ŠOK I NEVJERICA – Urednica Faktografa uhvaćena pijana, bez vozačke, bez svjetala i bez srama – Odbila test na droge

Ako ste se ikad pitali kako izgleda vjerodostojnost na terenu, evo odgovora: bez upaljenih svjetala, bez važeće vozačke dozvole i s 1,68 promila alkohola u krvi. Tako je, dame i gospodo — moralna vertikala hrvatskog “fact-checkinga” zaustavljena je u Benkovcu, a ne u nekoj teoriji zavjere na Facebooku.

Urednica portala Faktograf, Melita Vrsaljko, osoba koja godinama kroji granice dopuštenog mišljenja, odbija test na droge dok policija testira stvarnost. I gle čuda — stvarnost ne prolazi njezinu uredničku provjeru.

Dok se običnim građanima lijepe etikete “dezinformatora”, dok se portali gase, projekti uništavaju, a komentari zaključavaju kao nuklearni otpad, prava istina vozi pijana kroz noć — i to službenim putem, uz policijski zapisnik. Dobrodošli u Hrvatsku, gdje je sloboda govora opasna — ali vožnja pod gasom je samo “nezgodan incident”.

Riječ je o urednici portala Faktograf, koja je, prema policijskom izvješću, u noći 18. siječnja u Benkovcu vozila bez važeće vozačke dozvole, bez upaljenih svjetala, s 1,68 promila alkohola u krvi, te odbila testiranje na droge. Rezultat? Uhićenje, isključenje iz prometa i zahtjev policije za novčanom kaznom, zatvorskom kaznom i zabranom upravljanja vozilom.

I sad dolazimo do pitanja koje bode jače od alkotesta: Tko kontrolira kontrolore?

Činjenice su tvrdoglava stvar – osim kad ih kontroliraš

Portal koji se godinama postavlja kao arbitar istine, korektor društva i digitalni čuvar “ispravnog mišljenja”, iznjedrio je urednicu koja je pokazala zavidnu fleksibilnost prema pravilima. Zakon o sigurnosti prometa očito nije prošao fact-check.

Ironija je potpuna. Dok se običnim građanima, malim portalima, neovisnim autorima i “krivomislećima” lijepi etiketa dezinformatora, ovdje imamo vrlo opipljivu stvarnost – policijski zapisnik. Bez interpretacije. Bez “konteksta”. Bez uredničke obrade.

Tišina koja viče glasnije od komentara

Mainstream portali o slučaju su izvijestili. Ali, gle čuda, vrlo diskretno. Nema UDARNO i HITNO, nego tiho i muči. Jer javnost je dobra dok šuti. Dijalog je poželjan dok ne postane neugodan. Sloboda govora je svetinja – dok ne pita previše.

Ta sinkronizirana tišina nije slučajna; ona je simptom. Simptom medijskog ekosustava u kojem se “provjeravatelji činjenica” financiraju izvana, umreženi su s velikim platformama i institucijama i djeluju kao meki oblik cenzure: ne zabranjuju izravno, ali diskreditiraju, demonetiziraju i guraju na margine.

Žrtva, aktivistica, autoritet – sve po potrebi

Ista osoba već je bila u središtu pažnje javnosti zbog fizičkih napada, sukoba s lokalnom zajednicom i braniteljskim udrugama, te angažmana oko projekata i festivala koji su izazivali podjele. U tim je slučajevima bila predstavljena kao simbol ugroženog novinarstva. Danas je, međutim, simbol nečeg drugog – rascjepa između propovijedi i prakse.

Zaključak bez rukavica

Ovo nije napad na novinarstvo. Ovo je obrana zdravog razuma. Nije problem u tome što je netko pogriješio – problem je što taj netko drugima dijeli moralne kartone. Nije problem u jednom prekršaju – problem je u sustavu koji takve ljude postavlja iznad javne kritike.

Ako želite biti čuvari istine, počnite od sebe. Ako želite cenzurirati druge, barem se nemojte voziti pijani kroz vlastiti kredibilitet – bez svjetala.

Mač je oštar. Ali istina je oštrija.