Opasni sukob Washingtona i Pekinga polako prelazi granice zdravog razuma

U Hong Kongu i dalje traju prosvjedi, iako manjeg intenziteta, ali su zato popraćeni neviđenom propagandom zapadnih medija o „tinejdžerima i studentima od kojih se neki suočavaju s godinama zatvora zbog optužbi za sudjelovanje u demokratskim protestima posljednjih šest mjeseci“. Koliko su ti prosvjedi „demokratski“ i „mirni“, izvještavali smo od prvih dana pobune i kineskoj autonomnoj regiji. Ovakvih i sličnih dirljivih novinarskih uradaka su puni dnevni listovi zapadnih zemalja, uključujući Australiju, Kanadu, Novi Zeland i nešto manje Japanu i Južnoj Koreji, koji očito preferiraju ne provocirati Peking.

S druge strane, Washington je u Kongresu povećao „pritisak“ na Peking usvajanjem rezolucija podrške pobunjenicima u Hong Kongu i separatistima u Xinjiangu.

Istovremeno, senator Marco Rubio je nakon usvajanja rezolucije o Hong Kongu dao halucinantnu izjavu, koja se tek ovih dana većim intenzitetom širi bespućima interneta, gdje izjavljuje „kako se Kina mora prestati miješati u unutarnje poslove Sjedinjenih Država u Hong Kongu“.

Ako je i mislio na poslovanje američkih kompanija u kineskoj, regiji, onda je liše informiran, jer sve ekonomske aktivnosti ne bilježe pad poslovanja zbog Pekinga, već pobune na ulicama Hong Konga, koji polako tone u recesiju. Međutim, ne znamo točno što je mislio Rubio, ali je rekao upravo to.

Video – Marco Rubio: Kina se mora prestati miješati u američke unutarnje stvari u Hong Kongu

Pekingu je polako svega dosta i ovakvi potezi prijete da miniraju i najmanju mogućnost postizanja trgovinskog sporazuma između dvije najveće svjetske ekonomije do kraja ovog mjeseca. Kao što smo izvijestili, zakon o podršci pobunjenicima u Hong Kongu nije bio dovoljan i trećeg prosinca je američki Zastupnički dom usvojio takozvani „Zakona o ljudskim pravima Ujgura 2019.”, čime se u ime „ljudskih prava“, ignorirajući činjenicu da se Xinjiang godinama stabilno razvija i da tamošnji narodi svih etničkih skupina žive složno i solidarno, zlonamjerno blate napore Kine u borbi protiv terorizma i ekstremizma.

Osim toga, ovaj zakon u jasno pokazuje kako SAD primjenjuju dvostruke standarde u borbi protiv terorizma, a cilj je da se u ime „ljudskih prava” proizvoljno miješa u kinesku unutarnju politiku.

Terorizam je neprijatelj cijelom čovječanstvu i meta koju bi trebala napasti cijela međunarodna zajednica. U proteklih više od 20 godina, posebno do kraja 2016., teroristički napadi na području Xinjianga su bili učestali.

Time se znatno ugrozila sigurnost života i imovine svih etničkih grupa. U svibnju 2009. je u gradu Urumqi u Xinjiangu u pobuni iza koje su stajale islamističke terorističke skupine sa sjedištem u inozemstvu poginulo 197 ljudi, a više od 1700 ih je ranjeno. Suočena s otvorenim prijetnjom eskalacije pobune u rat poput onog na Sjevernom Kavkazu u Rusiji ’90-ih, kineska vlada je odlučno poduzela zakonske mjere i prva važećim nacionalnim i međunarodnim zakonima provela borbu protiv terorizma i ekstremizma, te učinkovito suzbila trend čestih terorističkih aktivnosti.

VIDEO: Teroristički napadi i pokušaj pobune u Urumqiju, Xinjiang, 2009.

Uzmimo za primjer način iskorjenjivanja ideje ekstremizma. U Xinjiangu je osnovan legalni Centar za obrazovanje i osposobljavanje u strukovnim vještinama, koji se s jedne strane bavi općenitim obrazovanjem o zakonima zemlje, a s druge strane jača sposobnosti osoba u strukovnim vještinama. Radi se s ljudima koji su bili pod utjecajem ekstremističke ideologije i bili su u kontaktu s terorističkim skupinama, koji trebaju proći proces edukacije i resocijalizacije da se što prije vrate u društvo i opet počnu živjeti normalnim životom.

Što se tiče se jamstva njihovih ljudskih prava, centar je organiziran poput internata, odnosno škole, a polaznici mogu vraćati kući, pod nadzorom, naravno, te imaju slobodu dopisivanja. Obitelji interniranih znaju da se oni tamo obrazuju i osposobljavaju i ne samo da im mogu uputiti telefonski ili video poziv, već ih mogu i posjećivati u centru. Ovdje uopće nema takozvanih „kršenja ljudskih prava“, kako tvrde zapadni političari i mediji, niti postoji ijedan materijalni dokaz ili svjedočanstvo o postojanju „koncentracijskih logora za muslimane“, što je lukavo odabrana terminologija na koju je nasjeo dobar dio muslimana u  svijetu.

Kina preko obrazovanja i osposobljavanja za strukovne vještine u Xinjiangu u stvari provodi inicijativu međunarodne zajednice u borbi protiv terorizma i ekstremizma, kao i Globalnu antiterorističku strategiju Ujedinjenih naroda i Plan djelovanja za sprječavanje nasilnog ekstremizma. Ovi kineski centri za „deradikalizaciju“, kakvih bi trebalo biti po Europi na desetine i stotine, ali se EU radije dozvoljava stvaranje „šerijatskih enklava“ poput Molenbeeka u Belgiji, podignuti su prema smjernicama Ujedinjenih naroda i daju odlične rezultate.

U proteklo vrijeme, upravo otkad su poduzete preventivne mjere protiv terorizma i ekstremizma u Xinjiangu, već tri godine nije bilo nasilnih i terorističkih incidenata, a društvo je stabilno i mirno. Gospodarstvo regije, koja je dobila na značaju kao sjeverozapadna ruta za ruske energente, ali ne samo, stabilno se, a život građana se neprekidno poboljšava. Kulturni život Xinjianga također prosperira, a razne religijske skupine žive bez sukoba i napetosti, ali je najvažnije da je osjećaj sigurnosti kod građana svih etničkih skupina snažno ojačao.

Međutim, iako je već XXI stoljeće, pojedini američki političari još žive u razdoblju Hladnog rata, a neki izvan vremena i prostora, kao gore spomenuti Marco Rubio. Jednima i drugima je zajedničko da ignoriraju učinkovitu borbu protiv terorizma u Xinjiangu, te da zlonamjerno potiču sektaške i druge oblike sukoba u Kini, izazivaju religijske probleme i kroz medije drsko blate Kinu.

Prikriveno su zamijenili koncept borbe protiv terorizma s uvijek aktualnom zapadnom mantrom o „ljudskim pravima” i zamjenom teza su prevarili svoje građane, samo kako bi se zlonamjerno pokušali uplitati u unutarnju politiku Kine, što je doseglo razinu da američki kongres usvaja zakone o Hong Kongu i Xinjiangu, a sutra će to učiniti za bilo koju skupinu i regiju i nekoj od zemalja koje se ne žele pokloniti diktatu Washingtona. Priča o Hong Kongu i Xinjiangu nije izuzetak i više se neće ponoviti, već je izuzetak koji potvrđuje pravilo, što nije i ne može biti isto.