenta svojata i Postojnu i Nicu, ali ne znači da će ih dobiti.
Ako se Italija ikad vrati u Istru biti će to zbog nesposobnih, gramzivih hrvatskih političara koji su na dobrom putu da unište državu, a ne zbog lokalaca koji simpatiziraju Italiju. Država koja ne funkcionira i koja nije u službi svog naroda postaje lak plijen susjednih apetita (vidi tri podjele Poljske kao primjer).
Tužne sudbine optanata su priča za sebe i ne miješaj ih sa Iredentom. Nikome ne željeti da bude pometen sa vjekovnih ognjišta, a to su ti ljudi doživjeli (uvjeti u kojima su otišli su u rasponu od ludog prkosa komunistima i Slavima (manjina) do istinske tragedije uzrokovane svakodnevnim terorom – nisu svi bili fašisti, zapravo, većina nije).
Ako ti je Istra u srcu, onda bi trebao razumjeti njen malo nastran, ali šarmantan, polincentričan a istovremeno iritantno zatucan regionalan karakter, Inače u srcu imaš nešto drugo, a ne Istru.

Šok
Gost
Šok
1 godina prije

pitiah
ako imaš kakvih podataka,
koji su sve narodi-etničke skupine živjele u istri
od starih histra do danas?

kada se hrvati naseljavaju u istru i kada su potisnuti sa obale i iz obalnih gradova?
nadam se da nisam prezahtjevan
istra u mom srcu,
zauvijek

pitiah
Gost
pitiah
1 godina prije

dakle, idemo redom…
Histri- ne zna se niti da li su bili Iliri ili su zajedno sa Venetima tvorili jezični kontinuum. Postoje teorije da su Veneti isto što i Vendi, a onda bi to trebali biti kao Slaveni, međutim, nema potvrde. Rimljani su u tri histarska rata pokorili Histre i počeli kolonizirati Istru.
Istra je ubrzo bila podijeljena na dva agera, porečki i pulski sa granicom-limesom na Limskom kanalu, zato se i zove limski. Kolonizatori nisu nužno bili Rimljani, posebno u kasnom carstvu, kada je većina legijaa bila popunjavana Germanima i sarmatskim plaćenicima, te Ilirima iz južnog Ilirika.
Propašću zapada dolazi do provala prvo Ostrogota, da bi se kratko opet vratili Rimljani-Bizant (više Grci, naravno, pod Justinijanom), i opet dolazi do miješanja (Justinijan je dokazano bio Ilir iz današnje južne Srbije-vidi Lebane kod Leskovca-Justiniana prima). Kad Langobardi ruše Bizantsku vlast u sjevernoj italiji, Istra još ostaje pod Bizantom, do rušenja Langobarda od strane Franaka. I tu bizantska carica Irena predaje istru Franačkoj (negdje oko 790-e).
Već tada postoje razvijene zajednice Slavena u Istri pod vodstvom lokalnih župana, a sad da li su došli seobom, ili je bila riječ o nekoj transformaciji prijašnjeg stanovništva koje nije romanizirano, vrlo je teško o tome govoriti bez pisanih tragova, a oni koji postoje bili su kreirani od pristranih izvora.
Postoje žalbe građana latinskih gradova na obali iznesenih na Rižanskom saboru, na račun šteta izazvanih stokom slavenskog življa.
Poanta je da su se u to vrijeme meteža romanski i romanizirani stanovnici povlačili u gradove na obali koji su često bili na otocima i lako branjivi.
Rovinj je bio također otok prije nasipavanja kanala u 18.st.
U ruralnom dijelu su ostali oni koji nisu imali što izgubiti. Njihov nacionalni karakter je teško utvrditi. Moguće da su bili potomci Histra koji nisu prošli postupak romanizacije, a moguće je i da su Histri na neki način preci bar dijela današnjeg naroda u Istri.
Zbog čega to pišem? Zato jer je na vratima zidina u Sv. Lovreču Pazenatičkom lik čovjeka sa pasjim ušima. Lokalna predaja govori da je riječ o Atili.
Atila je kroz Istru provalio u Italiju u 5. stoljeću, ostavljajući pustoš za sobom. Lokalna predaja kaže da je bio pola čovjek, pola pas i da je sukladno tome lajao kao pas (aluzija na nerazumljiv jezik kojim su se Huni služili). E sad, ako su Slaveni u Istru stigli tek krajem šestog, odnosno u sedmom stoljeću, onda za Atilu ne bi trebali znati (bar ne te pojedinosti), a pogotovo ne preci moje bake, dio kojih je u Istru došao iz područja Boke u 17. st. Znači da je netko tu bio konstantno i da se predaja prenosila sa koljena na koljeno.
Ako ćemo o službenoj historiografiji, onda Hrvati (Slaveni) niti nisu bili na obali, već samo u zaleđu obale. Obala je bila rezervirana za latinizirano stanovništvo.
Inače, etnonimom Hrvat se u učenim krugovima slavenskog dijela Istre počelo služiti tek nakon Ilirskog narodnog preporoda, i to kao zakašnjela jeka samih događaja iz četrdesetih godina 19. st. U Istri je etnonim Hrvat postao popularan tek 80-ih godina istog stoljeća (istarski sabor, Juraj Dobrila itd,), dok su ga recimo sela Poreštine i Rovinjštine počela koristiti tek između dva svjetska rata, za vrijeme II svj. rata i u poraću. U istočnom dijelu Istre, pogotovo u Marčani je ta decidiranost, i odvojivost od etnonima Slaven (Slavo) bila ranija za nekoliko desetljeća.

Od Franaka naovamo u Istri se izdešavalo svašta. Unutrašnji dio istre je nekako pripao Goričkim grofovima, a kako su oni izumrli, ta su područja naslijedili Habsburgovci. Oni su taj dio istre naseljavali i Nijemcima i Slovencima i Hrvatima (naravno, ne u smislu današnjih nacija).
Obala je pripala Akvilejskom patrijarhu, a kako je položaj patrijarha godinama slabio (dijelom i zbog miješanja Venecije), gradovi su postajali sve samostalniji. I da nije bilo Venecije vjerovatno bi se bili razvili u nekakav vid pomorskih republika (poput Dubrovnika), pod vodstvom starih patricijskih obitelji (primjer su ti Castropole u Puli), Međutim, Venecija je vojnim pritiskom malo pomalo prisilila sve gradove na polaganje zakletve vjernosti, te ih je inkorporirala u svoju državu.
Stare su patricijske obitelji svrgnute, a na čelo gradova su dovedeni podeštati (činovnici) iz Venecije.
Veći dio stanovnika je preživio te događaje, da bi kroz stoljeća ipak izumro, zbog raznih epidemija, posebno kuge i groznice, malarije. To se odnosi i na ruralne dijelove Istre, pa i one dijelove pod Habsburgovcima.
Posebno je težak slučaj epidemije kuge zabilježen u prvom dijelu 17. stoljeća i to odmah nakon Uskočkih ratova (rat za Gradišku-današnja Gradisca d’Isonzo u Italiji, blizu slovenske granice), koji su bili katastrofa za sebe. I ekonomska, materijalna i po pitanju ljudskih života.

Venecija, a i Austrija je nanovo naseljavala stanovništvo u Istru.

Današnji stanovnici Istre su potomci autohtonih starosjedioca (ali po mom mišljenju, ne više od 20-25%), da li latiniziranih ili nelatiniziranih Histra (što god oni bili), te rimskih kolona, i 75-80% svega i svačega. A ti svi i svašta su bili redom: Grci iz mletačkih kolonija na Kreti, Peloponezu, Krfu, Albanci iz priobalja (Drač), Slaveni (tu biraj, kako ćeš ih zvati, ali glavnina je bila iz Dalmacije, pa do Boke kotorske, kao i iz područja koje se na starim kartama zovu aquisti nuovi i aquisti nuovissimi (teritorijalni dobici nakon Kandijskog i Morejskog rata), a to je Dalmatinska zagora do granice sa Bosnom i Hercegovinom.
Kako je ondje bilo dosta prebjega da li zbog vjere ili zbog prekršaja, zločina koje su počinili s one strane, to znači da je u Istri i dosta Bosanaca. A ne mislim na bauštelce 🙂
Austrijanci su radili isto. S time da se je na njihovom dijelu nastavila imigracija i dijela germanskog stanovništva.
Propašću Venecije došlo nam je i malo Francuza, koji su zaostali za Napoleonovom vojskom, ali u zanemarivom broju. Kasnije glavnu riječ preuzima Austrija.

Formiranjem Italije 1860 i uključivanjem Venecije u korpus talijanske države, bivši podanici Venecije (koji su pričali istro-veneto) u Istri postali su predmetom nacionalističkog utjecaja Iredente i ciljem infiltracije talijanskih nacionalista u svrhu odvajanja od KuK monarhije i pripajanja Italiji.
Za vrijeme I svj. rata baš zbog toga jer nisu vjerovali lokalnom stanovništvu, Austrijanci formiraju koncentrične zone oko Pule i evakuiraju-deportiraju dio stanovništva na granicu s Mađarskom (Lendava) i u Austriju. Zbog nehumanih uvjeta dobar dio starijih i djece nikad se neće vratiti.
Inače. kad je Austrija oformila ratnu luku u Puli došlo je opet dosta Austrijanaca, Čeha, Slovaka i Mađara (časnici, inženjeri, znanstvenici).
Propašću Austro-Ugarske veći dio odlazi, ali neki ostaju.
Dolaskom Italije 1918. dolaze učitelji, vojnici kojima je bio cilj talijanizirati Istru u potpunosti. Zabranjene su škole na svim jezicima osim talijanskom, ali promjena prezimena nije dovršena, ne znam, da li jer nisu htjeli, ili ih je spriječio rat.
Činjenica je da su ljudi kod kuće nastavili pričati svojim jezikom, ali su u školama i službenim institucijama mogli pričati samo talijanski.
Padom Italije velik dio službenika koji su bili došli bježi u Italiju (ali bježe i oni koji se nisu mirili s dolaskom komunizma ili nisu htjeli pripadati slavenskoj državi). Tu treba naglasiti da Talijani manipuliraju brojem tih tzv. “esula” i optanata, iako se pouzdano zna da je među onima koji su otišli bio i velik broj slavenskog stanovništva koje nije mirisalo komuniste.
Formiranjem Jugoslavije po službenoj dužnosti opet u Istru dolazi brdo učitelja i vojske (isto sr..nje drugo pakovanje kao i Italija), pretežito iz Srbije i BiH.
Razvojem turizma iz ekonomskih razloga dolaze svi pomalo, ali sada i Albanci sa Kosova i iz Makedonije.

I sad, što želiš da ti kažem? Koliko Istra diše hrvatski? Koliki je postotak Hrvata?

Ovisi od osobe do osobe. Netko se osjeća veći Hrvat, netko manji, a netko se ne zamara nacionalnošću.
To da ima ljudi koji potajno žele ponovni dolazak Italije, vjerovatno ima, ali mislim da će to najviše ovisiti o tome kakva država Hrvatska želi i može biti, a ne o Italiji.
Italija će uzeti ponuđeno, ako ova država bude dovoljno glupa u ovom dosljednom putu ka samouništenju.
Ali iskreno se nadam da će se ipak naći netko dovoljno pametan i odlučan da okrene ove negative trendove kojima svjedočimo svaki dan.
Ja se osobno ne zamaram gdje su živjeli Hrvati, a gdje Talijani, jer nacionalnosti smatam kategorijom iz područja fikcije, ali bože moj, svatko ima pravo osjećati se kako želi. Ja samo želim živjeti normalnim životom, u standardu u kojem ništ neće nedostajati ni meni ni djeci. A ako me ova zemlja učini ponosnim na nju, tim bolje.
Pradjed mi je bio austrijski državljanin, djed talijanski, otac jugoslavenski, ja hrvatski, a nikad se nismo makli s mjesta 🙂

Šok
Gost
Šok
1 godina prije

pitah
jako lijepo napisano gotovo a egzistencilaičkim stajalištima,
vidim da su za sve su krivi “zločesti” rimljani

kakav je etnos (uvjetno rečeno) istro rumunja sa antropološke točke gledanja

nadam se da nisam prezahtjevan
istra u mom srcu,
zauvijek

pitiah
Gost
pitiah
1 godina prije

Istrorumunji su potomci Vlaha koji se nisu u potpunosti slavenizirali. Do kraja 17. stoljeća je po Dinari, sve do Durmitora bilo moguće naći ljude koji su govorili sličnom varijantom jezika.
Ćići su Istrorumunjima najbliži, i oni su slavenizirani tek nedavno, o čemu govore njihova prezimena poput Poropat i Faraguna. Poropat je originalno bio Fara pata što znači bez kreveta, a Faraguna znači bez gunja, odnosno kaputa (posprdni nadimci koji su ukazivali na siromaštvo postali su prezimena).
Rumunji su ih došli proučavati, prisvajati, tražeći navodno neku svoju dijasporu, i porijeklo svog jezika. Međutim oni su potpuno drugačije etnogeneze (iako imaju neku legendu o potomcima rimskih legionara, ali je puno vjerovatnije da su romanizirani Dačani i Tračani), dok su Vlasi romanizirani Iliri koji su pred provalama iz 5. i 6. i 7.stoljeća pobjegli u planine.
Zato smatram da naziv istrorumunji ne stoji. Prije bih rekao Istrovlasi.
Iako se je i dio mojih predaka samostalno, i s ponosom nazivao Vlahi, premda su govorili čakavskim narječjem.

Šok
Gost
Šok
1 godina prije

ovdje kod mene stočare koji su došli a turcima nazivamo crnim vlasima ili karavlsima ili morlacima (jedan od njih je kerum) ima ih i na etradi i u vojsci
inače su naseljavani na granici turskog carstava i hrvatskog kraljevstva nisu plaćali porez u novcu nego u stoci manjeg su rasta kovrdžave kose tamnijje puti vodnjikavih svjetlijih očiju
njih su turci doveli iz Dačije i Tračije inače su divlje naravi,što se vidi i u po izrekama: “spava kao zaklan”.
oštro su podjeljeni na srbe i hrvate isključivo zbog vjerskih razloa, tamo gdje je došao pravoslavni pop tu su srbi, tamo gdje je došao katolički postju hrvati,
inače se nasljedno ne bave svionjogojstvom.
razlikuju se od dinaraca stoičara jer su ovi tipični po smeđoj ravnoj kosi, smeđih očiju izduženih extremiteta uskog prsnog koša kao i sa brahikefalnom glavom koja je jako posebna za dinarski rasni tip,
ovi dinarci su bili organizirani po katunima kao stočari i dinaraca koji su ramanizirani i ostali u gradovima i tu sačekli hrvate
prezimena su im završavala sa sufiksom ul
kao Marko Marul bez nastavka ić,imamo i žužul.
otoci su isto dinaskog tipa pogotovo brač naseljen omišanima izbjeglim od turaka i korčula koja je praktično druga domovina daorsa pored Daorsona kraj stoca, naseljeni od strane rimljana.
govor je karakterističan za otoke jer kao svako malo mjesto zbog izoliranosti ima svoje narječje ili govor koji je u osnovi slavenki ali sa puno uticaja talijanskog odnosno latinskog kopno se zadržalo na ikavići i štokavici dok se je orginalna čakavica izgubila i ima je samo sjevernije po nekim otocima
istra u mom srcu,
zauvijek

pitiah
Gost
pitiah
1 godina prije

Naši Istrorumunji nisu kovrčave kose (dakle, nisu Morovlasi), ima ih jako visokih, uglavnom, nemaju ništa sa Rumunjskom.Ti su autohtoni Dinaridi i zato ih smatram Vlasima. Samo što nisu asimilirani u prethodnim stoljećima jer su se kasnije spustili sa brda.
Kao i kod mojih predaka koji su se, kako sam rekao, sami sebe nazivali Vlahima, ima jako puno plavih i svjetlosmeđih očiju i smeđe kose (plava u djetinjstvu). Visoki rastom, dugog vrata i izdužene glave, rumene puti (valjda zbog površinske cirkulacije). I da, duge ruke i noge. Moj je otac arhetip Dinarida.

pitiah
Gost
pitiah
1 godina prije

Onaj grad u kojem si rođen, to je grad koji ti je u srcu. Može biti ružan, a svejedno lijep. RH ima tu sreću u svoj svojoj gluposti da ima lijepu prirodu i još ljepše kulturno nasljeđe. Samo, da imamo i mjesec i zvijezde, nama ne bi bilo dovoljno da svaki građanin ove zemlje dobije mogućnost dostojnog i smislenog življenja. Jer je jamljenje nacionalni sport.
Talijani svuda?
Pa, ne želim dijeliti lekcije iz povijesti, ali možda bi trebao pročitati par redaka pa bi ti bila jasnija ta “anomalija”. I da, ima Talijana i “Talijana”… ovo kod nas je jedna posebna situacija, ponekad smiješna, ponekad nakaradna, a ponekad ponosna i puna tradicije. Teško za objasniti nekome tko ovdje ne živi i nema duboke korijene.
Neka od prezimena koja su “talijanska”…Sponza, Privileggio (Pascia), Venier, Dapiran, Damuggia, Pellizer, Benussi…
Sponze si imao i u Dubrovniku, ne znam da li ih ima danas, Privileggio je prebjeg muslimanske vjere koji je dobio “privilegije” trgovanja s Venecijom, Venier je prezime iz Veneta, a znači nešto kao hrvatski Novak (došljak), Dapiran je iz Pirana, Damiggia je, da, iz Muggie (Milja), Pellizer je kožar (predak je došao iz Splita, Benussi je (ne zna se sigurno koja je verzija točna) Ben Uzeir ili Bin Hussein… A onda imaš Turcinoviche, Baniche, Bosazzije (Božac), Porettije (Poropat -Čići sa Čićarije), itd.
Dok s druge strani imaš Hrvate Fornažare, Mofardine, Najarete, Marožine, Morožine, itd, itd.
Nije sve crno a ni bijelo.
Ali ne znam da li si vidio prave Talijane (što je logično kad si u pograničnom području i turističkom mjestu) ili lokalno stanovništvo i da li razlikuješ talijanski jezik od istro-veneta, odnosno ruvigniesea (istriotskog).
Dakle, sud ti je baziran na nedovoljnom predznanju.
Cigančići u Rovinju voze Ferrarije i Porschee a prodaju krpice, i tvoj minus ih ne dira previše, a ni poreznoj to ne smeta, izgleda ??

Zvrk
Gost
Zvrk
1 godina prije

Edi Maružin i Livio Morosin su prvi rod!

Eh sad zašto je Morosin zadržao svoje izvorno venetsko prezime ili Maružin se pohrvatio to bi se teško moglo objasniti.

pitiah
Gost
pitiah
1 godina prije

Da stvar bude bolja imamo i Marožine i Morožine, a svi su od Morosinija. I neki već generacijama ne pričaju talijanski, nego se i busaju u prsa ponosni na svoje hrvatstvo.
Zaključak je, ono si kako se osjećaš, a ne kakva ti je genetika.

Zvrk
Gost
Zvrk
1 godina prije

Prirodna asimilacija.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije

U Hrvatskoj postoje samo lijepa i ljepša mjesta…;)
Otoci su priča za sebe. Tamo vrijeme prolazi sporije, svaki otok je svijet za sebe pokraj kojeg možda postoje drugi svjetovi, možda i ne postoje. Otocima je skoro svejedno. Bitno je da ima mora i da se može na more. Istra nije otok, od ostatka svijeta je ne dijeli more, ali zato na nju pazi, čuva je Učka. Na izlazu tunela kroz Učku otvara se jedan poseban svijet. Drugačiji. Mirniji. Tiši. Naučen na strpljenja i trpljenja. Prostiru se pašnjaci, vrluda pejzaž, prostiru se vjekovi…i opasnost pred tobom – možeš se nepovratno zaljubiti u Istru i poželjeti ne vratiti se nikad više preko Učke. Zrak je drugačiji, nekako pun, hranjiv. Od šuma il od mora, možda od potočića, možda od Motovuna, možda od ponosa, svijesti zemlje o samoj sebi i ljudi o zemlji i samima sebi.
Poreč, Rovinj, Buje, Pazin, Pićan i Potpićan,..sve jednakovrijedno, sve govori Poštujem te, a ti uzvrati.
Jedva sam se vratio iz Istre i bojim se ponovo ići. Mogao bih tamo ostati zauvijek.

Prije neki dan je na radiju HR1 bila emisija Iz kulturne baštine. Novinar je razgovarao s jednom ženom koja ima 99 godina. Bistra, mudra žena. Cijeli razgovor je tekao na istarskom narječju. Pita je Kako se živjelo tad, poslije prvog svjetskog rata. Žena priča – Bili smo uglavnom gladni. Što se jelo? Malo palente i ako mati da malo sira. A za ručak? Krumpir u cijelo, skuhan. Ni bilo mesa. Otac mi je otišao u Ameriku i nikad se nije vratio, ni javio.Onda me je mati dala u sluškinje u susjedno selo. Imala sam 7-8 godina. Tamo sam čuvala ovce, ali nisam znala brojiti, nitko me nije učio pa su gazde na me vikali. Jedan dan je došla njihova kćer i htjela mi uzeti lišanj kojeg sam nabrala, nisam dala i potukle smo se, ja sam bila jača. Onda sam otišla. Kako? Nisam znala put, gledala sam zvonik crkve, po njemu sam se orjentirala. Toi mjesto je bilo daleko? Je, bilo je (nekih 4-5 kilometara). Što je mati rekla? A mati bi me bila tukla, ali nije dao djed. Djed je rekao Nećeš, pusti dijete na miru. Imali smo ovce i tri krave, mater bi na godinu uzgojila dva prasca, ali za nas nije bilo meso. Pršute bi prodala. Kako ste se udali? Bio jedan momak iz susjednog sela, došao on i otac mu, mater je spremila kokoš, to smo pojeli, nije bilo svadbe i ja sam pošla s njim…Tu i tamo bih obrisao ovo što se cijedi niz obraz. Slušajući tu staru ženu, slušao sam svoju mater, svoju baku. Nikad nije bilo lako ovdje preživjeti.
Život je bio težak, a još u njemu ni spomena o talijanštini, o ratovima…Sva ta povijest u Istri još stoji…u ljudima, u kamenu, u zemlji.

beskorisna budala
Gost
beskorisna budala
1 godina prije

i Ćićarija!

pingpong
Gost
pingpong
1 godina prije

4 minusa, za sada, ……. slika velikog broja “komentatora” na ovom portalu, sic !

pingpong
Gost
pingpong
1 godina prije

plus od mene, ko Ucka !!

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije

pingpong
A vidi minusa kod Zapate ???
Bila sam u Grčkoj i nije netočno što piše. A Rovinj jest skup.

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata
1 godina prije

Odite u Grcku, hrana za poludit, vina, maslinovo ulje, pjescane plaze, ne samo cisto, vec i toplo more a cjene 4puta nize! Nocni provod bolji nego u Londonu. Pisem iz vlastita iskustva jer sam sve navedeno osobno obisao…

iss
Gost
iss
1 godina prije

4 puta skuplje valjda . ali glavno da

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata
1 godina prije

Samo Vas zelim uputiti na bolje mjesto bez zlih podvala, no ako je to razlog da me mrzite, u redu…

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata
1 godina prije

Naveo sam nekoliko cinjenica da je povoljnije, lijepse, toplije s ukusnijom hranom. Kome to ne odgovara, slobodno neka tvrdi suprotnoi i bude bezobrazan ako time mislii sakrit istinu…

NSU
Gost
NSU
1 godina prije

Zašto bi se meni sviđalo ono što i tebi?

otpisani
Gost
otpisani
1 godina prije

Hvale vrijedan članak i zasigurno dobra reklama za Rovinj ali se ne bi složio da je Rovinj najposjećenije mjesto u RH. Ako uzmemo isti kriterij (katastarsko podrućje) onda je tu Poreč bez premca. Naime, cijelo područje od Limskog Kanala do Vodnjana katastarski pripada Rovinju i na cijelom su podrućju kampovi i hoteli.
Poreču katastarski pripada cijelo područje od Limskog Kanala do ušća rijeke Mirne i cijelo je priobalje namijenjeno turizmu ali je to područje dodatno rascjepkano na općine Vrsar, Funtana, i Tar-Vabriga pa (za biti pošten) Poreču treba pribrojati i sva ta noćenja i posjete koja se ostvare u tim općinama.
————————————–

(…podsjeća me to na onaj vic, kada se čovjek hvalio da ima dugoga kao rep od mačka, no kada su išli mjeriti nije bilo ni blizu ali se čovjek pobunio i rekao da nije pošteno mjereno, jer da mačku mjere rep od .uzice, pa prema tome neka i njegovog izmjere od .uzice) 😉

oddball
Gost
oddball
1 godina prije

a na kraju ljepota je u oku promatrača, bio sam i jedan vikend u Poreču, opet ništa posebno da nema bazilike i onog muzeja traktora u blizini vjerojatno bi zaboravio da sam i bio

otpisani
Gost
otpisani
1 godina prije

Slažem se, ni u Poreč a ni u Rovinj turisti ne dolaze zbog historijskih ili nekih prirodnih atrakcija. Tu se dolazi jednostavno zato što imamo razvijenu turističku infrastrukturu još iz vremena kada je turistima bilo dovoljno sunce, more, dobra hrana i vino. (ni Dubai ne bi bio interesantan da tamo nije umjetno stvoreno odredište turistima)

samo tako
Gost
samo tako
1 godina prije

Otpisani@
Rovinj, Bale, Vodnjan

otpisani
Gost
otpisani
1 godina prije

samo tako
Da, ustrojstvom općine Bale su dobile “izlaz na more” na “uštrb” Rovinja ali se turizam na Baljanskom dijelu obale (uglavnom) počeo razvijati tek nakon što su Bale postale općina a Vodnjan katastarski pripada Puli, tako da Rovinj nikada ne bi imao veći broj posjeta turista od Poreča kada bi mjerilo bilo pripadnost katastru.

beskorisna budala
Gost
beskorisna budala
1 godina prije

Rovinj Photo Days, Grisiju – umjetničku izložbu na otvorenom, Vintage Festival Dolce Vita Rovinj, Rovinj Jazz Festival, kao i Weekend Media Festival .. sve je to naše, sve je u glavi.. mladenovac, prevedi na ćirilicu i uživaj

beskorisna budala
Gost
beskorisna budala
1 godina prije

al najjači je ovaj ajnšpric oblak na razglednici.. tako to ulazi u glavu pod normalno..

oddball
Gost
oddball
1 godina prije

bio sam tamo dva puta, lijepo, ali ništa posebno u odnosu na brojne slične gradiće na našoj obali, istina jako zgodno izgleda sa mora kada se gleda, ali sam grad ništa posebno, plaže okolo nula bodova, recimo lani sam bio u Korčuli i Orebiću, e Korčula to je fantazija, Rovinj nije ni sluga, a meni osobno Komiža broj jedan tamo vrijedi ona “mediteran kakav je nekada bio”, istina bio sam pred deset godina, moguće da se dosta promijenili od onda, dalje Trogir, Hvar, Rab, čak je i grad Krk zgodan, a Dubrovnik je liga za sebe, tako da Rovinj se dosta dobro markentiški isprezentirao, preporuke za jednodnevni posjet ali ljetovanje tamo više nikada,….

otpisani
Gost
otpisani
1 godina prije

oddball
Složio bi se (dijelom) sa tobom, ali moram dodati da u Rovinju, već dosta godina na vlasti u gradu drmaju ljudi koji lokalnom stanovništvu zagorčavaju život (čitam u Glasu Istre često) raznim zabranama i regulama a ovaj zadnji im, gradonačelnik je pravi “biser”.
Za turiste je stari grad sigurno interesantan ali tamo ne bi živio ni za živu glavu.

pitiah
Gost
pitiah
1 godina prije

To je zato jer nisi imao pratnju lokalca. Ima lijepih, zapravo, prelijepih plaža, ali nisu uz samu starogradsku jezgru, treba hodati, tj. biciklirati.
Malo sam pristran, te ovo o slugi zadrži za sebe. Ja tako ne bih o ni jednom mjestu, a kad mi diraš osjetljivu točku…suzdržavam se…baš se suzdržavam.
A sad malo konstruktivno… Rovinj je lijep (nema antičkih spomenika, jer je utemeljen tek u kasnoj antici, kao malo, za carstvo nevažno mjesto u sjeni Pule i Poreča, ali zato ima bogatu srednjovjekovnu a posebno baroknu arhitekturu), no mogao bi biti puno ljepši (mislim na održavanje fasada, ulaganje u zelenilo, parkove…). Rovinj je na raspolaganju imao budžet koji gradovi ove veličine mogu samo sanjati (da, TDR). S tim novcima je mogao biti ulickan kao mlada na vjenčanju. Ali, ali, ali…
Rovinj ima kolektor koji smrdi kod stanica sa prečistačima, zabranjen pristup vozilima u starogradsku jezgru (za nešto dobro, a za nešto veoma loše i nikako u službi kvalitete življenja lokalnog stanovništva), preskupu i nereguliranu gradsku tržnicu, visoke cijene osnovnih namirnica, pogotovo ljeti ( pazite da ne kupujete na glavnom trgu i ACI marini, tamo baš znaju oderati…i to naš dragi Konzum), ograničen broj parkirnih mjesta, opet, ljeti, nesnošljive gužve za vrijeme ferragosta, asfaltiran glavni trg, ruglo od stare hladnjače (nekad zatvor kojeg su izgradili Francuzi za vrijeme Ilirskih pokrajina istovremeno sa prvom osnovnom školom-građanska država- indoktrinacija i kazna) na jednom od najatraktivnijih mjesta u gradu, staru i nefunkcionalnu autobusnu stanicu, potpuno nediverzificiranu privredu, koja se oslanja samo na turizam, preskup kvadratni metar, kako stambenog, tako i poslovnog prostora, u nekim segmentima vrlo monotonu a skupu turističku ponudu…
Ima toga još…
Zašto je tome tako? Pa, trebalo bi prvenstveno upitati lokalnu samoupravu, npr. zašto moćnik može srušiti kulturno dobro, čiju fasadu raniji stanari nisu smjeli niti obnoviti (pa su bili prisiljeni prodati), zašto se ruše stari borovi koji su bili sastavni dio vizure tog dijela grada, zašto sadašnji i bivši članovi jednog sportskog kluba rade na mjestima adekvatnijim za osobe s invaliditetom, umjesto da svojom mladošću i sposobnostima pridonose boljitku društva, zašto netko u ovom gradu može ostvariti sve što poželi a netko sa svim papirima ni osnovne stvari, zašto je Komunalni servis jači i utjecajniji od nekad jake prehrambene industrije, zašto, o zašto je na razne sulude investicije potrošeno brdo sredstava, a nisu riješene osnovne postavke za smisleno funkcioniranje grada u 21. stoljeću?
Odgovor se sam nameće, ali ja ga neću glasno reći.
Rovinj je lijep grad, sa lijepom prirodom (posebno se ističe park šuma Zlatni rt- zahvalimo se grofu Hutterotu i Milewskom, a lokalni “revolucionari” su se zahvalili tako da je ’45-e Hutterotovu kćer pojela noć, a imovina nacionalizirana), možda sa malo presušnim ljetima, možda ponekad prevlažnim jesenima (mislim na maglu s mora), grad koji je puno više od starogradske jezgre (Bizantska utvrda na 107 metarskom brdu Turnina, brončanorazdobno naselje Monkodonja, grobni tumuli na susjednom brdu, histarsko groblje koje još niti nije valorizirano, brojne srednjovjekovne crkvice u okolici, zaštitnice tzv “kampanje” (obradivih polja oko grada), izvanrednom ribarskom tradicijom, koja malo pomalo zamire (gotovo untištena tvornica za preradu ribe koju je zahvaljujući nesankcioniranom Kutli, nakon mnogo muljaža i uništene ribarske flote, voznog parka, gubitka izvozne dozvole, kupila Podravka, smanjenje ribljeg fonda…) itd, itd. Da pišem još sto redaka, ne bi sve stalo. A gdje je tu šira okolica…Karaštak, Maklavun, Romualdova špilja, Dvigrad, Bale (Kaštel Bembo, dinosauri…)
Ali u svemu kao da fali nešto…Gradski muzej nema sredstava da Monkodonju predstavi kako treba i uključi je u ponudu (jedva nađu novca za košnju trave), zimi je grad i dalje žalosno mrtav, mlade se generacije lokalaca iseljavaju, neki drugi ljudi dolaze, ostaju neko vrijeme, da bi i njihova djeca kasnije otišla. Sve je preskupo, nema alternative turizmu, usmjereno obrazovanje je na istim granama kao i prije trideset i nešto godina i stvara konobare, kuhare, ekonomiste, strojare…nigdje vizije prema budućnosti…osim u par entuzijasta u vannastavnim aktivnostima.
Pridodajmo tome još naš općepoznati jal (neka susjedu crkne krava) i bolji je crni… nego netko koga poznam ( ovo je samo općeprihvaćena metafora, osobno nemam ništa protiv, iako nije da su se pokazali kao konstruktivni element u ekonomskom životu grada a imamo i pobjednika Big Brothera, ha, ha) i dobijemo punu sliku.
Moglo bi biti dobro, ali nije.
Naprotiv.
Da sam mlađi, ne bih dvojio ni trena, iako volim svoj grad.
Ali sve manje volim neke ljude u njemu.

EU dismr
Gost
EU dismr
1 godina prije

@pitiah, zahvaliću Ti se na komentarima jer su objektivni i točni. O Rovinju si rekao puno samo si zaboravio pomenuti da je najveća “turistička spavaona” .. 🙂 Gradnja ne staje( svi stilovi, od prikolica, “kažeta” do modernih vila, “crno sivih kutija” ) i identitet samog mjesta je upitan. Srećom, stari grad još uvijek postoji .. 🙂

pitiah
Gost
pitiah
1 godina prije

da, ali nisu svi jednaki pred zakonom. Netko može neukusom narušiti glavne vizure grada (pogled prema Franjevačkom samostanu, a tamo višekatnica, viša od tornja samostana, o onom “drugom” sam već pisao, a ima jedan toliko fasciniran geometrijom (kockama i poliedrima svih oblika), da grad počinje ličiti na Pitagorinu učionicu na otvorenom.
Svi u Rovinju znaju tko su, ali oni mogu…a drugi ne. Gdje je tu ustavnost? Utopija, znam.
Ipak, najviše smeta što nitko više ni ne razmišlja o proizvodnji. Svi čekaju da nešto kapne s nebesa.
Ne daj bože ekološke katastrofe, terorizma, oni koji nisu već akumulirali bit će gladni s dugom prema Banci.
Rovinj, tako lijep, ali pod lijepom fasadom nered kojeg nitko ne želi (ili može) riješiti.
O problemu podnajma neću…oni koji znaju, znaju.
Dakle, ništa različito u odnosu na ostatak zemlje.

NSU
Gost
NSU
1 godina prije

.

pingpong
Gost
pingpong
1 godina prije

NSU RO 80…………..jedan of najljepsih tog vremena !!!

NSU
Gost
NSU
1 godina prije

I to sa Wankel motorom! ?

Jon Sneg
Gost
Jon Sneg
1 godina prije

Rovinj je lijep svakako, zapravo meni je čitava obala istočnog Jadrana posebna. Od Debelog rtiča pored Miljskog zalijeva do rijeke Bojane. Uz Rovinj se sječam i jedne anekdote, onako jedno četvrt stolječa nazad. Plovili smo trajektom iz Grčke prema Trstu i uživao sam uz pogled na zapadnu obalu Istre i prepoznavao sam gradove, pored kojih smo plovili. Bili tako pored mene na palubi i neki Njemci i isto uživali. Pita jedan Njemac drugoga, koji je to grad što se vidi sa broda (a bio Rovinj u svojoj poznatoj veduti). Onaj Njemac uzme dalekozor, namješta oštrinu i gleda te u maniri velikog moreplovca i putnika zaključi: “Portorož”. Nisam baš imao srca, da mu kažem, da nije u pravu:).

Barban
Gost
Barban
1 godina prije

Da bi bolje razumjeli zašto je tako velika i impozantna crkva podignuta u Rovinju najprije treba objasniti tko je bila Sv. Eufemija, i zašto je postala zaštitnicom grada.

U doba cara Dioklecijana bilo je mnogo zatvaranih, proganjanih i ubijenih kršćana, među njima našla se i mlada djevojka po imenu Eufemija, iz maloazijskog grada Kalcedona.
Rođena je oko 290. godine, u uglednoj patricijskoj obitelji. Kao petnaestogodišnjakinju uhićuju je Dioklecijanovi vojnici i, budući da se ne odriče kršćanstva, muče je na razne načine, osobito okrutno na kotaču. Kad i nakon toga ostaje vjerna Kristu bacaju je lavovima, koji je usmrćuju, ali začudo ne proždiru tijelo.
O životu svetice ne postoji puno povijesnih podataka, ali je izvjesno da je umrla 16. 09. 304. godine. Tijelo mučenice sačuvali su kalcedonski kršćani, sve do 620. godine, kada grad osvajaju Perzijci. Sarkofag sa tijelom Sv. Eufemije prenesen je tada u Carigrad, i smješten u velebnu crkvu, koju je u njezinu čast podigao car Konstantin.800. godine na vlast dolaze ikonoklasti (protivnici štovanja slika), pa kršćani ponovo sklanjaju relikvije Sv. Eufemije.
Što se dalje točno događalo, teško je reći, predaja kaže da je, nakon velikog nevremena, u zoru 13. 07. 800. do obale pred Rovinjom doplutao mramorni sarkofag. Mnogi Rovinježi pokušavali su dovući sarkofag do crkvice Sv. Juraja, ali nikome to nije polazilo za rukom.
Tek je maleni dječak, po zagovoru Sv. Eufemije, sa svoje dvije kravice uspio dopremiti sarkofag na brežuljak. U 10. stoljeću na brežuljku je izgrađena veća crkva, koja se danas zove crkva Sv. Eufemije i u njoj se čuva sarkofag kršćanske mućenice Sv. Eufemije.
Dolazak sarkofaga do Rovinja bilo je za njegove stanovnike čudo, pa Sv. Eufemiju počinju štovati kao svoju zaštitnicu. 16. rujna slavi se dan Sv. Eufemije, u Rovinj dolaze gosti sa svih strana, organizira se velika fešta sa bogatim programom na glavnome rovinjskom trgu, a tradicionalno se jede ovčetina s kiselim zeljem (ovca z kapuzon), i fritule, vrsta istarske slastice.

Miki
Gost
Miki
1 godina prije

Zanimljivo da u Istri do 1945 prema svim oficielnim popisima nije bilo zabilježenih Hrvata.
Stanje naroda u Rovinju (samo grad) prema popisu iz 1910: http://shrani.najdi.si/?2T/Gb/2EZmKJlA/stetjeistrarovinj1910.jpg

Barban
Gost
Barban
1 godina prije

Nije naravno. Moja je mama išla kao dijete u školu za vrijeme Italije i djeca bi bila kažnjavana šibom po dlanovima ako bi ih maestra (učiteljica) ćula da kažu riječ na hrvatskom. Isto tako sva slavenska prezimena su mijenjana u talijanska i morao si se izjašnjavati kao talijan.

pingpong
Gost
pingpong
1 godina prije

nati dva plusa, I gori I ovdi doli ……… :-))

pitiah
Gost
pitiah
1 godina prije

Ne sva. Moje ni, Moje babe ni, Moje druge babe ni. Ako si bija konformista onda si kambja, ako nisi, oni put nisi.
Moju je babu pop (talijanski) tuka ki ni došla na lontrinju, a morala je čuvati krave. Stila ga je zgrotati na jenoj gromači poli puta kud je hodija u crikvu ali pradid ni puštija, ki je mu tisti pop nepismenome pisa molbe za povišenje invalidnine u Austriju (šrapnel u Galiciji). Eko, to ti je istina.
A ki se suprotstavlja, kako fašistima, tako pokle komunistima, je finija kako je finija. I danas biš partija u pržun da previše dižeš glavu i kontriraš. Je tako?
Istina nije jednostrana Barban.
Miki, narodnosna granica u istri je zaj…na stvar.
Vrlo teško je bilo tada, a i sada odrediti tko je tko i to stvarno nema previše smisla. Nekako se išlo linijom, to si kako pričaš kod kuće. Ali jezik se usvajao ovisno o okolini u kojoj su ljudi živjeli. Slaveni sa sela bi dolaskom u grad, kako bi bili prihvaćeni, počeli pričati na istro-veneto dijalektu. Ali bilo je i puno obrnutih slučajeva. Furlani (iz Friulija) koji su se slavenizirali. A miješanih brakova koliko želiš. Najbolje se ne zamarati previše tom temom, ne vodi nikuda. A statistika, pa bila ona iz 1910. uvijek je bila sarma. Kome kupus, kome meso.

Miki
Gost
Miki
1 godina prije

Jel ti zaista veruješ da su se Talijani u Furlaniji slavenizirali?

pitiah
Gost
pitiah
1 godina prije

možda se nismo razumjeli. Furlani su došli u Istru, i tu su se slavenizirali. Inače, sami Furlani su spoj Noričana (Kelta) i rimskih kolona.

bato
Gost
bato
1 godina prije

preljep grad , u mladim godinama (prijeroditeljsko doba) pa skoro svaki ween ljetom ( od slo granice 75 KM) a zadnji pot na redbull air race uvjek oduševljava BRAVO ROVINJ!

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
50
0
()
x