fbpx

Hoće li više urana zaista riješiti američku nuklearnu krizu?

Nuklearna elektrana

Industrija nuklearne energije Sjedinjenih Država već se godinama nalazi u teškoj situaciji. Unatoč činjenici da nuklearna energija ima ogromnu prednost na području iskoristivosti ”čiste energije”, s dobro uspostavljenom industrijom i infrastrukturom, nultom emisijom ugljika i hitnom potrebom za suzbijanjem emisija stakleničkih plinova u cijelom svijetu, američka nuklearna energija jednostavno ne može uspjeti ”uhvatiti priključak”.

Nuklearne energetske elektrane u Sjedinjenim Državama gase se prije svega zbog toga što druge zemlje, prije svega Kina i Rusija, povećavaju svoj sektor nuklearne energije. Iako su Sjedinjene Države zaslužne za gotovo trećinu cjelokupne proizvodnje nuklearne energije u svijetu, zemlja brzo gubi poziciju, dok se nuklearne elektrane bore za ostvarivanje profita. Zbog priliva jeftine nafte i prirodnog plina, industrija nuklearne energije u SAD-u sada se mora suočiti s novim problemom u vidu COVID-19, s time da se ovog puta mnogi se stručnjaci pitaju može li industrija izdržati nadolazeću oluju.

Sada se američko Ministarstvo energetike (DOE) mobilizira kako bi se borilo protiv neuspjeha domaćeg nuklearnog energetskog sektora. “Tajnik za energetiku Dan Brouillette, najviši čelnik DOE-a i onoga što bi se s lakoćom moglo opisati kao postrojenje za nuklearnu energiju, 29. svibnja održao je internetski seminar na kojem je objasnio buduće planove”, objavio je Forbes ovog tjedna. „Granu industrije predstavljala je Maria Krosnick, izvršna ravnateljica Instituta za nuklearnu energiju, dominantnog udruženja za trgovinu nuklearnom energijom, i Clarence ”Bud” Albright, izvršni direktor manjeg američkog Vijeća za nuklearnu industriju”.

Ambiciozni plan oživljavanja američke nuklearne energije zasniva se oko “stvaranja zaliha urana u iznosu od 1,5 milijardi USD, zajedno s pripadajućim postrojenjima za nuklearnu obradu”, izvijestio je Forbes. “Kolektivno, oni su poznati kao prednji segment ciklusa nuklearnog goriva”. Mogućnost izvedivosti ovog plana ima snažne temelje, s obzirom na to da Sjedinjene Države posjeduju dovoljno urana da mogu napajati zemlju stotinama godina.

Prošlog je ljeta Odbor za uran Sjedinjenih Država Odjela za energetske minerale, organizacija koja ima zadatak nadzirati industriju urana i nuklearne energije, objavila svoje godišnje izvješće za 2019., na godišnjem sastanku Američkog udruženja naftnih geologa, koji je održan u San Antoniju. “U izvješću se ocjenjuje da SAD ima više urana nego što bi nam bilo potrebno za poticanje djelatnosti usmjerenih na proizvodnju nuklearne energije u trajanju od više stotina godina, bez obzira na to što je nuklearna energija u SAD-u puno značajniji i važniji izvor energije”, izvijestio je tada Oilprice. “Ovo je sjajna vijest za nuklearne pobornike u Sjedinjenim Državama, iako povijesno država nije iskapala vlastiti uran, već je radioaktivni metal uvozila iz drugih zemalja”.

Ideja DOE-a o stvaranju zaliha urana privlačna je industriji nuklearne energije jer su rudarstvo i prerada urana jako unosni i korisni, što je također vrlo isplativo za industriju, s obzirom na to da gorivo traje godinama. Dakle, ovaj DOE projekt omogućio bi sektoru lakši i učinkovitiji pristup gorivu, ali hoće li to stvarno spasiti nuklearnu industriju, s obzirom na to da uran nikad ni nije bio pravi problem.

Prema riječima ministra energije Brouillettea, ovaj plan za novi “ciklus proizvodnje nuklearnog goriva” odnosi se na to “kako oživjeti domaću industriju, te kako zaštititi nuklearnu mornaricu”, što je parafrazirao i Forbes. “Ali DOE je potkopao vlastiti argument koji tvrdi da je nuklearna mornarica dobro opskrbljena gorivom sve do 2050. godine, dok dodatno skladištenje urana ne bi učinilo ništa osobito za nuklearnu industriju, koja je u padu. To je ekvivalent odlasku kod frizera kako biste izliječili bolove u  želucu”.

Prema Forbesovom izvještaju, ovom novom planu ”nedostaju zubi”, jer se njime ne čini ništa kako bi se identificirala “dva stvarna problema industrije [ proizvodnje nuklearne energije]”, a to su nepostojanje domaćeg tržišta za nove nuklearne reaktore i poteškoće u održavanju operacija na postojećim postrojenjima u zemlji. U stvari, SAD u posljednja tri desetljeća gotovo nisu izgradile niti jedan novi nuklearni reaktor, a oni reaktori koji uspijevaju ostati ”iznad vode” uglavnom to čine zahvaljujući ogromnim državnim subvencijama. A onda slijedi ogroman trošak zbrinjavanja nuklearnog otpada, čiji iznosi padaju na leđa američkim poreznim obveznicima. Forbes zatvaranje funkcionalnih nuklearnih elektrana naziva “tragedijom” i “ekološkim vandalizmom”.

Pa je li nuklearnoj industriji potrebna pomoć? Da. Jesu li potrebne inovacije? Zasigurno. Hoće li zaliha urana pružiti pomoć ili potrebne inovacije? Ne ni na koji značajan način.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
10 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
tuf
Gost
tuf
4 mjeseci prije

Badava stvaranje zalihe urana kada više nemaju potreban know-how za izradu (kompletnih) novih nuklearnih elektrana.
Praktički svim postojećim nuklearkama u SAD-u je već istekao rok trajanja, licence im produžuju zbog neisplativosti izgradnje novih (cijena električne energije ne opravdava nove investicije, jer bi ROI bio suviše dug).
Preostali know-how Westinghouse-a, kao i kod alternativnih kompanija u SAD-u, vrti se oko dizajna reaktora. Ostatak projekta će izvoditi tko – Rusi, Kinezi? Europljani bi im svakako bili preskupi.

John Galt
Gost
John Galt
4 mjeseci prije

Da da, zato su im nosači aviona svi na parni pogon.

putnik83
Gost
putnik83
4 mjeseci prije

Nuklearni reaktori pokreću osovine turbina na paru,nisi pogriješio.Nosači im jesu na parni pogon 🙂

tuf
Gost
tuf
4 mjeseci prije

@John Galt ti očigledno ne kužiš ni osnovnu razliku između privatnog i vojnog sektora, pa je rasprava s tobom apsolutno nemoguća. No ako imaš imalo želje, prouči slučaj Westinghouse-a i kako je povukao Toshibu prema financijskom rubu uslijed nemogućnosti izgradnje reaktorske zgrade.

Paris
Gost
Paris
4 mjeseci prije

Sve dosadašnje nuklearne elektrane u usa su napravili kinezi pa će napraviti i ove nove i za to će dobti zelene papiriće da se mogu iigrati origamija.

Siniša
Gost
Siniša
4 mjeseci prije

Problem je što više nema bagatelnog ruskog goriva.

guzičetinica
Gost
guzičetinica
4 mjeseci prije

Zašto ne bi imali tolike zalihe urana?…uran je u zemljinoj kori češći od srebra i kositra. Poanta je cezij koji se dobije iz urana…on je buduće (ili već sadašnje) najpotentnije gorivo…parim da je cijela bajka oko nuklearnih programa zapravo financiranje istraživanja mogućnosti cezija.

putnik83
Gost
putnik83
4 mjeseci prije

Vodik je gorivo budućnosti.
Oko nas je toliko neiskorištene energije.Energija trenja,sunčevo zračenje,vjetar,gejziri,morske struje,kozmička zračenja.A mi i dalje uporno rabimo energiju sagorijevanja.

neznanje
Gost
neznanje
4 mjeseci prije

“Klasične” nuklearke i uran se koriste u proizvodnji energije samo i jedino poradi nus produkta plutonija koji se koristi u atomskom oružju. Planovi “čistih” nuklearki postoje već desetljećima no imaju manu – ne proizvode plutonij.

sorgtnesngiusengrnergerg
Gost
sorgtnesngiusengrnergerg
4 mjeseci prije

Nacionalizirat će to država koju kontroliraju stvorova djeca ko i one dalekovode što se raspadaju i treba im 1500 milijardi da to naprave ponovo jer nemaju što više krpati. Pa kad država haračem od naroda napravi nove dalekovode, uskladišti rashodovano gorivo iz nuklearki opet će to sve privatizirati da stvorova djeca imaju čisti profit a kad više ne bude rentabilno eto ti države da nacionalizira i obnavlja i tako u krug.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
10
0
()
x