Jermenija i Azerbejdžan dogovorili su se da obustave neprijateljstva u osporavanom Nagorno-Karabahu nakon maratonskih pregovora u Moskvi, rekao je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov. Primirje bi trebalo da stupi na snagu 10. oktobra u podne.
Dogovor je postignut na trilateralnim konsultacijama u kojima su učestvovali ministri spoljnih poslova dviju zaraćenih strana, Jermenije i Azerbejdžana, i Lavrov, koji je bio posrednik. Pregovori su trajali nekih 10 sati i završeni su u ranim satima subote po lokalnom vremenu.
Baku i Jerevan su se složili da obustave sve vojne akcije, počev od subote u podne, iz „humanitarnih“ razloga. Pauza u borbi omogućit će razmjenu zarobljenika i razmjenu tijela vojnika palih na frontu, rekao je Lavrov medijima.
Crveni krst će pomoći da se olakša razmjena.
Lavrov je nagovijestio da bi sporazum trebalo da služi kao odskočna daska ka trajnom miru, dodajući da će zaraćene strane započeti pregovore pod pokroviteljstvom OEBS grupe iz Minska kako bi se „postiglo mirno rješenje“ sukoba.
„Republika Azerbejdžan i Republika Jermenija pod posredovanjem Minsk grupe OEBSa započinju značajne pregovore kako bi se što prije postiglo mirno rješenje sukoba zasnovano na osnovnim principima poravnanja“, rekao je ruski glavni diplomata.
Tačni parametri prekida vatre još se dorađuju, prema Lavrovu.
Konkretni parametri režima prekida vatre dogovarat će se odvojeno.
Razgovori su održani nakon što su obje strane prihvatile poziv ruskog predsjednika Vladimira Putina u Moskvu. Ruski lider pozvao je u četvrtak Baku i Jerevan da prekinu neprijateljstva i vrate se pregovorima.
Poziv je uslijedio nakon što je Putin obavio nekoliko krugova razgovora i sa jermenskim premijerom Nikolom Pašinjanom i azerbejdžanskim predsjednikom Ilhamom Alijevim. Ranije je Rusija, zajedno sa Francuskom i SAD – koje su obje kopredsjedavajuće takozvane Minsk posredničke grupe za Nagorno-Karabah,i Organizacijom za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS), više puta pozvala obje strane da se vrate za pregovarački sto.
Sukob između dva susjeda bjesni od 27. septembra kada su se obje strane upustile u teške borbe. Izbijanje nasilja izazvao je dugogodišnji spor oko Nagorno-Karabaha – regije naseljene Jermenima koja je priznata kao dio teritorije Azerbejdžana. Sukobi, u kojima je primjenjena teška artiljerija i vazdušni udari, uzrokovali su više vojnih i civilnih žrtava.
Kazu neki komentatori za Rusiju da uvijek slabo igra u prvom poluvremenu a u drugom povede i pobijedi.
Takva je bila situacija za vrijeme francuske agresije na Rusiju 1812
za vrijeme njemacke agresije na Rusiju 1941, za vrijeme napada na ruske interese od strane Amerike u Ukrajini, Siriji, Bjelorusiji i sad na Kakvakzu.
Zemlja koja ima ogromne prirodne resurse i oružje kojim to može da brani ne može biti ničiji vazal.
Navijam za Ruse
Meni su Rusi vema dragi (i Ruskinje naravno), i ta naša slovenska duša. Ali ima kikseva kod Rusa, moramo priznati… Meni nije jasno kako Rusi dozvoljavaju i dalje da ih zapad namagarči na glupe fore tipa trovanja Navaljnog. . I onda Ruske diplomate odgovaraju da više neće verovati zapadu i igrati po njihovim pravilima. A zašto su dosad verovali zapadu i igrali po njihovim pravilima? Mi ovde slavimo kao ogroman uspeh kad Rusi nisu dozvolili da zapad odnosno Amerika preuzme Venecuelu. I to jeste bio uspeh. Ali sa druge strane, zapad na granici Rusije radi mnogo veće udare, prvo sa Ukrajinom, pa sa Belorusijom, ovih dana i Kirgistan je aktuelan, pa Jermenija… ima zapad mnogo više materijala za upotrebiti od Rusije. Sa agresivnim psihopatom kao što je zapad tj njegove vodje ne možeš igrati u rukavicama jer će to shvatiti psihopate kao slabost. Igraj kao i oni pa i još jače. E onda će zapad razumeti poruku.
Ali ako stvari postavimo u drugačiju perspektivu i sagledamo da Rusija, zapad a i Kina rade za istog gazdu, za elitu, onda je sve već jasnije. Ali treba osoba biti spremna da pogleda stvari iz šire perspektive, da izadje iz svog naviknutog ugla verovanja. I da je spremna da sagleda što širu sliku. A ta šira slika obuhvata i metafiziku. Obuhvatiti dušu, Boga, sve ezoterične stvari… E onda smo već na pravom tragu da bolje sagledamo istinu.
E da je Tebi i nama s ovih prostora to jasno mi bi bili Rusija a oni bi bili Mi.
dejan – Igraj kao i oni pa i još jače. E onda će zapad razumeti poruku.
baš suprotno jer
e pa onda si izgubio rat, prije nego si i započeo igru, a to i je njihov glavni cilj, mržnja, podjele i beskonačni ratovi
oduvijek su ratove vodili oni koji se nikada nisu upoznali, za interese onih koji se jako dobro poznaju
i poslje kada je rat gotov i milijuni poklani, sklope se novi ugovori-dogovori oligarhije,
nove podjele interesa, dok oligarhija polako ponovno ne isprogramira… podjeli… i nagovori narod, na novi sukob za korist financijsko-bankarske-mafije
svako tko ima i gram mozga neće ulaziti u sukob sa narodima USA, GB, FR… kako bi 0.00001% imao koristi, jer u ratu neće sudjelovati djeca oligarhije,
dok ZAVEDENI propagandom za njih ostavljaju svoje ruke, oći, i noge… na bojištu, i svoje sinove i kčeri, oni će igrati golf u ekskluzivnim klubovima, tulumariti po svojim privatnim vilama širom svijeta, i krstariti na svojim jahtama sa garažom za manju jahtu
u ovom ratu se osvajaju srca i umovi žrtava prozapadnog kulta, i polako ali sigurno istina se probija u javnost,
a svakim danom je sve više korisnih-idiota-topovskog-mesa nespremno da gine za interese “zlatne mladeži”
ne ulaziš u sukob sa svojim neprijateljom, ako on nije druga strana u sukobu, već za njega ginu proxy vojska i naivne budale, u takvom ratu se ne može pobjediti i zato ga ni ne započinješ
već ulažeš u informiranje i obrazovanje naivnih budala i proxy vojnika
najveća ratna pobjeda, je ona u ratu koji se nije započeo
rat se ne dobiva samo na vojnom polju, pobjeđuje se i gospodarskim… političkim… kulturnim utjecajem, a ima nešto i u demografiji
Svašta ti sad napisa… sa nečim se slažem, sa nečim i ne. Prvo, ne znam kako si ti shvatio moj komentar, ali ja nigde ne pozivam na rat. Kome je do rata, ratovalo mu se u glavi. Ako si to zaključio iz mog posta, onda si izneo vrlo loš zaključak.
Naravno da se na svim poljima treba napredovati.. ne bih upotrebio izraz pobedjivati jer cilja na drugačiju konotaciju. Cilj treba da bude napredak i razvoj a ne pobedjivanje. Malo i psihologije – osoba na ličnom planu treba da bude bolja od sebe i to je ono pravo merilo za napredak. Takmiči se sa samim sobom, da budeš bolji u raznim oblastima iz dana u dan. I neka ti to bude glavno merilo.
Ako već govorimo o Rusiji, ona ima odlično oružje, najnaprednije,i to je glavna njena brana protiv psihopata sa zapada. Da nema takvog oružja, već bi zapad vojno išao na Rusiju. Jer ruske nepregledne oblasti pune minerala, energenata, svega i svačega su neodoljiv plen za zapadne psihopate.
Zapad okružuje Rusiju i uspostavlja probleme na samim Ruskim granicama. Ako bi Rusija čekala da je zapad okruži i veže onda je već izgubila rat, ne vojni ali svaki drugi a i u vojnom pogledu bi bila mnogo devastirana. Ako ti čekaš da ti neprijatelj dodje pred tvoju kuću, onda je gotovo. Kuća (zemlja) se brani mnogo dalje. Zapad jeste mnogo slabiji nego pre dve decenije ali je i dalje vrlo opasan. I to vidimo na delu kroz nestabilnosti koje izazivaju. I sad mogu psihopate da napadaju a ti kažeš da nije dobro da igraš kao i oni. Nego treba da im se dodvoravaš? Opet kažem, ako psihopate idu na nekog a taj neko hoće da se poziva na razum i mir onda to psihopate shvataju kao slabost i kreću još jače jer smatraju da je protivnik slab. Ne znam šta te buni u vezi sa tim? Možda ne razumeš psihologiju i način delovanja psihopata? Možda vidiš u njima ljudskost i humanost? Psihopate su psihopate i nemaju tu crtu humanosti i savesti.
I kad sam rekao da odgovore istom merom pa i jače,to bi značilo da ako ti pakuju glupe afere trovanja Navaljnog ti im uzvrati nekom još jačom aferom, a imaju Rusi u svom dometu razne tajne i mogućnosti da vrate. A Rusi se povlače ma šta da im ovi pakuju. I to nije značilo da Rusi treba da pošalju Avangard na Pariz i Berlin, to nije značilo sigurno, niti sam ja to napisao, da Rusi treba da izazovu nuklearni holokaust jer im je zapad izmislio aferu. To znači da se ti ne bojiš protivnika i da imaš mogućnosti da ga udariš tamo gde će ga zaboleti ako ti nešto napakuje lažno kao sa aferom Navaljni… i to u domenu nekih tajni koje ćeš možda izneti javnosti ili čega već. Rusi imaju materijala da prilično uzvrate zapadu. A oni se često povlače. Ona poslovica – pametniji popušta nije baš uvek adekvatna u geopolitici. A ima i ona poslovica – kada bi pametniji uvek popuštali, budale bi zavladale svetom.
A inače sam napisao i da sve zemlje rade za elitu, to je već potpuno druga perspektiva, tako da elita vodi igru a Zapad, Kina, Rusija su samo igrači i onda je svejedno kakve će ko poteze da vodi jer je igra unapred izrežirana. I ovaj rat što se vodi na planeti – to je rat za ljudske duše, pisao sam o tome i ranije. Najbitnije je sačuvati svoju dušu. Ako se već mora umreti, onda treba umreti za visoke vrednosti, za najuzvišeniji cilj… To je samo ako si doveden pred svršen čin. A treba živeti takodje za najuzvišeniji cilj, živeti sa svrhom.
dakle kad ti spakuju lažnu aferu za koju svako pametan već jučer vidi da je propaganda… lažni PR i namještaljka
a budale će isto to skužiti za par mjeseci ili godinu
ti onda isto trebaš organizirati lažnu aferu kao kontru
jer dok se tvoj neprijatelj svakodnevno sramoti, svakim danom gubi i ono malo ugleda što ga je imao, i svakim danom ga se sve manje ljudi boji jer SVI VIDE DA JE NEMOČAN, i da više nije sposoban ni organizirati čak ni lažne afere, a kamoli napasti nekoga, jer ako ne smiju napasti jednu razorenu siriju ili venecuelu, kako onda misli netko pametan da bi mogli napasti jednu kinu ili rusiju, koliko god plačenika i proxy država u susjedstvu sakupili
ne ratuju plačeni i kupljeni političari i oligarhija već narod, a narod danas nije glup i nema ni najmanju pomisao kretati u rat, a kamoli u rat na rusiju, čak ni u jednoj ukrajini a kamoli negdje drugdje, ili mislite da bi donjeck donbas opstali da je cijela ukrajina krenula u “oslobađanje”,
od narodas se ne možeš obraniti ali od neonacističkih skupina i par posto ekstremista i prozapadnih-plačenika lako se obraniti ma kakvu god obuku… satelitske snimke… naoružanje… koordinaciju… financijsku… podršku oligarhije imali, jer istina je da – ne možeš lagati sve ljude sve vrijeme
uz 100%, 24/7 podršku svih MSM medija u US oligarhija mjesecima i godinama nije uspjela sakupiti podršku za napad na oslabljenu siriju, jer narod više nije glup kao što je nekad bio, uvijek ima lakovjernih… povodljivih… ali više nikada takvi neće biti večina, a ako druga strana ne želi da pleše tango i konfrontira se, ne želi da odgovara na provokacije, već jednostavno ignorira budale, onda oligarhija nema izlike za napad i rat
ti ne trebaš krenuti istim putem i gubiti ugled… povjerenje… poštovanje… i svakodnevno se sramotiti , i gubiti novac i plačati da bi se što više osramotio, kako bi na kraju sadisti-psihopate neodlučnima i naivnima mogli reći vidi svi su isti, pa daj se onda barem bori za svoje
osim toga čak i da gubiš, cilj nije postignut ako si poginuo, pobjeda je i povlačenje, pa čak i privremena predaja ako treba,
jer glavno je PREŽIVJETI kako bi se sutra mogao ponovno boriti ili barem sabotirati neprijatelja, i boriti se ponovno za godinu dvije kada ojačaš,
kad pogineš u bitci nisi postigao ništa osim poraza
a njih najviše boli kada ih ignoriraš, i sabotiraš im mogučnost za eskalaciju i sukob,
jesi li pobjedio kad razbiješ plačenika od mafijaša, a mafijaš može sutra kupiti i poslati 10 novih, ili kad izbjegavaš eskalaciju i sukob i sabotiraš mafijaša, preotimaš mu partnere i informiraš i obrazuješ njegove korisne-idiote, kako bi se borili za sebe a ne za mafijaša.
preventivni napad je laž i izlika lopova za napad, preventivni napad ne postoji baš kao ni drveno željezo,ili kamena voda
kad nekome poginu roditelj ili rođak, ili brat, on ide u rat čak i kad zna da je njegova država u krivu, a to ide u korist jedino oligarhiji, jer onda imaju izliku za nove sankcije i napade
DUBOKA ZABRINUTOST:
Krstari Crveni Križ i obradjuje bojna polja ?
Sukob bjesni,borbe teške .
Evo stiže Deripaska (a dže ti je maska ?)
pod rukom mu odskočna je daska.
Ginu ljudi,ginu avioni.
Artiljerac ulazi u jedanajsterac i arlauče :
Jerevane ne udaraj Baku !
Lavrov ukorio Baku :
Ali Baba ?
Logičan potez pošto su se obje strane našle u pat poziciji.
Azeri u ova dva tjedna nisu napravili nikakav znacajan pomak na frontu.
(Obje strane su imale ogromne gubitke!)
Puno će vas napisati iako su imali nadmoc u ljudstvu i potporu Turske.
Zar vi stvarno mislite da Armenci nisu imali potporu Rusije? Naravno da jesu.
Pa tko mislite da im je pomogao organizirati linije obrane i obskrbio sa svim potrebnim podatcima i logistikom.
Rusi to rade tiho pošto im nije interesu da se ispostavljaju zbog razlicitih interesa u regiji, dok je sa Turcima baš suprotno! Oni žele da svi vide da su oni ti koji će stati u obranu Islama ma gdje to bilo potrebno. Žele se pokazati da se i njih nešto pita kad je riječ o tom dijelu svijeta.
Koliko će dugo trajati mir ne znam, ali mislim da na žalost neće dugo, ali ako barem jedan dan prodje a da nitko ne pogine dobro je…
„ Rusi to rade tiho pošto im nije interesu da se ispostavljaju zbog razlicitih interesa u regiji, dok je sa Turcima baš suprotno!“
👍
Za Armene od Rusa nikad nista dobro.Izdaja na izdaju.
U ovom slucaju mozda i jest kako kazes, jer Rusima sigurno nije u insteresu velika Turska.
Pa tko mislite da im je pomogao organizirati linije obrane i obskrbio sa svim potrebnim podatcima i logistikom.
Nisi upoznat sa stanjem na Karabahu. Stotinama godina glavna djelatnost im je ratovanje.Od jermenskog carstva jedni su oni ostali neporazeni do dolaska rusa sa te strane Kavkaza. Sad ih malo ima na visoravni (oko 200.000) i svi su u uniformi. 30 godina se spremaju za rat i pomalo svercuju. Ostalih djelatnosti nema. Djecu od malena pripremaju za rat, a i geografija im ide na ruku. Azeri su poslednih godina radili pripreme za brzopotezni rat u kom bi za nekoliko dana slomili odbranu Karabaha i etnicki ga ocistili. Cak ni pomoc sa strane nije bila dovoljna da uspiju. Zato sad moraju ici na primirje ili na dugotrajan iscrpljujuci rat nalik iransko-irackom. Jermeni nemaju snage da slome azere toliko da im decenijama ne pada na pamet rat, pa je i njima najpametnije da idu na primirje.
Uz obod ruskih granica, uglavnom novonastale mlade države, neke su prvi put nastale tek nakon raspada SSSR-a. Ali u svakom slučaju, osamostalili su se prije manje od 30 godina.
Upravo u tim zemljama na Kavkazu Amerikanci uz pomoč Turske pokušavaju organizirati pučeve i ratove.
Razlog, te zemlje su ujedinjene oko Moskve.
“Zapad” to jest blok zemalja koje su neprijatelji Rusiji pokušava onesposobiti Euroazijsku i Carinsku uniju.
Ovaj blok zemalja prisiljava Rusiju da troši svoju energiju, živce i novac na rješavanje problema svojih saveznika.
Ne postoje takve slučajnosti da bi zaredom svi ruski susjedi imali ratove i pokušaje puča.
U tim zemljama, uz rusku granicu, su se dugo radili pripremni radovi.
I sad su odlučili punom parom sa svih strana udariti na Rusiju.
Armenci su imali neočekivane i enormne gubitke. Ni pod razno ne bi išli ni na kakve pregovore da nisu potučeni. Makro se iz Pariza oglašavao prijeteći Turskoj, Armenci tražili od Amerokenjaca da im objasne kakvim16-kama ih Azeri mlate odozgo, a dobro utvrđene linije su Azeri razbucali i podigli svoje zastave. Posredovanje Minsk grupe OEBSa nije imalo nikakvog rezultata već 25 godina. Ista grupa je betonirala šugave rezultate armenske agresije i zločina. Peskov je izjavio da se njihov sporazum sa Armenijom ne odnosi na Nagorno Karabah. U samoj Armeniji su se izdešavale smjene, a obavijesti o poginulima su sve više bivale dostupne javnosti. Poražena od azerske, armenska soldateska se svetila ciljajući civile u gradovima na dubini teritorije Azerbejdžana…. Pametnom dosta.?
Armenske snage su 27. septembra započele nove napade na naselja i vojne položaje Azerbejdžana, a azerbejdžanska vojska je odgovorila operacijom s ciljem oslobađanja okupiranih regija.
Od 1991. godine armenska vojska ilegalno okupira Nagorno-Karabah, međunarodno priznati teritorij Azerbejdžana.
Četiri rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i dvije rezolucije Generalne skupštine UN-a, kao i mnoge međunarodne organizacije, zahtijevaju povlačenje okupatorskih armenskih snaga iz Nagorno Karabaha i sedam drugih okupiranih azerbejdžanskih regija.
Zaboravio si reci da azeri nikad nisu imali drzavu i da nisu narod. Jos uvijek nisu formirana nacija. Problem je nastao kad su sovjetske unutrasnje linije postale granice. Karabah je administrativno pripadao toj sovjetskoj republici, ali imao je apsolutnu autonomiju. Ovaj rat nije od juce. Nastavljen je 1988. kad je Baku htio da oduzme autonomiju jermenima i da okupira Karabah. Prije toga ratovali su 1917-1921. ali i to je bio nastavak ratova i genocida nad jermenima koji traju storinama godina. Kod nas u Bosni vlada ljubav i bratstvo i jedninstvo u donosu na mrznju izmedju jermena i poturica. Tamo su slojevi visevjekovne mrznje.
Od sredine 18. vijeka Azerbejdžan je prošao kroz period feudalne podjele i bio je sastavljen od nezavisnih kanata. Gorn Karabah koji su naseljavali pretežno Azerbejdžanci je formirao dio azerbejdžanskog kanata Karabah koji je imao teritorije između Kure i Araza.
Kada se zbog svoje strateške i geopolitičke pozicije azerbejdžanski kanat umiješao u borbu koju su predvodili Rusija, Iran i Osmansko carstvo za sfere uticaja, neki azerbejdžanski entiteti su bili primorani da sklope vazalne sporazume da bi odbranili svoje interese.
Tako je pod ugovorom 1805.godine nezavisni azerbejdžanski kanat Karabah stavljen pod rusku vlast.
Kao rezultat rusko-iranskog rata 1804-1813.godine, i na osnovu mirovnog ugovora u Gulistanu i Turkmančaiu, kanat Karabah je zajedno sa Erivan i Nahčevan kanatima uključen u rusko carstvo. Upravo u tom periodu su Armeni počeli da se preseljavaju u region Nagorno-Karabah u Azerbejdžanu, koji je bio naseljen uglavnom Azerbejdžancima i potomcima drevnih Albanaca. Kasnije, 1836.godine, poslije drugog masovnog preseljenja Armena 1828-1829.godine, ruske vlasti su ukinule albansko- hrišćansku patrijaršiju i poklonile njenu imovinu armenskoj crkvi.
Nakon proglašenja Demokratske Republike Azerbejdžan-prve demokratske države na muslimanskom Istoku 28. maja 1918.godine, jedan od prvih koraka vlade je bio ustupanje grada Erivan (Jerevan) Republici Armeniji koja, iako je proglasila svoju nezavisnost, nije imala svoju zemlju. U tom periodu, vanjska politika Azerbejdžana je bila orijentisana ka razvoju prijateljskih i dobrosusjedskih odnosa sa Armenijom. Nažalost, planiranjem spajanja, Dašnak (prva armenska politička stranka) vlada Armenije je zatražila Nahčevan, Zangezur i Karabah koji su bili dio države Azerbejdžana, iako je armenska manjina Karabaha donijela odluku na njihovom Kongresu 1919.godine da ostane u sastavu Republike Azerbejdžan.
Armenske pretenzije prema navedenim prostorima izazvale su sukob i dovele do prvog rata sa Azerbejdžanom 1918-1920.godine. Azerbejdžanska nezavisnost je ugašena 28. aprila 1920.godine, poslije invazije 11. Crvene armije Sovjetske Rusije koja je proglasila Azerbejdžan Sovjetskom Socijalističkom Republikom. 1922.godine, Azerbejdžan SSR je formirao dio SSSR-a, u okviru koje je nezavisnost Republike bila formalnog karaktera. Kao odgovor na teritorijalne tvrdnje armenske SSR na sjednici od 5. jula 1921.godine, kavkaski biro KZ RCP je donio odluku da ostavi Nagorno-Karabah u okviru Azerbejdžana SSR, s obzirom da je to bila iskonska azerbejdžanska teritorija. Istovremeno, uzimajući u obzir interese lokalnog stanovništva Armenije, Vladi Azerbejdžana je predloženo da odobri široku autonomiju u Nagorno-Karabahu.
Jula 1922.godine, Centralni izvršni komitet Azerbejdžana je izdao dekret “O formiranju autonomne regije Nagorno-Karabah”. Ovom proklamacija uspostavila je norme i uzimajući u obzir interese građana armenskog državljanstva, Vlada Azerbejdžana SSR je formirala pokrajinu na teritoriji Azerbejdžana.
Hronologija sukoba od 1988. godine
Historija drugog armensko-azerbejdžanskog sukoba u 20. vijeku počela je u februaru 1988.godine, kada je Autonomna Regija Nagorno-Karabah donijela protivpravnu odluku o povlačenju iz Azerbejdžana i pridruživanju Armeniji.
Neustavne akcije separatističkih grupa u regionu Nagorno-Karabah koje su u suprotnosti sa međunarodnim pravom i tadašnjim sovjetskim zakonima bili su uvod za rasprostranjenu oružanu agresiju Armenije protiv Azerbejdžana.
Borbe između dvije strane počele su početkom 1992. godine, nakon što međunarodni napori za posredovanjem nisu urodili plodom.
Tokom vojnih operacija u regionu Nagorno Karabah, armenske vojne jedinice koristile su sofisticirano oružje. U februaru 1992.godine armenska vojska uspjela je da osvoji grad Khojali gdje su brutalno ubili oko 800 civila. U maju 1992.godine okupiraju i region Šuša. Nakon toga, vojne operacije proširile su se ka unutrašnjosti Azerbejdžana i na armensko-azerbejdžansku granicu, uključujući zonu Nahčivan. Tokom perioda rata, još 7 regiona Azerbejdžana, osim Nagorno-Karabah, je okupirano.
Armenija je uspjela okupirati više od 17,000 kvadratnih kilometara zemljišta, što čini 20% cijele teritorije Azerbejdžana. Također, ubijeno je više od 18,000 ljudi, a više stotina hiljada ljudi je protjerano.
Nakon etničkog čišćenja, Azerbejdžan je bio suočen sa ozbiljnom humanitarnom krizom.
Primirje, pod pokroviteljstvom Rusije, potpisano je u maju 1994. godine, a mirovni pregovori su se od tada vodili uz posredovanje Minsk grupe, tijela koje je formirala Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), a koju vode Francuska, Rusija i SAD.
2008. – Rezolucija UN-a
Nakon protesta, koji su uslijedili poslije armenskih izbora 2008. godine, izbili su najteži sukobi između etničkih Armena i azerbejdžanskih snaga.
Armenija je optužila Azerbejdžan da pokušava iskoristiti proteste u Armeniji, a Baku je optuživao Jerevan da pokušava odvući pažnju od unutrašnjih tenzija u Armeniji.
Nakon tih sukoba, Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je sa 39 glasova za i sedam protiv Rezouciju 62/243, kojom traži povlačenje svih armenskih snaga sa okupirane teritorije Azerbejdžana.
2010. – Razmjena vatre na granici
U zoni kontakta azerbejdžanskih i armenskih snaga iz Nagorno-Karabaha izbila je razmjena vatre.
Azerbejdžan je optužio armensku vojsku da je pucala na azerbejdžanske položaje u blizini nekoliko sela.
Izvještaji govore da su poginula tri azerbejdžanska vojnika, dok je jedan ranjen.
Od 2008. do 2010. godine, u različitim incidentima,u na obje strane su poginula 74 vojnika.
2011 –13. – Žrtve u novim sukobima na granici
Krajem aprila 2011. godine, u sukobima na granici, poginula su tri vojnika Nagorno-Karabaha, a 5. oktobra ubijena su dva azerbejdžanska i jedan armenski vojnik.
Te godine stradalo je ukupno 10 pripadnika armenskih snaga.
Sljedeće godine broj žrtava iznosio je 33 (19 azerbejdžanskih i 14 armenskih vojnika), a u nekim izvještajima navodio se i veći broj.
2014: Obaranje helikoptera
Do 20. juna broj žrtava u nekoliko incidenata iznosio je 16, a do 2. augusta, azerbejdžanske vlasti potvrdile su smrt osam vojnika.
U novembru je azerbejdžanska vojska oborila helikopter snaga Nagorno-Karabaha.
Ta godina je za armenske snage bila najteža, sa 27 mrtvih vojnika, dok ih je Azerbejdžan izgubio 34 vojnika.
2015. – Sporadične borbe
Te godine ubijena su 42 armenska vojnika, kao i pet civila, a Azerbejdžan je izgubio 64 vojnika.
Borbe su vođene u januaru, junu, augustu, septembru, novembru i decembru.
2016. – Četverodnevni rat
Tokom januara i februara bilježene su nove žrtve, a od 1. do 5. aprila, u žestokom borbama na granici Nagorno-Karabaha, poginulo je 88 armenskih vojnika.
Broj mrtvih na drugoj strani kretao se od 31 do 92, u zavisnosti od izvještaja.
Tokom borbi oboren je jedan azerbejdžanski helikopter, 13 dronova i uništen jedan tenk.
2020. – Stanje rata
Nakon višegodišnjih manjih incidenata, u julu 2020. desio se sukob kod Tavusha, u kojem je ubijeno 13 azerbejdžanskih vojnika te pet armenskih vojnika.
Dvadesetsedmog septembra, nakon novih incidenata u Nagorno-Karabahu, Armenija je proglasila ratno stanje i mobilizaciju.
Istog dana to je učinio i Azerbejdžan.
Da im sve argumente svijeta navedeš oni bi glavu okrenuli i slijedili svoje zablude. Neistina im je draža. Njima su zločinci na pijedestalu svetaca.
Ima ljudi koji poznaju malo vise od toga sta pise na Wikipedii.
Onako rekoh da se to malo pogleda i s druge strane,posto danas nista nije crno bijelo.
I malo je ipak previse da tih 150000 zauzme skoro 20% teritorije jedne zemlje i pokusa otici onako hladno.
Kako god da je bilo prije(a kad bi poceli se vracati unazad po nekima bi dosli do iskopavanja arheoloskih i trazenja kostiju majmuna kao pretka covjeka i teritorija na kojem su zivjeli)sada je jasno svima da je Azerbejdzan drzava ciji je dio i G.Karabah po svim rezolucijama i medjunarodnim ugovorima.
Ne zelim pominjati ni Jugoslaviju,ni Kosovo,ni Kurde niti ikog drugog.
Jednostavno je ovdje detektovati stanje.
150000 ljudi zive gore i trebaju imati jednu dobru vrstu kulturne i vjerske autonomije u okviru Azerbejdzana a ne nikako otcijepiti tih 12% i plus citav pojas koji od G.Karabaha gravitira Armeniji od 7-8%.
Ne znam da li bi ijedna zemlja na svijetu to dopustila.
Ostavimo ruse i turke i praproslost.
Inace srusice se sve na ovom svijetu i nastace opci haos koji ce unistiti zivot na Zemlji
Same pusti medjunarono pravo i UN. To vise ne postoji, to je sruseno. Azeri ponovo pokusavaju da se docepaju visoravni koju nikad nisu naseljavali, a ne vide da se Iran sprema da ih pripoji. Ne vide da su korisni idiot Londona, Erdogana i Izraela. Iran bice prinudjen da se ukljuci u igru.
Tvoji jadni mokri snovi
Za razliku od tebe tamo ne navijam i nemam favorita. Izvadi glavu iz pijeska i obrati paznju na iransko cutanje i gomilanje vojske duz granice sa Azerbejdzanom. Kad bi pored turskih pratio i ostale medije vidio bi sta se desava.
Cuuj…Hazari nisu nikad bili narod…pa ti si smjesan…ali veima smjesan!
Jadno rezonuješ
Prema najnovijim vijestima
EU pod vodstvom Njemacke planira izvrsiti pritisak na sve clanice unije da se uvedu sankcije na devet ruskih drzavljana.
Da im se zamrznu racuni u EU bankama i da im se zabrani ulaz u EU.
Ja da sam na mjestu ruskog predsjednika bi svakom Rusu koji dodje na udar EU/NATO dao titutlu viteza i stim posebne privilegije kao sto radi engleska vlast.
Dakle te sankcije su beznacajne, vise nemaju s cime udarati po Rusiji.
To je kao kad neki idjot udara golim k* po kamenu, vise stete napravi sebi nego kamenu.
Vise su prolili mrznje i propagande nego sto ce ove sankcije naskoditi Rusiji.
My message to EU/NATO buzz off.
na krivo mjesto napisao post, sorry
A ja da sam na mjestu Putina molio bih Merkelovu da ovakve sankcije uvodi svakih 7 dana dok svi rusi ne vrate racune u RF. Merkelova je zasluzila orden kod Kremlja zbog svih ovih sankcija (recimo orden za razvoj poljoprivrede prvog reda).
podrška Azerima do oslobođenja zemlje od armenskih separatista i terorista!
Armeni su imali nešto gubitaka u tehnici ali azeri su imali strahovite gubitke u ljudstvu tako da su morali pristati na primirje.
.
ne laži..armeni su pušioničari, sad im je putin izgleda spasio separatističko dupe da ih azeri ne sravnaju sa zemljom i nametnuo primirje
Armenija nije zvanicno u ratu. Arkstakh je u ratu.
Međutim Azeri su imali višestruko veće ljudske gubitke od Armenaca. Tu je problem i zato su Azeri pristali na primirje.
Lupas….Armeni su 40 posto tertorije izgubili….provjereno!
armeni su separatisti i agresori na azerjebejdžan
Primirje će trajati par dana dok se stabiliziraju linije dovuku municiju i ostale ratne potrepštine uključujući svježe snage za nastavak borbi,Erdoganu neodgovara trenutno stanje pa će vjerovatno oni inscenirati nastavak borbi,
ne odgovara ni azerbejdžanu da se rat zaustavi kad im armeni uzurpiraju već desetljećima zemlju i ne prihvaćaju azerbejdžanski suverenitet nad azerbejdžanskom regijom nastanjenom armencima..bolje da se ratom rješi za svagda ćije je ćije pa ko je jači azeri ili armenski separatisti, nek se pokaže na bojnom polju.
Mir je jedino trajno rješenje a Rusija jedina radi na tome. Ali rat će se možda i nastaviti.
Ovo primirje nije riješilo ništa – naziva ga se humanitarnim. Armenci su zapostavili osuvremenjavanje vojske – da sam na njihovom mjestu povukao bih se iz Karabaha, ali bih zadržao dio Azerbajdžana , između same Armenije i Karabaha, jer je tu Armenija najtanja, pa bi lakše bilo u budućnosti braniti taj dio ako Erdo poželi turkijsku verziju šijitskog polumjeseca.
Azeri imaju energente, agresivnog političkog i logističkog pokrovitelja Erdum, tako da je samo pitnaje vremena kada će ovo opet buknuti.
Rusija prodaje oružje svakome, pa mora ovo raditi u rukavicama, a i sankcije protiv njih nisu za zanemariti.
Isto ih Azeri yebu ko male majmune…
https://www.youtube.com/watch?v=_FDvA6PaR3I&feature=emb_logo
https://www.youtube.com/watch?time_continue=48&v=bNoPM5T6qoE&feature=emb_logo
Znakovita je izjava predsjednika Putina. Ukoliko se napadne Armenija mi ćemo se umješati u sukob. Vrlo mudra izjava koja implicite priznaje pravo Azerbeđanu na povrat Nagorno Karabaha. Naime, NK je službeno teritorij Azerbeđana i nikome nije u planu napasti Armeniju u njezinim priznatim granicama. Tragedija je ta što će ginuti ljudi zbog posesivnih ambicija političara koji jedino generiranjem kriza mogu ostati na vlasti.
Nije ti dobro tumacenje. Putin je rekao daje za mirno razresenje sukoba, sto znaci da Baku ima pravo da nastavi mirovne pregovore, a ne da ratuje sa okolnim zemljama.