Kina minira Trumpove sankcije protiv Irana, ali nuklearni ultimatum Teherana za EU ostaje

Istog dana kada je iranski ministar vanjskih poslova Javad Zarif otputovao u Peking na razgovore o “regionalnim i međunarodnim pitanjima”, kineski naftni tanker “Pacific Bravo” je otplovio na istok, nakon što je na iranskim terminalima u Perzijskom zaljevu utovario oko 2 milijuna barela iranske nafte.

Prema analizi agencije Tanker Trackers, “Pacific Bravo” je kao odredište trenutno naveo Indoneziju, ali je tanker nedavno kupila financijska institucija Kunlun u vlasništvu kineske državne tvrtke CNPC. Tanker Trackers vjeruje da je krajnje odredište iranske nafte Kina. “Pacific Bravo” je prvi naftni tanker koji pun iranske nafte plovi prema inozemnim kupcima od kada je Trumpova administracija ukinula “izuzeća” za kupnju za osam zemalja kupaca iranske nafte.

Ukidanje “izuzeća”, koje je šokiralo svjetsko tržište nafte, dio je velike eskalacije Trumpovog “maksimalnog pritiska” na Iran. Kupnja iranske nafte u odsustvu “izuzeća” izlaže riziku od američkih sankcija tvrtke uključene u transakciju, uključujući brodovlasnika, rafinerije i banku. Svi koji su uključeni u trgovinu se mogu naći na udaru sankcija američkog ministarstva financija, što je moguće zbog veza koje bi ta poduzeća mogla imati s američkim financijskim sustavom.

Banka Kunlun je dugo bila financijska institucija koja je služila kao središte za kinesko-iransku bilateralnu trgovinu, što je uloga zbog koje ju je sankcionirala Obamina administracija. Kako je već bila na crnoj američkoj listi, Banka Kunlun je prestala s aktivnostima vezanim za Iran početkom svibnja, kada su ukinuta takozvana američka izuzeća za osam uvoznika iranske nafte. No, ruta plovidbe tankera “Pacific Bravo” ukazuje na promjenu politike Pekinga i kupnja iranske nafte će biti dio odmazde za američke sankcije. Podsjetimo da je dio Trumpovih zahtjeva za uravnoteženjem američko-kineske trgovine bio i onaj povećanoj kupnji američkih energenata, što se neće dogoditi bez obostrano prihvatljivog trgovinskog sporazuma između Kine i Sjedinjenih Država.

Trgovina između Kine i Irana je vidno pala od ponovnog uvođenja sekundarnih sankcija Sjedinjenih Država Islamskoj Republici u studenom, prošle godine. Pad trgovine koincidira i s “primirjem” u trgovinskom rat kojeg su na summitu skupine G20 dogovorili kineski vođa Xi Jinping i američki predsjednik Donald Trump, a to je “primirje” prekinuto 10. svibnja povećanjem američkih carina na uvoz iz Kine.

Stoga se može zaključiti da je pad trgovine između Kine i Irana bio znak da je kineska vlada ekonomske odnose s Iranom odlučila podrediti mnogo važnijem pitanju trgovinskih pregovora sa Sjedinjenim Državama. Ali od tada nije došlo do pomaka u trgovinskim pregovorima, za koje američki pregovarački tim kaže da ih neće ni biti, ako Kina ne poruči da pristaje na tražene ustupke. Peking je već odgovorio kako neće trgovati sa svojim nacionalnim interesima.

Tako je ovaj tjedan predsjednik Trump najavio planove za uvođenje carina za dodatnih 300 milijardi dolara kineskog uvoza u SAD, kao i kaznene mjere protiv kineskog telekomunikacijskog diva Huawei, koji je bio navodno kršio sankcije protiv Irana. Iako svojim držanjem kineski dužnosnici to ne pokazuju i na konferencijama za novinare daju kratke i precizne izjave, bez ulaženja u pojašnjenja, jasno je da su izjave američkih visokih dužnosnika i Trumpa razljutile Kinu, koja je obećala kontranapad.

Prošli tjedan je glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Kine, Geng Shuang, izjavio novinarima “kako se Kina odlučno protivi jednostranim sankcijama protiv Irana“. No, do sada je bilo malo dokaza da je kineska vlada poticala svoje tvrtke da ih ignoriraju ili izbjegnu američke sankcije u interesu trgovinske razmjene s Iranom.

Iako će kineske multinacionalne tvrtke, zbog opasnosti za svoje globalno poslovanje, vjerojatno ostati oprezne u poslovima s Iranom, očigledna odluka Kine da koristi državna poduzeća za kupnju iranske nafte je izravan i vrlo značajan izazov američkim sankcijama.

Ranije ovog tjedna je Trumpov komercijalni savjetnik Peter Navarro za Financial Times naveo aktivnosti Kine koje krše američke sankcije nedavno nametnute iranskoj metalurškoj industriji.

S tim porukama je Trumpova administracija onemogućila Kinu da trgovinski rat sa Sjedinjenim Državama odvoji od neslaganja zbog iranskih sankcija. Za Teheran bi se odluka Kine da nastavi kupovati iransku naftu mogla pokazati ključnom u borbi protiv kampanje “maksimalnog pritiska” Trumpove administracije.

Neuspjeh Europe, Kine i Rusije, koji su i dalje dio nuklearnog sporazuma s Iranom, naveo je Teheran da najavi kako će u roku od 60 dana početi smanjivati provedbu obveza iz  Zajedničkog akcijskog plana djelovanja (JCPOA).

Iranska izjava je snažno zabrinula europske dužnosnike koji su pozvali na nastavak poštivanja obveza iz nuklearnog sporazuma. Međutim, ajatolah Sayed Ali Hamnei je rekao kako sporazum nema smisla ako će samo Iran ispunjavati svoje obveze, a da to čini je potvrdila i Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), koja je u Iranu od 2015. provodila najsveobuhvatniji proces provjere nuklearnih aktivnosti u svojoj povijesti.

U privatnim izjavama europski dužnosnici priznaju da je odluka Trumpove administracije da ukine izuzeća iranskim kupcima nafte bila ozbiljna eskalacija na koju je Iran bio prisiljen odgovoriti. U Europi upozoravaju kako ekonomski pritisci potiču političku opoziciju nuklearnom sporazumu u Teheranu i jača tvrdolinijaše u vojsci, parlamentu i među ljudima iz okruženja vrhovnog vođe ajatolaha Hamneija.

U novonastalim uvjetima su europski dužnosnici, koji sami ne mogu donijeti slične odluke, pozvali svoje kineske i ruske kolege da što je moguće više podrže bilateralne gospodarske veze s Iranom. Isporuka oko 2 milijuna barela iranske nafte Kini tankerom “Pacific Bravo” mogao bi biti samo prvi korak u tom procesu.

Ono što nam Iran ne želi reći

sad iran

U uvjetima kampanje “maksimalnog pritiska” Trumpove administracije na Iran je posebno zanimljivo pratiti inače mnogima dosadne vijesti iz ekonomije, pa tako i iranske. Tako je otprilike u isto vrijeme kada je tanker  “Pacific Bravo” s iranskom naftom krenuo put Kine izjavu za medije dao generalni direktor najveće svjetske tvornice metanola, izgrađene u provinciji Bushehr, Foad Jaberi, koji je rekao da je za rad spreman pogon koji će tvornici omogućiti proizvodnju 7000 tona metanola dnevno.

Generalni direktor tvornice, Foad Jaberi, odbacio je zabrinutosti zbog buduće prodaje proizvoda tvrtke zbog američkih sankcija.

“Ne morate brinuti za prodaju naših proizvoda”, rekao je kratko Foad Jaberi novinarima.

Visoka dodana vrijednost proizvodnje u petrokemijskim postrojenjima i pristup Irana jeftinim sirovinama su u posljednjih nekoliko pomogli iranskoj petrokemijskoj industriji godina da doživi visok rast. Iran je još uvijek daleko od svog stvarnog statusa u svjetskoj petrokemijskoj trgovini. Međutim, do ožujka 2018. je već izvozio petrokemijske proizvode vrijedne oko 12 milijardi dolara godišnje.

Trenutno u Iranu postoji 54 petrokemijske tvornice koje opskrbljuju 53,6 milijuna tona petrokemijskih proizvoda. Oko 30,7 milijuna tona proizvoda je spremno za prodaju, a ostatak se troši između postrojenja.

Osim toga, 34 petrokemijska projekta rade s oko 20% kapaciteta, a bit će dovršena do ožujke 2022. godine i tada će petrokemijska proizvodnja narasti na oko 75 milijuna tona, potvrdila je Iranska nacionalna petrokemijska tvrtka (NPC), koja planira dovršiti petrokemijski proizvodni lanac u jugozapadnoj provinciji Bushehr. Čak i bez izgradnje novih petrokemijskih projekata, količina proizvodnje s postojećim postrojenjima će do ožujka 2026. godine premašiti 100 milijuna tona.

Među petrokemijskim projektima koji počinju raditi sa 100% kapaciteta je najistaknutija petrokemijska tvornica “Kaveh Methanol” koju vodi Foad Jaberi.  Ovu je tvornicu izgradio domaći privatni sektor i može proizvesti 7000 tona metanola dnevno, što je čini najvećom tvornicom te vrste u svijetu.

Tvornica “Kaveh” zauzima površinu od 220 hektara u blizini grada Dyer u pokrajini Bushehr. U 2017. godini počeli su raditi različiti odjeli tvornice, a sada je cijela tvornica spremna za rad. Još jedna izvanredna karakteristika ove tvornice je da je opremljena najvećom jedinicom za pretvaranje prirodnog plina u sintetski ili plavi plin koji služi kao sirovina u industriji sinteze organskih spojeva, kao gorivo kod zavarivanja, za proizvodnju stakla i u drugim industrijama gdje je potrebno razviti visoku temperaturu.

Gdje su kupili tehnologije i tko će biti kupci njihovih proizvoda, direktor tvornice Foad Jaberi nije rekao, osim što ne brine za plasman svega što tvornica uspije proizvesti.

Iranska nacionalna petrokemijska tvrtka (NPC) je navela da u pokrajini Bushehr namjerava napravili veliki proizvodni petrokemijski lanac. “Kaveh Methanol” radi punim kapacitetom, a drugi projekti su u izgradnji.

“Razvijanje srednjih i malih projekata u pokrajini Bushehr je dugo bila strategija za NPC. Završetak različitih faza plinskog polja Južni Pars je osigurao sirovine za petrokemijska postrojenja koja u regiji, što će dovesti do povećanja proizvodnje”, kazao je Ali Mohammad Bossakzade, direktor projekata pri NPC.

Procjenjuje se da ogromno polje Južni Pars, kojeg Iran dijeli s Katarom u Perzijskom zaljevu, sadrži značajnu količinu prirodnog plina, oko osam posto svjetskih rezervi ili oko 18 milijardi barela kondenzata.

Čini se da je od 1979. godine Iran u nekoliko desetljeća pritiska i sankcija uspio razviti mrežu nepoznatih poslovnih veza koji će zemlji osigurati ne samo preživljavanje, nego i gospodarski rast u uvjetima sankcija. Odluke poput kineskog odbijanja američkih sankcija i  da ponovno krene uvoziti iransku naftu će samo pomoći Iranu da prebrodi pritisak, koji je osmišljen da u zemlji uzrokuje nestašice, glad, prekid isporuka struje i vode, “što bi potaknulo Irance na pobunu protiv teokratskog režima”, kako kažu u Washingtonu. Međutim, vijesti iz iranske ekonomije i odluke Kine i Rusije ne sugeriraju na razvoj takvog scenarija.

Uljudni “nuklearni ultimatum” Irana

Nuklearno postorjenje Arak Iran

Kao što smo naveli, Iran je Zapadu dao “nuklearni ultimatum” od 60 dana za ukidanje sankcija u zamjenu za očuvanje nuklearnog sporazuma. Teheran je zahtijevao od Zapada da u 60 dana jasno definira postoji li nuklearni sporazum ili ne? Ako je odgovor da, onda obveze iz njega strogo moraju ispunjavati sve strane. Ako ne, zašto bi ih onda poštivao Iran?

Prije ili kasnije je kap morala preliti čašu i taj je dan došao. Iran je službeno obavijestio Europsku komisiju i vlade četiriju zemalja, Njemačke, Velike Britanije, Kine i Rusije, da uvodi moratorij na ispunjavanje uvjeta nuklearnog sporazuma.

Teheran je detaljno izvijestio Federicu Mogherini o svojoj odluci, a obavijesti su poslane i veleposlanicima Njemačke, Velike Britanije, Kine i Rusije. Poručeno je da Teheran neće poštivati ograničenja u rezervama urana i teške vode.

Islamska Republika postavila je vrlo logično pitanje. Ako se točno pridržava uvjeta sporazuma, zašto onda jamci dogovora ne poduzimaju odlučne mjere za ukidanje jednostranih američkih sankcija? Ne mogu? Zašto onda Iranu ne nadoknade štetu? Je li šteta samo novac i želi li itko obratiti pozornost na iranski problem? U tom slučaju, nuklearni sporazum je što…? Barem za Iran.

Dakle, iranska vlada je dala svjetskoj zajednici 60 dana da predstavi jasno rješenje problema. Nakon toga će Teheran početi postupno odbijati zadane uvjete. Do sada govorimo samo o dvije točke. Iran će prestati izvoziti višak obogaćenog urana i teške vode koje proizvede nacionalna nuklearna industrija. Također će se nastaviti modernizacija reaktora u Araku, koja je zaustavljena s namjerom da se tehnički onemogući proizvodnja plutonija za oružje.

Jedan od ključnih uvjeta sporazuma o nuklearnoj energiji iz 2015. je bio smanjenju akumulirane količine obogaćenog urana na 300 kg. Nadalje, odbijanje obogaćivanja urana iznad razine od 3,67% sljedećih 15 godina, obzirom da je ovaj postotak pogodan kao gorivo za nuklearne elektrane, ali ne dopušta uporabu u nuklearnim bojevim glavama. Postavljeno je i ograničenje za kapacitete obogaćivanja, posebno broja operativnih centrifuga.

Tako bi zemlja mogla provesti sve projekte u nuklearnoj energiji i medicini, ali ne bi mogla proizvoditi svoje nuklearno oružje. Dakle, složena geopolitička ravnoteža na Bliskom istoku ostala bi nepromijenjena. Iranci su se složili s tim, ali u zamjenu za ukidanje ekonomskih sankcija koje je ranije nametnula svjetska zajednica, osobito u pogledu ograničenja izvoza nafte i odmrzavanja iranske imovine u Sjedinjenim Državama.

Povlačenje Sjedinjenih Država iz sporazuma je stvorilo situaciju u kojoj su u sporazumu formalno ostali EU i četiri druge zemlje zasebno. To jest, sporazum i dalje djeluje, Iran ga se pridržava, ali ostaje pod sankcijama zbog kojih je samo izvoz nafte pao za više od 35%, a vrijednost riala za 60%. Mike Pompeo procjenjuje gubitke Irana od sankcija na 10 milijardi dolara godišnje.

Uvođenje američkih sankcija protiv Irana smanjilo je godišnje prihode od nafte s prethodne razine od 50 milijardi dolara za više od 10 milijardi dolara, izjavio je u ponedjeljak američki državni tajnik Mike Pompeo.

“Prije nametanja sankcija su iranski prihodi od prodaje nafte dosegli 50 milijardi dolara godišnje. Danas, prema našim izračunima, naše sankcije su lišile režim znatno više od 10 milijardi dolara”, rekao je Pompeo u razgovoru s novinarima. Istodobno je kazao kako “novac od nafte” čini oko 40% prihoda iranske vlade, iako je točna brojka 30%.

U početku su se Iranci nastavili pridržavati uvjeta, oslanjajući se na izjave Europske unije o pokretanju posebnog sustava naplate za poslovanje s Iranom. Ali vrijeme prolazi i stvari su ostale iste. Brojne vodeće europske tvrtke, poput Totala, pod prijetnjom sankcija su napustile Iran, napustivši čak i prethodno ostvarena ulaganja.

Tako je Teheran zahtijevao da se jasno definira postoji li nuklearni sporazum ili ga više nema? Ako je odgovor da, onda obveze prema njemu striktno moraju ispuniti obje strane. Ako je odgovor ne, zašto bi ga se Iran pridržavao?

Logično je pitanje – što sad? Razvoj događaja teoretski gura Europu da produbi rascjep sa Sjedinjenim Državama i povrati svoj geopolitički subjektivitet. Ne radi se samo po pitanju Irana.

Nedavni potez američkog državnog tajnika da otkaže prethodno dogovoreni sastanak s Angelom Merkel u Berlinu, jasno pokazuje pravi odnos Amerike prema europskim saveznicima općenito, a prema Njemačkoj posebno. Europska unija se suočava s mogućnošću da postane zapuštena američka ekonomska kolonija za pljačku. No, može li se Europa učinkovito suprotstaviti Sjedinjenim Državama, veliko je pitanje.

Iran čeka daljnji razvoj i razradu strategije, gospodarske i geopolitičke. Moguće je da će se pogoršati sukob s Izraelom, čija se državna strategija prvenstveno temelji na dominaciji sile u regiji.

Iako to službeno ne  priznaje, Tel Aviv ima svoje nuklearno oružje. Izraelska vlada ukazuje i na spremnost da ga upotrijebi, “ako to bude smatrala potrebnim”.

Teheran dobro razumije kome su te poruke upućene. Stoga je njegova želja da stekne vlastito nuklearno oružje logična i razumna.

Iranci već imaju projektile koji su sposobni nositi nuklearne bojeve glave.

Još u rujnu 2013. su na paradi u čast 33. obljetnice početka iransko-iračkog rata, pokazali su 12 raketa Sajdžil i 18 raketa Gadr, dometa do 2000 kilometara, koje mogu doseći  ne samo Izrael, već i Egipat, gotovo cijeli teritorij Indije i doći do Taškenta.

Fajr-5

FOTO: Fajr-5

Najnapredniji od trenutno poznatih iranskih raketa je Fajr-3. Ova balistička raketa srednjeg dometa koristi napredne motore i ima domet od najmanje 2000 kilometara. Prema nekim izvorima, raketa Fajr-3 ima domet do 2500 km. Kao i druge balističke rakete srednjeg dometa, Fajr-3 je opremljen inercijskim sustavom za navođenje. Nosivost rakete je tri bojeve glave s pojedinačnim usmjeravanjem. Poznato je da je sredinom prošlog desetljeća Iran proveo nekoliko testnih lansiranja nove rakete Fajr-3. Do sada je nova raketa sigurno usvojena i masovno se proizvodi. Broj sastavljenih proizvoda ovog modela procjenjuje se na nekoliko desetaka i možda ne prelazi 100 jedinica. Ipak?!

Stvari su vrlo jednostavne. Ostaje im samo stvoriti odgovarajuću bojevu glavu i ravnoteža snaga u regiji će se nepovratno promijeniti, uz predvidljive vrlo loše izglede po neke aktere.

Međutim, ograničeni broj neispunjavanja uvjeta iz nuklearnog sporazuma govori da Teheran nema želju odmah i po svaku cijenu pokrenuti ubrzati utrku u nuklearnom naoružanju. Potrebno je izgraditi nuklearni štit za zemlju, ali bez fanatizma, koji nikada nije bio iranska karakteristika. Razvijanje konvencionalne ekonomije je puno važnije. Uključujući po cijenu zaustavljanja tempa nacionalnog vojnog nuklearnog programa. Ali ako za ovaj ustupak Iran ne dobije dogovorenu naknadu, onda će ispunjenje ograničenja iz ugovora izgledati kao kapitulacija iranske vlade pod pritiskom Zapada, što je apsolutno neprihvatljivo za bilo koju državu koja poštuje samu sebe.

Prijeti li praktična provedba ultimatuma Bliskom istoku? Neka sada Europa pokaže koliko joj uistinu treba mir u toj regiji. Neka pokaže svoju sposobnost da ga  može jamčiti, inače će Iranci neizbježno potražiti jamce u drugim zemljopisnim područjima.

Odbrojavanje je počelo…

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Bob Rock
Gost
Bob Rock

Prava je istina da je Iran prepušten sam sebi, bez pravih saveznika!
Nitko se ne želi kačiti s Amerima mada svi znaju da je mrcvarenje jedne države od strane međunarodne zajednice zločin protiv čovječnosti ali sve boli kifla!

ribar
Gost
ribar

usa je sila na zalasku i nikako ne može nauditi iranu koji ima kulturu staru tisućama godina koji je uz to i raketna velesila
osim toga iran se dedolarizirao
perzija je to pametni su oni

Gott mit uns!
Gost
Gott mit uns!

Upravo to, židovski lobi je u svijetu prejak i svi su okrenuti ka blokiranju Irana jer oni na to gledaju kao na sveti rat. Židovi imaju tisučljetni san izgradnje Solomonog hrama na Brdu hrama, na mjestu gdje se nalazi dzamija Al Aksa. Jedini prepreka ka izgradnji toga hrama im je Iran. Dakle ovdje se ne radi samo o ekonomskim interesima kao sto je to bilo u Libiji i Iraku već o njihovom svetom ratu. Čak bi i Putin ustuknuo, međutim Putin zna ako padne Iran da je Rusija sljedeća.

Sir Oliver
Gost
Sir Oliver

100% istina

Teheran
Gost
Teheran

Istina je da Iran i Kina imaju strateško savezništvo već desetljećima, no svejedno postoje “stručnjaci” koji misle da se takve veze mogu raskinuti preko noći, uz par diplomatskih posjeta i trgovačkih beneficija. Kako da ne.

Lucija
Gost
Lucija

“…Potrebno je izgraditi nuklearni štit za zemlju, ali bez fanatizma, koji nikada nije bio iranska karakteristika. Razvijanje konvencionalne ekonomije je puno važnije”.
Ne bih se složila. Primjer Libije. Ali i još nekoga. Jugoslavije.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Ne mora biti nuklearni štit, Iran je dovoljno jak za konvencionalnu obranu. Sad su karte otvorene. Ili će EU poštovati sporazum, kao Rusija i Kina, ili Iran pravi nuks, pa neka se misli tko mora. Iako osobno držim da im ništa nuklearno ne treba. Palestinci, Hezbollah, dobar dio Sirijaca, irački Kata’aib Hezbollah i Hashd snage, plus sam Iran su sila koju se ne smije napasti bez izračuna gubitaka od barem 10% u ljudstvu i tehnici, a to SAD i Izrael sebi ne mogu priuštiti. Usput, Iranci ne razmišljaju samo o novcu, što je u startu pogrešan pristup.

burt
Gost
burt

u slučaju napada na Izrael oni će izvršit invaziju na Libanon i Siriju, Nasrallah će biti ubijen a Assad srušen s vlasti, Huothy će biti napadnuti i poraženi a ako iračke milicije napadnu američke vojnike i oni dolaze pod udar američke avijacije

Riddick
Gost
Riddick

Kako lako sve to izgleda u tvojim komentarima, samo nikako da se ista ostvari u stvarnosti od tolikih tvojih predvidjanja ovde, predvideo si smenu Madura Asada Putina Nasralaha Iranskog rukovodstva poraz Novorusije …

burt
Gost
burt

da, to je samo moguća teorija, nije to najava da će tako biti

Riddick
Gost
Riddick

To si u pravu, sve je moguce mada mislim da je veoma mala verovatnoca takvog ishoda.

Lucija
Gost
Lucija

E, danas ga zbilja pretjera…

Roky
Gost
Roky

burt, koji si ti razred hahahaah

Tink
Gost
Tink

Zao mi je tog drevnog naroda i njihove drzave, stojim na stanovistu da nece biti velikog sukoba, mozda iz te moje zelje da se jedna takva nacija ne suoci sa razaranjem i stradanjem stanovnistva. Mi smo te “milosrdne andjele” osetili pa znam o cemu pricam. I sami americki generali navode da su u ratu sa skracenom Jugoslaviom vojnicki izgubili rat, u smislu da vojnicki ciljevi nisu ostvareni(naravno geostrateski nisu ni bili upitni znajuci disproporciju sukobljenih strana) jer za 72 dana gotovo neometanog bombardovanja nisu unistili ni 5% vojnog potencijala. Iran je daleko ozbiljnija zemlja od Jugoslavije i moze naneti ozbiljne gubitke i Amerikancima i Izraelcima, medjutim po koju cijenu. Ako im drzava bude devastirana i unazadjena to ce biti pirova pobeda. Ne verujem da je p.v.o. Irana sposoban da zastiti zemlju od ozbiljnog razaranja(jako bih voleo da nisam u pravu).Oni imaju S300, ali koliko raketa na sistemima imaju, ovo su logicna razmisljanja bez strasti. Izrael godinama ceka ovakvu sansu da vrate Irance trideset godina unazad i ako je dobiju udarice svim snagama, to Iran nece moci zaustaviti.O kopnenoj invaziji niko ne razmislja niti kod sadista postoje resursi, ali da lansiraju vise hiljada raketa mogu. Tako da zarko navijam da ne dodje do rata i razaranja jedne drevne drzave.

Lucija
Gost
Lucija

Tink
Naravno da pričamo o raketama.
Naravno da nema ništa od kopnene invazije…u početku.
Naravno da nema neprobojne pvo.
Ali to vrijedi ZA SVE PVO. Pa ako krenu rakete iz Izraela, Iran će – uzvratit. I pogodit. Zato što će ‘Iron dome’ biti zabavljen ‘saturacijskim raketiranjem’. Ovaj put ne samo Hamasa. Neznam što im radi onaj Thad i koliko su dobili pred par mjeseci…
A mogli bi se malo ‘zabunit’ pa koju poslat prema SA. Kralj Salman sazvao dva samita za 30.5. u vezi s onim napadima…
Pa da vidimo hoće li nafta za 20% koliko su planirali…ili 45%?
Netko će se mučit, nisu dovoljne sankcije, a drugi u blizini uživat i povećavat zaradu? Neznam, ovaj put..

Tink
Gost
Tink

Postovana Lucija, ako Vi kazete da se Iran moze odbraniti, ja tu nemam sta dodati, mozda imate neka saznanja koja moja malenkost nema. Ja raspolazem podacima koja su svima ostalim dostupna a i bez njih zdravorazumski pokusavam da sagledam stanje. Evo da Iranci sto je malo verovatno potope nosac aviona Amerikancima i sta, to bi stvarno bio velik udarac za manijake, ali pitam da li bi sa tim Iran pobedio. Da recimo Hezbolah zaspe Izrael sa raketama, da li ce Izrael kapitulirati, nece. Bice zrtava,rusenja ali sve ogranicenih razmera. Ponovo pitam ,da li je to dovoljna satisfakcija za ono sto bi Iran doziveo. Naravno vi kad budete napadnuti ne preostaje vam drugo do da se svim silama suprotstavite agresoru, opet ono ali, koliko efikasno da ostanete funkcionalni. Licno bih dosta toga zrtvovao da docekam kraj ovim ubicama, medjutim treba i u zeljama biti realan, pocetak njihovog kraja je nastupio, samo potrajace to, koliko niko ne moze reci sa sigurnoscu.

Lucija
Gost
Lucija

Well, nemojmo zavoraviti i jednu sitnicu.
I Iran i Rusija su izvoznici nafte…svaka država ima svoje interese.
Zato je Kina ‘prirodniji’ saveznik Irana. A i Kina ima svoje interese. Lijepo su držali Iran ‘na ledu’ za vrijeme trgovinskih pregovora s SAD.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Lucija, Rusi uzimaju iransku naftu godinama, rafiniraju je i prodaju kao svoju. nema “sukoba interesa”. Trgovina “nafta za hranu” traje od sankcija prije 2015. Iran Rusima naftu, oni njima “hranu”, možda i tehnologiju za koji projektil srednjeg dometa i slično, nitko ne zna što točno dobivaju zauzvrat. Kao ovo s najvećom tvornicom metanola u svijetu. Kako sad to, a nemaju pristup tehnologijama i kupcima?

tedi
Gost
tedi

SADe zna da se ugrozeni pod sankcijama,trougao,.Rusija-Kina i Iran, umrezavaju i nedizu prasinu,a SADu samo ostaje da cvili.

Sasa S
Gost
Sasa S

Bojim se da na kraju ne bude cuvena Ruska maskirovka…da Ameri ne ulete u rat kao saran u mrezu..a onda krece pocetak kraja jedne velike imperije koju fakticki ubijaju nezasiceni i prealavi bogatasi.Naravno USA nece pasti preko noci ali bice veoma uzdrmani..zato im savetujem Jenki budite vrlo vrlo oprezni i nemojte zbog Izraela sebe gurati u propast.

igi
Gost
igi

…ući u rat ne treba neko znanje…ali izaći iz njega zahtjeva znanje..

LNT_Iluvatar
Gost
Ara

LoL igi baš si super parafrazirao Alberta

“Značajni problemi sa kojima smo suočeni, ne mogu se riješiti istom razinom razmišljanja na kojoj smo bili kad smo ih stvorili.”

songo
Gost
songo

Mene zapanjiva odakle ovom postovanom novinaru ovako mnogo znanja, informacija i energije?

Predrag
Gost
Predrag

Bez obzira na trenutnu poziciju Irana u međunarodnim odnosima ne mogu a da ne napomenem ulogu Irana u ratu u BiH. Naime, Iran je bio ključni faktor u osnivanju i finansiranju fundamentalističke tvorevine SDA, Iranski dobrovoljci ratovali su cijeli rat na Muslimanskoj strani, činili teške zločine. Sve policijske kadorve u RBiH obučavali su Iranci, i još mnogo toga.

Teheran
Gost
Teheran

Pričaš budalaštine, konkretno miješaš legitimnu iransku pomoć sigurosnim institucijama s vehabijskim mudžahedinima i misionarima koji su dolazili iz arapskih zemalja i djelovali bez sarajevske kontrole. Te teme je odavno temeljito obradio Esad Hećimović.

Sir Oliver
Gost
Sir Oliver

Nisu šiti bili i bosnu nego suniti.

Roky
Gost
Roky

Predrag,,, Da u pravu si oko iranske vojne pomoci ali si zaboravio da su takodje finansirali hrvatsku vojsku sa 50 mil. dolara u operaciji oluja koja je omogucila hrvatskoj da oslobodi te neke dijelove zemlje i izvuce iz okruzenja bosansku krajinu i dobro a sta je tu sporno milim sta je pjesnik htio reci???

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Dok se veći dio svijeta zgraža nad američkim postupcima prema prijateljima i neprijateljima, dok pljušte osude i svakakve prognoze, valja se zapitati i jedno ključno pitanje – može li SAD uspjeti u svim svojim naumima pa primjerice ima li SAD šanse prisiliti Kinu na svoje uvjete iz trgovinskih pregovora; hoće li SAD prisliiti Iran na novi sporazum; hoće li uspjeti promijeniti vlast (ili politiku) u Venezueli; hoće li natjerati članice NATO pakta na veću kupnju američke vojne opreme i oružja?
Mnogi će reći kako će SAD sigurno izgubiti na svim poljima. Hm. A što ako na nekim dobije, na nekim bude neriješeno i ni na jednom ne izgubi? Realne su opcije i za takav razvoj događaja. SAD imaju puno ‘argumenata’ na svojoj strani.
Gore u tekstu se omakla i jedna insinuacija kako pred EU stoji mogućnost da “postane zapuštena američka ekonomska kolonija za pljačku”. Zasad EU nikako nije u poziciji kolonije spram SAD i zasad EU izvlači ogromne profite iz SAD-a koje kasnije transferira za naftu zaljevskim zemljama i Kini za robu.
No, postoji realna mogućnost da EU postane kineska “ekonomska kolonija za pljačku”.

Miki maus
Gost
Miki maus

Soa, autor texta nije ni rekao da je EU to danas, nego da ce biti. I u pravu je. I sta ce EU uraditi po tom pitanju? Nista, moze samo lajati na mjesec.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Nema nikakvih naznaka da će to EU postati. Zasad je SAD ekonomska kolonija EU. Nastavi li se ovakav deficit EU u trgovini s Kinom, možemo s pravom reći da će EU postati kineska ekonomska kolonija.

Prvosvibanjski_grah
Gost
Prvosvibanjski_grah

EU kao kineska ekonomska kolonija za pljacku nije mogucnost vec cinjenica koja se moze ilustrirati i kroz gradnju peljeskog mosta , EU daje pare a Kina gradi i profitira.

denis
Gost
denis

Kak ti ono kažeš EU izvlači ogromne profite iz SAD-a koje onda lijepo sa kamatama vrate kupujući njihovu zaštitu i oružje .

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Pogrešno. Ukupna gospodarska razmjena uključuje sav izvoz i sav uvoz, dakle i oružje. I nakon takvog izračuna, EU suficit je ogroman.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Glupost? Kako onda Kina ima viškove petrodolara? Zašto ih ne vraća u SAD? Za SAD je bilo relativno lako dok su dolare kao dug uzimale strane zemlje, strane korporacije. Ovdje je riječ o dolarima koje su dužni američki građani, američka poduzeća te su EU i Kina okrenule pilu naopako – s američkim dolarima kamatare SAD.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Stvari ne stoje onako kako ti želiš da stoje i dakako da iz tog proizlazi tvoje neshvaćanje svijeta oko sebe.

Mikojan
Gost
Mikojan

Pa naravno da kamatare kad Kina zna da usa dolar ne vrijedi ništa i na sve moguće načine ga se želi riješiti ali ne izgubiti, naravno. Onog dana kada će amerima moći naplačivati svoju robu u Euru možeš zamisliti što će se desiti ali to ni Kina ne želi da se desi jer će pasti kupovna moć i ostati bez dobrog tržišta. Pa za to shvatiti ne trebaju nikakve ekonomske škole.

Stig
Gost
Stig

Naglašavanje suficita-deficita u robnoj razmjeni je malo teža glupost.
Nitko ne prisiljava nekog niti na uvoz niti na izvoz, tj. niti na kupnjiu niti na prodaju (osim svjetskog siledžije). Ako postoji nesrazmjer, tko je za to kriv.
Ponudu ili potražnju nitko ne siluje…
osim onih koji se jedini najviše bune protiv toga, sad kad im to ne odgovara, svjetskog siledžije.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Što treba naglašavati u robnoj razmjeni? Nije točno da nitko nikoga ne prisiljava na izvoz. Svatko tko se zadužuje u stranoj valuti je prisiljen na izvoz.

Stig
Gost
Stig

Skoro pa si u pravu.
Ima jedna zla sila koja se služi zahtjevima, prijetnjama, prisilom i silom.

Pera
Gost
Pera

I tako… Zbog tog suficita EU svakog mjeseca stanca po 80 miliona svjezih eura koje ubacuje u ‘masinu’.

Lucija
Gost
Lucija

Postoji razlika između trgovinske i platne bilance…

LNT_Iluvatar
Gost
Ara

@SOA
“Mnogi će reći kako će SAD sigurno izgubiti na svim poljima. Hm. A što ako na nekim dobije, na nekim bude neriješeno i ni na jednom ne izgubi? Realne su opcije i za takav razvoj događaja. SAD imaju puno ‘argumenata’ na svojoj stran”

Pa u tome i je problem , neriješen rezultat znači faktički kraj monopolarnog svijeta.
Postavlja se pitanje kako će se USA “prestrojiti” na novu realnost.
Hoće li je prihvatiti i u skladu s tim korigirati svoje aktivnosti ?
Ili će se nastaviti ignorirati realnost, dovodeći svijet na rub kataklizme?

Poslje pobjede u hladnom ratu USA je devastirala svoju diplomatsku službu . Diplomacija više nije bila potrebna. nije bilo pregovora , to je doba ultimatuma. Postalo je bitno kakav broš nosi Albrightica , na osnovu toga se je pokušalo zaključiti , kakvu je poruku donjela.
Obama je za veleposlanike imenovao ljude sukladno njihovom finacijskom doprinosu u predizbornoj kampanji.
Era ultimatuma završava s Kerryevim porazom od Lavrova ( kemijsko oružje Sirija) i Nuladičinim Fuck EU.
Ne prihvaćanje nove geoplitičke realnosti uzrokuje da se USA ponaša na globalnoj sceni kao slon u staklani.

Kolege vole neozbiljno podcijenjivati USA , iako se radi o momentalno najvećoj vojnoj sili i vrlo je opasno da vanjsko politički djeluje na takav neozbiljan i nezgrapan način.

Nadam se da će tekuća era Slonova završiti , te da ćemo svjedočiti povratku karijernih diplomata u USA vanjskoj politici.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik