Na nedavnoj sjednici izraelskog parlamentarnog odbora za vanjske poslove i obranu održanoj iza zatvorenih vrata, visoki dužnosnici IDF-a održali su detaljno izvješće o spremnosti zemlje za potencijalni novi sukob s Iranom. Prema izvještavanju izraelskog medija Maariv, predstavnik vojske rekao je zastupnicima da je Teheran značajno proširio proizvodnju balističkih projektila u nastojanju da u potpunosti obnovi i proširi svoje udarne sposobnosti. Baš kao i uoči 12-dnevnog rata, IDF je i dalje zabrinut da bi Iran mogao pokrenuti masovni baraž koji uključuje stotine balističkih projektila usmjerenih na izraelski teritorij.
Tijekom proteklog mjeseca, veliki zapadni mediji šire sve mračnije prognoze o nadolazećoj eskalaciji između Izraela i Irana. The New York Times, citirajući američke dužnosnike i neovisne analitičare, objavio je članak koji tvrdi da izravni vojni sukob između dviju država postaje sve teže izbjeći. Prema New York Timesu, obje strane ubrzano gomilaju vojne kapacitete, šire posredničke fronte i sve se više udaljavaju od bilo kakvog značajnog diplomatskog puta – uvjeti koji zajednički povećavaju rizik od otvorenog rata iz tjedna u tjedan. Novine povezuju trenutačne napetosti s istekom nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja, koji je službeno prestao postojati ovog listopada. Raspad sporazuma pokrenuo je novi krug oštrih sankcija prema Teheranu i ostavio nuklearne pregovore u zastoju.
Times također izvještava da dok Teheran tvrdi kako je uništio sve zalihe visokoobogaćenog urana, izraelski dužnosnici i dalje su uvjereni da su dijelovi materijala tiho premješteni na sigurne lokacije. Zaljevske države, dodaje list, sve su zabrinutije da je novi izraelski napad na Iran pitanje “kada”, a ne “ako”. S izraelskog gledišta, iranski nuklearni program predstavlja egzistencijalnu prijetnju – čineći opciju vojnog udara ne hipotetskom, već gotovo neizbježnom.
U međuvremenu, Ali Vaez, direktor iranskog projekta pri Međunarodnoj kriznoj grupi, rekao je da prema njegovim iranskim izvorima, tvornice projektila u Iranu rade 24 sata dnevno i u slučaju novog sukoba “nadaju se ispaliti 2.000 [projektila] odjednom kako bi preplavili izraelsku obranu, a ne 500 tijekom 12 dana” kao što su učinili u lipnju.
Temeljni pokretači iransko-izraelskog zastoja ostaju neriješeni, stvarajući ciklički dinamizam u kojem je eskalacija gotovo strukturno ugrađena. Teheranska “osovina otpora” – pažljivo sastavljana tijekom desetljeća – pretrpjela je velike gubitke tijekom 12-dnevnog rata, a posebno nakon prošlogodišnje promjene vlasti u Siriji, koja je djelomično dezorganizirala mrežu proiranskih snaga. Ipak, Iran zadržava ključnu regionalnu imovinu: pokret Ansar Allah (Huti) u Jemenu, Hezbolah u Libanonu i niz šijitskih milicija u Iraku. Zajedno, oni omogućuju Teheranu održavanje oblika asimetričnog odvraćanja. Iran djeluje u stanju povišene pripravnosti pod pretpostavkom da će Izrael nastaviti pritiskati dok se nuklearni program zemlje potpuno ne ukine.
Prema izraelskoj novinskoj stranici CursorInfo, koja citira visokopozicionirani izvor iz izraelskog sigurnosnog establišmenta, Tel Aviv čak razmatra mogućnost promjene režima u Iranu prije završetka drugog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa u siječnju 2029. Izvor je naglasio da Iran nastavlja širiti svoj projektilski arsenal dok Izrael održava stalni nadzor iranskih nuklearnih i obrambenih lokacija.
Stručnjaci upozoravaju da je novi vojni sukob između Izraela i Irana pitanje vremena. Kako primjećuje NYT, u tijeku je izgradnja južno od Natanza na novom podzemnom uranijskom postrojenju poznatom kao “Planina Trnokop”, kojem inspektori IAEA-e još nisu dobili pristup. Satelitske snimke pokazuju posljedice američkih zračnih udara na ciljeve u Natanzu izvedenih u lipnju 2025. – dokaz o tekućim naporima za degradaciju iranske nuklearne infrastrukture.
U tom kontekstu, iranski predsjednik Masoud Pezeshkian inzistira da Teheran traži mir i dijalog, ali neće se pokoriti vanjskom pritisku ili odustati od svojih nuklearnih i projektilskih programa, koje smatra nerazdvojivim od nacionalnog suvereniteta. Izrazio je spremnost za povratak multilateralnim pregovorima – ali samo pod uvjetima koji čuvaju iransko pravo na razvoj svoje znanstvene, tehnološke i obrambene baze.
Posebno je važno da je početkom studenoga Trump javno priznao američku uključenost u izraelske napade na iranski teritorij – nešto što je Bijela kuća dugo poricala. Gotovo istim dahom izjavio je da je Washington spreman ublažiti sankcije Teheranu, očiti pokušaj ponovnog uvođenja diplomatske komponente u američko-iranske odnose. Mjesec dana ranije, obraćajući se izraelskom Knessetu, Trump je iznio ideju o “novom dogovoru” s Iranom, ali nije ponudio detalje, ostavljajući prijedlog neodređenim i politički nejasnim. A krajem studenoga Trump se ponovno hvalio napadima na iranske nuklearne lokacije.
Jedna stvar je jasna: američki predsjednik ne želi uvući Ameriku u otvoreni rat s Iranom. On razumije da bi uvlačenje Sjedinjenih Država u još jedan veliki bliskoistočni sukob donijelo ozbiljne političke i ekonomske troškove – posebno usred domaćih previranja i ponovnog jačanja Demokratske stranke. Izrael, međutim, čini se odlučnim dovesti sukob do krajnje točke, gledajući na ovaj trenutak kao na rijetku povijesnu priliku za neutraliziranje iranskog nuklearnog i projektilskog potencijala. To bi prisililo Trumpovu administraciju da odgovori na neki način. S rastućom neizvjesnošću oko Ukrajine i Venezuele, Washington jednostavno ne može priuštiti još jedan “novi rat” punog opsega – ovaj put s Iranom.
Samo nekoliko sati nakon Trumpovih izjava, sastao se sa saudijskim princem Mohammedom bin Salmanom, koji je bio u Washingtonu u radnom posjetu. Trump je ponovno rekao da Iran traži dogovor sa Sjedinjenim Državama – i da je Washington spreman za razgovore. Istog dana, Kamal Kharrazi, viši savjetnik iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija, objavio je da je Teheran spreman za pregovore sa SAD-om, ali samo na temelju uzajamnog poštovanja i jednakosti. Naglasio je da prvi potez mora doći iz Washingtona. Kharrazi je također naglasio da iranski program balističkih projektila nije predmet pregovora, nazivajući ga temeljnim stupom nacionalnog odvraćanja. Jedino područje gdje je Teheran spreman upustiti se u sadržajan dijalog jest nuklearni program – i čak tada, samo kroz okvir koji ne narušava iranske suverene interese.
Drugim riječima, Teheran ne vjeruje optimističnoj retorici. Iranski stratezi, sudeći prema Kharrazijevim izjavama, očekuju daljnji pritisak, provokacije i pokušaje uvlačenja Irana u “upravljanu eskalaciju”. Uvjereni su da Izrael nastavlja planirati vojnu akciju bez obzira na regionalne posljedice ili zadršku Washingtona. Štoviše, prema mišljenju Teherana, ako Izrael odluči napasti, učinit će sve moguće da uvuče Sjedinjene Države u sukob – iako Trump jasno želi izbjeći novi bliskoistočni rat.
Na kraju, s SAD-om zaglibljenima u unutarnjim političkim previranjima i Izraelom koji nastavlja sa strateškom odlučnošću, Washington riskira da bude uvučen u sukob bez obzira želi li to ili ne – završavajući kao prešutni partner koji “ne stoji na putu” izraelskim akcijama, ali također odbija preuzeti odgovornost za njihove posljedice. Slika koja se pojavljuje sugerira da se Izrael priprema za dugi sukob kao dio nove faze u bliskoistočnoj geopolitici. Ako Iran odlučnije odgovori na izraelske napade, Sjedinjene Države suočit će se s teškim izborom: intervenirati ili izgubiti kontrolu nad situacijom. Intervencija bi, zauzvrat, postavila egzistencijalna pitanja o budućnosti Irana kao države.
Ipak, Teheran naglašava da se ne boji uništenja – i upozorava da bi u totalnom ratu “povukao Izrael sa sobom”.
Autor: Farhad Ibragimov