Procjena se temelji na kombinaciji etnografskih opažanja, arheoloških i genetskih rekonstrukcija te modeliranja ekološke nosivosti kontinenta. Rezultat je medijan od 2,22 milijuna ljudi prije dolaska Prve flote 1788., odnosno 0,29 osoba po kvadratnom kilometru.
To je znatno više od prijašnjih brojki. Antropolog Alfred Radcliffe-Brown tridesetih je godina prošlog stoljeća procijenio 250.000 ljudi, a kasnije su se procjene kretale između 250.000 i milijun. Novi rad tvrdi da su te brojke podcijenjene jer su nastale na temelju popisa koji su već bili opustošeni bolešću i nasiljem na granici.
Model računa i broj viška smrti. Između 1788. i 1861. umrlo je oko 2,06 milijuna ljudi više nego što bi se očekivalo, u prosjeku 28.200 godišnje. Do 1861. preživjelo je oko sedam posto predkolonijalne populacije.
Što brojke znače za sadašnjost
Popis iz 2021. pokazuje da Aboridžini čine oko 37 posto procijenjene predkolonijalne veličine. Ako se sadašnji trendovi rasta nastave, brojka iz 1788. ne bi bila dostignuta do otprilike 2047. godine.
Voditelj istraživanja Alan Williams kaže da nalazi pokazuju razmjere udara koje su australski starosjedioci pretrpjeli, ali i njihovu otpornost i oporavak u posljednjih stotinu godina. Koautorica Lynette Russell dodaje da je, uz međugeneracijsku traumu i nepovoljan položaj, vrijeme da se prizna i međugeneracijska privilegija.
Brojke nisu samo akademska vježba. One ulaze u raspravu o tome kako država oblikuje politike prema starosjediocima, od zdravstva do zemljišnih prava. Ako je demografska katastrofa bila gotovo dvostruko veća od dosad prihvaćene slike, onda su i mjere koje se danas donose na temelju te slike — od visine odšteta do programa podrške — građene na pogrešnoj osnovi.
Pitanje koje se nameće
Ono što ovo istraživanje ne rješava jest pitanje odgovornosti. Ako je u manje od osamdeset godina nestalo 93 posto populacije, tko je za to odgovarao i zašto se o tome ne govori u australskim udžbenicima? Istraživači spominju bolesti, nasilje na granici i strukturno nasilje, ali ne navode mehanizme kojima je kolonijalna vlast to omogućila ni institucije koje su iz toga izrasle.
Australija nije jedini primjer. Slične demografske katastrofe dogodile su se i u Amerikama, gdje su bolesti i prisilno preseljenje uništili domorodačke populacije u postocima koji se danas revidiraju na više. Razlika je u tome što se u Australiji rasprava o tim brojkama i dalje vodi kao pitanje identiteta, a ne kao pitanje povijesne odgovornosti.
Procjena od 2,22 milijuna ljudi znači da je Australija prije 1788. bila mnogo gušće naseljena nego što se prikazivalo. To ruši mit o praznom kontinentu koji je kolonizacija navodno samo naselila. Ako je taj mit bio temelj legitimacije, onda njegovo rušenje otvara pitanja na koja nijedan model nosivosti ne može odgovoriti.
Od gusara i razbojnika svih profila očekivati da prikažu pravu povijest svojih kolonijalnih poduhvata je ne samo nerealno već totalno naivno.Razbojnici su bili i razbojnici su ostali!
Teško je pričati o Aboriđanima ili Indijancima bez spominjanja nasilnog pokrštavanja i zatiranja njihove kulture i svjetonazora.
A kad se spomene onda oni prestanu biti tema i počne……😔
Ovaj tekst otvara legitimno i važno povijesno pitanje, ali nekoliko tvrdnji treba odvojiti od interpretacije. Procjena od 2,22 milijuna nije utvrđen popis, nego modelirana rekonstrukcija. Takve procjene ovise o pretpostavkama o gustoći naseljenosti, demografskom rastu, smrtnosti, migracijama i ekološkim uvjetima. Tvrdnja da je do 1861. preživjelo samo oko 7 % početne populacije vrlo je snažna i treba je čitati zajedno s intervalom nesigurnosti modela, a ne samo s medijanom od 2,22 milijuna. Bolesti i kolonijalno nasilje nisu međusobno isključivi uzroci. Epidemije su mogle imati katastrofalne posljedice, dok su oduzimanje zemlje, sukobi, raseljavanje, uskraćivanje pristupa vodi i hrani te kolonijalne institucije mijenjali uvjete u kojima su bolesti djelovale. Iz procjene veličine populacije ne slijedi automatski određeni iznos današnjih naknada ili određena javna politika. To je političko-pravno pitanje koje zahtijeva dodatne kriterije, ne samo demografsku procjenu. Rečenica da se o tome „ne govori u australskim udžbenicima” također je preširoka bez dokaza. Pitanje… Čitaj više »