Živjeti se ne mora, ali ploviti se mora

Nasukni brod - Ploviti

Živjeti se ne mora, ali ploviti se mora, reći će svaki morem inficirani mornar. To znači da on odustaje od života i mijenja ga za plovidbu morima? Ne. On odustaje od života kakvog živi većina, umrtvljena oko svojih naoko čvrstih materijalnih dobara, a sam postaje živ tek kad se otisne od obale.

Ono što ga čini živim nije more, nije brod, nisu bitke broda i nemirnog mora, već Put.

Put može biti cesta, može biti puteljak, može biti plovidba, ta vrsta puta se odnosi na materijalni, fizički izgled puta. Put kojem se veseli pomorac jest Život sam, onaj kojeg gleda, koji je oko njega, u kojem je i koji je u njemu. Nije to bijeg. Niti od obale, niti od kopna i materijalnog svijeta kako bi zaronio u introspekciju, izmaštani unutarnji svijet. To je hod po rubu s kojeg se vide i ponori, i visine; vidi se Bijes Prirode i njen smiraj, vidi se ponekad i Sve.

Suprotnost Putu su rutine, navike, isti dani, odrađivanje Života poput smjene u kakvoj tvornici. Sve se to mora jer smo i od ovoga svijeta. Navike su naše sklonište od nevremena, iluzija sigurnosti, izmaštani dokaz gospodarenja svojim vremenom. Na putu navika nema. Ima samo novih dana i novih izrastanja, listanja sebe.

Pomorac ide u krajnost, u drugu krajnost ide onaj koji se ne kreće. Pomorac žudi za kopnom s kojeg se otisnuo, onaj drugi jedva registrira da postoji More. Ne treba ih tjerati da se nađu na sredini, na nekoj vagi, kompromisu. Tamo gdje bi vaga stala, svijet bi stao. Ravnoteža, bonaca, bez daška vjetra, sve miruje i ne događa se ništa. Svijetu je potrebna neravnoteža. Vjetar. Da pokrene lišće, zaleluja travu, natjera pticu da prhne krilima, pomjeri oblak. Čovjeku je pak potrebna sigurnost. Točka koja se ne kreće dok se sve drugo okreće.

Pomisli da mu treba sidro. Plete konope, kuje sidra i vuče ih sa sobom. Da ne otpluta kad se smiraja zaželi.

Opet je siguran. Opet je sposoban kontrolirati Put. Siguran u sebe. Sve dok nevrijeme ne rastrza konope ili dok ih zub vremena ne pregrize.

Onaj koji se ne kreće, ne mora ništa od toga. Do prvog potresa, nestanka struje ili vode.

Očaj zahvaća ljude svaki put kad svjedoče očitovanju sila jačih od njega.

Žudnja za sigurnošću provocira čovjeka i stavlja preda nj izazove. Zlato nadohvat ruke. Korist iz svakog susreta, iz svake situacije. Kako bi zidao opet zidove oko sebe i samog sebe unutar njih zatočio.

Put je sloboda. Otud porivi za putovanjima, otud pozivi za Camino, otud potreba za šetnjom po parku. Iskorak iz svakidašnjeg kako bi na tren osjetio da si živ.

Kao rijeka protečeš koritom do mora. Ili kao jezero čekaš nove vode. Stajaćica. Potrebna su nam i rijeke, i jezera, i more, i pomorci, i dokeri, i zidovi. Nije jedno bolje od drugog. Samo je drugačije. Pogledom stvaramo svijet. Zatvorimo oči i ničega nema. Otvorimo ih i pred nama se ukaže svijet. Tako rade pasivni. Oni kojima se sve događa.

Onim drugima se svjetovi otvaraju kad zatvore oči. Sanjari u bijegu od vanjskog svijeta. Je li ovo poput psa koji trči za svojim repom, labirint kao zagubilište u kojem hodamo bez prestanka i ne odlazimo nikud?

Jest i nije. Do nepomične točke, oslonca možemo samo kroz sebe, kroz zatvorene oči, a kroz svijet možemo samo otvorenih očiju. Umjesto sidra, plest ćemo ljubav iz same sebe, postati joj dio. Umjesto zidova, prepoznat ćemo svoju dušu, božansku iskru u sebi. Biti sigurni u ovom svijetu s onim što nije od ovoga svijeta, a dio je nas. Do te točke u samom sebi možemo kao stajaćica i kao tekućica, kao putnik i kao onaj koji dočekuje putnika, kao onaj koji se kreće i kao onaj koji se ne kreće.

Ali, dođemo li ikad do tamo, otamo možemo samo kao bjelji od snijega. Ne možemo više krasti, varati. Ni druge, ni sebe. Zato je opasno tamo ići, zato se bježi, skriva, gradi zidove, kupuje sidra, pletu konopi, kuju lanci.

22
Ostavite komentar

avatar
10000
 
13 Grupirani komentari
9 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
19 Komentatori
avatarKrkanNenaMuckeAPajo123 Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
Obavijest
Savonarola
Gost
Savonarola

Alerik, poceo iskakati iz svake pastete.

Joca Škljoca
Gost
Joca Škljoca

PUT
Posla cura bibera da kupi,
Otkud novci zabiber djevojci!

Odgovor
Gost
Odgovor

Gnej Pompej Veliki (lat. Gnaeus Pompeius Magnus) (Rim, 29. rujna 106. pr. Kr. – Peluzij, 29. rujna 48. pr. Kr. ), rimski vojskovođa i trijumvir od 59. pr. Kr. do 49. pr. Kr.; uz Cezara najčuveniji vojskovođa svog vremena.

Je to izgovorio kada je isukao mač na jednoj od galija punoj žita spremnog za Rim, u Kartagi kada pomorci nisu htjeli isploviti zbog uzburkanog mora, ipak su isplovili i došli u vječni grad.

Pompej Veliki je uistinu bio velik.

dulebg
Gost
dulebg

Ja ne razumem problem žena: ostaviti ih na kopnu drugima, provoditi vreme u beseksici koja tera u svađe i sukobe? Opet sa druge strane: žena na brodu je prokletstvo?! Naravno ako bude 1-2 na 20 mornara, da će biti kavge. Ali ako bi svako poveo svoju, i decu? Sada ima mogućnosti za školovanje preko interneta.

Na rečnim šlepovima krmanoši su vodili familiju: ženu, decu, psa. Mogao si videti rublje rašireno preko 3 šlepa, dim iz kućice koja im je predstavljala dom. I nije bila ništa veća tragedija nego bez žena?

Moreno
Gost
Moreno

dulebg Ima bit kako ti ne razumiš ni problem muških . . . to je tako nekad bilo, ali danas se prominilo . . . pogledaj danas na primjer jedan američki nosač aviona sa par tisuća posade, kad se odbiju pe#eri, lezbe, onda svi oni ostali spolovi i rodovi neznan jeli ostane stotinjak normalnih, a i ti normalni se danas u koroni moraju držat na socijalnoj distanci . . .

Prij kad se su se gradili drveni brodi na jedra onda bi se ispod baštuna na provi ugradila sirena koju bi izdila lokalni umitnik i ta sirena je čuvala brod i posadu o nesriće . . . tako da žena more, ali samo ka iz drva izdilana sirena koja je nijema, ništa ne govori, ali radi svoj posal . . . aj ti nađi takvu žensku, svak bi je ukrca . . . 🙂

APajo123
Gost
APajo123

zadnja recenica vrh hahaha a jesam se nasmijao

avatar
Gost
avatar

dulebg-moram ti priznati da si me pogodio u žicu, ja sam bio jedno od djece sa šlepa o kojima pišeš ne da nije bilo tragično nego fentastično bar iz perspektive predškolskog djeteta (do sedme godine nisam silazio sa šlepa, a polaskom u školu svako ljeto tri mjeseca) imao sam nadasve netipično djetinstvo putujući od Crnog mora do Regenzburga u njemačkoj gledajući izgradnju hirocentrala po Dunavu od Đerdapa 1 pa uzvodno do njemačke, posjećujući zabavni park Prater u Beču kad Diznilend još nije bio ni u planu, loveći ribu sa šleparošima učenje plivanja sa 3 godine jer je to bila strteška vještina zbog života na vodi i vječitog putovanja koje traje godinama no da ne davim sve u svemu fantastično.

dulebg
Gost
dulebg

Moja je struka građevinska. I nikako se ne razumem sa proizvođačima. Oni dolaze na posao u 7, odlaze u 3, celoga života rade jedan te isti komad, zna se ko donodi materijal, ko odnosi gotove komade, ko ih pakuje, prodaje. Pa tako veruju da je i u životu i u državi sve uređeno, poznato, nepromenljivo.
Za razliku od građevinaca, koje istovariš na ledini – danas ovde, kroz 7 nedelja ko zna gde. I snađite se za struju, vodu, prenoćište, ručak, toalet. Sve može da bude, a nije sigurno; i biće bolje ili lošije nego prošli put; a vremena za navikavanje nema. Pa tako doživljavaju i sav život, i politiku, i državu.
Zato na građevini nikada neće te videti poslovođu koji češlja brčiće i nosa radne naloge (da se vidi da nije besposlen), niti tom poslovođi možete objasniti da Zemlja može da stane i krene u suprotnom smeru: ne – on će tu dolaziti sledećih 40 godina, ispunjavati isti nalog i čekati istu smrt.

Seljak
Gost
Seljak

Možda je nekad bilo romantike u pomorstvu, ali to su prošla svršena vremena. Novac svemu odredi cijenu i sve uništi. Ljudi danas plove čisto zbog novaca. Tužno ali istinito.

Moreno
Gost
Moreno

Biži ča o mora, ko voli infekcije ne triba nigdi ni ić, ima koronu . . . mislija san i ja kako su sirene koje su me zvale prave, ali se ispostavilo kako su morske sirene prevara, čuja san ih, ali ih nisan vidija . . . posli 20 godin navigacije mogu reć kako je more lipo kad se gleda sa šentade na rivi, a još lipše je na televiziji . . . sirene nisan vidija jerbo san bija u makinju, možda su ih ovi gori na kuverti vidili . . . 🙂

Brave new world
Gost
Brave new world

Moreno, sad mi je jasno zašto si puka!

Moreno
Gost
Moreno

Brave new world Čuja san sirenu, ali je nisan vidija, pa san puka . . . 🙂

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

AvatarMoreno :
Za strojara je u kuverti
SVETO PISMO ?

Mrčikola
Gost
Mrčikola

Moreno, nisam baš siguran, još mi je sve to i nakon pustih godina malo u magli, ali mi se čini da smo ih neki moj i ja, vidili par puta kad bi se ulili tsingtaa u kombinaciji .A možda smo sve to samo izfantazirali.

EU dismr
Gost
EU dismr

Son of Alerik , hvala TI .. Odmor za dušu ..

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah

Vrhunski napisano !
HVALA !

Krkan
Gost
Krkan

slazem se

Maki
Gost
Maki

Ća pizdite? SOA je imao trenutak nadahnuća da piše metafore o slobodi. SOA, +10 od kopnenog pacova!

Mumu
Gost
Mumu

Postoje 3 vrste ljudi: zivi, mrtvi i pomorci!

Bosanac
Gost
Bosanac

Nek smota i nama po jednu ovaj Son of Alerik 🙂

Mucke
Gost
Mucke

E moj SOA , cega bi se ti danas sve nagledao da nisi bio dovoljno pametan i prestao ploviti na vrijeme.

Nena
Gost
Nena

Son, u sridu. Hvala

POVEZANE VIJESTI

Izbornik