Svatko tko podržava suverenitet naroda ne može ne suosjećati sa stanovništvom koje je svoje pravo na slobodno izjašnjavanje o ovom pitanju branilo boreći se golim rukama protiv dobro uvježbanih, opremljenih i naoružanih eskadrona specijalne policije. Govorimo o Kataloniji, naravno. Međutim, borba u tijeku protiv financijske oligarhije je kompleksna i zahtijeva pragmatizam. Pokušajmo postaviti nekoliko pitanja. Pretpostavimo da danas Katalonci izađu iz Španjolske i da to izazove lančani centrifugalni proces i istim putem krene Baskija, Korzika, Flamanci, Južni Tirol i drugi.
Hoćemo li nakon svega dobiti Europu slobodnih naroda? Europu malih državica? Europu identiteta? Danas, u kontekstu u kojem se živi u Europskoj uniji, ali ne samo, ne bih bio siguran da bi to bio ishod provedbe volje naroda. Nijedna od potencijalnih država, jednako kao ni Katalonija, koja je već podjarmljena kao dio Španjolske, ostvarenjem takozvane ”neovisnosti” se ne bi oslobodila i hegemonije financijske elite.
Međutim, financijski suverenitet je osnovni preduvjet za ostvarivanje punog suvereniteta, više od bilo kojeg drugog oblika, uključujući i vojni. Dakle, čak i ako dođe do uspostave suvereniteta, nova katalonska država će se vrlo brzo naći pod pritiskom birokratsko-financijskih mehanizmima Bruxellesa i London Citya. U vojnom smislu joj je ionako predodređena uloga jake NATO baze u zapadnom Mediteranu.
Postoji visoka vjerojatnost da bi su slučaju ostvarivanja ”neovisnosti” Katalonija bila još više ovisna nego što je danas u okviru španjolskog pravnog sustava.
Svaka strategija mora biti praćena jasno razrađenim planom, a čini se da njega uopće nema. Teze kako Katalonci ne trebaju izdržavati Madrid i kako im je dosta svega mogu biti aktualne nekoliko mjeseci ili godina, dok se ne ostvari cilj. A što onda?
Na primjer, čak i zagovornici izlaska iz eura moraju na to obratiti pozornost. Istina je da je euro ubojito oružje Europske središnje banke, ali bezglavi izlaz iz eurozone, također bez jasne vizije što poslije, na koji način nije ”strategija izlaska”. Isto vrijedi i za vojne ugovore s NATO paktom trgovinske sporazume i druge.
Nije dovoljan samo ”izlazak”. Odlučiti ”kako mi negdje idemo”, bez plana i najmanjih šansi će narod koji ostvaruje svoje pravo biti u boljoj poziciji i da će uživati u većem suverenitetu nego prije. Ako nema uvjeta za poboljšati stvari, onda je bolje pričekati i stvoriti ih. To načelo vrijedi i za zahtjeve za neovisnošću.
Čini se da se katalonski primjer ne razlikuje se od ostalih bogatih europskih regija u kojima raste sentiment za političkim suverenitetom, ali ne i za financijskim.
Pobuna protiv središnje represivne države, ”okupacije centra”, a ne protiv financijske okupacije Međunarodnog monetarnog fonda, Europske središnje banke, Europske komisije i njihovih ogranaka je obmana, jer se i dalje ostaje živjeti u dužničkom ropstvu i pod vlašću banaka.
Glasno se govori o samostalnom vođenju fiskalne politike, proračuna, proračunskih ograničenja, ali nitko ne govori o odustajanju od financijskih mehanizama koji služe porobljavanju i automatskih mehanizmima koji su skriveni u izopačenim i varljivim europskim ugovorima.
Ne postoji bilo kakva vijest da su katalonske vlasti digle glas protiv fiktivnog duga Europske središnje banke, protiv prijetnje Mehanizma europske stabilnosti (MES) ili protiv perverznog mehanizma ”Fiscal Compact” koji provodi plan deflacije i devalvacije programiran za cijelu eurozonu.
Da su se čuli takvi glasovi, onda bi katalonsku neovisnost trebalo podržati svim snagama, jer bi to značilo da Katalonija s neovisnošću ostvaruje puni financijski suverenitet koji bi od nove države stvorio neovisni politički entitet u punom smislu te riječi.
No, čini se da Barcelona nema društveno-ekonomski model koji bi bio alternativa neoliberalnom i da ne gleda Madrid kao neprijatelja, nego kao konkurenciju, konkurencija u mazohističkoj utrci tko će se više podčiniti diktaturi birokratsko-financijske elite.
Gledano iz ovog ugla, možda svjedočimo stvaranju europskih nacionalnih državica, podijeljenih, još slabijih i podložnijih za učinkovitu provedbu plana njihovog zaduživanja u beskraj. Katalonija i buduće nove državice bi u potpuno neoliberalnom okviru bile ranjivije od homogenih entiteta.
Naravno, možemo dodati i da bi današnja Katalonija, ako bi takva bila i kao nezavisna država, morala prihvatiti odricanja težine u donošenju međunarodnih odluka, uloge u vojnim i geopolitičkim pitanjima, međunarodnim forumima gdje se sklapaju sporazume o trgovini, energiji i migracijskim tokovima, a oslabila bi težinu podijeljene Španjolske.
Bi li dobro suzdržati se i odoljeti napasti aplaudiranju ”slobodnoj” Kataloniji i postaviti pitanje mogu li se u ovom kontekstu stvoriti puni preduvjeti za daljnji razvoj narodnog suvereniteta ili će za financijsku oligarhiju Katalonija biti obični komad teritorija nad kojim će i dalje provoditi hegemoniju, ali puno lakše i s puno manje otpora nego prije?
16 komentara
Mozda je odgovor,postovani sjor Babicu o prici iz Eritreje?Iako imam,malo,skoro nista,kako Eritrejci,uz pomoc jakog prijatrlja,Kine,ostaju slobodni,iako in USrA stalno priti.Ujedno molim svaki podatak o ovome,jer je aktualan za gornji clanak,dozvolite,da bar tako mislim
…
ma kakve price, hapsi bandu separatisticku kao sta je Kanada sredila Quebec, kao sta bi Trump ili Obama studio Texas da se usude provoditi protuustavni teror kao Katalonci.
sredio
Autor konačno decidirano iznosi svoju spoznaju kako nema nikakvog suvereniteta, ako nema monetarnoga pa u kontekstu te spoznaje iznosi svoje protivljenje katalonskom otcjepljenju. Jer bi se kao Katalonci trebali pobuniti protiv ECB, EU, MMF-a. Zasad ne znamo imaju li Katalonci kakav plan, ali ono što znamo jest da bez države nema ni mogućnosti za osvajanje monetarnog suvereniteta. Stvaranje države prethodi preuzimanju monetarne vlasti. Dakle, po toj osnovi primjedbe o naivnosti Katalonaca zasad ne stoje. Ima i jedna druga stvar – može se preživjeti (i bogatiti) i unutar euro zone, unutar sustava u kojem se novac pojavljuje isključivo kao dug. Za takvo što je potrebno samo vrući krumpir kamata prebaciti nekomu drugom što se postiže većim izvozom od uvoza. Da podsjetimo, njemačke kamate na posuđene eure plaćamo svi mi čije države imaju veći uvoz od izvoza. Možda sutra budemo plaćali i katalonske kamate plus svoje (eto zašto su kamate na kredite kod nas veće,hehe).
Sve države Zapada počivaju na zaduživanju u beskraj, tako da otpada argument kako bi Katalonija sutra bila još ranjivija. Naprotiv, uz vlastitu poreznu politiku, smanjenje troškova države, može vlastito zaduženje držati pod kontrolom i izvozom većim od uvoza posljedice činjenice da je novac dug prebaciti na druge.
Kaže i da Barcelona nema nikakvu alternativu za novi društveno-ekonomski model kojim bi zamijenio sadašnji liberalni. Loša vijest je što takvu alternativu još nitko nije pronašao. Socijalizam se urušio sam od sebe, što je kapitalizam iskoristio kako bi kapitalističke države razvlastio od prava na kreaciju novca čime su središnje i komercijalne banke postale suvereni, krojači politike, krojači društveno-ekonomskih odnosa, umjesto Parlamenta, Vlade, što je dotad bio slučaj.
“Loša vijest je što takvu alternativu još nitko nije pronašao” ?!?!?
1) Kina: Ne tako davno, dok su kinezi furali bicikle, mi smo sa podsmjehom gledali na ‘Made in China’
2) Rusija se raspala pa potom bankrotirala. Pogledajmo Rusiju danas?
3) Njmacka izmedju 2 rata: Sa evropskog ekonomskog dna do svjetskog vrha u rekordnom vremenu.
4) Libija za vrijeme Gadafija.
5) Sredinom 70-ih, moj stari se vratio iz Njemacke sa grupom stolara jer je “za malo manje novaca barem bio kod kuce sa obitelji”.itd. itd.
1.KInezi više ne voze samo bicikle zahvaljujući kapitalizmu kojeg su implementirali u svoj sustav.
2.Rusija (tj SSSR) se raspala jer socijalizam više nije znao kamo, kako i zašto dalje. Rusija danas je takva zahvaljujući kapitalizmu.
3.Njemačka između dva rata je također bila kapitalistička. Ali ono zbog čega je u samo par godina narasla od gladne i poražene zemlje u najjaču svjetsku silu jest nekreditni novac (guglati o tomu)
4.Uistinu je Libija za vrijeme Gadafija bila bogata zemlja, zahvaljujući opet kapitalizmu. Da su samo socijalističke zemlje kupovale njegovu naftu,, ne bi imao ni za papar.
5.Sedamdesetih je iz Jugoslavije otišlo preko pola milijuna socijalista graditi kapitalizam (jer doma nisu imali što raditi). U novije vrijeme su im se pridružili nekoliko milijuna ljudi s istog prostora drito u liberalni omrznuti kapitalizam..
Ja uvijek dajem plus iako se ne slažem jer čovjek se barem trudio napisati komentar. Ispade kapitalizam neka sveta krava. Ja vidim ljude da kopaju po smeću ali svaki kapitalist bi rekao da su si sami krivi. Na neki način jesu jer nemaju muda za oružane pljačke. U par minuta posla eto ti mjesečna plaća. Ne bih rekao da Rusija ima pederoliberalni kapitalizam. Nije to samo ekonomija nego jedan nakaradni sistem vrijednosti. Imam dosta gastarbajtera u obitelji i svi su oni imali neke poslove u Jugi ali otišli su u Deutschland. Sada su izraubane ljušture, strojevi bez duha ali imaju love čekajući smrt. Ipak bilo je tu i drugih motiva. Iz zatucanih sredina u kojima je sex tabu tema otkrili su kurve koje ispunjavaju sve želje, uredno platiš i sve što ženu ne smiješ ni pitati dobiješ. Ovo se odnosi na muškarce a i neke žene otkrile su laki način zarade zbog kojeg bi ih kamenovali u rodnom selu. Eto tako, ekonomija je važna ali nije uvijek jedini motiv.
da, odista je lijepo selektivno gledati što paše. to što su unutarnji sukobi kao i nedostatak pravog ideološkog smjera dotukli je nebitno. živjela ekonomija, koja mora biti ključna da bi se uključila u mantru o nekakvoj uspješnosti kapitalizma.
Na Sputniku se također može pročitati dobar članak na ovu temu: https://sputniknews.com/analysis/201710061058019216-catalonia-europe-fragmentation-independence/
Ka i Hrvatska-slobodna od Beograda, da bi bila rob čitavog zapada. Žalosno
Ili kao što je se svojedobno pod vodstvom bečkog konjušara čiji je spomenik na zagrebačkom Trgu Republike, “oslobodila” Budimpešte da bi (p)ostala rob Beča.
Ovo i ja cijelo vrijeme pišem. Nezavisnost je mantra za paljenje naroda. Tu se radi samo o otcjepljenju od Španjolske dok im EU nije problem iako teoretski ako im se dopusti otcjepljenje (za koje nema pravnog temelja u ustavu) oni automatski izlaze iz EU s tim da ponovo žele ući. Oni su i sad pod Bruxellesom u okviru Španjolske, pa tako bi i ostalo u slučaju da se odvoje i uđu u EU. Nema tu nikakve nezavisnosti osim borbe da budu nova administrativna jedinica te tvorevine u kojoj se već nalaze. Naravno da bi imali veće simpatije da zaista žele nezavisnost ali ovo je prodavanje magle. Ne držim stranu nikome ali kao protivnik EU sasvim je svejedno kako će se ova predstava završiti. Jedino ako Španjolski odgovor bude referendum o izlasku iz EU što bi bilo logično to bi značilo neku promjenu. Usput želim napomenuti da bi bio opasan kompromis dopustiti nekoj regiji koja nema ustavno pravo na samoodređenje do otcjepljenja da se odvoji jer to znači da bi se npr. u Hrvatskoj neke županije mogle odvajati uz potporu Bruxellesa i otvara se prostor za prekrajanje granica unutar EU suprotno ustavima zemalja članica. Možda je i to neki tajni cilj, tko bi ga znao?
Cilj sotonisticke briselske ekipe i jest unistiti nacionalne identitete kroz stvaranje “EU Regija”, gdje bi se razliciti narodi umjetno mijesali i time sami efikasno unistili vlastite nacionalnosti, a vlastite kulture i povijesti pretopili u nadnacionalnu europsku. Dakle, marksisticki ciljevi unistenja obitelji, naroda i drzava. Pitanje je vremena kada ce Kataloniju, ako ikada i dobije neovisnost, utopiti u neku od EU regija. Vec sada u Kataloniju se useljavaju desetine tisuca afro-arapskih muslimana. Kalergi plan unistenja bijele rase u Europi je u punom zamahu. Sto o tome misle dezurne ljevicarske budale i dopire li im to uopce do umova? Eeee….
Ma je li to Španjolska nezavisna država, koja nije član NATO-a i koja nije članica EU i koja nije pod kontrolom SAD-a kao i sve ostale države EU?
Ako navodno elita podržava Katalonce, ajde onda mi objasnite, zašto su svi predstavnici elite se izjasnili protiv neovisnosti i podržali španjolsku vladu u Madridu?
Macron, i potpreredsjednik EK, Frans Timmermans i svi ostali. Macron-Rotschildova lutka, Timmermans,- Rockefellerov čovjek, član ECFR-a (Europskog vijeća za vanjske odnose), europske podružnice Rockefellerovog “Vijeća za vanjske odnose” (CFR) iz New Yorka.
A Madrid kao nije rob Bruxellesa, ne samo Bruxellesa već i Washingtona? ma dajete prestanite lupati idiotarije.. Cijela kraljevska obitelj je u vrhovima Bilderberga, kralj Felipe je ljetos bio na skuu Bilderberga u SAD. Cijela politička vrhuška Španije, pučani, socijalisti, zeleni ..i ovi kvazi-ljevičari iz Podemosa u šupku globalističke elite, pouzdani slugići. Glavni urednik ljevičarskog “El Paisa” redovito sudjeluje na konferenciji Bilderberga, kao i još nekoliko osoba iz Španjolske, naprimjer Ana Botin, bankarka i tajkunica, šefica španjoske banke Santander.
SAD ne želi oslabiti Španjolsku jer je Španjolska jedana od najpoutzdanijih pudlica u EU.
SAD ne želi oslabiti EU, jer je EU dijete koj je stvorio SAD; preciznije rečeno Rockefellerova globalistička mafija. EU služi SAD-u da drži Rusiju u šahu, da je drži odsječenu od ostatka Europe.
Sve ovo stoji ali Katalonija ne želi nešto drugo nego opet to isto, Osim mantre da se napale ljudi Katalonija ne želi nezavisnost, u prvom redu marionetski političari dok je narod izmanipuliran. Oni žele u EU i NATO. Ponekad se i pudlice međusobno zakače pa gazda mora uvoditi reda a bit će onako kako gazda odluči, taj Veliki Brat ili kakav njegov pomoćnik jer njima je to problem sporedne važnosti. Ali ako se ipak pusti Katalonija Španjolska ima priliku i razlog otrgnuti se s lanca iako je tako vezana da ne vjerujem u taj scenarij. Već će njima vladajući objasniti: Ma koji će nam Katalonija? Živi bili pa vidjeli što će biti odlučeno, zasad se ide na smirivanje tenzija.