Po ko zna koji put sam ležao u krevetu i uživao u slušanju zvukova koje je proizvodila kiša. To je muzika nad muzikama; to je prava umjetnost!
Nedjeljno jutro, kad se inače malo duže odspava ili bar budan odleži u krevetu. Budilica je isključena na telefonu, ali ne i ona vani – kiša. Probudila me tiho, oprezno, kucajući na prozorsko staklo. Bilo mi je ugodno takvo buđenje,a ujedno i neobična činjenica da me budi baš ono što me najljepše uspavljuje. Dok slušam kako pada kiša, kada sam umoran i pospan, začas utonem u san.
Ima i vjetra koji se neumorno poigrava s kišom. Šalje je u valovima na prozorsko staklo. Čas je to pljusak koji kao da želi provaliti, ući u kuću, čas tiho, nježno, jedva čujno kuckanje. Nerijetko se začuje i fijuk vjetra, koji nadjača ostale zvukove i određuje ritam svemu ostalome, kao bubanj u orkestru. Začuje se i dobovanje kiše po krovu. Naizgled, sve raštimano, nepovezano i bez ikakve veze, a opet sve tako skladno i smisleno.
U jednom trenutku mi se učini kako se kišne kapljice veselo igraju, kao djeca, trčkaraju, jure jedna za drugom i kako ih sve to zabavlja. Kasnije opet u njihovom padu čujem tugu, izgubljenost i zalutalost u svijetu u kome se njih ništa ne pita, gdje nemaju nikakav prava i gdje samo moraju ići tamo gdje ih drugi upute, protiv svoje volje. Onda ih zamislim kao grube i nasilne, kao napadače na nezaštićene ptice, ljude, biljke; kao agresore koji navale baš kad su najnepotrebnije, kad nam donose poplave i nanose najviše štete. A onda ih vidim i čujem kao korisne, kada padaju na žednu zemlju i vraćaju život mnogim biljkama koje su već klonule zbog dugotrajne suše. I bez obzira na sve te različite doživljaje i osjećaje, opet mi je ugodno slušati kako pada kiša, u bilo kom od navedenih izdanja bila.
Kad pada kiša, misli su posebno slobodne i lepršave. Kao da vrludaju između kapljica, traže nove puteve i ideje. Hrle u nove svjetove i traže nove prijatelje. Misli su pune nade, volje, želje da se nešto lijepo uradi, da se pomogne i drugima. Kiša je akcelerator. Pogonsko gorivo koje djeluje u dva suprotna, a opet nekako i ista smjera: s jedne strane vas vuče da što duže ostanete ležati i uživati i njenim zvukovima, a s druge da odmah ustanete i krenete s aktivnostima na koje vas je upravo ona navela. No, bilo kojim putem da krenete, osjećate se zadovoljnima i puni ste energije. Volim kišu!
28 komentara
https://youtu.be/ynLpZGegiJE
Danas dobio yt preporuku pa evo da i ja preporučim.
Najljepše je slušat kad ti kapa kroz krov,ili kad prodire u dnevni.😵😱😆
Pa popravi, ja sve moram sam popraviti jer drukčije bi mi bilo kao i tebi.
Popravit ćeš k…c kad padne 50 l/m2 u pol ure. I kad bura odnese pol krova…Ne pričaj pu*darije..🤬🤬
Pa prepravi.
Nisi rekao da ti je bura odnijela krov, to je drugo. Ja sam mislio da krov godinama prokišnjava zato sam rekao da popraviš.
I onda dobiješ ovrhu od Hrvatskih voda 🤬🤬💩
Odnijela ga je i tebi.
“MUJO U RIJECI” – (nakon Kanade i Floride) Kad sam došao u Rijeku, bio sam tako uzbuđen, more je prekrasno, jedva
čekam da skočim u more. Rijeka, to je naljepši grad na svijetu, ljudi su
simpatični, vozio sam se kroz prirodu, čuo prekrasan cvrkut ptica, taj
graciozni pjev, naljepše životinje na svijetu. Ovo je raj, ja volim Rijeku!
10.10. Uskoro će zima, kažu da je ovdje zima blaga, samo tu i tamo padne
kiša.
11.11. Noćas pala prva kiša, ustao i vidio da je sve mokro, kiša je
saprala svu prašinu, i priroda izgleda kao naljepša razglednica. Izašao
sam van, ponesao kišobran, malo prošetao. Neki tip sa autom me zalio,
ali vjerujem da nije namjerno. Vjetar mi kišobran slomio, dok sam došao
kući sav sam pokisao, ali ovo je divan grad, ja volim Rijeku!
12.12. Noćas opet kiša, kupio sam kabanicu da mi vjetar ne slomi
kišobran, išao kupit čevape kod Fadile. Kiša pada nošena vjetrom i opet
me neki tip sa autom zalio. Vratio sam se kući mokar do kože.
19.01. Noćas opet kiša, nemam više ni jednog kišobrana kući, došao sam
na posao mokar ko miš. Ali ovaj grad je prekrasan, samo sam se malo
prehladio jer sam stalno mokar. Opet me neki tip sa autom zalio.
22.02. Ovo mokro govno opet padalo cijelu noć, dobio sam žuljeve od
kišobrana. A onaj majmun sa autom, on kao da se krije iza ćoška, kao da
čeka da ja dođem do lokve da me zalije!
01.05 Sretan 1 maj, evo opet malo ove usrane kiše, joj ako mi ikad padne
šaka ovaj što vozi auto po lokvama, glavu ću mu otkinut!
27.05 Noćas opet kiša, ne izlazim iz kuće već treći dan, ali kažu da će
noćas pasti jos 20 litara po kvadratnom metru.
28.05 Prognoza je bila loša, palo je 60 cm po metru kvadratnom, joj ako
ovako nastavi pa nece nam se ugrijati more za ljeto, a onom tipu sa autom smočili se kablovi, auto više ne pali, pa došao kod mene tražiti
kišobran, reko majmune jedan, ja sam 10 kišobrana polomio bježeći od
tebe, joj kad mu glavu nisam otkinuo.
05.06 Stala malo kiša, izašao malo do trgovine i kad sam se vraćao galeb
mi zasere jaknu! Uff! Te ptice trebaju biti pobijene, sve do jednoj vrat
zavrnut, sve cu ih ja potepat!
10.07 Selim u London, pa ja ne mogu zamisliti da itko normalan može
živjeti u ovoj *ebenoj Rijeci….
❤Riječani znaju zašto❤
Pozdrav iz Rijeke
@Sparkling :
Odličan !
Ne diraj mi Rijeku 😉
..10-ka..!
Kaša pada
sa zdjelom ?
Nedjelo ?
Pop-i-zdjela ?
Umpa
tjah…
Kiša u kašu
rask(v)ašeno?
Igi Pop?
Voliš li kad kiši?
Nešto fino napiši…
mi
(i, ne piše – na piši)
@Luce :
Neka bude !
Let it blee… !
Finci fino fintiraju finoću.
Finac Mišo fino maše Maši pišom .
Pesoprasno ?
Oprofti !
@Luce :
Aorist :
Tražih i nadjoh grm (grmljavina) i pokiših se s guštom,
a oblaka nigdje .
Ivo…”rođo” ti pobednik…
http://www.prijedordanas.com/?p=142959
Razlikuje nam se posljednje slovo u prezimenu tako da ne znam jesmo li stvarno istog porijekla ili… Ali vidim da je uspješan u svojim pričama, za koje treba puno mašte.
Da…veoma je zanimljiv na neki njegov način, nisam obratio pažnju na zadnje slovo ali sam naravno stavio navodnike.
Kada je čovjek, kao naš Ivo, pjesnik onda mu i obična kiša bude poezija. Nama drugima kiša češće bude problem, ne zato jer ju ne trebamo nego nas omete u planovima ili samo smoči.
Na nekoga kiša, još ako je s južinom, djeluje baš depresivno. Tako nam jedan drugi pjesnik, za tople ljetne kiše, otkriva svoju ranjivost i očaj: B. Đorđević “Napolju”
Lako je voljeti kišu dok si na suhom, u toplom. Nekako nadmoćno. Gledaš je kako se slijeva niz staklo i ne može ti ništa. Kiša je nešto sasvim drugo kad si vani, bez kišobrana (ili s kišobranom kad puše, što dođe na isto). Kad dođe do kože i više ti nije bitno hoćeš li pokisnuti, već si pokisao. Jedino smeta što ide u oči. I što je hladno. I što nije daleko do kuće.
Kad pada kiša, uvijek se pitam kako je sad životinjama. Kako je srni, kako je ptici, gdje se sakriju mravi? Pa se tješim – životinje su sasvim opremljene za sve vremenske uvjete, ne traže one bunde, ni kapute. A opet – i njima je hladno.
Kako se spase mrav? Naprave puste kanale ispod zemlje i onda – kiša! Bujice, poplave u njihovom svijetu ili imaju izgrađen sustav brana..
Kiša je polovica ciklusa. Ova zimska, ako je veći tlak zraka jutrom se pretvara u maglu. Vraća natrag. Dok kiša postane pitka voda…treba joj proći kroz zemlju, kroz krš, mora napuniti podzemne kanale, jezera, tamo zrijati i izići vani kroz neki izvor. Tad je to cijeli ciklus. Onda je kiša voda i ta voda je ona životna, inteligentna, sebedajna.
#Lako je voljeti kišu dok si na suhom, u toplom. Nekako nadmoćno. Gledaš je kako se slijeva niz staklo i ne može ti ništa. Kiša je nešto sasvim drugo kad si vani, bez kišobrana (ili s kišobranom kad puše, što dođe na isto). Kad dođe do kože i više ti nije bitno hoćeš li pokisnuti, već si pokisao. Jedino smeta što ide u oči. I što je hladno. I što nije daleko do kuće.
Lako je kisu voljeti i na kisi…dakako, i toj se ljubavi kao i pravoj ljubavi treba prepustiti…
Voznja bicikla po kisi i vjetru (koji uglavnom puse u suprotnom smjeru), kao po kazni…ledene kapi kise zabadaju se u zgrceno lice kao uzarene igle, udari vjetra pod kojima unatoc nadljudskom naporu ulozenom u okretanje pedala nema pomaka unaprijed i zapravo je umijece uopce odrzati se na biciklu…pa se niz lice ne slijeva samo kisa, nego su se u kisu stopile gorke suze samosazaljenja…kisa lije, liju suze od tuge, jada, bijesa i nemoci a do doma jos kilometri i kilometri biciklisticke staze, hektolitri kise i najmanje devet bofora vjetra sucelice…pa negdje na pola puta suze presuse, ne od vjetra nego iz inata, pretocene u neki novi neobjasnjivi polet u srazu prkosne mene i cudljive prirode…
Doma stizem do koze smocena, do kostiju promrzla pa ipak cudnovato i cudotvorno – sretnija.
Onda uz salicu caja spoznam kako je kisa diskretno sakrivala moje suze, a vjetar otpuhivao kukavicu iz moga kaputa.
Volim kisu.
Vasilisa
Voliš kišu ili to što si se konačno makla s kiše?
“But there’s one thing I know
The blues they send to meet me
Won’t defeat me, it won’t be long Till happiness steps up to greet me
Raindrops keep falling on my head
But that doesn’t mean my eyes will soon be turning red
Crying’s not for me ‘Cause I’m never gonna stop the rain by complaining Because I’m free Nothing’s worrying me ”
“Butch Cassidy & Sundance Kid”
Mislila sam staviti i onu klasiku ” Singing in the rain”, (Gene Kelly),ali ovog se ipak rjeđe sjetimo
Lijepa je i ona iz Burkine Faso :
Grmi,sijeva,
oluja se sprema,
a Tarzana s kišobranom
još iz džungle nema.
Hvala
Kiša pada svakog dana
A ja nemam kišobrana.